Search

Yellow gentian (Gentiana lutea L.), a medicinal plant widely used in traditional medicine, displays multiple biological effects, ranging from beneficial to toxic. Since many promising applications have been reported so far, our aim was to evaluate its potential concentration- and time- dependent cytotoxic and genotoxic effects in vitro. To that end we exposed human peripheral blood mononuclear cells to 0.5, 1, and 2 mg/mL of yellow gentian root extract (YGRE) to determine its effects on oxidative stress parameters [pro/antioxidant balance (PAB) and lipid peroxidation], DNA damage (alkaline comet assay and chromosome aberrations), and cell viability (trypan blue exclusion test). Cell viability decreased with increasing concentrations and treatment duration. Only the lowest YGRE concentration (0.5 mg/mL) increased oxidative stress but produced minor DNA damage and cytotoxicity. At higher concentrations, redox parameters returned to near control values. The percentage of chromosome aberrations and percentage of DNA in the comet tail increased with increased YGRE concentration after 48 h and declined after 72 h of treatment. This points to the activation of DNA repair mechanism (homologous recombination), evidenced by the formation of chromosomal radial figures after 72 h of treatment with the highest YGRE concentration of 2 mg/mL. Our results suggest that YGRE, despite induction of cytotoxic and genotoxic effects, activates cell repair mechanisms that counter oxidative and DNA lesions and induce cell death in highly damaged cells. Therefore, observed protective effects of yellow gentian after longer exposure could be a result of activated repair and removal of cells with irreparable damage., Žuta lincura (Gentiana lutea L.), ljekovita biljka koja se često koristi u tradicionalnoj medicini, pokazuje višestruke biološke učinke, od korisnih do toksičnih. Budući da je do sada zabilježeno mnogo mogućih primjena, cilj nam je bio procijeniti potencijalne citotoksične i genotoksične učinke ekstrakta korijena te biljke, koji ovise o njegovoj koncentraciji i vremenu izlaganja in vitro. Mononuklearne stanice ljudske periferne krvi izložili smo ekstraktu korijena žute lincure (YGRE), koncentracije 0,5 mg/mL, 1 mg/mL i 2 mg/mL, da bismo utvrdili njegove učinke na parametre oksidacijskoga stresa [pro/antioksidacijski balans (PAB) i peroksidacija lipida], oštećenja DNA (alkalni komet test i kromosomske aberacije) i preživljavanje stanica (tripan plavo bojenje). Preživljavanje stanica smanjivalo se s povećanjem koncentracije i trajanja izlaganja. Samo najniža koncentracija YGRE-a (0,5 mg/mL) dovela je do povećanja oksidacijskoga stresa, ali je proizvela manja oštećenja DNA i citotoksičnost. Pri višim koncentracijama, redoks parametri vratili su se blizu razine kontrolnih vrijednosti. Postotak kromosomskih aberacija i postotak DNA u repu kometa povećavao se s povećanom koncentracijom YGRE-a nakon 48 sati i smanjivao nakon 72 sata tretmana. To upućuje na aktiviranje mehanizma popravka DNA (homologna rekombinacija), što dokazuje prisutnost kromosomskih radijalnih struktura nakon 72 sata tretmana najvišom koncentracijom YGRE-a od 2 mg/mL. Naši rezultati pokazuju da YGRE, unatoč induciranju citotoksičnih i genotoksičnih učinaka, aktivira mehanizme popravka stanica koji suzbijaju oksidacijske i DNA lezije i induciraju smrt visoko oštećenih stanica. Zaključak je da uočeni zaštitni učinci dužeg izlaganja ekstraktu korijena žute lincure mogu biti rezultat aktivnoga popravka i uklanjanja stanica s nepopravljivim oštećenjima.

The aim of this study was to assess DNA damage in Turkish coal miners with the buccal micronucleus cytome (BMCyt assay as the least invasive and therefore most practical method that may find wider application in coal miner biomonitoring. Buccal epithelial cell samples were taken from 54 coal miners and 42 controls from Zonguldak, Turkey to establish their micronucleus (MN), binucleus (BN), condensed chromatin (CC), karyorrhectic (KHC), karyolytic (KYL), nuclear bud (NBUD), and pyknotic (PYC) frequencies. We also analysed the effects of confounding factors such as age, years of work at the mine, smoking, alcohol drinking, and use of protective equipment on differences in MN frequencies. Two miners had confirmed and three suspect pneumoconiosis, whereas 49 displayed normal chest radiographs. MN, BN, KHC, and NBUD frequencies were significantly higher in coal miners than controls. Years of work at the mine also showed a significant effect on buccal MN frequencies in coal miners, but we found no correlation between MN frequencies and age, smoking, and alcohol consumption. In conclusion, BMCyt assay proved itself an accurate and practical screening method, as it can detect DNA damage much earlier than pneumoconiosis develops., Cilj je ovoga istraživanja bio procijeniti oštećenje DNA u turskih rudara primjenom tzv. Cytome inačice mikronukleustesta na bukalnim epitelnim stanicama (engl. buccal micronucleus cytome assay, krat. BMCyt) kao najmanje invazivne i stoga najpraktičnije metode koja bi mogla naći svoju primjenu u biomonitoringu rudara u ugljenokopima. Uzorci bukalnih epitelnih stanica prikupljeni su od 54 rudara i 42 kontrolna ispitanika iz Zonguldaka u Turskoj radi utvrđivanja učestalosti mikronukleusa (MN), binuklearnih stanica (BN), zgusnutoga kromatina (CC), karioreksije (KHC), kariolize (KYL), jezgrinih pupova (NB) i piknoze (PYC). Osim toga, analizirali smo koliko čimbenici poput dobi, godina staža u rudniku, pušenja, pijenja alkohola i uporabe zaštitne opreme utječu na razlike u nalazima učestalosti MN-a. Dva su rudara imala potvrđenu dijagnozu pneumokonioze, u tri je rudara postojala sumnja na nju, a ostalih 49 rudara imalo je uredne rendgenske nalaze. Učestalosti MN-a, BN-a, KHC-a i NB-a bile su značajno više u rudara nego u kontrolnih ispitanika. Godine staža u rudniku također su značajno pridonijele povišenoj učestalosti MN-a u rudara, ali takva korelacija nije utvrđena za dob, pušenje i pijenje alkohola. BMCyt test pokazao se preciznim i praktičnim probirnim testom jer otkriva oštećenje DNA mnogo ranije nego što se pojavi pneumokonioza.

Individuals chronically exposed to low-level ionising radiation (IR) run the risk of harmful and long-term adverse health effects, including gene mutations and cancer development. The search for reliable biomarkers of IR exposure in human population is still of great interest, as they may have a great implementation potential for the surveillance of occupationally exposed individuals. In this context, and considering previous literature, this study aimed to identify mutations in the human interferon alpha-2b (hIFNα-2b) as a potential biomarker of occupational chronic low-dose IR exposure linking low-IR exposure to the effects on haematopoiesis and reduced immunity. The analysis was performed in the genomic DNA of 51 uranium miners and 38 controls from Kazakhstan, and in 21 medical radiology workers and 21 controls from Italy. hIFNα-2b gene mutations were analysed with the real-time polymerase chain reaction (PCR) or Sanger sequencing. However, none of the investigated workers had the hIFNα-2b mutation. This finding highlights the need for further research to identify biomarkers for early detection of health effects associated with chronic low-dose IR exposure., Kronična izloženost niskim razinama ionizirajućega zračenja povezana je s rizikom od dugoročnih štetnih posljedica za zdravlje, što obuhvaća i mutacije gena te nastanak raka. U tijeku je potraga za pouzdanim biopokazateljima izloženosti ionizirajućem zračenju u ljudi, budući da njihova primjena može značajno unaprijediti praćenje profesionalno izloženih osoba. U tom smislu, a s obzirom na ranija saznanja, cilj je ovoga istraživanja bio utvrditi mutacije gena za proizvodnju humanoga interferona alfa-2b (hIFNα-2b gena) kao mogućega biopokazatelja profesionalne kronične izloženosti niskim dozama ionizirajućega zračenja, koje je usto povezano s djelovanjem na hematopoezu i pad imuniteta. Analiziran je genomski DNA 51 rudara u rudnicima uranija te 38 kontrolnih ispitanika iz Kazahstana, odnosno genomski DNA 21 zdravstvenoga radnika na radiologiji i 21 kontrolnoga ispitanika iz Italije. Mutacije hIFNα-2b gena utvrđivane su metodom lančane reakcije polimerazom u stvarnom vremenu (engl. real-time PCR) odnosno sekvenciranjem prema Sangeru, ali se pokazalo da niti jedan radnik nije imao niti jednu od deset traženih mutacija toga gena. Stoga ne preostaje drugo nego i dalje tražiti pouzdane biopokazatelje za rano otkrivanje štetnih zdravstvenih učinaka povezanih s kroničnom izloženosti niskim dozama ionizirajućega zračenja.

Eisenia fetida earthworms were exposed to electromagnetic field (EMF) at a mobile phone frequency (900 MHz) and at field levels ranging from 10 to 120 V m-1 for a period of two hours (corresponding to specific absorption rates ranging from 0.13 to 9.33 mW kg-1). Potential effects of longer exposure (four hours), field modulation, and a recovery period of 24 h after two hours of exposure were addressed at the field level of 23 V m-1. All exposure treatments induced significant DNA modifications as assessed by a quantitative random amplified polymorphic DNA-PCR. Even after 24 h of recovery following a two hour-exposure, the number of probe hybridisation sites displayed a significant two-fold decrease as compared to untreated control earthworms, implying a loss of hybridisation sites and a persistent genotoxic effect of EMF. Expression of genes involved in the response to general stress (HSP70 encoding the 70 kDa heat shock protein, and MEKK1 involved in signal transduction), oxidative stress (CAT, encoding catalase), and chemical and immune defence (LYS, encoding lysenin, and MYD, encoding a myeloid differentiation factor) were up-regulated after exposure to 10 and modulated 23 V m-1 field levels. Western blots showing an increased quantity of HSP70 and MTCO1 proteins confirmed this stress response. HSP70 and LYS genes were up-regulated after 24 h of recovery following a two hour-exposure, meaning that the effect of EMF exposure lasted for hours., U ovom istraživanju gujavice vrste Eisenia fetida bile su izložene elektromagnetskom polju (EMP) na frekvenciji mobilnih telefona (900 MHz) te poljima jačine 10 do 120 V m-1 u dvosatnom razdoblju (što odgovara specifičnim ratama apsorpcije od 0,13 do 9,33 mW kg-1). Utjecaj dužeg izlaganja (4 sata), modulacije polja te vrijeme oporavka od 24 sata nakon dva sata izlaganja proučavan je pri jačini polja od 23 V m-1. Metoda kvantitativne nasumično umnožene polimorfne DNA (engl. quantitative random amplified polymorphic DNA – qRAPD) otkrila je značajne modifikacije DNA na svim proučavanim tretmanima. Čak i nakon 24-satnog oporavka broj hibridizacijskih mjesta bio je dvostruko manji u odnosu na broj zabilježen u kontrolnim gujavicama, što upozorava na gubitak hibridizacijskih mjesta i na dugoročan utjecaj EMP-a. Ekspresija gena uključenih u odgovor na stres (HSP70: kodira za 70kDa heat shock protein i MEKK1: uključen u provođenje signala), oksidacijski stres (CAT: kodira za katalazu) te kemijsku i imunosnu obranu (LYS: kodira za lysenin i MYD: kodira za faktor mijeloidne diferencijacije) bila je povišena nakon izlaganja polju jačine 10 V m-1 te moduliranome polju jačine 23 V m-1. Western blot analiza potvrdila je odgovor na stres detekcijom povišene količine HSP70 i MTCO1 proteina. HSP70 i LYS geni imali su povišenu ekspresiju i nakon razdoblja oporavka, što upućuje na dugotrajan utjecaj EMP-a.

This study aimed to assess genotoxicity in Nile tilapia (Oreochromis niloticus) erythrocytes after exposure to a sub-lethal concentration of 10 mg L-1 di-n-butyl phthalate (DBP) for 24 and 96 h. The results showed that mean MN frequencies in both DBP and ethyl methane-sulfonate (EMS, positive control for MN bioassay) groups were significantly different (p, Istražena je genotoksičnost subletalne koncentracije 10 mg L-1 di-n-butil ftalata (DBP-a) na eritrocitima nilske tilapije (Oreochromis niloticus) nakon 24 sata i 96 sati izlaganja riba. Grupne srednje vrijednosti učestalosti mikronukleusa u eritrocitima bile su značajno (p

The objective of this study was to reveal the likely genomic instability in children with chronic kidney disease (CKD) using micronucleus (MN) assay on buccal epithelial cells (BEC). We investigated the frequencies of micronuclei and other nuclear anomalies, such as nuclear buds, binucleated cells, condensed chromatin, and karyorrhectic and pyknotic cells in BEC. Children with CKD were grouped as follows: children in the pre-dialysis (PreD) stage (N=17), children on regular haemodialysis (HD) (N=14), and children who have undergone transplantation (Tx) (N=17). As a control group, twenty age- and gender-matched healthy children were selected. The MN frequency in BEC of all groups of children with CKD was significantly elevated (5- to 7-fold) as compared to the control group (p, Cilj ovoga istraživanja bio je utvrditi moguću genomsku nestabilnost u djece koja boluju od kroničnih bubrežnih bolesti (KBB). Korišten je mikronukleus (MN) test na epitelnim stanicama bukalne sluznice. Ispitivali smo učestalost mikronukleusa i ostalih citogenetičkih oštećenja poput jezgrinih pupova, binuklearnih stanica, kondenziranoga kromatina, kariorektičnih i piknotičnih stanica u stanicama bukalne sluznice. Djeca s KBB-om bila su podijeljena u sljedeće skupine: djeca u fazi prije dijalize (PreD) (N=17), djeca koja su redovito na hemodijalizi (HD) (N=14) i djeca s transplantiranim bubregom (Tx) (N=17). Kontrolnu skupinu činila su zdrava djeca iste dobi i spola. Učestalost MN-a u stanicama bukalne sluznice u svim skupinama djece s KBB-om bila je značajno povećana (petero- do sedmerostruko) u usporedbi s kontrolnom skupinom (p

The aim of this study was to evaluate the genetic damage in human peripheral blood lymphocytes following 24 and 48- hour exposure to a commercial diazinon formulation Basudin 60EM® at concentrations between 0.01 and 40 μg mL-1. For this purpose we used the micronucleus (MN), fluorescence in situ hybridization (FISH), and alkaline single cell gel electrophoresis (comet) assay. Diazinon significantly increased the frequency of micronucleated cells compared to control. Forty-eight-hour exposure increased this frequency even at lower concentrations (0.01-10 μg mL-1). The FISH results revealed aneugenic effects at 10 μg mL-1. The comet assay also confirmed DNA damage at concentrations between 10 and 40 μg mL-1. Our findings have confirmed the genotoxic potential of diazinon and its cytotoxic effect on human lymphocytes. The increased DNA damage in our study raises concern about the current assessment of the health risk posed by this pesticide and calls for a high level of caution in agricultural and household use., Cilj je ovog istraživanja bio ocijeniti genetička oštećenja u limfocitima ljudske periferne krvi nakon 24-satne odnosno 48-satne izloženosti komercijalnom diazinonu (Basudin 60EM®) u rasponu koncentracija od 0,01 do 40 μg mL-1. U tu smo svrhu rabili mikronukleus (MN)-test, fluorescencijsku in situ hibridizaciju (FISH) i metodu elektroforeze pojedinačnih stanica u agaroznom gelu (tzv. komet-test). Diazinon je značajno povećao učestalost stanica s mikronukleusima u odnosu na kontrolu. Taj je učinak bio još izraženiji nakon 48-satne izloženosti, gdje je značajno povećanje zamijećeno već pri koncentracijama diazinona od 0,01 do 10 μg mL-1. FISH je pokazao aneugeno djelovanje diazinona u koncentranciji od 10 μg mL-1. Naši rezultati potvrdili su ranija saznanja o genotoksičnom i citotoksičnom djelovanju diazonona na ljudske limfocite. Oštećenje DNA koje smo zamijetili u našem istraživanju dovodi u pitanje trenutačne procjene zdravstvenih rizika povezanih s tim pesticidom te poziva na izrazit oprez pri njegovoj primjeni u poljoprivredi i kućanstvima.

The purpose of this study was to evaluate the genotoxic potential of components leached from two conventional self-curing glass-ionomer cements (Fuji IX and Ketac Molar), and light-curing, resin modified glass-ionomer cements (Vitrebond, Fuji II LC). Evaluation was performed on human lymphocytes using alkaline and hOGG1 modified comet, and micronucleus assays. Each material, polymerised and unpolymerised, was eluted in extracellular saline (1 cm2 mL-1) for 1 h, 1 day, and 5 days. Cultures were treated with eluates using final dilutions of 10-2, 10-3, and 10-4. Alkaline comet assay did not detect changes in DNA migration of treated cells regardless of the ionomer tested, polymerisation state, and elution duration. Glass ionomers failed to significantly influence micronucleus frequency. No oxidative DNA damage in treated lymphocytes was observed using hOGG1 modified comet assay. Obtained results indicate high biocompatibility of all tested materials used in the study under experimental conditions., Svrha istraživanja bila je procijeniti genotoksični potencijal komponenata koje izlučuju dva konvencionalna samopolimerizirajuća stakleno-ionomerna cementa (Fuji IX i Ketac Molar) te svjetlosno polimerizirajući i smolom modificirani stakleno-ionomerni cementi (Vitrebond, Fuji II LC). Istraživanje je provedeno na ljudskim limfocitima primjenom alkalnog komet testa, komet testa modificiranog hOGG1 enzimom te mikronukleus testa. Svaki materijal, polimerizirani i nepolimerizirani, eluiran je u fiziološkoj otopini (1 cm2 mL-1) tijekom jednog sata, jednog dana i tijekom 5 dana. Kulture limfocita tretirane su eluatima u razrjeđenjima 10-2, 10-3 i 10-4. Alkalnim komet testom nisu zabilježene promjene u migraciji DNA iz tretiranih stanica bez obzira na ispitani ionomer, vrstu polimerizacije i trajanje elucije. Izloženost staklenim ionomerima nije značajno utjecala na učestalost mikronukleusa. Primjenom hOGG1 modificiranog komet testa nije zamijećeno oksidativno oštećenje DNA u tretiranim limfocitima. Dobiveni rezultati upućuju na visoki stupanj biokompatibilnosti svih testiranih materijala koji su se koristili u eksperimentalnim uvjetima.

Some of the genotoxic/carcinogenic substances or metabolites in cigarette smoke are capable of passing through the placenta and harming a newborn’s health. Smoking is also known as a factor in the formation of oxidative damage and the main mechanism involved in the carcinogenic process. Predetermining this genotoxic risk can be successfully achieved by measuring certain parameters of oxidative stress. The comet assay is considered an important biomarker for the evaluation of genotoxic substances and is effective for detecting DNA damage caused by smoking. This study examined third trimester bloods and the cord blood of 28 actively smoking and 22 non-smoking mothers in terms of DNA damage and oxidative stress parameters. Cu/Zn superoxide dismutase (CuZn-SOD), malondialdehyde (MDA), catalase (CAT), plasma nitrite/nitrates (NO2•/NO3•), selenium-dependent glutathione peroxidase (Se-GPx), Cu, and Zn levels were measured as indicators of oxidative damage. There were no significant increases in DNA damage of the actively smoking pregnant group in comparison with the non-smoking pregnant group, either in the third trimester or cord blood. Oxidative stress parameters of smoker and non-smoker groups were statistically different for MDA (p, Pojedine genotoksične/kancerogene supstancije ili metaboliti u cigaretnom dimu mogu proći kroz posteljicu i naštetiti zdravlju novorođenčeta. Pušenje je također poznato kao čimbenik pri nastanku oksidacijskog oštećenja DNA i u procesu kancerogeneze. Ovaj genotoksični rizik može se uspješno odrediti mjerenjem određenih parametara oksidacijskog stresa. Komet-test smatra se važnim biološkim biljegom pri evaluaciji genotoksičnih supstancija i iznimno učinkovitim sredstvom pronalaženja oštećenja DNA uzrokovanih pušenjem. Ova studija proučava krv trudnica u trećem tromjesečju trudnoće i fetalnu krv 28 majki aktivnih pušačica te 22-ju majki nepušačica vezano za oksidacijska oštećenja DNA i parametre oksidacijskog stresa. Razine Cu/Zn superoksidne dismutaze (CuZn-SOD), malondialdehida (MDA), katalaze (CAT), nitrita/nitrata u plazmi (NO2-/NO3-), selenijeve glutation peroksidaze (Se-GPx), Cu i Zn mjerene su kao pokazatelji oksidacijskog oštećenja. Nije bilo značajnih povećanja oštećenja DNA u skupini trudnica aktivnih pušačica u usporedbi sa skupinom trudnica nepušačica, ni u krvi iz trećeg tromjesečja ni u fetalnoj krvi. Parametri oksidacijskog stresa pušačke i nepušačke skupine bili su statistički različiti za vrijednosti MDA (p

2,3,7,8-tetrachlorodibenzo-p-dioxin (TCDD) is a very toxic environmental pollutant that raises great public concern about its impact on human health. Recent studies indicate that laurel leaf extract exhibits antioxidant properties that can counter the toxic effects of certain compounds in the liver. The aim of this study was to assess how effective LE is against the toxicity of TCDD in a primary culture of rat hepatocytes. The extract (50 mg L-1, 100 mg L-1, and 200 mg L-1) was added to cultures alone or with TCDD (1.61 mg L-1 and 3.22 mg L-1) for 48 hours. Cell viability was measured using the [3-(4,5-dimethyl-thiazol-2-yl) 2,5-diphenyltetrazolium bromide] (MTT) assay and the lactate dehydrogenase (LDH) cytotoxicity assay, while oxidative damage was assessed by measuring total antioxidant capacity (TAC) and total oxidative stress (TOS). DNA damage was also analysed using the micronucleus (MN) assay of the cultured hepatocytes. TCDD alone lowered, and laurel extract had no effect on cell viability. TCDD also increased TOS and signifi cantly decreased TAC. It signifi cantly increased the frequency of micronucleated hepatocytes in a dose-dependent manner. In cultures exposed to LE alone, TOS did not change and TAC signifi cantly increased in a dose-dependent manner. Added to TCDD, laurel countered its toxic effects and showed protective effects against TCDD-mediated DNA damage. This points to the therapeutic potential of laurel against TCDD toxicity in the liver., 2,3,7,8-tetraklordibenzo-p-dioksin (TCDD) vrlo je toksičan onečišćivač okoliša koji izaziva veliku zabrinutost zbog mogućih posljedica za zdravlje ljudi. Nedavna su ispitivanja pokazala da ekstrakt lovorova lista (Laurus nobilis L.) ima antioksidacijska svojstva koja ublažavaju hepatotoksičnost. Cilj je ovog ispitivanja bio istražiti djelotvornost ekstrakta lovorova lista protiv toksičnoga djelovanja TCDD-a na primarnoj kulturi hepatocita. Kulturama je ekstrakt dodan u dozama od 50 mg L-1, 100 mg L-1 odnosno 200 mg L-1 sam ili zajedno s TCDD-om u dozama od 1,61 mg L-1 odnosno 3,22 mg L-1. Izloženost je u oba slučaja trajala 48 h. Zatim je ispitana vijabilnost hepatocita s pomoću MTT-testa i testa na laktat dehidrogenazu (LDH). Oksidativno oštećenje mjerili smo s pomoću ukupnog antioksidativnoga kapaciteta i ukupnoga oksidativnog stresa. Oštećenje DNA hepatocita procijenjeno je s pomoću mikronukleus testa. MTT i LDH pokazali su da TCDD smanjuje vijabilnost hepatocita, ali ne i ekstrakt lovorova lista. TCDD je također povisio razinu ukupnoga oksidativnog stresa te smanjio ukupni antioksidativni kapacitet. Broj mikronukleusa rastao je s dozom TCDD-a. Nasuprot tomu, u hepatocitima izloženim samo ekstraktu lovorova lista nisu izmijenjene razine ukupnoga oksidativnog stresa, dok je ukupni antioksidativni kapacitet značajno rastao s dozom. Ekstrakt lovorova lista usto je ublažio toksično djelovanje TCDD-a na hepatocite u primarnoj kulturi. Stoga lovorov list štiti protiv oštećenja DNA uzrokovanoga TCDD-om. To ukazuje na mogućnost terapijske primjene ekstrakta lovorova lista protiv toksičnoga djelovanja TCDD-a u jetri.

T-2 toxin is the most toxic type A trichothecene mycotoxin. It is the secondary metabolite of the Fusarium fungi, and is common in grain and animal feed. Toxic effects have been shown both in experimental animals and in livestock. It has been implicated in several outbreaks of human mycotoxicoses. Toxic effects in poultry include inhibition of protein, DNA, and RNA synthesis, cytotoxicity, immunomodulation, cell lesions in the digestive tract, organs and skin, neural disturbances and low performance in poultry production (decreased weight gain, egg production, and hatchability). Concentrations of T-2 toxin in feed are usually low, and its immunosuppressive effects and secondary infections often make diagnosis difficult. If at the onset of the disease, a change in diet leads to health and performance improvements in animals, this may point to mycotoxin poisoning. Regular control of grain and feed samples is a valuable preventive measure, and it is accurate only if representative samples are tested. This article reviews the incidence and toxic effects of T-2 toxin in poultry., T-2 toksin je najtoksičniji predstavnik trikotecenskih mikotoksina tipa A. On je sekundarni produkt metabolizma plijesni roda Fusarium i često je prisutan u žitaricama i hrani za životinje. Štetni učinci uočeni su u eksperimentalnih životinja i životinja u uzgoju. On se povezuje s pojavom bolesti ljudi od mikotoksikoza. Učinci toksina u peradi su višestruki: inhibicija sinteze proteina, DNA i RNA, citotoksični učinak, imunomodulatorni učinak, oštećenje stanica probavnog sustava, organa i kože, živčani poremećaji te pad proizvodnih karakteristika u uzgoju peradi (slabiji prirast, pad nesivosti i valivosti). Koncentracije T-2 toksina u hrani redovito su vrlo malene, a zbog imunosupresivnog djelovanja toksina te istodobne sekundarne infekcije bolest se često teško dijagnosticira. Pri pojavi bolesti promjenom hrane može doći do poboljšanja zdravstvenog stanja, što tako|er upućuje na moguće trovanje mikotoksinima. Redovita kontrola uzoraka žitarica i hrane za životinje jedna je od preventivnih mjera, a detekcija mikotoksina u žitaricama i hrani pouzdana je samo ako se ispituje reprezentativan uzorak. U radu su opisani učestalost i toksični učinci T-2 toksina u peradi.

The existing systems of classification of carcinogens should include a distinction between genotoxic and non-genotoxic chemicals. For non-genotoxic chemicals, permissible exposure levels can be derived at which no relevant human cancer risks are anticipated. While genotoxic carcinogens can induce chromosomal effects without mutagenic action, non-DNA-reactive genotoxins affecting topoisomerase or the spindle, or those having an exclusively aneugenic effect can be carcinogenic only at high, toxic doses. Specific mechanisms of clastogenicity and processes of carcinogenesis based on reactive oxygen have practical thresholds. Since reactive oxygen species (ROS) are generally genotoxic, the question is whether chemicals that increase ROS production will add to endogenously produced background levels and lead to nonlinear dose-effect relationships. Taking into account the presence of endogenous carcinogens, it is now becoming evident that carcinogenic risk extrapolation to low doses must be considered according to the mode of action., U postojećem sistemu klasifikacije kancerogenih tvari utvrđena je razlika između genotoksičnih i negenotoksičnih kemikalija. Za negenotoksične kemikallije mogu se izvesti pretpostavljeni stupnjevi izlaganja kod kojih ne postoji značajan rizik od pojave raka kod ljudi. Za genotoksične kancerogene mogući su na primjer inducirani kromosomski efekti bez početka procesa mutageneze, dok genotoksični toksini koji se ne vežu za DNA-molekulu, a djeluju na topoizomere ili diobeno vreteno ili su aneugeni, izazivaju kancerogene efekte jedino u visokim, toksičnim dozama. Za specifične mehanizme klastrogenog djelovanja i procesa kancerogeneze koji se baziraju na reaktivnom kisiku postoji prag početka procesa. Kako su vrste kemikalija reaktivne na kisik (ROS) u načelu genotoksične, pojavljuju se pitanja da li kemikalije koje povećavaju produkciju ROS-vrsta treba pridodati endogenim kancerogenima pozadinskog stupnja koji uzrokuju nelinearni odnos doze i učinka. Uzimajući u obzir rasprave o prisutnosti endogenih kancerogena, sada postaje jasno da se kancerogeni rizik od niskih doza mora uzeti u obzir sukladno načinu njihova djelovanja.

Occupational exposure to anaesthetic gases is associated with various adverse health effects. Genetic material is a sensitive target of numerous harmful agents. The aim of this study was to examine whether chromosomal damage could serve to indicate exposure to anaesthetics. Twenty-eight anaesthesiologists, 16 technicians, and 32 control subjects were examined for chromosome aberrations and micronucleus frequency. An increase in chromosome damage was found in both exposed groups. Micronucleus frequency increased significantly, showing higher rates in women. The observed differences between the sexes in respect to the exposure risk call for further, targeted investigation., Dugotrajna profesionalna izloženost niskim dozama plinovitih anestetika može imati različite nepoželjne učinke na zdravlje. Iako se zbog slabe topljivosti u krvi i tkivima brzo uklanjaju iz organizma, poznati su njihovi neurotoksični, hepatotoksični, a prema nekim istraživanjima i karcinogeni učinci. Istraživanja genotoksičnosti anestetika dala su različite rezultate. Citogenetske metode pokazale su se vrlo prikladnim pri istraživanjima na populaciji profesionalno izloženih osoba. Da bi se procijenio rizik od profesionalne izloženosti anesteticima u skupinama anesteziologa i anestezioloških tehničara analizirane su kromosomske aberacije i učestalost mikronukleusa. Istraživanje je obuhvatilo 28 anesteziologa i 16 anestezioloških tehničara pretežno izloženih dušičnom oksidu i halotanu. U kontrolnoj skupini analizirane su 32 osobe raznih profesija koje na svojim radnim mjestima nisu bile izložene fizikalnim ni kemijskim mutagenima. Skupine ispitanika usklađene su po spolu i duljini izloženosti anesteticima. Dob ispitanika nije mogla biti potpuno usklađena zbog različite dužine školovanja ispitanika, a u kontrolnoj skupini i zbog odabira mlađih, novozaposlenih osoba kako bi se izbjegla profesionalna izloženost mutagenima. U izloženim skupinama nije uočen utjecaj dobi, dužine izloženosti i pušenja na učestalost kromosomskih oštećenja. Porast broja kromosomskih oštećenja nađen je u obje izložene skupine u odnosu na kontrolu. Statistički značajan porast acentričnih fragmenata nađen je kod anesteziologa, a dicentrika kod anestezioloških tehničara. Učestalost mikronukleusa u binuklearnim limfocitima bila je značajno povišena u obje izložene skupine. Ovaj test pokazao se osjetljivijim od analize kromosomskih aberacija, pokazujući i statistički značajno povišenje u učestalosti oštećenja kod žena izloženih anesteticima.