Search

Iso Kršnjavi, obnašajući funkciju predstojnika Odjela za bogoštovlje i nastavu Zemaljske vlade u Zagrebu u relativno kratkom mandatu (1891.-1896.), ostao je zapamćen kao jedan od rijetkih političara sa jasnom vizijom poboljšanja hrvatskog obrazovnog standarda te diplomatskom sposobnošću da u nezavidnim političkim prilikama produktivno organizira rad svog ministarstva te osigura financijska sredstva za realizaciju zacrtanih reformi. Njegova diplomatska vještina pokazala se osobito korisnom kad je bilo u pitanju školstvo šireg riječkog područja gdje su mađarski političko-gospodarski interesi predstavljali stalnu prijetnju očuvanju hrvatskog identiteta i kontinuiteta školske nastave na hrvatskom jeziku. Tako je zahvaljujući Kršnjavijevoj političkoj promućurnosti i utjecaju kod bana Khuena Hèdervaryja pokrenuta izgradnja reprezentativne neorenesansne zgrade Kraljevske velike gimnazije na Sušaku (1893/1894.-1896.), složenog urbanističko-arhitektonskog zadatka povjerenog leipziškom arhitektonskom uredu Ludwig&Hülssner, projektantima i zagrebačke Velike gimnazije (Školskog foruma). Dislociranjem hrvatske gimnazije iz Rijeke na susjednu općinu Trsat ostvareno je snažno uporište hrvatskog identiteta kao konkurencija promađarskim obrazovnim institucijama. Sukladna težnja da hrvatsko školstvo ne zaostane za mađarskim Kršnjavija je vodila i prilikom reorganizacije Kraljevske nautičke škole u Bakru, odnosno osuvremenjivanja školskog programa te pružanja materijalnih preduvjeta za njegovo izvođenje. Za Kršnjavijeva ministrovanja pokrenut je preustroj škole od četverogodišnje na sedmogodišnju (dovršen 1899/1900.), a poseban dokaz njegove svestranosti i prepoznavanja obrazovnih potreba bila je kupnja jahte „Margita“ (nazvana u čast grofice Khuen-Hèdervary) u svrhu praktične nastave i znanstvenog istraživanja Jadrana, prvog broda te vrste na administrativno-političkom području Hrvatske. Iskazana briga Ise Kršnjavija za dostizanje suvremenih pedagoških standarda hrvatskih krajeva koji su graničili sa corpusom separatumom, mađarskom Rijekom, čine ga izuzetno pozitivnom figurom u povijesti ove regije posljednjeg desetljeća 19. stoljeća.