Search

Srednjovjekovni zakoni, koji u sebi sadržavaju zaustavljenu jezičnu sliku pisanog pravnog teksta svojeg vremena, predstavljaju važan izvor za dijalektološka istraživanja i istraživanja na području kontaktne lingvistike kao važna građa za jezične analize. Cilj je ovog rada iz triju pravnih dokumenata s područja Liburnije (Zakon Grada Kastva – 1400., Veprinački zakon – 1507. i Zakon kaštela Mošćenic – 1637.) ekscerpirati talijanske i mletačke posuđenice s područja prava. Svaki će se dobiveni leksem etimološki i leksikološki obraditi te će se utvrditi njegova neposredna i daleka etimologija.

Srednjovjekovni su zakoni važan izvor za proučavanje kulture i povijesti određenoga kraja. Usto oni predstavljaju značajna vrela za dijalektološka istraživanja te istraživanja na području kontaktne lingvistike. U ovom se radu obrađuju tri pravna dokumenta s područja Liburnije: Zakon Grada Kastva (1400.), Veprinački zakon (1507.) i Zakon kaštela Mošćenic (1637.). Na temelju provedene analize utvrđuje se zastupljenost talijanizama u navedenim trima dokumentima. Cilj je ekscerpirati te etimološki i leksikološki obraditi dio talijanizama iz semantičkog polja prava. Pojam talijanizam u ovom radu obuhvaća posuđenice iz mletačkog i talijanskog. Uz utvrđivanje neposredne etimologije posuđenica, odredit će se i daleka etimologija leksema.