Search

Background: Oral lichen planus (OLP) is a precancerous lesion which might progress into oral squamous cell cancer (OSCC) in 0-1.2 % of the affected patients. Albeit there are many published studies upon this topic, there are no universally accepted clinical and histopathological criteria which would suggest which patients will develop OSCC. Therefore, the aim of this study was to compare epithelial and sub epithelial FHIT and Bcl-2 expression between patients with OLP, OSCC and healthy oral mucosa.Materials and Methods: Fifty patients with OLP, 20 with OSCC who had histologically confi rmed diagnoses and 20 healthy controls were included in this study. Immuno-histochemical analysis was performed on primary monoclonal antibodies Bcl-2 (Dako, Finland) and FHIT (Zymed Laboratories Inc., USA) were used. Statistical analysis included Kolmogorov-Smirnoff test, χ2 test and Spearman’s correlation. All p values lower than p, Uvod: Oralni lihen planus (OLP) je prekancerozna lezija koji u 0-1,2 % oboljelih može progredirati u oralni karcinom pločastih stanica (OKPS). Premda su objavljeni brojni radovi na ovu temu, ne postoje opće prihvaćeni klinički i patohistološki kriteriji koji bi upućivali na to u kojih će se bolesnika razviti OKPS. Dakle, cilj je ovog istraživanja bio usporediti ekspresiju FHIT i Bcl-2 u epitelu i subepitelu pacijenata s OLP, OKPS te osoba sa zdravom oralnom sluznicom. Materijal i metode: U istraživanje je bilo uključeno pedeset pacijenata s histološki potvrđenom dijagnozom OLP, 20 pacijenata s histološki potvrđenom dijagnozom OKPS te 20 zdravih pacijenata kao kontrolna skupina. Korištene su imunohistokemijske analize na primarnim monoklonim protutijelima Bcl (Dako, Finska) i FHIT (Zymed Laboratories Inc., SAD). U statističkoj analizi korišteni su Kolmogorov-Smirnovljev test, hi kvadrat test i Spearmanov koefi cijent korelacije. P vrijednosti manje od 0.05 su smatrane značajnima. Rezultati: Ekspresija FHIT u epitelu zahvaćenom s OLP i OKPS je značajno smanjena u usporedbi sa zdravom oralnom sluznicom. Međutim, nije nađena značajna razlika u FHIT ekspresiji kod OLP i OKPS. Pacijenti oboljeli od OLP i OKPS imaju značajno pojačanu ekspresiju Bcl-2 u usporedbi s zdravim sudionicima. Nadalje, Bcl-2 ekspresija je značajno veća u pacijenata s OLP, nego u pacijenata s OKPS. Subepitelni infi ltrat u pacijenata s OLP i OKPS pokazuje značajno povećanje Bcl-2 ekspresije u odnosu na zdrave osobe iz kontrolne skupine. Međutim, Bcl-2 ekspresija u upalnom infiltratu je značajno viša u OKPS pacijenata nego li u OLP pacijenata. Zaključak: Gubitak FHIT ekspresije u epitelu sam po sebi nije dovoljan za zloćudnu transformaciju kod pacijenata koji boluju od OLP. Čini se da su za progresiju OLP u OKPS potrebne i druge molekularne promjene. Ekspresija Bcl-2 u upalnom infi ltrate je znakovito visa u bolesnika s OPKS u odnosu na bolesnicke s OLP i zdrave kontrole, ipak, ekspresija bcl-2 u epitelu ne korelira s prekanceroznim (OLP) odnosno lezijama OPKS.