Search

U članku se analizira razvijenost građanstva na području jadranskih regija, odnosno odabranih gradova. Za analizu građanstva iz liberalne i komunitarne koncepcije i na njima utemeljenih teorija racionalnog izbora i strukturalnih teorija izvedeni su različiti modeli građanstva: model kognitivnog angažmana, model općih poticaja, model građanskog voluntarizma i model socijalnog kapitala. Iz različitih modela operacionalizirane su varijable koje su mjerene putem anketnog upitnika na slučajnom stratificiranom uzorku od 1127 ispitanika. Rezultati deskripcijske analize varijabli modela građanstva govore nam o različitoj distribuciji ispitivanih varijabli, što upozorava na kompleksnost mjerenja građanstva. Distribucija rezultata pokazuje više ili manje očekivane frekvencije pojedinih pokazatelja, bez ekstremnih odstupanja. Diskriminacijska analiza nam je pokazala da se do 9% ukupnog varijabiliteta među skupinama ispitanika različitih regija može pripisati skupovima ispitivanih varijabli različitih modela građanstva. Takav varijabilitet između regija je očekivan, jer se radi o vrlo sličnom kulturnom naslijeđu sa zajedničkom poviješću, sličnom političkom i društvenom kontekstu. Međutim, utvrđene razlike među regijama u odnosu na varijable modela građanstva, iako nisu velike, mogu se pripisati nekim specifičnostima razmatranih područja. Rezultati pokazuju da je razlikovanje ispitanika više uvjetovano življenjem u pojedinom gradu, nego socio-ekonomskim i urbanim obilježjima, što jasno potvrđuje važnosti društvenog i prostornog konteksta te kulturološke uvjetovanosti u razvoju građanstva., The articles analyzes the level of development of citizenship in the Adriatic regions, i.e. in a selection of cities. For the purpose of analysis of citizenship, from the liberal and communitarian conceptions, as well as the theories of rational choice and structural theories, which are based upon them, various models of citizenship have been derived: the model of cognitive engagement, the model of general stimuli, the model of civil voluntarism, and the model of social capital. From said models variables are operationalized, which are measured according to a sample survey based on a random stratified sample of 1127 examinees. The results obtained by descriptive analysis of the models of citizenship testify to a varied distribution of examined variables, which points to the complexity of citizenship measurement. The distribution of results shows more or less expected frequencies of particular indicators, with no extreme deviations. The discriminative analysis has demonstrated that up to 9 percent of total variability between groups of examinees in different regions may be ascribed to sets of examined variables of different citizenship models. Such variability between regions is expected, for they have a highly similar cultural heritage with common history and a similar political and social context. Still, the ascertained interregional differences with regard to the variables of citizenship models, although they are not momentous, can be ascribed to some specific traits of areas under consideration. The results show that differences between examinees are caused by residence in a particular city rather than by social-economical and urban characteristics, which clearly confirms the importance of the social and spatial context, and of culturological conditioning in the development of citizenship.

Rad donosi analizu promjena u razini društvenog kapitala (DK) u Hrvatskoj tijekom razdoblja 1995. – 2003. Polazeći od teorijskih i empirijskih argumenata koji DK vezuju uz gospodarski rast, društveni razvoj i političku stabilnost, autor se koristi rezultatima dvaju istraživanja provedenih na reprezentativnim nacionalnim uzorcima (Svjetsko istraživanje vrijednosti – Hrvatska 1995. i South East European Social Survey, 2003) kako bi ustanovio i raspravio promjene u razini DK. Provedene analize pokazuju smanjivanje društvenog kapitala, koje se ne može isključivo pripisati situacijskom efektu prisutnom u mjerenju 1995. godine. U radu se analizira primjerenost standardnog makropristupa mjerenju DK u tranzicijskom kontekstu, ali i upućuje na utjecaj percepcije o raširenosti korupcije na negativnu dinamiku DK., The concept of social capital (SC) has gained wide acceptance and usage in social sciences, particularly in sociology, political science and institutional economics. This paper reconsiders the dynamics of social capital in Croatia presented in a previous article (Štulhofer, 2001). Using data from the two cross-national social science research projects (World Values Survey – Croatia 1995 and South East European Social Survey, 2003), the author analyses changes in generalized trust, trust in institutions, and membership in civic associations during the 1995 – 2003 period. The findings point to a decrease in SC, which can not be solely attributed to the situational effects of war present in 1995. The strongest predictor of the negative dynamics of SC in Croatia remains the perception of corruption within state institutions.

Autor tematizira jedan od najvažnijih koncepata posljednjih desetak godina u komparativnim istraživanjima širom svijeta – socijalni kapital. Koncept socijalnoga kapitala izvorno je razvijen u sociologiji, gdje se njime označavaju potencijalne koristi koje pojedinci imaju na temelju svoje uključenosti u različite društvene mreže. Svoju punu primjenu koncept je doživio u sklopu komparativne politike. U ovu disciplinu “uveo” ga je Robert Putnam knjigom Making Democracy Work, u kojoj je prikazao rezultate svojih istraživanja u kojima je ustanovio pozitivnu vezu između socijalnoga kapitala – utjelovljenog u obliku normi uopćenog reciprociteta, horizontalnih mreža povezanosti i povjerenja – i viših razina demokratske učinkovitosti. U posljednjih desetak godina koncept se koristio u velikom broju istraživanja u komparativnoj politici pri čemu je polazišna teza da prostorne i vremenske razlike u razinama političke djelotvornosti mogu biti, bar djelomice, objašnjene razinom socijalnoga kapitala neke zajednice. Uspoređujući koncepte političke kulture i socijalnoga kapitala, autor zaključuje da je socijalni kapital važna konceptualna inovacija u komparativnoj politici te predstavlja revival socijalno- kulturnih varijabli u komparativnoj analizi., The author looks into one of the most important concepts in the last decade of comparative research: social capital. The concept of social capital was originally developed in sociology, where it denotes potential benefits that individuals enjoy, based on their involvement in various social networks. This concept was fully utilized in the field of comparative politics into which it was “introduced” by Robert Putnam in his book Making Democracy Work, in which he presents the results of his research in which he establishes a positive link between the social capital – embodied in the norms of generalized reciprocity, horizontal networks and trust – and the higher levels of democratic efficiency. In the last decade, the concept has been used in a number of studies in comparative politics, the starting point of which was the thesis that spatial and temporal differences in the levels of political efficiency may, at least partly, be explained by the level of social capital of a community. By comparing the concepts of political culture and social capital, the author concludes that social capital is a major conceptual innovation in comparative politics and represents a revival of social/cultural variables in comparative analysis.