Search

The aim of this research was to explore gender differences in musical taste and the mediating role of functions of music between gender and musical taste. The research included 740 Croatian and Slovenian students. The results confirmed the existence of gender differences in both musical taste and functions of music. Females preferred the Reflective-Complex musical style, while males showed greater preferences towards Intense-Rebellious style of music. There was no significant gender difference in preferring Traditional and Contemporary Ethno or Energetic and Rhythmic musical style. With regard to the functions of music, there were no significant differences between males and females in identity/culture and background and focus/concentration functions of music. Males assessed political attitudes as a more important function of music than females, while females assessed all other functions of music higher than males did. A complete mediation effect of functions of music was established for gender and Reflective-Complex and Slo-Yugo Pop musical style., Cilj istraživanja bio je istražiti spolne razlike u glazbenom ukusu i posredujuću ulogu funkcija glazbe između spola i glazbenoga ukusa. Istraživanje je provedeno na 740 studenata iz Hrvatske i Slovenije. Rezultati potvrđuju postojanje razlika između muškaraca i žena i u glazbenom ukusu i u funkcijama glazbe. Žene više preferiraju refleksivno-kompleksni glazbeni stil, a muškarci intenzivno- -buntovni stil. Nije uočena značajna razlika u preferencijama tradicionalno-suvremenog etnostila ni energično-ritmičnoga glazbenog stila. Što se tiče funkcija glazbe, nema značajne razlike između muškaraca i žena u funkcijama koje se odnose na identitet / kulturu, pozadinsku funkciju glazbe i funkciju glazbe u svrhu usmjeravanja fokusa / koncentracije. Muškarci, za razliku od žena, značajnijom procjenjuju funkciju glazbe za izražavanje političkih stavova, dok žene procjenjuju sve ostale funkcije glazbe značajnijima nego muškarci. Potpuni posredujući efekt funkcija glazbe ustanovljen je za spol i refleksivno-kompleksni te slo-jugo pop glazbeni stil.

Cilj je ovog rada bio istražiti odnos između prepoznavanja emocija u glazbi i rezultata na standardnim mjerama emocionalne kompetentnosti. U istraživanju je sudjelovalo 329 studenata, koji su najprije ispunili Upitnik emocionalne kompetentnosti (Takšić, 2002.), a zatim i Upitnik za procjenu glazbenih ulomaka tijekom slušanja šest ulomaka klasične glazbe različita emocionalnog ugođaja. Zadatak sudionika bio je navesti dominantnu emociju koju su prepoznali u glazbenom ulomku te označiti je li im glazbeni ulomak poznat otprije. Rezultati su pokazali da poznatost glazbenih ulomaka uglavnom nije utjecala na prepoznavanje emocija u glazbi, a sudionici su s najvećom točnosti prepoznali emociju sreće, zatim tuge, a s najmanjom točnosti emociju straha. Potvrđena je i glavna pretpostavka istraživanja o odnosu prepoznavanja emocija u glazbi i rezultata na Upitniku emocionalne kompetentnosti, pri čemu je utvrđeno da sudionici koji su iskazali veću točnost prepoznavanja emocija u glazbi postižu i više rezultate na Upitniku emocionalne kompetentnosti, posebno na podskali sposobnosti razumijevanja i uočavanja emocija, gdje je utvrđena značajna razlika u prepoznavanju svih triju osnovnih emocija iz glazbe. Značajne su korelacije dobivene između rezultata svih podskala Upitnika emocionalne kompetentnosti i sposobnosti prepoznavanja emocija u glazbi, osim povezanosti između sposobnosti upravljanja i regulacije emocija i sposobnosti prepoznavanja tuge u glazbi., The aim of this study was to investigate the relationship between recognition of emotion in music and emotional competence. The study included 329 students who first filled out the Emotional Competence Questionnaire (Takšić, 2002), and then the Assessment of Musical Excerpts Questionnaire (six instrumental musical excerpts of classical music of different emotional context). The participant’s task was to quote a dominant emotion which was recognized in the musical excerpt and mark whether they know that excerpt from earlier. The results showed that the familiarity of musical excerpts did not affect recognition of emotion in music, and the participants identified most accurately the emotions of happiness and sadness, while with the lowest accuracy the emotion of fear. The main hypothesis about the relationship between the recognition of emotions in music and the results on the Emotional Competence Questionnaire was confirmed. It was also established that the participants who demonstrated greater accuracy in recognizing emotions in music achieved higher scores on the Emotional Competence Questionnaire, particularly on the subscale of understanding and perception of emotion, where a significant difference for the recognition of three basic emotions was observed. Significant correlations were obtained between the results in all subscales of the Emotional Competence Questionnaire and ability of recognition of emotions in music except for the correlation between the ability of management and regulation of emotions and the ability to recognize sadness in music.

Roditeljstvo je jedno od najvažnijih iskustava pojedinca koje donosi promjene u svim segmentima života. Većina istraživača i praktičara na području roditeljstva i bliskih odnosa slaže se kako se tranzicija u roditeljstvo odražava na cjelokupno funkcioniranje pojedinca koji postaje roditelj. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati dolazi li do promjena u subjektivnoj dobrobiti bračnih partnera prilikom tranzicije u roditeljstvo te pridonose li pozitivne osobine ličnosti, zadovoljstvo brakom tijekom trudnoće, zadovoljstvo roditeljstvom i roditeljska kompetentnost većoj subjektivnoj dobrobiti novih roditelja. U istraživanju je sudjelovalo 40 bračnih parova (N = 80), koji su ispitani u dvije vremenske točke, tijekom drugog trimestra trudnoće te oko devet mjeseci postpartalno. Primijenjeni su sljedeći instrumenti: Upitnik općih podataka, Skala općeg zadovoljstva životom, Skala zadovoljstva brakom, Skala stresa, Skala roditeljske kompetentnosti te Upitnik za ispitivanje osobina ličnosti. Rezultati su pokazali da rođenje djeteta ne narušava zadovoljstvo brakom, no pridonosi povećanju zadovoljstva životom bračnih partnera, što je objašnjeno u kontekstu psihološke dobiti od roditeljstva, generativnosti te revidirane hijerarhije ljudskih potreba. Zadovoljstvu životom prilikom tranzicije u roditeljstvo pridonosi struktura ličnosti bračnih partnera, posebno osobine ekstraverzije i savjesnosti, dok je najbolji prediktor zadovoljstva brakom devet mjeseci nakon porođaja, zadovoljstvo brakom tijekom trudnoće te zadovoljstvo roditeljstvom kao afektivna komponenta doživljaja roditeljstva., Parenting is one of the most important experiences of individuals which brings changes in all aspects of life. The transition to parenthood is one of the most universal transitions, and most researchers and practitioners in the field of parenting and intimate relationships agrees that the transition to parenthood is reflected in the overall functioning of an individual who becomes a parent. The aim of this study was to determine if there are changes in subjective well-being of spouses during the transition to parenthood, and what the role of positive personality traits, satisfaction with marriage during the pregnancy, parenting satisfaction and parental competence in contribution to subjective well- -being of new parents is. The study included 40 couples (N = 80) that were examined at two time points during the second trimester of pregnancy, and approx. nine months postpartum. The following instruments were used: A questionnaire of general information, General life satisfaction scale, The scale of satisfaction with marriage, Stress scale, Scale of parental competence and Personality traits questionnaire. The results showed that the baby does not violate marriage satisfaction, but contributes to the increase in life satisfaction of spouses, which is discussed in the context of the psychological welfare of parenting, generativity and the revised hierarchy of human needs. Personality traits, especially extraversion and conscientiousness, contribute to life satisfaction during the transition to parenthood. Satisfaction with marriage during the pregnancy and parenting satisfaction, as an affective component of parenting experience, were the best predictors of satisfaction with marriage nine months postpartum.