Search

U radu se uspoređuju znanstveni uvidi u međuodnos sporta i nasilja u suvremenome političkom i društvenom životu, uvid istraživača iz razvijenih zemalja Europe s onim istraživača u Hrvatskoj. Kao polazište za usporedbu koristi se vrijedna evaluacija uvidâ u međuodnos nasilja i sporta u Europi koju su u knjizi Sport i nasilje u Europi prezentirali Bodin, Robéne i Héas. Francuski su znanstvenici analizirali rezultate socioloških, politoloških, psiholoških i drugih istraživanja nasilja u vezi sa sportom, uključivši i aspekte koji su dosad u znanosti bili nedostatno prepoznati ili pak zanemareni; osobito su istaknuli važno mjesto problema nasilja ekstremnih navijača u sklopu cjeline istraživanja toga fenomena. U Hrvatskoj se u posljednjih dvadesetak godina znanstveni interes za presijecanje sporta i nasilja kao društvenih fenomena ponajprije izražavao upravo kroz istraživanja nasilja ekstremnih nogometnih navijača i njihovih skupina. Razloge za to treba tražiti i u tome što je po prisutnosti navijačkoga nasilja Hrvatska od početka osamdesetih godina prošloga stoljeća prilagođena situaciji u zemljama EU, ali u posljednjem razdoblju nije europeizirana u pogledu smanjivanja toga problema, odnosno u pogledu djelotvornosti javne politike i drugih aktivnosti njegova suzbijanja. Na temelju uvida u toj temi posvećene tekstove hrvatskih sociologa, politologa i drugih, autori članka ustanovljuju kako se znanstvena analiza nasilja ekstremnih navijača u Hrvatskoj po svojoj teorijskoj utemeljenosti, metodama te kakvoći interpretacija ne razlikuje znatnije od znanstvene obradbe toga društvenoga problema u Velikoj Britaniji, Francuskoj i drugim razvijenim europskim zemljama. Ta ocjena koja vrijedi za bavljenje manifestnim nasiljem i ne stoji posve kad je riječ o latentnom nasilju i njegovim različitim oblicima., The aim of this paper is to compare the Western European scientific insight into the relation between sport and violence in contemporary societies with the respective Croatian scientific insight. The point of departure for the comparison is the excellent evaluation of the available scientific research of this relation offered in the book of the French sociologists Bodin, Robéne and Héas Sport and Violence in Europe. They analyse the sociological, political science, psychological and other research of sport related violence, including those of its aspects that have been insufficiently recognized or neglected; they especially highlight the importance of understanding the violence of extremist sport fans for the understanding of the whole phenomenon. From 1980’s onwards the violence of sport fans is equally present in Croatia as in the countries of EU but in the last decade Croatia cannot stand comparison with the EU countries when it comes to the efficiency of the measures undertaken to prevent and bring an end to this type of violence. The authors of this paper claim that the respective research of Croatian sociologists, political scientists and others can stand comparison with those in the Western European countries as to their theoretical insight, applied methodology and the quality of interpretations. This is true, however, only regarding the research of manifest violence, and it does not entirely apply for research of latent violence.

U ovom se radu istražuje Habermasova politička filozofija osobnog i kolektivnog identiteta i uloge ustava u izgrađivanju postnacionalne konstelacije u njegovim političkim spisima. Razmatraju se Habermasovi stavovi o europskom identitetu i koji bi ulogu mogao imati europski ustavotvorni proces u njegovu formiranju, te odgovori na no-demos tezu kroz njegov koncept ustavnog patriotizma. Autor smatra kako su ustavni patriotizam i proceduralizam u Habermasovim političkim i pravnim razmatranjima realističniji dio njegova diskursa, ali da još uvijek imaju nedostataka u odnosu na pokušaj 'pronalaženja’ izvora ustavotvorne vlasti u Europskoj uniji, dok njegova potraga za europskim identitetom kao pretpolitičkim gledištem kroz model europskih političkih sfera još uvijek ostaje dijelom idealističke vizije., This paper explores Habermas’s political philosophy of personal and collective identity and the role of constitution in building a post-national constellation in his political writings. Habermas’s stances on European identity and the role that the European constitution-making process could have on the formation of aforementioned identity are reviewed, with responses to the no-demos thesis through his concept of constitutional patriotism. Author argues that constitutional patriotism and proceduralism in his political and legalistic observations seems to be the more realistic part of his discourse, while his search for European identity as pre-political viewpoint through the model of European political spheres still remains part of the idealistic vision.

Predmet ovoga rada su veliki nemiri useljenika koji su se zbili u predgrađima francuskih gradova u jesen 2005. godine. Autori polaze od teorijskih koncepata promišljanja društvenoga položaja i nasilničkoga ponašanja useljenika, mladih i marginalnih skupina koje su osmislili istaknuti sociolozi i drugi znanstvenici. Na toj osnovi, oni ističu svoju osnovnu tezu kako je pobuna mladih useljenika druge generacije autohtona francuska, europska i zapadna pobuna. Autori ustvrđuju kako tu pobunu ne treba motriti kao izraz nekoga huntingtonovskoga sukoba civilizacija, odnosno političko-kulturnoga sraza Islama i Zapada. Kako bi obrazložili svoju osnovnu tezu, analiziraju različite pojavne oblike i raznovrsnu društvenu uvjetovanost nemira u Francuskoj. Razloge za izbijanje tih nemira oni ponajprije ustanovljuju u marginaliziranosti arapskih i afričkih useljenika druge generacije koji ne vide mogućnosti da institucionalnim i društveno poželjnim sredstvima ostvare najistaknutije kulturalne ciljeve zapadnoga društva, te u nerazmjeru između formalno-pravnog tretiranja useljenika kao ravnopravnih građana i njihova faktičkog statusa kao građana drugoga reda. Autori upozoravaju kako su mladi useljenici svojevrsni europski stranci. Unatoč tomu, oni su neodvojivi od Europe, osobito s obzirom na sve izraženiju potrebu brojnih europskih zemalja, pa i nekih tranzicijskih, za radnom snagom koja je izazvana procesima depopulacije i starenja stanovništva., The paper deals with the massive riots of the immigrants in French city suburbs in the autumn of 2005. First, the authors give an account of the immigrants’ social position and the violent behaviour of these young and marginal groups as identified by eminent sociologists and other experts. On this they build their hypothesis that the revolt of the second-generation young immigrants is an autochthonous French, European and Western revolt. It should not be viewed as a manifestation of some Huntingtonian clash of civilizations i.e. a political and cultural contest between Islam and the West. The authors prove this hypothesis by analyzing various manifestations and social underpinnings of the French riots. The causes of the riots are primarily the marginalization of the second-generation Arab and African immigrants who believe there are no institutional and socially desirable means to achieve the major cultural goals of the western society, and who see an enormous gap between the formal-legal treatment of immigrants as equal citizens and their real status as secondclass citizens. Although vital for Europe – particularly regarding the increasing demand of many Western European (and even some transitional) countries for labour due to the processes of depopulation and population ageing – these young immigrants are a sort of European aliens.