Search

Strategija EU „Europa 2020“ ističe kako države članice trebaju provoditi reforme usmjerene na rast potaknut znanjem i inovacijama. Reforme koje se provode trebaju imati za cilj poboljšanje kvalitete obrazovanja/usavršavanja i osiguranja pristupa za sve, kao i jačanje transfera znanja općenito. Usvajanjem Strategije razvoja ljudskih potencijala u državnoj službi za razdoblje 2010. do 2013. godine te Akcijskog plana, postavljeni su strateški ciljevi među kojima i provođenje trajne izobrazbe državnih službenika. Za provedbu programa izobrazbe namijenjenih službenicima javne uprave zadužena je Državna škola za javnu upravu koja ne posjeduje dovoljne ljudske, prostorne i financijske potencijale da provede zadanu ulogu. Razvoj svih ključnih kompetencija, a naročito inicijativnost i poduzetnost koja se odnosi na sposobnost pojedinca da ideje pretvori u djelovanje neophodna je javnim službenicima jer moraju početi strateški razmišljati i projektno djelovati, a to mogu učiti pohađajući seminare za poduzetništvo., EU strategy “Europe 2020” states that Member States should implement reforms aimed at growth driven by knowledge and innovation. The reforms should aim at improving the quality of education / training and ensuring access for all, and to strengthen the transfer of knowledge in general. Strategy for the development of human resources in the civil service for the period of 2010. to 2013th year, and the Action Plan, set strategic objectives including the implementation of ongoing training for civil servants. For the implementation of training programs intended for officials of the public administration in charge is the National School of Public Administration, which does not possess sufficient human, physical and financial resources to carry out a given role. Development of key competencies and in particular the initiative and entrepreneurship, which refers to an individual’s ability to turn ideas into action is necessary, because public officials must begin to think strategically and project work and it can be learned by attending seminars for entrepreneurs.

Razvijeni svijet je u krizi jer je dosegao razdoblje izobilja. Ovo je rezultiralo prestankom ekonomskog rasta I visokim stopama nezaposlenosti. Iako je novi ekonomski mentalitet prioritet, moraju ga pratiti zakoni vezani uz poduzetništvo koji će omogućiti nove dobrobiti za rastuću populaciju. Međutim, trenutno ima previše zaposlenika, a premalo poduzetnika. Budući da u Portugalu postoji Agencija za akreditaciju koja procjenjuje prijedloge za kolegije u visokoškolskom obrazovanju te budući da vjerujemo da se poduzetništvo može poučavati, osmislili smo novi dodiplomski kolegij utemeljen na ovoj ideji. Nažalost, nakon devetomjesečnog rada na osmišljavanju kolegija Poduzetništvo, kolegij nije prihvaćen jer se skupina profesora koji su sudjelovali u evaluaciji nije složila da je moguće poučavati/učiti kako postati poduzetnik. U ovom slučaju, dok političari I društvo govore o poduzetništvu, Akademija je konzervativna I tvrdi da fakultet treba student pripremiti za tržište rada.Stoga, cilj ovog rada je prikazati način na koji se može steći Poduzetnička sveučilišna diploma., The rich world is in crisis as it has achieved an era of abundance. This has resulted in the lack of economic growth and high unemployment rates. Though a new economic mentality is a priority, it must be supported by policies of entrepreneurship which enable a new wellbeing for a growing population. However, there are currently too many employees and too few entrepreneurs. Since there is an Accreditation Agency in Portugal which assesses new proposals of Higher Education courses and because we believe that Entrepreneurship can be taught, we have created a new graduate course fundamented on this vision. Unfortunately, after having worked for nine months to conceive this Entrepreneurship course, it was not accepted because the team of public evaluating professors disagreed on the likelihood of teaching/learning how to become an entrepreneur. In this case, while politicians and social forces speak about Entrepreneurship, the Academy is conservative and defends that university must prepare students for the labour market. Hence, the aim of this paper is to share the manner in which an Entrepreneurship University Degree can be conceived.

Polazeći od činjenice da je Europska komisija identificirala znanje stranih jezika i poduzetništvo kao dvije od osam kompetencija ključnih ne samo za osobni rast i razvoj, nego i za osiguravanje zapošljivosti na sve konkurentnijem tržištu rada, autorica u ovom radu prikazuje na koji su način te dvije kompetencije međusobno povezane te istražuje percepciju važnosti znanja stranih jezika među studentima koji se obrazuju za poduzetništvo. Nadalje, prikazuje se utjecaj osobnih stavova te subjektivne percepcije važnosti i korisnosti znanja određenog stranog jezika na stjecanje jezične kompetencije. Osim toga, autorica istražuje razloge eventualne nemotiviranosti ili nedovoljne motiviranosti studenata za učenje stranih jezika te istražuje postoji li razlika u motivaciji prilikom učenja engleskog jezika u odnosu na njemački jezik. Podatci su prikupljeni pomoću upitnika u kojem su studenti odgovarali na različite tvrdnje služeći se Likertovom skalom od pet stupnjeva, a rezultati su obrađeni deskriptivnom statističkom analizom., Since communication in foreign languages and sense of initiative and entrepreneurship are among eight key competences as defined by European Commission and are crucial for, not only personal growth and development, but also for ensuring employability on increasingly competetive labour market, the author shows the correlation between these two competences and does research on the perception of the importance of knowledge of foreign languages among students of entrepreneurship. Furthermore, the paper explores the influence of personal attitudes and individual perception of importance and usefulness of a certain foreign language on acquiring language competence. The paper also addresses the reasons for the lack of students’ motivation for learning foreign languages and investigates if there are differences in motivation for learning English language compared to German. The data has been collected through a questionnaire consisting of a set of statements and a five-point Likert scale. Students have selected an appropriate number to denote their level of agreement with the given statement and the results have been analised using descriptive statistical analysis.

Zemlje u ovoj regiji, odnosno, zemlje na području bivše Jugoslavije, suočavale su se s mnogim izazovima u svojoj povijesti, no događanja vezana za posljednje desetljeće govore kako te zemlje imaju tendenciju napredovanja u miru te teže blagostanju. Približavanjem ili priključivanjem Europskoj uniji koja se također suočava s mnogim gospodarskim i socijalnim problemima, te zemlje dijele ili nastoje dijeliti jednaku filozofiju sa zemljama EU pa je tako neminovno pozvati se na strategiju Europske komisije za pametan i održiv razvoj, Europe 2020, koja navodi inovacije kao jedan od najvažnijih prioriteta razvoja europskih zemalja. Kako je razvoj nužan za zemlje u regiji, a to bi značilo da one moraju uvoditi drastične promjene u načinu funkcioniranja, dolazimo do samog nastanka riječi inovacija (lat. innovatio što znači novotarija, promjena, preinaka) koja djeluje u službi tako nužnog i željenog razvoja. Inovacije, odnosno proces stvaranja i korištenja kreativnosti kao glavnog alata, osiguravaju preduvjet za nastanak i funkcioniranje poduzetništva uopće te na taj način generiraju i vode razvoju koji proizlazi iz poduzetništva kao jednog od ključnih preduvjeta ne samo za razvoj zemalja, već i održivost razvoja., Countries in this region, that is, the countries of former Yugoslavia, confronted with many challenges in their history but the events related to the last decade show about how these countries tend to progress in the pursuit of peace and prosperity. Approaching or joining the European Union that also faces many economic and social problems, these countries are, or are trying to share the same philosophy with EU countries so inevitably refer to the strategy of the European Commission for smart and sustainable development, Europe 2020, which states innovation as one of the most important priorities for the development of European countries. As a necessary development for the countries in the region, and this would mean that they must introduce drastic changes in the way of functioning, we come to the origin the word innovation (Lat. Innovatio which means innovation, change, modification), which operates in the service of so necessary and desired development. Innovation, and the process of creating and using creativity as the main tool provides a precondition for the emergence and functioning of enterprises in general and thus generates and manages the development that comes from the entrepreneurship as one of the key preconditions not only for development of countries but also for the sustainability of development.

Poduzetnička kompetencija kod djece i učenika najefikasnije se razvija na razini predškolskog, osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja. Ona je zahtjev suvremenih nacionalnih kurikuluma zemalja EU, ali i temeljni cilj Nacionalnog okvirnog kurikuluma u RH. Ostvarenje ovog suvremenog odgojno-obrazovnog zahtjeva ovisi, među inim, o osobnoj percepciji nastavnika o usmjerenosti prema inovativnosti, stvaralaštvu, želji za uspjehom, novim odgovorima na nove izazove, novim načinima rješavanja problema. Ova su obilježja sastavnice poduzetničkog poriva pod kojim se podrazumijeva skup osobina koje pokreću osobu na poduzetno i inovativno djelovanje. Polazeći od pretpostavke da će nastavnici koji sebe percipiraju kao osobe s poduzetničkim porivom, efikasnije ostvarivati razvoj poduzetničke kompetencije kod učenika, proveli smo empirijsko istraživanje na uzorku od 466 predmetnih nastavnika u 23 osnovne škole u Republici Hrvatskoj. Cilj je istraživanja otkriti i razmotriti one dimenzije poduzetničkog poriva koje su se pokazale značajnima na upitniku formiranome u skali s 42 tvrdnje strukturirane u pet podskala koje ukazuju na pet dimenzija poduzetničkog poriva osnovnoškolskih nastavnika. Primjenom deskriptivne statistike u radu se interpretiraju rezultati s obzirom na temeljne varijable ispitanika (spol, radni staž i nastavni predmet). Posebno se razmatraju tri dimenzije poduzetničkog poriva osnovnoškolskih nastavnika s pedagoškog gledišta, a to su usmjerenost prema inovativnosti i proaktivnosti, samopoštovanje i usmjerenost prema postignuću., Entrepreneurial competence among children and pupils is most efficiently developed at the level of preschool, elementary and secondary education. It is a requirement of the contemporary national curricula of EU countries and also the fundamental objective of the national framework curriculum in Croatia. The realization of this modern educational requirement depends, among other things, upon teachers’ personal perception towards the orientation of innovation, creativity, desire to succeed, new answers to new challenges, new methods of solving problems. These characteristics are components of the entrepreneurial drive which includes the set of traits responsible in motivating a person towards entrepreneurial and innovative activity. Starting from the assumption that teachers who perceive themselves as persons having an entrepreneurial drive can more efficiently pursue the development of entrepreneurial competencies among students, we conducted an empirical study on a sample of 466 subject teachers in 23 elementary schools in Croatia. The survey aimed to discover and discuss those dimensions of the entrepreneurial drive which appeared to be most significant on the questionnaire which was created as a scale with 42 statements structured into five subscales. This indicated the five dimensions of entrepreneurial drive of the elementary school teachers. Using descriptive statistics in this procedure, the results were interpreted with respect to the fundamental variables of the respondents (gender, tenure and teaching subject). Special attention was given to the three dimensions of entrepreneurial drive in elementary school teachers from a pedagogical standpoint, and that was the focus towards innovation and proactivity along with self-esteem and the orientation towards achievement.

Brendiranje turističke destinacije ne može se zamisliti bez suradnje privatnog i javnog sektora, poduzetništva i države. Cjeloživotno učenje važan je čimbenik podizanja svijesti tržišta o prednostima turističke destinacije i njezine vrijednosti na tržištu. Definicija brenda koja polazi od potrošača je ona kojom se treba voditi u današnjem tržišnom okruženju u kojem kupac i tržište određuju vrijednost proizvoda ili usluge. Da bi se postiglo uspješno brendiranje destinacije, brend mora postati živ za turiste koji dolaze u destinaciju. Marketinški menadžer moraju biti u mogućnosti ponuditi iskustva i doživljaje kroz posjet destinaciji i pri formiranju brenda, a ne samo razvijati ime, logo i znak. Sve destinacije danas imaju hotele, kongresne kapacitete, jedinstvenu kulturnu baštinu, prirodne ili umjetne atrakcije, zabavne sadržaje ili neke druge oblike turističkih sadržaja kojima nastoje privući pozornost i povećati vrijednost brenda destinacije, ali budući uspjeh ovisi o njihovoj mogućnosti kreiranja jedinstvenog identiteta i diferencijacije u odnosu na konkurenciju. Da bi se destinacija uspješno brendirala potrebno je sudjelovanje svih nositelja turističke ponude zajedno s krovnim nacionalnim institucijama te njihov koordinirani rad na razvoju destinacije, njenoj promidžbi, pružanju jedinstvene i konzistentne kvalitete usluge. Uključivanje poduzetništva i cjeloživotnog učenja o specifičnostima brendiranja turističke destinacije predstavljaju osnovne preduvjete za njeno uspješno brendiranje., Branding of tourism destination can’t be seen without cooperation between private and public sector, entrepreneurship and government. Lifelong learning is an important element of increased awareness about the market and advantages of tourism destination as well as its market value. Definition of brand which starts from the needs of consumers is one that should lead in contemporary market environment where customers and market determine the value of the product or services. To achieve successful branding of destination brand must become alive for tourists visiting destination. Marketing management must be able to create experiences for tourists while visiting destination through creation of brand instead of creating only the name or sign. All destinations today consist of hotels, congress halls, unique cultural, natural or manmade attractions, entertainment, amusement and other facilities in order to attract attention and increase the value of destination brand, but future success depends on their capability of creating unique identity and differentiation from competitors. In order to successfully manage branding of destination, cooperation of all carriers of tourism supply is necessary, together with national institutions and their coordinated work on the destination development, promotion and offering unique and consistent quality of service. Involvement of entrepreneurship and lifelong learning about specific issues related to branding of tourism destination are basic prerequisites of its successful branding.

Iako velik broj ljudi želi postati vlastitim šefom i otisnuti se u samostalne poduzetničke vode, vrlo ih se mali broj na kraju odlučuje za karijeru u poduzetništvu. Prema nekim istraživanjima, u Europi je tek 10% poduzetničke populacije, dok je postotak onih koji razmišljaju o poduzetništvu znatno viši. S obzirom na općeprihvaćeno mišljenje o poduzetništvu kao pokretaču gospodarstva, paradoksalno je da se više ljudi ne okreće poduzetništvu. Jedan od razloga zasigurno leži u uvjerenju da „nismo stvoreni za poduzetnika“, dok drugi dio leži u nedostatku motivacije. Danas je sve manje onih koji vjeruju da se poduzetnikom rađa, a sve više onih koji podržavaju tezu da se poduzetnikom postaje. Učenje i razvoj poduzetničkih kompetencija, uz razumijevanje intrinzične i ekstrinzične motivacije te vlastitih preferencija svakoj osobi mogu omogućiti uspješnu tranziciju u poduzetnika. Promjena perspektive, ustaljenih načina razmišljanja, spremnost na promjenu te prihvaćanje rizika, prvi su i pravi koraci na tom putu., Although a large number of people would be happiest if they were their own bosses, a small percentage of them actually ops for a career in entrepreneurship. According to a recent research, only 10% of European population chooses entrepreneurship, while the percentage of those thinking of engaging in it is significantly higher. Given the general consensus on entrepreneurship as the driver of the economy, it is paradoxical not having more people turning entrepreneurs. One of the reasons lies in the „I’m not made for it“attitude, while the other reason is a lack of motivation. A belief that entrepreneurs are born is nowadays losing support, while there is a growing body of evidence that entrepreneurship can be taught. Raising awareness and developing entrepreneurial competencies, supported by the understanding of intrinsic and extrinsic motivation, as well as one own personal preferences, can enable a successful entrepreneurial transition to everyone. A change of perspective and habitual thinking, readiness to accept risk and act on opportunity are the first and foremost steps in building an entrepreneurial career path.

Kako je poduzetništvo jedna od ključnih kompetencija cjeloživotnog učenja, potrebno je usustaviti odnose odgojno-obrazovnih sadržaja, metodičko-didaktičkih modela te mjerila i načine evaluacije ishoda učenja s potrebama gospodarstva. Nužno je objediniti sadašnje i buduće potrebe gospodarstva i drugih društvenih aktivnosti i dovesti ih u sklad s poduzetničkim načinom promišljanja. Pedagogija poduzetništva trebala bi biti znanstvena disciplina/grana unutar područja pedagogijske znanosti koja bi se bavila istraživanjem i implementacijom didaktičko metodičkih modela u odgojno-obrazovne procese sa svrhom postizanja odgojno-obrazovnih ishoda. Ti i takvi odgojno-obrazovni ishodi jesu poduzetnička znanja, vještine i stavovi ili poduzetnička kompetencija. U radu će se također definirati odnos pojmova „poduzetnost“ i „poduzetništvo“ koji mogu i ne moraju ekonomsko-gospodarski korelirati. Pedagogija poduzetništva proučavala bi zakonitosti odgoja i obrazovanja za poduzetništvo te bi na temelju znanstvenih istraživanja dala odgovor na niz pitanja vezanih za cjeloživotno učenje za poduzetnost i poduzetništvo: od definiranja odgojno-obrazovnih ishoda i njihovoga mjerenja pa do teorije poduzetnosti i poduzetništva kroz povijest, s naglaskom na buduće potrebe znanja vezane uz poduzetnost i poduzetništvo., Since entrepreneurship is one of the key competencies of life-long learning, it is necessary to coordinate the relations among education materials, teaching-didactic models and criteria and methods for evaluating the results of learning with economic needs. It is necessary to bring together present and future economic needs with other social activities and synchronize them with the entrepreneurial way of thinking. Entrepreneurial pedagogy should be a scientific discipline / branch within the field of pedagogical science which would research and implement didactic-teaching models into education processes with the aim of reaching educational results. The educational results obtained in this way are entrepreneurial knowledges, skills and attitudes or entrepreneurial competence. This paper will try to define the relation between the terms of ‚’enterprise’’ and ‚’entrepreneurship’’, which can, but don’t have to correlate economically. Preschool pedagogy as a scientific discipline deals with the peculiarities of upbringing children of young age, such as care, protection, upbringing and education of children from their birth to the beginning of attending school, pedagogy of leisure deals with how to use one’s leisure time more usefully; entrepreneurial pedagogy would answer a series of questions regarding life-long learning for enterprise / entrepreneurship: from defining educational results and their evaluation to the theory of enterprise / entrepreneurship through history, with an emphasis on future knowledge needs in enterprise / entrepreneurship.

Turizam je jedan od važnijih sektora u ekonomiji, a posebice u Hrvatskoj gdje čini 15% BDPa. Stoga je i investiranje u turistički sektor vrlo važan segment za daljnji razvoj Hrvatske. Svaki je poduzetnik kao potencijalni investitor dobrodošao na zasićeno turističko tržište s velikim hotelskim tvrtkama. Novi smjer poduzetničkog investiranja u Hrvatskoj jesu mali obiteljski hoteli koji bi predstavljali inovacijsku turističku ponudu u hrvatskom turizmu. Perspektivu takvog razvoja prepoznala je i država prihvaćanjem programa kreditiranja malog obiteljskog poduzetništva u turizmu, čime se želi postići otvaranje novih 200 do 300 malih obiteljskih hotela visoke kategorije. Projekt ima potencijala za razvoj, jer omogućuje uključivanje malih poduzetnika u turističku utrku s hotelskim tvrtkama s prepoznatljivim brendom. Cilj rada jest prikazati sadašnju poziciju malih poduzetnika investitora u obiteljske hotele na hrvatskom turističkom tržištu., Tourism is one of the most important sectors in the economy, especially in Croatia, where it makes 15% of GDP. Therefore the investment in the tourism sector is very important segment for the further development of Croatian. Each entrepreneur as potential investor in the establishment of a family-run hotel is welcome to the tourist market is saturated with a large hotel companies. The new direction of entrepreneurial investments in Croatia are a family-run hotels, which would represent innovative tourist offer in the Croatian tourism. Perspective of such development was recognized by the government accepting the loan program for small family businesses in tourism, which is to be open 200-300 new family run hotels of high category. The project has the potential for development, because they allow the inclusion of small entrepreneurs in the tourist race with a hotel companies with a recognizable brand. The aim is to show the current position of small entrepreneurs the investors in the family-run hotels on the Croatian tourist market.

Jedan od temeljnih preduvjeta za uspješan i kontinuiran rast te razvoj nacionalnog gospodarstva jest sustavno učenje za poduzetništvo. Ono treba prožimati, primjerenim obrazovnim sadržajima, obrazovne programe na svim razinama formalnog, neformalnog i informalnog obrazovanja i osposobljavanja. Upravo usvajanjem i podizanjem poduzetničke kompetencije povećava se i konkurentska sposobnost nacionalnog gospodarstva koja implicira i stabilnost gospodarskog rasta jačanjem kapaciteta ljudskog potencijala. Na taj se način osiguravaju kvalitativne pretpostavke za povećanje stupnja zapošljivosti radno sposobnog stanovništva. Konkurentnost gospodarstva očituje se i u sposobnosti stalnog dinamičkog prilagođavanja sve većim i složenijim izazovima rasta i razvoja svjetskog globalnog tržišta, kao i u uspješnijem korištenju raspoloživih nacionalnih resursa. Nacionalna gospodarska opstojnost uvjetovana je, između ostalog, kompetencijskim razvojem ljudskih potencijala u skladu sa zahtjevima svjetskog tržišta rada, a strategijski pristup učenju za poduzetništvo kroz obrazovni sustav stvara sustavne pretpostavke za uspjeh. Usvajanje poduzetničke kompetencije, kao jedne od nadnacionalnih vrijednosti, potencira i permanentno usvajanje drugih znanja i vještina potrebnih za uspjeh pojedinca i društvene zajednice u cjelini., Systematic learning for entrepreneurship is one of the fundamental prerequisites of successful and continuous growth and development of economy. Adequate educational contents should be implemented into the school curricula at all levels of formal, non-formal and informal education and training. Acquisition and development of entrepreneurial competence is precisely the way to increase competitive ability of national economy, which implies obtaining stability of economic growth by strengthening human resources capacity. This is also the way to create quality conditions for increasing employability rate of able-bodied population. Economic competitiveness is also reflected in the capability of economy to constantly adjust its dynamics to meet ever increasing and complex challenges of growth and development of the world market as well as in successful use of obtainable national resources. National economic sustainability is, among other factors, conditioned by development of competences of human resources in accordance with the demands of the world labour market and a strategic approach to learning for entrepreneurship within the educational system paves the way to success. Acquisition of entrepreneurial competence, as one of transnational values, encourages permanent acquisition of other types of knowledge and skills needed for successful undertaking of an individual as well as of the society as a whole.

Baveći se poslovnim procesima više od 20 godina u Hrvatskoj i izvan Hrvatske, promatram promjenu okruženja. Danas biti poduzetnik znači nešto posve drugačije. Svakodnevna edukacija neophodna je za uspjeh na tržištu. Istodobno, napredak tehnologije nije donio kvalitetniju komunikaciju jer kako onda objasniti da danas u doba softvera i hardvera mladi nisu svjesni svoga okruženja, ne znaju što ih očekuje kada izađu iz škole ni koje su njihove mogućnosti. Ovaj rad prikazuje što mladima nismo pružili, a možemo i trebamo pružiti. Mladi trebaju kvalitetnije informacije, bolju komunikaciju, poticaje za usavršavanje i kontakt sa stvarnim svijetom. U članku autorica prikazuje predodžbe mladih o poduzetništvu, njihovom okruženju i njima samima.

Generacija Y, takozvani Milenijanci rođeni osamdesetih godina dvadesetog stoljeća upravo stižu na tržište rada. Svoje formativne tinejdžerske godine proveli su u društvu u kojem poslijeratna socijalna sigurnost nije samo dovedena u pitanje nego je i potpuno razorena. Internet i treća generacija tehnologije mobilne telefonije transformiraju načine razmjena ideja i njihova kreativnog doprinosa, a društvene i ekonomske inovacije od toga uvelike profitiraju. Međutim, u mnogim zemljama mala i srednja poduzeća rade sa zastarjelom tehnologijom, niskom razinom vještina ljudskih resursa, sa slabim sustavima upravljanja i sa slabim poduzetničkim sposobnostima, bez dostupnosti odgovarajuće i pravodobne informacije, uz nedovoljno korištenje informacijske tehnologije i s lošom kvalitetom proizvoda, što sve zajedno pridonosi niskoj produktivnosti. Najveći izazov tijekom naredna dva desetljeća predstavljat će uspostavljanje metoda i stvaranje modela za razvoj malih i srednjih poduzeća te unapređenje poduzetničkih vještina kroz strukturirane obuke i izgradnju institucijskih programa. U ovome radu, stavlja se težište na prepoznavanje i razvoj poduzetničkih vještina i karijere kod učenika školskog uzrasta, te se daje prijedlog kako sustavno usmjeravati mlade ljude u stvaranju njihove karijere i budućnosti koju će graditi u poslovnom svijetu te tako postati temelj za kreativnost i inovativnost, rasadnici poduzetništva i pokretači ekonomskog rasta svoje zemlje., Generation Y, the so-called Millenian’s born in the eighties of the twentieth century are just coming to the labour market. They spent their formative teenage years in a post-war society in which social security was not only questioned, but completely destroyed as well. The internet and the third generation of the mobile-phone technology transform the way of the exchange of ideas and their creative contribution and the social and economic innovations benefit greatly from it. However, in many countries, SMEs work with outdated technology, low-skill human resources, weak management and entrepreneurial skills, unavailability of adequate and timely information, insufficient use of information technology, poor product quality, which altogether contribute to low productivity. The biggest challenge over the next two decades will be the establishment of methods and the creation of a model for the development of small and medium enterprises and promotion of entrepreneurial skills through structured training and institutional building programs. In this paper, emphasis is placed on identifying and developing entrepreneurial skills and careers of students of school age. It suggests how to systematically guide young people in shaping their own careers and future that will build the business world and may become the basis for creativity and innovation, nurseries of entrepreneurship and the engines of economic growth in their countries.

Cilj gospodarske politike Vlade Republike Hrvatske jest uspostaviti konkurentno, društveno i ekološki odgovorno, na znanju utemeljeno i izvozno usmjereno tržišno gospodarstvo. U nastojanju da se dostigne cilj gospodarske politike (postupno povećanje stope rasta gospodarstva kako bi se do 2015. godine kretala na razini od oko 5%), buduće mjere usmjerene su na gospodarski rast i novo zapošljavanje, gospodarski oporavak i razvoj poduzetništva, aktivne mjere zapošljavanja, stvaranje nove industrijske politike, unaprjeđenje poslovnoga okruženja, razvoj institucija i poticanje novih investicija, tehnološki razvoj, jačanje konkurentnosti itd. Poduzetništvo i samozapošljavanje kao oblik smanjenja nezaposlenosti važan su dio aktivne politike tržišta rada u Hrvatskoj, odnosno aktivnih mjera zapošljavanja. U radu će biti prikazani neki od primjera dobrih praksi u 2011. godini koji se odnose na samozapošljavanje nezaposlenih osoba te provođenje mjera aktivne politike zapošljavanja za žene u nepovoljnom položaju na tržištu rada., The aim of the Croatian Government’s economic policy is to establish a competitive, environmentally and socially responsible, knowledge-based and export-oriented market economy. In an effort to achieve the goal of economic policy (gradually increase the rate of economic growth to 2015. year ranged at aprox. 5%), further measures aimed at economic growth and new jobs, economic recovery and development of entrepreneurship, active employment measures, create a new industrial policy, improving the business environment, development institutions and encourage new investment, technology development, strengthening the competitiveness etc. As a form of reductions in unemployment, entrepreneurship and selfemployment are an important part of active labor market policies and active employment measures in Croatia. This paper will present some examples of good practice in 201. related to self-employment of unemployed persons and the implementation of active employment policy for women at a disadvantage in the labor market.

Bit poslovnog pregovaranja jest svrhovita i djelotvorna upotreba informacija, a komuniciranje je primarni izvor informacija. Svaka poslovna situacija odlikuje se specifičnostima među kojima se pregovaranje pokazalo izuzetno važnim za poduzetništvo te se smatra pravim umijećem. Uvodno se prikazuju teorijske odrednice pregovaranja, definicije, planiranje i metode koje se koriste u tom procesu. Vještina pregovaranja preduvjet je za razvoj poduzetnosti, poslovnog partnerstva i rješavanje sukoba interesa dviju pregovaračkih strana. Posebno je značajno prikazati opravdanost uključivanja nastavnih predmeta iz područja pregovaranja u kurikulume hrvatskih učilišta koja izvode studije iz područja ekonomije i poduzetništva. Doprinos ovog rada sastoji se u isticanju uloge pregovaračkih vještina u stjecanju kompetitivne prednosti na tržištu i senzibiliziranju poslovnog svijeta o činjenici da je umijeće pregovaranja ključna kompetencija koja doprinosi razvoju interpersonalnih odnosa i proaktivnog djelovanja u rješavanju različitih poslovnih situacija., The very essence of business negotiation is the rational and effective use of information and communication as the primary source of information. Each business situation is characterized by specific features among which negotiation skills have proved extremely important for entrepreneurship and been considered a true art. The introductory part of the paper presents the theoretical determinants of negotiation, definitions, planning and methods used in this process. Negotiation skills are an essential prerequisite for the development of entrepreneurialism, business partnerships, and resolving conflict of interests of the two negotiating parties. It is particularly important to present the justifiability of including courses in the field of negotiation in the curricula of Croatian higher education institutions offering degrees in economics and entrepreneurship. The contribution of this paper lies in highlighting the role of negotiation skills in acquiring competitive advantage in the market and sensitising the business community to the fact that negotiation skills are the key competence that contributes to the development of interpersonal relationships and proactive action in addressing various business situations.

Poduzetnici te mala i srednja poduzeća u njihovom vlasništvu oduvijek su bili promatrani kao glavni pokretači gospodarstva, zapošljavanja i ekonomije u cjelini. Njihove osnovne karakteristike bile su proaktivnost, fleksibilnost i reaktivnost što ih je diferenciralo od velikih kompanija. Međutim, s razvojem poslovanja malih i srednjih poduzeća, poduzetnici su naišli na izazove opstanka i/ili daljnjeg rasta poduzeća za koje nisu više dovoljni samo entuzijazam, spremnost na preuzimanje rizika i fleksibilnost. Sve se više pažnje posvećuje razvoju fundamentalnih menadžerskih znanja, vještina i programa koje će poduzetniku današnjice omogućiti da kvalitetno upravlja rastom i razvojem vlastitog poduzeća. Potrebna znanja i vještine poduzetnika razlikuju se ovisno o fazi razvoja poduzeća. Promatramo kako se potrebe za određenim znanjima i vještinama mijenjaju s fazom razvoja poduzeća i pozicijom poduzetnika unutar samog poduzeća., Entrepreneurs and SMEs owned by them have always been regarded as the main drivers of the employment and the economy as a whole. Their main characteristics have been proactivity, flexibility and reactivity, which have always differentiated them from large companies. However, the development of small and medium businesses brought about the challenge of survival and/or further growth of their companies for which enthusiasm, willingness to take risks, and flexibility are no longer enough. More and more attention is being paid to the development of fundamental knowledge and managerial skills, as well as programs which can enable entrepreneurs to properly manage the growth and development of their businesses. The knowledge and skills required vary depending on the company’s development stage. We have become witnesses of how the need for specific knowledge and skills changes over time, closely connected with the company’s maturity phase and the position of the entrepreneur within the company itself.

Smisao za rizik jedna je od osnovnih karakteristika poduzetničke kompetencije i taj smisao može presudno utjecati kod odluke poduzetnika da započne svoj poduzetnički pothvat. Poduzetnička se kompetencija može naučiti, razvijati i usavršavati, ali urođeni smisao i hrabrost u preuzimanju poduzetničkog rizika razlikuje se od osobe do osobe. Prijašnja iskustva i nova znanja mogu pojačati smisao za rizik jer na taj način poduzetnik može realnije sagledati očekivane rizike u poslovnom pothvatu. Kako je rizik vjerojatnost negativnog rezultata proizašlog iz nekih aktivnosti, poduzetnik se suočava s četiri tipa rizika: financijskim, rizikom karijere, obiteljskim, društvenim i psihološkim rizikom.Budući da je poduzetništvo jedinstveno zanimanje kojeg karakterizira preuzimanje rizika, učinjeni su mnogi pokušaji da se taj rizik mjeri pa neka istraživanja povezuju spol, kulturološku pozadinu, razinu razvijenog posla i vrstu posla sa sklonošću prema riziku. Pristup razvoju posla u određenom životnom ciklusu otkriva da se sklonost riziku mijenja tijekom vremena pa su tako menadžeri s prijašnjim iskustvom skloniji manjem riziku i povećanom oprezu. Neizvjesnost je rizik koji se ne može predvidjeti ili kontrolirati jer na primjer promjene u potražnji, promjene u vladinim politikama, globalnim kretanjima, a slijedom toga i profit i gubici, nose znak nepredviđenog rizika koji proistječe iz cikličkih, strukturalnih promjena ekonomske politike., The meaning of risk is one of the main characteristics of entrepreneurial competencies and the critical point that may affect the decision of entrepreneurs to start their entrepreneurial venture. Entrepreneurial competencies can be learned, developed and perfected, but an inborn sense and courage in taking the entrepreneurial risk of some people over others is often very different. Past experience and new knowledge can reinforce a sense of risk, because in this way an entrepreneur can realistically look at the expected risks in the business enterprise. As risk is the possibility of negative result in some activities, the entrepreneur is faced with four types of risk: financial, risk of career management, family, social and psychological risk. Since entrepreneurship is a unique profession characterized by risk-taking, many attempts are made to measure this risk and some studies link gender, cultural background, development level and kind of business with its propensity to risk.Approach to development of work in a particular life cycle reveals that the risk appetite changes over time so that managers with previous experience take less risks and are more prone to increased caution. Uncertainty is a risk that can not be predicted or controlled, because for example, changes in demand, changes in government policies, global trends and, consequently, profits and losses, carry with them unforeseen risks arising from cyclical, structural changes in economic policy.

Sukladno trendovima na domaćem i svjetskom turističkom tržištu, u Vukovarsko-srijemskoj županiji moguć je razvoj agroturizma. Glavni su aduti razvoja ove vrste turizma autohtona sela u županiji, domaća hrana, prikaz tradicionalnog života na selu, bogata ruralna arhitektura, flora i fauna te veliki broj obiteljskih poljoprivrednih domaćinstava. Iako je ovo još nerazvijen oblik turizma u ovoj županiji, uz određene smjernice razvoja, mogao bi postati jedan od važnih pokretača kvalitete života ruralnih područja. Razvoj agroturizma nije kompliciran poduzetnički pothvat i lagan je za realizaciju budući da ovakav oblik turizma nema potrebu za izgradnjom novih receptivnih kapaciteta, već se njegov razvoj temelji na iskorištavanju postojećih resursa u tradicionalno ambijentalnim kućama. Na taj način poljoprivrednici bi, osim dodatnih prihoda, postigli pluriaktivnost i bolji plasman svojih proizvoda. Agroturizmom je moguće stvaranje povoljne poduzetničke klime i prepoznatljivosti ove županije po svojim prirodnim, tradicionalnim, gastronomskim i kulturnim ljepotama., According to current trends on local and international tourist markets, there are possibilities for development of agrotourism in Vukovar-Srijem County. The main advantages for development of this type of tourism are indigenous villages in the County, local gastronomy, traditional way of life, rich rural architecture, flora and fauna, as well as numerous agricultural households. Although, this is still an underdeveloped form of tourism in the County, it could become an important driver of life quality in rural areas if certain development guidelines exist. The development of agrotourism is not complicated entrepreneurial venture, but it is easy to implement since this form of tourism does not require construction of new receptive capacities. Its development is based on use of existing resources in traditional ambiental houses. In this way, farmers would realize additional income, as well as achieve pluriactivity and better placement of their products. With agrotourism there is a possibility to create favorable entrepreneurship climate and recognition of this County for its natural, traditional, gastronomic and cultural atractions.

U hrvatskim se školama učeničko zadrugarstvo njeguje od 19. stoljeća, a danas postoji točno 300 zadruga, organiziranih u sklopu Hrvatske udruge učeničkih zadruga. Osnovni cilj aktivnosti učeničkih zadruga nije ekonomski uspjeh, nego omogućavanje većeg broja prilika za učenje. Učeničkim se zadrugama poboljšava kvaliteta učenja i poučavanja te se mladog čovjeka osposobljava za život u 21. stoljeću. Izvan prostora učionice stječu se i razvijaju temeljne osobine poduzetnika: inovativnost, marljivost, poduzetnost, spremnost na preuzimanje rizika i timski rad. Ujedno se razvijaju njega i svijest o ekološkom načinu poljoprivredne proizvodnje. Učeničko zadrugrastvo dobro je dokumentirana i često preporučena strategija za unapređivanje teoretskih, spoznajnih i društvenih sposobnosti kod učenika. Izraz zadruživanje odnosi se na strategije koje uključuju učenike u timski rad u grupama uz mali nadzor učitelja/ nastavnika. Na temelju članka 39 Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnim i srednjim školama (Narodne novine broj 87/2008) te na temelju Statuta škole, Školski odbor Srednje škole Dalj donio je na sjednici odluku o osnutku Učeničke zadruge Dalya. Organizacija, metode poučavanja i učenja, socijalni oblici rada te ishodi rada prikazani su na praktičnom primjeru učeničke zadruge Dalya., Croatian schools have been fostering student’s cooperatives since the 19th century and have until today 300 cooperatives which are part of the Croatian student’s cooperatives association. The main objective of student’s cooperatives activities is not an economic success but rather the granting of a higher number of learning opportunities. A student’s cooperative improves learning and teaching methods and capacitates adolescence students for life in the 21st century. Students acquire and develop outside the classroom some of the main characteristics of an entrepreneur such as innovativeness, diligence, busyness, the readiness for overtaking risk, team work. At the same time students develop a sense for crop maintenance and organic farming. Student’s cooperatives are well documented and very often recommended strategy for the improvement of students’ theoretical, cognitive and social abilities. Cooperatives include strategies that involve students working in teams under minor surveillance or coordination of teachers. According to Article 39, Primary and secondary education Law (Official Gazette of the Republic of Croatia, 87/2008) and the School statute of the Secondary school in Dalj, the school committee has issued a decision for the foundation of the Student’s cooperative Dalya. This facilitated to depict the organisation, teaching methods and social forms as well as working results of a cooperative in a practical way.

Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništa je pedagoške godine 2008./09. pokrenuo projekt „Dječji tjedan poduzetništva“ u dječjim vrtićima RH. Tijekom protekle dvije godine projektom je bilo obuhvaćeno sedam dječjih vrtića. Projektni tim u sastavu: Vitomir Tafra, predsjednik Upravnog odbora Obrazovnog sustava „Zrinski“, Zdravko Tkalec, ravnatelj Akademije „Petar Zrinski“, Jasna Peklić, ravnateljica DV „Markuševec“ i Dinka Vujatović, pedagoginja DV „Markuševec“ je osmislio, sudjelovao u realizaciji i proveo evaluaciju pokrenutog projekta. Cilj projekta „Dječji tjedan poduzetništva“ je bio senzibilizacija društva o potrebi odgoja i obrazovanja za poduzetništvo od najranije dobi, te stvaranje poduzetničkog ozračja koje će, kroz igru i različite aktivnosti primjerene dječjoj dobi, omogućiti djeci stjecanje nekih osnovnih poduzetničkih znanja, vještina i stavova Potreba za ovakvim projektom proizašla je iz novog Nacionalnog okvirnog kurikuluma za predškolski odgoj i opće obvezno obrazovanje u osnovnoj i srednjoj školi a kojem je jedan od osnovnih ciljeva usklađenost s potrebama i razvojnim ciljevima hrvatskog društva i razvojnim potrebama pojedinca. Jedna od osam temeljnih kompetencija za cjeloživotno obrazovanje koje je odredila EU, a obrazovna politika RH prihvatila i navodi ih u Nacionalnom okvirnom kurikulumu je inicijativnost i poduzetnost. Ta se kompetencija odnosi na sposobnost pojedinca da ideje pretvori u djela te uključuje stvaralaštvo, inovativnost, inicijativnost, timski rad, nenasilno rješavanje sukoba, planiranje projekta radi ostvarivanja cilja te znanja i vještine potrebne za pokretanje društvenih i tržišnih djelatnosti. Naglasak je stavljen na očekivana odgojno-obrazovna postignuća u koja ulazi i razvoj poduzetničke kompetencije., Ministry of Economy, Labour and Entrepreneurship started a project in the kindergartens of Croatia called “Children’s Entrepreneurship Week“ in the year of 2008/09. In the last two years this project has covered seven kindergartens. Project team that participated in realization and evaluation of the undergoing project consists of: Vitomir Tafra, president of the Board of the educational system „Zrinski“, Zdravko Tkalec, principal of the Open University „Petar Zrinski“, Jasna Peklic, principal of the kindergarten „Markuševec“ and Dinka Vujatovic, a pedagogue in the kindergaten „Markuševec“. The goal of the project was raising awareness of society about the need for education for entrepreneurship from an early age of a child, and creating entrepreneurial environment that will enable children to acquire basic entrepreneurial knowledge, skills and attitudes through play and various activities appropriate to children’s age. The need for such projects came from the new National Curriculum Framework for pre-school education and general compulsory and secondary education, in which one of the main goals is to achieve balance between the needs and development goals of Croatian society and individual development needs. One of the eight basic competences for a long-term education provided by the EU are initiative and entrepreneurship, which were accepted by the educational policy of the Republic of Croatia and included in the National Curriculum Framework. This refers to the ability of an individual to turn ideas into actions and includes creativity, innovation, initiative, teamwork, peaceful resolution of conflicts, planning the project in order to realize goals and the abilities and the skills necessary for the activation of social and market services. The emphasis is on the expected educational results and development of the entrepreneurial competence.

Poduzetništvo je staro koliko i ljudsko društvo. Pojam se koristi svakodnevno u različite svrhe. Ima opći gospodarski ali i društveni značaj. No, pojam kao i karakteristike poduzetništva nisu dovoljno standardizirani niti usustavljeni. Pojam „poduzetništvo“ se koristi u različite svrhe, često i nesvrsishodno. Cilj ovog rada je prikazati raznolikost koncepcija pojma „poduzetništvo“ kao i kompleksnost njegovih karakteristika. Također rad želi dati definiciju samog pojma koji bi se mogao rabiti svakodnevno, kako u stručnim krugovima tako i kolokvijalno. Posebno je značajno poduzetništvo promišljati kao ključnu kompetenciju cjeloživotnog učenja. U tom smislu poduzetništvo je sustav znanja, vještina i stavova koji nadilaze gospodarske okvire., Entrepreneurship is as old as human society. The term is used every day for various purposes. It has general economic and social importance. However, the concept and characteristics of entrepreneurship are not sufficiently standardized or systematized. The term “entrepreneurship” is used for various purposes, and often without a proper purpose. The aim of this study was to show the diversity of conceptions of the term “entrepreneurship” as well as the complexity of its characteristics. It also aims to give a definition of the term, which could be used on a daily basis both in professional circles and colloquially. It is especially important to consider entrepreneurship as a key competence of lifelong learning. In this sense, entrepreneurship is a system of knowledge, skills and attitudes beyond the economic framework.

Poznavanje jednog ili više stranih jezika osnova je uspješnog poslovanje u međunarodnom okruženju. Ovim radom prikazat će se kako nepoznavanje stranih jezika koči poduzetničku proaktivnost te negativno utječe na uspješnost poslovanja. Nadalje, radom će se definirati koje ključne jezične kompetencije uspješan poduzetnik mora imati te kako se te kompetencije mogu steći služeći se interaktivnim metodama poučavanja poslovnog stranog jezika uz poseban naglasak na korištenje analize slučaja (engl. case study). Osim toga, pokazat će se da učenje poslovnog stranog jezika ne znači samo usvajanje poslovnog vokabulara i potrebne terminologije, već je riječ o puno kompleksnijem procesu koji obuhvaća širok spektar znanja i komunikacijskih vještina. Sve navedeno autori će potkrijepiti primjerom dobre prakse te pokazati jedan od modela učenja stranih jezika u okviru obrazovanja za poduzetništvo., The knowledge of one or more foreign languages is the key to running a successful business in international environment. This paper will show that the insufficient knowledge of foreign languages seriously impedes entrepreneurial proactivity and has a negative influence on the success of business. Furthermore, the paper will define the key language competences necessary for a successful entrepreneur and show how these competences can be acquired through interactive teaching methods with emphasis on using case studies. Besides, it will demonstrate the fact that learning a foreign business language is a much more complex process than just acquiring business vocabulary and appropriate terminology. All of the above will be substantiated by the example of good practice based on one of the models of teaching foreign languages as a part of education for entrepreneurship.

Kakvo obrazovanje treba poduzetnik? Gdje i kako steći to znanje?Može li se to znanje steći čitajući američke knjige, radeći u nekim institutima ili kroz predavanja na fakultetima? Ne može, zato treba provoditi stalna istraživanja u realnom poslovnom životu, u „poduzetničkim laboratorijima“, poduzetničkim inkubatorima i tehnološkim parkovima? Uobičajeno da je da se u poslovnim školama menadžment, organizacija i ostali zadaci poduzetnika proučavaju na statičan način, kroz jedno tipično poduzeće i tipične aktivnosti koje se „odvijaju u svakom poduzeću“. Međutim, ne postoji tipičan menadžer ili poduzetnik niti tipično poduzeće. Poduzeće je sustav, živi organizam koji se stalno mijenja, raste i razvija se. U poslovnom životu poduzeća odvijaju se neprestano dinamička, turbulentna gibanja, a unutar poduzeća odvijaju se dinamički poslovni procesi. Sve se to odvija u jednoj vrlo promjenjivoj okolini. Svaka faza razvoja poduzeća ima svoje značajke u načinu rada, organizaciji i rukovođenju te svaka faza treba menadžera posebnih karakteristika. Zato poduzetništvo treba proučavati na dinamičan način, vezano uz promjene poduzeća tijekom rasta i razvoja. Tijekom tih faza, kao što se mijenja poduzeće mora se mijenjati i poduzetnik. Ako se ne mijenja, ako nema znanja i sposobnosti da se mijenja, tada poduzetnik postaje kočnica i problem u svom poduzeću., What kind of education entrepreneurs need? How and where can they acquire entrepreneurial skills and knowledge they need? Can these skills be acquired by reading American books, working at some institutes or through lectures at universities? No, it cannot. Therefore, continuous research in real business life should be carried out through “entrepreneurial labs”, incubators and technology parks. Common practice is that management, business organization and other entrepreneurial issues are being studied in a static way through a typical company model and through processes that are taking place in every company. However, ideal or typical manager or an entrepreneur as well as a typical company do not exist. The company is a system, a living organism with its constant changes, growth and development. In a company’s life, turbulent business processes are taking place and these processes take place in a dynamic environment. Each stage of company’s development has its own characteristics regarding organization and management, and each and every phase needs a manager with special skills. Therefore, entrepreneurship should be studied in dynamic way through the growth and development of enterprise. During these phases, entrepreneurs should change as well, together with their company. If they are not capable of change and adjustment, or if they do not posses the ability to change, then entrepreneurs become a problem for the company.

U doba sveopće globalizacije i procesa pridruživanja Hrvatske Europskoj uniji neminovno je prilagoditi se i iznaći nove modele edukacije za poduzetništvo. Ovim radom prikazat će se kako postojeći model poticanja poduzetništva putem poduzetničkih inkubatora može biti primijenjen u edukaciji za poduzetništvo. Rad će dati stručno-znanstvene osnove za razumijevanje studentskih poduzetničkih inkubatora koji mogu postati novim zamašnjakom razvoja hrvatskog gospodarstva. Autori će dokazati postavljenu tezu prema kojoj je pokretanje poduzetničkih inkubatora unutar visokoškolskih institucija nužno za stvaranje pozitivne poduzetničke klime i jačanje poduzetničkih kompetencija. Svoju tezu autori će u radu potkrijepiti primjerom dobre prakse. Na kraju će se izvesti zaključak koji će moći primijeniti i ostale visokoobrazovne institucije u edukaciji studenata za poduzetništvo te stjecanju poduzetničkih kompetencija uz pomoć studentskih poduzetničkih inkubatora kao alata za razvoj poduzetništva., In the age of globalization and during the process of Croatian accession to the European Union, it is essential to adjust and find new models of education for entrepreneurship. This paper will show how the existing model of encouraging entrepreneurship through business incubators can be applied to education for entrepreneurship. Furthermore, the paper will provide basis for understanding student business incubators which can become a new driving force of Croatian economy. The authors will prove the thesis that establishing business incubators within higher education institutions is essential for creating positive entrepreneurial climate and developing entrepreneurial competences. The thesis will be substantiated by example of good practice. The conclusion will be relevant to other higher education institutions in educating students for entrepreneurship and developing entrepreneurial competences through student business incubators as a tool for developing entrepreneurship.