Search

Cenomanian-Turonian boundary in the Ćićarija Mountain region (northern Istria, Croatia) is characterized by calcisphere limestone successions with a firmground and glauconite horizon, bioturbated intervals, tempestites and slumped structures, and laminated algal- cyanobacterial and organic rich interbeds. Compilation of the results of litho-, bio-, and microfacies analyses, X-ray diffraction, SEM, EDS and stable isotope analyses revealed extensive evidence for the reconstruction of marine paleoenvironmental conditions. Shallow water carbonate deposits (the Milna Formation) underlie a drowned-platform succession (the Sv. Duh Formation) on three detailed stratigraphic columns (Vodice–Jelovica, Martinjak and Planik). The transition between these two units is sharp and commonly slumped. The approximate thickness of the Sv. Duh Formation (calcisphere wackestone) is 100 m. The limestones of this formation are mainly greyish to light brown in color, weakly stratified, massive, brittle and tectonically fractured. The entire observed succession is enriched in organic matter. Preliminary δ13C and δ18O stable isotope analyses show the influence of the global Oceanic Anoxic Event (OAE2) on the northwestern part of the Adriatic Carbonate Platform (AdCP). Anoxic and hypoxic conditions in the water column lead to major changes in the shallow water carbonate system of the AdCP. Many benthic foraminifera declined during that time, but the opportunistic species (e.g., planktonic foraminifera and calcareous dinoflagellates, which are less sensitive to change in salinity, temperature, nutrients and oxygen saturation), diversified and expanded greatly. Meanwhile, local and regional tectonics combined with sea- level dynamics led to facies differentiation in the study area. Consequently, the investigated upper Cretaceous deeper-marine lithostratigraphic units of the AdCP represent a record of the relationship between global eustatic changes and local synsedimentary tectonics. The results of this research provide new insights into the character of the Cenomanian-Turonian boundary interval in the northwestern part of the AdCP and allow the correlation of these deposits with global events.

Istraživan je lokalitet na poluotoku Kalifront, na SZ dijelu! otoka Raba. Iz prikupljenih uzoraka gornjokrednih i eocenskih vapnenaca izrađeni su mikroskopski izbrusci radi mikropaleontološke analize i odredbe mikrofacijesa. Određena su 4 mikrofacijesa. Starost pojedinih blokova određena je kao srednji apt-gornji apt, donji alb-gornji alb, gornji alb-srednji santon, srednji cenoman-srednji turon, donji turon-srednji santon, gornji turon-gornji senon, srednji turon- kampan, a eocenski kao lutet. Prikupljeni su pijesci s otoka Raba i otoka Krka te su radi usporedbe geneze detritusa granulometrijski analizirani. Blokovi su interpretirani kao glacigeni sediment. The area of study was the locality on Kalifront peninsula in the NW part of the island of Rab (Croatia). Thin sections were made from the gathered samples for microplaeontological and microfacies analysis. Four different microfacies types were determined. Age of individual blocks is defined as the middle-upper Apt, lower-upper Alb, upper Alb-middle Santonian, middle Cenomanian-middle Turonian, lower Turonian-middle Santonian, upper Turonian-upper Senonian, middle Turonian-Campanian and Eocene as lutet. Sands of island of Rab and island of Krk were collected and to compared. The blocks are interpreted as glacial sediment.

U okolici sela Brušane na području Velebita prikupljene su fosiliferne karbonatne stijene srednjopermske starosti. Cilj istraživanja bio je određivanje fosilnih zajednica u uzorcima stijena i interpretacija paleookoliša. Mikrofacijes je dolomitni vekstone ili vekston do pekston u kojem se primjećuju zelene i crvene alge te foraminifere. Zbog rekristalizacije fosili nisu dobro očuvani. Najbrojnije zelene alge su micije, uz njih često možemo naći crvene alge gimnokodijaceje, a od foraminifera česte su neošvagerine. Stijene su bile taložene u toplom moru, na području šelfa.

Rad je obuhvatio terenski pregled tzv. Zagrebačke terase i prikupljanje uzoraka za koje se ispostavilo da su glacijalnog porijekla. Na izdancima je provedena terenska granulometrijska analiza koja je uspoređena s kabinetskom granulometrijskom analizom sijanjem. Analiziran je sastav prikupljenih valutica kojima je određena starost na temelju fosila. Mnoge valutice na zapadnim obroncima ne potrječu s Medvednice, dok valutice s padina središnje Medvednice imaju jasno porijeklo na Medvednici.

Na istraživanim lokalitetima na otoku Visu prikupljeni uzorci su obrađeni mikropaleontološki i sedimentološki. Određeni plitkomorski mikrofacijesi su albske, gornjocenomanske i turonsko-konijačke starosti.

Otok Biševo je smješten 9 km JZ od otoka Visa i geografski pripada srednjodalmatinskim otocima, odnosno geotektonskoj jedinici Vanjskih Dinarida. Biševo strukturno predstavlja sinklinalu s foraminiferskim vapnencima oligocenske starosti u jezgri (na geološkoj karti list Vis, 1:100000, Borović i sur., 1968, naslage su opisane kao eocenske), te s krilima izgrađenim od naslaga kredne starosti. Naslage uvale Mezoporat na otočnoj istočnoj obali pripadaju ranom oligocenu (rupelu) na što upućuju nalazi vrste Nephrolepidina praemarginata Douvillei. Okoliš u kojem su naslage taložene prepoznat je kao okoliš visoke energije gdje se vršilo pretaloživanje sedimenta iz plitkomorskih laguna, otvorenih zaljeva i rubova platformi valovima, odnosno facijes prerađenih vapnenaca.

Sedimentološki i paleontološki su analizirani uzorci Prijelaznih naslaga koji su sakupljeni u okolici Benkovca (Kule Atlagića) i središnjoj Istri (Rimanići, Veli Mlun, Boljun I Jakomići). Osaci velikih bentičkih foraminifera, osobito ortofragmina, planktonske foraminifere i ostaci crvenih algi poslužili su za rekonstrukciju paleookoliša. Prijelazne su naslage taložene tijekom biozona E-10 (biozona Acarinina topilensis) i E-11 (biozona Morozovella lehneri) u okolišima vanjske rampe.

Nakon obavljenih iscrpnih terenskih istraživanja na Golom otoku, iz prikupljenih uzoraka izrađeni su mikroskopski preparati i acetatne folije. Pomoću njih određeno je više tipova vapnenaca i breča različite starosti. Najstarije stijene rasponu gornji cenoman - donji turon. Na temelju foraminifera Nezzazata simplex, Vidallina radoicicae, Pseudonummoloculina sp., Istroloculina sp., Spiroloculina sp., Pseudolitunella sp. određena je starost krednih vapnenaca kao gornji cenoman, dok zajednica planktonskih foraminifera i oligosteginida dokazuje starost gornji cenoman - donji turon, odnosno sam prijelaz između ta dva razdoblja. Boksit se taložio na granici kreda - tercijar kada je prostor Jadransko-Dinaridske karbonatne platforme bio emergiran. Nakon emerzije uslijedila je transgresija kada su se taložili alveolinski i numulitni vapnenci. Starost alveolinskih vapnenaca je određena kao ypres (donji eocen) na temelju provodne vrste Alveolina cuspidata, dok je za numulitne vapnence starost taloženja određena kao donji do srednji eocen. Kredni i eocenski vapnenci zajedno s boksitima sudjeluju u tektonskim pokretima koji su obilježeni s dvije faze. Prvu fazu karakterizira boranje što se vidi iz prebačene antiklinale koja se može pratiti duž gotovo čitavog Goliog otoka. Drugu fazu karakterizira strike-slip rasjedanje s horizontalnom komponentom pomaka, što se vidi iz antitetičkog rasjedanja i konjugiranih parova rasjeda. Na terenu su uočene breče kvartarne starosti. Drugi cilj ovog rada bilo je i predlaganje geološke staze. Tako je predložena geološka staza koja je duga otprilike 9 km i na njoj će biti označeno 20 točaka.

Starost i uvjeti taloženja karbonatnih naslaga s odabranih lokaliteta u Pazinskom bazenu (Mali Mlun i Sovinjak)su opisani. Osamnaest mikrofacijesa je prepoznati pomoću sastava fosilne zajednice i sedimentoloških osobina naslaga. Svi su mikrofacijesi istaloženi u okolišima unutrašnje rampe, koja je bila povremeno izložena jačim, a povremeno slabijim djelovanju valova. Taloženje se odvijalo u rasponu od SBZ 9 do SBZ 13 (od ipresa do donjeg luteta)

Istraživani profil smješten je na sjeverozapadnoj strani otoka Silbe. Određena su dva mikrofacijesa. vekston/pekston s miliolidama, koničnim foraminiferama i rotalinama i maddston/vekston s rotalinama i ostacima mekušaca. Prema provodnim fosilima Chrysalidina (Pfendericonus) makarskae Van Soest, Coskinolina liburnica Stache, Coskinolina douvillei Davies i Periloculina dalmatina Drobne potvrđena je donjoeocenska (ipreska) starost proučavanih naslaga.

Istraživano područje obuhvaća odabrane lokalitete u okolici Supetra te SZ dio otoka Brača (sjeverno od Sutivana, rt Gomilica). prikupljei uzorci su sedimentološki i mikropaleontološki obrađeni. Najstarije su gornokredne naslage (mastriht ; nalazi Dicyclina schlumbergeri (Munier-Chalmas, Fleuryana adriatica De Castro, Drobne & Gušić. Transgresivno slijede paleogenske naslage osim na sjevernom dijelu otoka, uvala Likva, gdje je utvrđen i fosilima dokazan kontinuirani prijelaz iz krede u paleocen. Eocenski vapnenci pokazuju širok raspon taložnih facijesa i fosilnih zajednica, a ipresijska je starost dokazana nalazima vrsta alveolina (Alveolina ellipsoidalis Schwager i A. pasticillata Schwager).