Search

U svakodnevnom životu izloženi smo stresorima i izazovnim iskustvima. Ti stresori i iskustva normalni su dio života, a odgovor na te stresore mehanizam je preživljavanja koji nas tjera da odgovorimo na prijetnje i prilagodimo se novim situacijama. Stresori i iskustva ovisno od osobe mogu biti i pozitivni i negativni. Ovo je psihološki mehanizam koji žrtve koriste nesvjesno. Disocijativni poremećaj osobnosti obično se javlja kod ljudi koji su u djetinjstvu doživjeli značajan stres ili traumu, a kako bi preživio ta silna traumatična iskustva, mozak se pokušava zaštititi "umrtvljivanjem" ili "odlaskom" (disocijacija). Iskustvo traume je subjektivno i individualizirano, tako da ono što netko doživi kao traumatski događaj drugi ne mora smatrati traumatičnim. Slično tome, neće sva traumatska iskustva dovesti do disocijativnog poremećaja. Na početku rada ukratko su objašenjni pojmovi disocijacije, etiologija, uzroci te povijest disocijativnog poremećaja. Nakon toga se u radu detaljno objašnjavaju različite vrste disocijativnih poremećaja kao što su disocijativni poremećaj identiteta, disocijativna amezija te disocijativna fuga. Disocijativni poremećaj identiteta je stanje u kojem osoba doživljava poremećaj identiteta karakteriziran dvama ili više različitih stanja osobnosti ili iskustvom zaposjednutosti, koji se mogu izmjenjivati. Disocijativna amnezija kao bolest kojoj je glavni simptom gubitak pamćenja koji je teži od normalne zaboravljivosti također može biti specifična za događaje u određenom vremenu te može uključivati potpuni gubitak sjećanja na sebe. Ponekad može uključivati putovanje ili zbunjeno lutanje što se naziva disocijativna fuga. Također, u radu se govori o važnosti uloge medicinske sestre u zdravstvenoj njezi bolesnika s disocijativnim poremećajem te važnosti komunikacije, pri čemu sestra mora biti empatična i individualno pristupati. In our daily life, we are exposed to stressors and challenging experiences. These stressors and experiences are a normal part of life, and the response to these stressors is a survival mechanism that forces us to respond to threats and adapt to new situations. Depending on the person, stressors and experiences can be both positive and negative. This is a psychological mechanism that victims use unconsciously. Dissociative personality disorder usually occurs in people who experienced significant stress or trauma in childhood, and in order to survive these overwhelming traumatic experiences, the brain tries to protect itself by "numbing" or "walking away" (dissociation). The experience of trauma is subjective and individualized, so what one person experiences as a traumatic event may not be considered traumatic by another. Similarly, not all traumatic experiences will lead to a dissociative disorder. At the beginning of the paper, the concepts of dissociation, etiology, causes and history of dissociative disorder are briefly explained. After that, the paper explains in detail different types of dissociative disorders such as dissociative identity disorder, dissociative amnesia and dissociative fugue. Dissociative identity disorder is a condition in which a person experiences an identity disorder characterized by two or more different personality states or possession experiences, which can alternate. Dissociative amnesia as a disease whose main symptom is memory loss that is more severe than normal forgetfulness can also be specific to events in a certain time and can include a complete loss of memory of oneself. Sometimes it may involve traveling or confused wandering which is called dissociative fugue. Also, the paper discusses the importance of the nurse's role in the health care of patients with dissociative disorder and the importance of communication, where the nurse must be empathetic and approach individually.

Govoreći o palijativnoj skrbi, govori se o ukupnosti postupaka i njege koja se pruža bolesnicima za čije su stanje iscrpljene gotovo sve metode liječenja. Na neki način ona djeluje paralelno s realnošću životnog vijeka čovjeka, odnosno prihvaća smrt kao sastavni dio životnog puta, a pred sami kraj života nastoji pružiti dostojanstven odlazak. Potpora je ljudima u posljednjem stadiju određene terminalne bolesti, ali i njihovoj okolini, prvenstveno obitelji. Kroz tekst ovoga rada nastojati će se ostvariti cilj da se čitatelji pobliže upoznaju sa zdravstvenim stanjem bolesnika koji imaju potrebu za palijativnom skrbi i njihovim najčešćim problemom, ranama. Dati će se pregled djelovanja medicinskih sestara u procesu zdravstvene njege. U radu je objašnjena definicija kronične rane, te njihova podjela na tipične i atipične. Detaljnije su opisane tipične rane: dekubitus, arterijski i venski ulcus te dijabetičko stopalo jer se one najčešće javljaju kod bolesnika koji imaju potrebu za palijativnom skrbi. Opisane su faze i vrste cijeljenja rane, poremećaji koji se javljaju u procesu cijeljenja te je objašnjen prijevoj kronične rane. U radu su prikazane i objašnjene metode liječenja kroničnih rana, od kojih se najčešće koristi debridman, terapija negativnim tlakom te primjena suvremenih obloga koja je glavna i najčešće upotrebljiva metoda liječenja kroničnih rana. Predočene su i sestrinske dijagnoze koje su najučestalije u radu medicinskih sestara koje se brinu o bolesnicima koji imaju potrebu za palijativnom skrbi. Speaking of palliative care, it is about the totality of procedures and care provided to patients for whose condition almost all methods of treatment have been exhausted. In a way, it acts in parallel with the reality of human life, that is, it accepts death as an integral part of the life path, and towards the very end of life it strives to provide a dignified departure. It is a support to people in the last stage of a certain terminal disease, but also to their environment, primarily the family. Through the text of this paper, the aim will be to achieve the goal of acquainting readers more closely with the health status of patients in need of palliative care and their most common problem, wounds.An overview of the actions of nurses in the health care process will be given. The paper explains the definition of chronic wounds, and their division into typical and atypical. Typical wounds are described in more detail: pressure ulcers, arterial and venous ulcers and diabetic foot, because they most often occur in patients who need palliative care. The phases and types of wound healing, disorders that occur in the healing process are described, and the chronic wound dressing is explained. The paper presents and explains methods of treatment of chronic wounds, of which debridement, negative pressure therapy and the use of modern dressings are the most commonly used, which is the main and most commonly used method of chronic wound treatment. Nursing diagnoses are also presented, which are the most common in the work of nurses who care for patients in need of palliative care.

U ovom završnom radu dotaknute su teme sestrinstva kao profesije te sama sestrinska njega kao temelj rada medicinskih sestara. Razvojem sestrinstva kao profesije i uvođenjem procesa zdravstvene njege zajedno sa sve većim brojem istraživanja iz područja sestrinske njege, formiraju se nova znanja i novi pogled na pacijenta. Razvija se usmjerenost medicinskih sestara na pojedinca kao na čovjeka, a ne isključivo na bolest kao što je to bilo povijesno gledano dugi niz godina. Pacijent postaje subjekt kroz proces zdravstvene njege što znači da sudjeluje u donošenju odluka o njegovom liječenju i zdravstvenoj njezi. Njega kao pojam obuhvaća mnogo više od provođenja standardnih medicinskih postupaka usmjerenih na fizičke potrebe. Ona se danas sve više razvija i kroz kontinuiranu edukaciju zdravstvenih djelatnika. U ovom završnom radu navedena su istraživanja koja potkrepljuju zadovoljstvo pacijenata pruženom zdravstvenom njegom. Prihvaćanjem drugačijeg pogleda na pacijenta kroz kontinuiranu edukaciju nastaje kvalitetniji zdravstveni sustav. Holistički pristup podrazumijeva gledanje pacijenta kao cjelovito biće, poštujući njegovu individualnost i autonomiju. Kroz proces zdravstvene njege, teoriju motivacije i biopsihosocijalni pristup objedinjujemo holistički pristup pacijentu. Koristeći širok spektar znanja pružamo zdravstvenu njegu na pravilan i kvalitetan način. Kontinuiranim usavršavanjem medicinskih sestara primjećujemo pozitivne ishode holističke skrbi. Naravno, sama kvaliteta pružene zdravstvene njege ovisi o mnogim parametrima. Dobra komunikacija je preduvjet stvaranja kvalitetnog odnosa. Poštovanje, empatija, razumijevanje i zainteresiranost za pacijenta objedinjuju etičke i moralne vrijednosti koje podsjećaju koliko je briga o pojedincu kompleksna i da profesionalnu medicinsku sestru treba pratiti velika ljubav prema svojoj profesiji da bi svoja znanja i kompetencije primjenjivala na najbolji mogući način. In this final paper, the topics of nursing as a profession and nursing itself as the basis of the work of nurses are touched upon. With the development of nursing as a profession and the introduction of the health care process together with an increasing number of research in the field of nursing, new knowledge and a new view of the patient are formed. Nurses ’focus on individuals as human beings is evolving, not exclusively on disease as has historically been the case for many years. The patient becomes a subject through the process of health care which means that he participates in making a decision about his treatment and health care. Care as a term encompasses much more than the implementation of standard medical procedures focused on physical needs. Today, it is increasingly developing through continuous education of health professionals. In this final paper, research is presented that supports the satisfaction of patients with the provided health care. By accepting a different view of the patient through continuous education, a quality health care system is created. A holistic approach involves looking at the patient as a whole being, respecting his individuality and autonomy. Through the process of health care, motivation theory and biopsychosocial approach, we combine a holistic approach to the patient. Using a wide range of knowledge, we provide health care in a proper and quality manner. Through the continuous training of nurses, we notice positive outcomes of holistic care. Of course, the very quality of health care provided depends on many of the parameters. Good communication is a prerequisite for creating a quality relationship. Respect, empathy, understanding and interest in the patient combine ethical and moral values that remind us how complex caring for an individual is and that a professional nurse needs to be accompanied by a great love for her profession to apply her knowledge and competencies in the best possible way.

U završnom radu pod naslovom Terapija negativnim tlakom u kirurgiji detaljno je obrađen problem rana, s posebnim osvrtom na kronične rane. Rad je podijeljen u više ključnih cjelina. Na samom početku objašnjeni su pojamovi rane, faze cijeljenja rane te razlozi nastanka kronične rane. Nadalje se govori o vrstama i mehanizmima djelovanja modernih obloga. Detaljno su opisane vrste obloga, njihovi učinci na cijeljenje rane te važnost promatranja bolesnika kao cjeline da bi odabir obloge bio što djelotvorniji za pojedinog bolesnika. Najbitniji dio rada odnosi se na ulogu terapije negativnim tlakom u liječenju kroničnih rana te na anketnom istraživanju. U posljednja dva desetljeća terapija negativnim tlakom zauzima jednu od najbitnijih unaprijeđenja u tretmanu cijeljenja rana i jedinstveni je segment u liječenju kroničnih rana. Nakon opisa uređaja koji uspostavlja negativan tlak u rani, posebnog materijala koji se koristi te načina uporabe u slijedećem dijelu prikazano je anketno istraživanje provedeno preko platforme Google Forms. U završnom dijelu rada pozornost je stavljena na anketno istraživanje provedeno preko platforme Google forms, zdravstvenu njegu bolesnika te su navedene i opisane moguće sestrinske dijagnoze iz područja zdravstvene njege, te intervencije u skladu s potrebama bolesnika., This final paper entitled Negative pressure therapy in surgery deals in much detail with the problem of wounds and especially the chronic wounds. The paper has been divided into severalimportant units. At the very beginning the notion of wound, the healing phases and the reasons for creation of chronic wounds are defined. Next, the types of modern bandages and the mechanisms of their effects are discussed. Types of bandages are described in detail together with their effects on wound healing with a special stress on the need for observing the patient as a whole so that the right bandage choice would be most efficient for an individual. The most important part of the paper refers to the role of negative pressure therapy inthe healing of chronic wounds and the survey research. The last two decades have seen negative pressure therapy in the healing of chronic wounds. The last two decades have seen negative pressure therapy as one of the most important innovations in wound healing treatments and as an integral part of chronic wound treatment. In the final part accent has been given to survey research through the Google forms platform patient health care together with the list and description of the possible nurse diagnoses and the adequate interventions according to the patient's needs.

U ovom radu naglasak se stavlja na zdravstvenu njegu bolesnika s prijelomom zdjelice. Prijelom zdjelice vrlo je česta pojava kod starije populacije zbog oslabljene kvalitete kosti, osteoporoze, slabije mišićne funkcije i slično. Najčešći razlozi pojave ovakvih prijeloma su padovi koji postaju sve češći ulaskom u godine. Kod mlađe populacije to su pak traume uzrokovane automobilskim nesrećama, pad s velikih nadmorskih visina i sl. Skrb za bolesne odnosno ozlijeđene osigurana je u bolničkim jedinicama za skrb, hitnim jedinicama, ustanovama za predbolničko liječenje, rehabilitacijskim centrima, ustanovama u zajednici, domovima za starije i nemoćne, kućnoj njezi i drugo. Nastali prijelom javlja se kao posljedica krhkosti ili pada koji je uzrokovan osteoporozom i zahtijeva pravodobnu hospitalizaciju te kirurški zahvat kako bi se u što većoj mjeri ublažilo nastalo stanje. Zdravstvena njega bolesnika s prijelomom zdjelice je vrlo komplicirana jer iziskuje veliku kiruršku, to jest ortopedsku operaciju i donosi puno stresa i straha za bolesnika. Zdjelica pripada donjem dijelu trupa ljudskog tijela, odnosno donjim udovima koji se nalaze između trbuha i bedara. Od izuzetne važnosti je za čovjeka jer prenosi cjelokupnu težinu s kralježnice na donje udove i pomaže čovjeku kako bi se nesmetano mogao kretati i obavljati sve druge aktivnosti. Osim navedenog, zdjelica štiti unutrašnje organe i ženskom rodu omogućuje lakši porod. Cilj rada jest pojasniti ulogu i važnost zdjelice za čovjeka te pojasniti koja je uloga medicinske sestre pri obavljanju zdravstvene njege bolesnika s prijelomom zdjelice. In this paper, the emphasis is on the health care of patients with pelvic fractures. Pelvic fractures are very common in the elderly population due to impaired bone quality, osteoporosis, poor muscle function, etc. The most common reasons for the occurrence of fractures like this are falls, which become more frequent with age. In the younger population, these are traumas caused by car accidents, falls from high altitudes, etc. Care for the sick or injured is provided in hospital care units, emergency units, pre-hospital treatment institutions, rehabilitation centers, community institutions, homes for the elderly and infirm, home care. The resulting fracture occurs as a result of fragility or fall caused by osteoporosis and requires timely hospitalization and surgery to alleviate the condition as much as possible. The health care of patients with pelvic fractures is very complicated because it requires major surgery or orthopedic surgery and brings a lot of stress and fear for the patient. The pelvis belongs to the lower torso of the human body or the lower limbs located between the abdomen and the thighs. It is extremely important for a man because it transfers the entire weight from the spine to the lower limbs and helps the man to be able to move freely and perform all other activities. In addition to the above, the pelvis protects the internal organs and allows the female gender to give birth more easily. The aim of this paper is to explain the role and importance of the pelvis for humans and to explain the role of the nurse in performing health care for patients with pelvic fractures.

Kronična bubrežna bolest postaje sve učestaliji problem suvremenog društva, a liječenje bolesnika sa narušenom funkcijom bubrega zahtijeva suradnju članova multidisciplinarnog tima. Kroz sadržaj ovog završnog rada nastojala se istaknuti važnost, višestruka uloga medicinske sestre/tehničara u skrbi za bolesnika sa oštećenom bubrežnom funkcijom. Medicinska sestra/tehničar u procesu liječenja bolesnika provodi s njim najviše vremena i upravo na taj način može pružiti bolesniku neophodnu podršku. Zdravstvena skrb bolesnika podrazumijeva provođenje određenih medicinsko - tehničkih postupaka. Jedan od njih je sudjelovanje u pripremi bolesnika za postupak implantacije katetera. Uloga medicinske sestre/tehničara sastoji se u opažanju stanja pacijenta za vrijeme i nakon uvođenja katetera, te skrbi o bolesniku nakon izvedenog zahvata. Sestrinska skrb nakon otpuštanja pacijenta iz bolnice provodi se kontinuirano, i nastavlja se u kućnim uvjetima bolesnika. Zdravstvena skrb podrazumijeva mogućnost telefonske konzultacije pacijenta sa zdravstvenim profesionalcem, te osigurava dostupnost tijekom 24 sata. Obuhvaća zdravstvenu njegu sa svojim osobitostima, edukaciju pacijenata i njegove obitelji, pružanje profesionalne i emocionalne podrške. Edukacija je izuzetno važan čimbenik koji osigurava veći stupanj samostalnosti pacijenta u provođenju nadomjesnog liječenja, a time se nastoji utjecati na veću kvalitetu života bolesnika. Ovisno o multifaktoralnim čimbenicima pacijenti izabiru neku od tri moguće metode nadomjesnog liječenja a to su hemodijaliza (HD), peritonejska dijaliza (PD) ili transplantacija bubrega. Ovim radom želi se istaknuti naglasak na još uvijek nedovoljno zastupljenu metodu nadomjesnog liječenja u svijetu i našoj zemlji, a to je peritonejska dijaliza. Iako izbor ove metode jamči značajnu ekonomsku uštedu naspram hemodijalize, kao i kvalitetom jednak terapijski učinak, metoda peritonejske dijalize još se uvijek relativno rjeđe primjenjuje i postoji puno prostora za opravdanu popularizaciju ove metode., Chronic kidney disease is becoming an increasingly common problem in modern society, and the treatment of patients with impaired renal function requires the cooperation of members of a multidisciplinary team. Through the content of this final paper, idea is tried to emphasize the importance, the multiple role of the nurse/technician in the care of patients with impaired renal function. The nurse/technician spends the most time with the patient in the process of treating the patient and in this way can provide the patient with the necessary support. Health care of patients implies the implementation of certain medical - technical procedures. In this way, they participate in the preparation of patients for the catheter implantation procedure. The role of the nurse/technician is to observe the patient's condition during and after the introduction of the catheter, and to care for the patient after the procedure. Nursing care after discharge of the patient from the hospital, is carried out continuously, continues at home of the patient. Healthcare includes the possibility of telephone consultation of the patient with a healthcare professional, and ensures availability during 24 hours. It includes health care with its peculiarities, education of the patient and his family providing professional support. Education is an extremely important factor that ensures a greater degree of independence of the patient in the implementation of substitution treatment, and thus seeks to influence the higher quality of life of patients. The most commonly chosen treatment methods are hemodialysis (HD), peritoneal dialysis (PD) or kidney transplantation. This paper seeks to emphasize the still underrepresented method of substitution treatment in the world and in our country, and that is peritoneal dialysis. Although it has significant economic savings compared to hemodialysis as well as quality equal therapeutic effect, the method of peritoneal dialysis is still relatively rarely used and there is a lot of room for justified popularization of this method.

Bolesnici koji borave na forenzičkoj psihijatriji počinitelji su kaznenih djela pod utjecajem psihičke bolesti stoga je potrebno da imaju i pojačani tretman. Rad s takvom vrstom bolesnika nosi niz specifičnosti. U tretmanu liječenja forenzičkih bolesnika sudjeluje niz stručnjaka no najviše vremena i pažnje takvim bolesnicima pružaju medicinske sestre odnosno tehničari, najprije kroz rehabilitaciju, a kasnije i kroz resocijalizaciju. Na samom početku rada opisan je Zavod za forenzičku psihijatriju Klinike za psihijatriju „Vrapče“ kao jedan od najnovijih i najvećih zavoda za liječenje takve vrste bolesnika u Republici Hrvatskoj, a i šire. Medicinska sestra/tehničar kroz svoj su rad na forenzičkom odjelu izloženi raznim opasnostima poput nasilnosti ili agresije bolesnika, u radu je objašnjeno kako medicinska sestra u pojedinim situacijama treba postupati, objašnjena je tehnika deeskalacije te postupak mjera prisile. Cilj rada bio je prikazati specifičnosti rada medicinske sestre odnosno tehničara u radu s forenzičkim bolesnikom od njegova prijema, boravka na odjelu pa sve do otpusta. Patients staying in forensic psychiatry are perpetrators of crimes under the influence of mental illness and therefore need to have enhanced treatment as well. Working with this type of patient carries a number of specifics. A number of experts participate in the treatment of forensic patients, but most of the time and attention to such patients is provided by nurses and technicians, first through rehabilitation, and later through resocialization. At the very beginning of the paper, the Department of Forensic Psychiatry of the Clinic for Psychiatry "Vrapče" was described as one of the newest and largest institutes for the treatment of this type of patients in the Republic of Croatia and beyond. Through their work in the forensic department, the nurse / technician is exposed to various dangers such as violence or aggression of patients, the paper explains how the nurse should act in certain situations, the technique of de-escalation and the procedure of coercive measures. The aim of the paper was to show the specifics of the work of a nurse or technician in working with a forensic patient from his admission, stay in the ward until discharge.

Ovim radom se nastoje prikazati odnosi s javnošću zdravstvenih ustanova u Republici Hrvatskoj. Cilj rada je objasniti što su i kako funkcioniraju odnosi s javnošću, koje su to ciljne javnosti zdravstvenog sustava, ustroj zdravstvenog sustava i njegove djelatnosti te koje se aktivnosti odnosa s javnošću primjenjuju. Rad je koncipiran u nekoliko cjelina koje se dotiču teorijskog aspekta odnosa s javnošću, opisa zdravstvenog sustava i provedenog istraživanja, kao i analize i interpretacije dobivenih rezultata. U radu je prikazano istraživanje provedeno analizom sadržaja i uporabom intervjua kao metode istraživanja medijskih sadržaja. Na taj način je prikazano kojim se alatima i tehnikama zdravstvene ustanove služe u odnosima s javnošću., This paper seeks to show the public relations of health care institutions in the Republic of Croatia. The aim of the paper is to explain what and how public relations work, what are the target publics of the health system, the structure of the health system and its activities, and what public relations activities apply. The paper is conceived in several sections dealing with the theoretical aspect of public relations, the description of the health care system and the research conducted, as well as the analysis and interpretation of the results obtained. The paper presents research conducted through content analysis and the use of interviews as a method of media content research. In this way, the tools and techniques of the health care institution are used in public relations.

Ovim radom se nastoje prikazati odnosi s javnošću zdravstvenih ustanova u Republici Hrvatskoj. Cilj rada je objasniti što su i kako funkcioniraju odnosi s javnošću, koje su to ciljne javnosti zdravstvenog sustava, ustroj zdravstvenog sustava i njegove djelatnosti te koje se aktivnosti odnosa s javnošću primjenjuju. Rad je koncipiran u nekoliko cjelina koje se dotiču teorijskog aspekta odnosa s javnošću, opisa zdravstvenog sustava i provedenog istraživanja, kao i analize i interpretacije dobivenih rezultata. U radu je prikazano istraživanje provedeno analizom sadržaja i uporabom intervjua kao metode istraživanja medijskih sadržaja. Na taj način je prikazano kojim se alatima i tehnikama zdravstvene ustanove služe u odnosima s javnošću. This paper seeks to show the public relations of health care institutions in the Republic of Croatia. The aim of the paper is to explain what and how public relations work, what are the target publics of the health system, the structure of the health system and its activities, and what public relations activities apply. The paper is conceived in several sections dealing with the theoretical aspect of public relations, the description of the health care system and the research conducted, as well as the analysis and interpretation of the results obtained. The paper presents research conducted through content analysis and the use of interviews as a method of media content research. In this way, the tools and techniques of the health care institution are used in public relations.

Kronične bolesti jetre, pa tako i ciroza jetre, kao zadnji stadij istih, predstavljaju velik javnozdravstveni problem u svijetu, unatoč tome što većina njih može biti tretirana i prevenirana. Ciroza jetre je definirana prisustvom anatomskih abnormalnosti u njezinoj građi. Može nastati zbog mnogih različitih uzroka, zbog čega ju je često teško dijagnosticirati. Najčešći uzrok ciroze u zapadnim zemljama je alkoholno oboljenje jetre, nakon čega slijede kronični virusni hepatitis, lijekovi, vaskularni, autoimuni i metabolički poremećaji. Kliničke manifestacije su slične, bez obzira na podrijetlo, a dominiraju posljedice portalne hipertenzije, a to su ascites, varikoziteti jednjaka i splenomegalija. Ostale komplikacije koje se odnose na cirozu su: spontani bakterijski peritonitis, portalna encefalopaija, infekcije, hepatorenalni sindrom, hepatocelularni karcinom i dr. Liječenje ciroze jetre sastoji se od niza nefarmakoloških, farmakoloških,te terapijskih postupaka. U terapijsku svrhu izvodi se paracenteza, a u liječenju terminalne faze bolesti jedina zadovoljavajuća metoda je transplatacija jetre. Cilj ovog rada bio je definirati cirozu jetre, opisati anatomiju, fiziologiju te patofiziologiju jetre. U radu su također definirani etiološki čimbenici bolesti i učestalost njihova pojavljivanja. Opisana je klinička slika, dijagnoza bolesti i liječenje. Najvažniji dio rada obuhvaćaju sestrinske dijagnoze i intervencije te edukacija i preventivne aktivnosti medicinske sestre. U radu se spominje i problematika etiketiranja bolesnika oboljelih od ciroze. Chronic liver diseases, including liver cirrhosis, as their last stage, are a major public health problem in the world, despite the fact that most of them can be treated and prevented. Liver cirrhosis is defined by the presence of certain anatomic abnormalities of liver structure. Cirrhosis can arise from many diverse causes, and thats why she is often difficult to diagnose. The most common cause of cirrhosis in Western countries is alcoholic liver disease, followed by chronic viral hepatitis, medications,vascular, autoimmune and metabolic disorders. The clinical manifestations are similar, regardless of origin, and are dominated by consequences of portal hypertension such as ascites, esophageal varices, and splenomegaly. Other complications related to cirrhosis are: spontaneous bacterial peritonitis, portal encephalopathy, infection, hepatorenal syndrome, hepatocellular carcinoma etc. Treatment of liver cirrhosis consists of a series of nonpharmacological, pharmacological and therapeutic procedures. Paracentesis is performed for therapeutic purposes, and in the treatment of the terminal phase of the disease, the only satisfactory method is liver transplantation. The aim was to define liver cirrhosis and describe anatomy, physiology and liver pathophysiology. The etiological factors of the disease and the frequency of their occurrence are also defined in the paper. Clinical picture, disease diagnosis and treatment are described. The most important part of the paper include nurses diagnosis, interventions, education and preventive activities of nurses. The paper also mentions the issues of labeling patients suffering from cirrhosis.

Rad se bavi djelovanjem suvremenoga zdravstvenoga sustava u Hrvatskoj koji je, kao i u Štamparovo doba, neodvojiv od politike, gospodarske snage i organizacije društva. Osvrćući se na socijalno-medicinske probleme današnjice, upozorava se na nedostatak ljudskih i materijalnih resursa u zdravstvu., The topic of this paper is the functioning of the healthcare system in Croatia today. Like in Štampar’s time, the healthcare system cannot be separated from politics, economic strength, and social organisation. Referring to the socio-medical issues of today, the paper warns about the lack of human and material resources in modern healthcare.

Ciroza jetre kronična je bolest koja predstavlja veliki javnozdravstveni problem u svijetu. Može biti posljedica različitih uzroka kao što su pretilost, NASH, kronične konzumacije alkohola, infekcije hepatitisom B ili C, autoimunih bolesti te intoksikacije željezom ili bakrom. Ciroza se razvija nakon dugog razdoblja upale koja rezultira zamjenom zdravog jetrenog parenhima fibroznim tkivom i regenerativnim čvorovima, što dovodi do portalne hipertenzije. Bolest se razvija iz asimptomatske faze, odnosno kompenzirane ciroze u simptomatsku fazu, to jest dekompenziranu cirozu, čije komplikacije često rezultiraju hospitalizacijom, narušenom kvalitetom života i visokom smrtnošću. Dijagnostički postupci, anamneza i fizikalni pregled, laboratorijske i radiološke pretrage, od krucijalne su važnosti jer se njima potvrđuje dijagnoza, otkriva etiologija, procjenjuje funkcionalno stanje jetre te detektiraju komplikacije. Liječenje ciroze jetre usredotočeno je na liječenje uzroka i komplikacija. Provodi se pomoću niza nefarmakoloških, farmakoloških te terapijskih postupaka, a u nekim slučajevima može biti potrebna i transplatacija jetre. Ciroza ima mnoštvo kliničkih simptoma, patofizioloških poremećaja i komplikacija od kojih su najčešći ascites i edemi, gastrointestinalno krvarenje, jetrena encefalopatija te spontani bakterijski peritonitis. Velika je važnost medicinske sestre u provođenju zdravstvene njege, sestrinsko medicinskih postupaka, liječenju te sprječavanju komplikacija. Djelovanje medicinske sestre uvelike pomaže oboljelima u smanjivanju boli i produžetku života, stoga je u ovom radu detaljno opisana važnost i djelovanje medicinske tijekom liječenja pacijenta s cirozom jetre. Liver cirrhosis is a chronic disease that represents a major public health problem in the world. It can be the result of various causes, such as obesity, NASH, heavy alcohol consumption, hepatitis B or C infection, autoimmune diseases, and iron or copper intoxication. Cirrhosis develops after a long period of inflammation that results in the replacement of healthy liver parenchyma by fibrous tissue and regenerative nodules, leading to portal hypertension. The disease develops from an asymptomatic phase, thet is compensated cirrhosis, to a symptomatic phase, i.e. decompensated cirrhosis, whose complications often result in hospitalization, impaired quality of life and high mortality. Diagnostic procedures, history and physical examination, laboratory and radiological tests are of crucial importance because they confirm the diagnosis, reveal the etiology, assess the functional state of the liver and detect complications. Treatment for cirrhosis of the liver focuses on treating the cause and complications. It is carried out using a number of non-pharmacological, pharmacological and therapeutic procedures, and in some cases liver transplantation may be necessary. Cirrhosis has many clinical symptoms, pathophysiological disorders and complications, the most common of which are ascites and edema, gastrointestinal bleeding, hepatic encephalopathy and spontaneous bacterial peritonitis. Nurses are of great importance in the implementation of health care, nursing medical procedures, treatment and prevention of complications. It is action greatly helps patients in reducing pain and prolonging life, so this paper describes in detail the task of a nurse during the treatment of a patient with cirrhosis of the liver.

Produljenje životne dobi uzrokuje mnogobrojne promjene organa i organskih sustava, što dovodi do progresivnog slabljenja i oštećenja njihove funkcije, pa se u starosti učestalije javljaju pojedine kronične bolesti, a time i funkcionalna onesposobljenost starijeg čovjeka. Starenje stanovništva zahtijeva promjene u organizaciji društva radi specifičnih potreba koje nalaže briga o starijim i nemoćnim osobama, pogotovo u socijalnoj i zdravstvenoj skrbi. Institucijska skrb o starijim osobama uključuje uslugu dugotrajnog smještaja u domovima socijalne skrbi ili drugim pravnim osobama. Izvaninstitucijska skrb o starijim osobama obuhvaća pomoći u kući u korisnikovom domu, usluga dugotrajnog smještaja u obiteljskom domu, organiziranom smještaju i udomiteljskoj obitelji. Za medicinsku sestru u gerontološkoj skrbi svojevrstan je izazov upoznavanje svakog stanovnika doma i pružanje najbolje njege i najboljeg individualnog tretmana. Primjena Programa Četiri stupnja gerijatrijske zdravstvene njege u domovima za starije je efikasan način za zadovoljenje zdravstvenih potreba i funkcionalne sposobnosti gerijatrijskih osiguranika. Primjena ova četiri stupnja provodi se uz timove specijalista opće/obiteljske medicine s primjerenim brojem medicinskih sestara te ostalih zdravstvenih i nezdravstvenih djelatnika i omogućuje pružanje zdravstvene njege prema individualnim potrebama korisnika. Sestrinska dokumentacija je skup podataka koji služe kontroli kvalitete planirane i provedene gerijatrijske zdravstvene njege i namijenjena je za upotrebu u svakodnevnoj praksi u institucijskoj i izvaninstitucijskoj skrbi za starije osobe. Medicinske sestre su oduvijek procjenjivale stanje svojih pacijenata i na temelju toga donosile određene zaključke, a danas se taj proces zove sestrinsko dijagnosticiranje. Svrha ovog rada je analizirati četiri stupnja gerijatrijske zdravstvene njege u domu za starije osobe. Cilj ovog rada je prikazati primjenu četiri stupnja gerijatrijske zdravstvene njege kroz sestrinsku dokumentacije u domu za starije osobe. Metode korištene pri izradi ovog rada jesu analiza, sinteza i dedukcija informacija prikupljenih proučavanjem stručnih knjiga i publikacija. Aging causes many changes in organs and organic systems, which leads to progressive weakening and impairment of their function, so that some chronic diseases, and thus the functional disability of an older person, occur more frequently. Aging of the population requires changes in the organization of the society for specific needs that require care for the elderly and the disabled, especially in social and health care. Institutional care for the elderly involves long-term care in social welfare homes or other legal entities. Out-of-institutional care for the elderly includes home help in the user's home, long-term family home accommodation, organized accommodation, and foster families. For a nurse in gerontology, it's a challenge to meet every single user and provide the best care and best individual treatment. Application of the Program Four levels of geriatric health care in homes for the elderly is an efficient way to meet the health needs and functional abilities of geriatric insurers. The application of these four levels is carried out with a team of general / family medicine specialists with appropriate number of nurses and other health care professionals and provides health care according to the individual needs of the users. Nursing documentation is a set of data that serves the quality control of planned and implemented geriatric health care and is intended for use in everyday practice in institutional and non-institutional care for the elderly. Nurses have always evaluated the condition of their patients and based on that they have made certain conclusions, and today this process is called nursing diagnosis. The purpose of this paper is to analyze the four levels of geriatric healthcare at the home for the elderly. The aim of this paper is to show the application of four levels of geriatric health care through nursing documentation at the home for the elderly. The methods used in this paper are the analysis, synthesis and deduction of information gathered through the study of professional books and publications.

Na zdravlje se više ne gleda samo kao na stavku u potrošnji za koju treba osigurati sredstva već kao na vrijednost koju treba njegovati i pravično unaprjeđivati. Izazov današnjice je njegovati navedeno na način koji jednako unaprjeđuje zdravlje u svim regijama. Jedan od najvećih problema Hrvatskog zdravstva je financijski dio. Zdravstvo u Hrvatskoj se dijeli na: primarnu zdravstvenu zaštitu, sekundarnu zaštitu, tercijarnu zaštitu i zdravstvene institute. U ovom radu se dalo naglaska na primarnu i sekundarnu zdravstvenu zaštitu, odnosno njihovo djelovanje po županijama u Hrvatskoj. Kod primarne zaštite primijetilo se pozitivni odstupanje Primorsko-goranske županije od ostalih županija, što se dogodilo i u nekoliko segmenata kod sekundarne zdravstvene zaštite. Također su se uočile razlike između primorske i kontinentalne Hrvatske što je na kraju donijelo do zaključka da se zdravstvena zaštita ne provodi svugdje isto. Zdravlje stanovnika ne ovisi samo o zdravstvenoj zaštiti, ovisi i o tome kako se sam čovjek odnosi prema svom organizmu. U radu se provela i analiza prekomjerne tjelesne težine, učestalost pušenja cigareta, učestalost konzumiranja alkohola te kvaliteta prehrane. Došlo se do rezultata da muškarci u Požeško-slavonskoj imaju najbolje stanje što se tiče prekomjerne tjelesne težine, dok je kod žena to u Zadarskoj te Istarskoj županiji. Najviše pušača se nalazi u Sisačko-moslavačkoj županiji dok se najviše alkohola pije u Varaždinskoj županiji. Rezultati koji ukazuju na kvalitetu prehrane u Hrvata pokazuje da se kontinentalna i mediteranska Hrvatske razlikuju u odnosu na kvalitetu prehrane, gdje se mediteranska Hrvatska zdravije hrani od kontinentalne. Health is no longer seen only as an item of expenditure for which funds are to be provided, but as a value to be cultivated and fairly upgraded. The challenge of today is to nurture this in a way that equally improves health in all regions. One of the biggest problems of Croatian health care is the financial part. Healthcare in Croatia is divided into primary health care, secondary care, tertiary protection and health care institutes. This paper highlights primary and secondary health care, ie their activity in counties in Croatia. Primary protection was observed in the Primorsko-goranska County of the other counties, which occurred also in several segments of secondary health care. There were also differences between coastal and continental Croatia, which eventually led to the conclusion that health care is not led anywhere the same. Health of the population depends not only on health care, but also depends on how the man himself relates to his organism. The paper also analyzes excessive body weight, cigar smoking frequency, alcohol consumption frequency and dietary quality. The results showed that men in Požeško-slavonska County have the best condition regarding excessive body weight, while for women it is in Zadarska and Istarska County. Most smokers are in Sisačko-moslavačka County while the county where is drank more alcohol are Varaždinska County. The results suggesting the quality of nutrition in Croatia show that continental and mediterranean Croatia differ in relation to the quality of nutrition, where Mediterranean Croatia is fed more proper than continental.

Karcinom debelog crijeva jedan je od vodećih zdravstvenih problema u svijetu, osobito u visokorazvijenim zemljama. U našoj zemlji zauzima po učestalosti drugo mjesto među zločudnim bolestima, u muškaraca iza karcinoma prostate, a u žena iza karcinoma pluća i bronha. Cilj rada je prikazati specifičnosti zdravstvene njege kod bolesnika oboljelog od karcinoma debelog crijeva s naglaskom na postoperativni tijek. U uvodnom dijelu rada prikazane su osnove anatomije i fiziologije te epidemiologija karcinoma debelog crijeva. Opisana je klinička slika, metode dijagnostike bolesti kao i liječenje. Nakon uvodnog dijela, u radu je prikazan proces zdravstvene njege kod bolesnika nakon operacije karcinoma debelog crijeva. Opisana je psihološka i fizička priprema bolesnika za operativni zahvat, prikazana je poslijeoperacijska zdravstvena njega. U radu je prikazana dijetalna prehrana, odnosno prikazane su namirnice koje se preporučaju kao i one koje se ne preporučaju uzimati nakon operativnog zahvata. Budući da ishod operativnog zahvata karcinoma debelog crijeva nerijetko završava tako da se pacijentu izvede kolostoma, odnosno umjetni anus. U radu je opisana kolostoma, kao i kvaliteta života bolesnika s kolostomom. Prikazana je važnost edukacije bolesnika i njihove obitelji o načinu života nakon operacije, kako bi bolesnik postao što prije samostalan u aktivnostima samozbrinjavanja i kako bi mu se olakašao povratak u normalan život., Colon cancer is one of the leading health concerns in the world, especially among highly developed nations. In Croatia, it is the second most common malign disease: following prostate cancer among men, and lung and bronchial cancers among women. The aim of this paper is to present some specificities of nursing care for patients suffering from colon cancer, with emphasis on post-operative care. In the introduction, the basics of anatomy and physiology, as well as epidemiology of colon cancer are presented. In addition, clinical features, diagnostic methods and treatment are described. After introduction, the paper presents the post-operative nursing care process for patients. Psychological and physical preparation of the patient for operation is described, and post-operative nursing care presented. Furthermore, the paper describes dietary recommendations after surgery. Since the colon cancer surgery often results in colostomy, i.e. artificial rectum for the patient, the paper describes colostomy, as well as the patient's quality of life with colostomy. The paper shows the importance of educating patients and their families on post-operative lifestyle, so that the patient can become independent in performing the self-care activities as soon as possible, and to facilitate their return to normal life.

Glazba ima značajan utjecaj na razvoj djeteta od začeća pa do njegovog potpunog razvoja. Ona svojim elementima kao što su melodija, ritam i tempo usklađuje unutarnje funkcije u tijelu, puls, arterijski krvni tlak ili disanje, a izrazito su bitni za uravnoteženi način života. Elementi glazbe postižu sreću i radost kod djece, ukoliko je vrsta glazbe ugodna za njihove uši. Time se nesvjesno aktiviraju sustavi u tijelu koji kasnije dovode do uspješnih razvojnih rezultata djeteta. Također, izrazito utječe i na majku u trudnoći kada prolazi kroz određene hormonalne disbalanse koji dovode do promjena u ponašanju. Budući da glazba pospješuje raspoloženje i unutarnji osjećaj osobe, pokazano je kako u trudnoći i tijekom poroda glazba uvelike pospješuje i olakšava sam proces majci, a i djetetu. Cilj je ovog rada prikazati utjecaj glazbe na razvoj djeteta od začeća pa do predškolske dobi. Pobliže je objašnjeno na koji način glazba utječe i kakve doprinose donosi tijekom primjene iste u razvoju djece, ali i na koji način pomaže majci tijekom i u trudnoći. Music significally affects childs development from conception to its full development. Its components such as melody, rythm and tempo help to coordinate our bodies functions, such as the pulse, arterial blood pressure or breathing, which are extremely important for a balanced life style. If the music is enjoyable for the child, itd components help achieve joy and happiness. Unconsciously, that helps to activate system sin our body which leads to successful development. It also significally affects the mother during pregnancy, especially when she goes trough specific hormonal disbalance that can lead to behavioral changes. Since music is known to improve peoples mood and internal feeling, it is proven that during pregnancy and labor, music improves and helps the whole process for the mother and the child. The goal of this paper is to show the influence of music on the development of the child from conception to preschool age. There are explanations about how the music affects and which its contributions in its applications during childs development, but also how it helps the mother during pregnancy.

Republika Hrvatska je pristupanjem Europskoj uniji 2013. godine dobila mogucnost integracije sa zemljama clanicama u svim podrucjima društvenog života ukljucujuci zdravstvo i sestrinstvo. Sestrinska skrb je sastavni dio zdravstvene zaštite koju provode medicinske sestre. Organizacija sestrinske skrbi kako u Hrvatskoj tako i drugim zemljama EU provodi se na svim razinama zdravstvene zaštite. U radu su analizirani recentni strucni i znanstveni radovi o sestrinstvu, te zakonski propisi u Hrvatskoj i EU. Organizacija i stanje sestrinske skrbi u Hrvatskoj i drugim zemljama EU je prikazana na temelju izvješca i studija o sestrinstvu. U Hrvatskoj medicinske sestre cine 46% zdravstvenih djelatnika. U 2014. godini u Hrvatskoj je ukupno bilo zaposleno 35 033 medicinske sestre. Od tog broja 60% ih radi u klinickim ustanovama i bolnicama, a oko 20% u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Organizacija zdravstvenog sustava i sestrinske skrbi u EU je prikazana za osam zemalja clanica. Prosjecan broj medicinskih sestara na 100 000 stanovnika u EU 28 je 801 sestra, a Hrvatska je po broju sestara ispod vecine EU zemalja. Analizirajuci broj sestara u EU 28, Hrvatska zauzima 22. mjesto s 526 sestara na 100 000 stanovnika. Približan broj sestara kao Hrvatska imaju Velika Britanija, Poljska, Litva i Austrija. Prema analiziranim podacima Hrvatska ima manji broj medicinskih sestra u usporedbi s vecinom susjednih zemalja. Za djelotvoran, održiv i kvalitetan zdravstveni sustav potrebno je rješavanje problema medicinskih sestara. Najveci problemi u organizaciji sestrinske skrbi u vecini EU zemalja kao i Hrvatskoj su nedostatak medicinskih sestara, povecanje specificnih potreba za zdravstvenom njegom, nezadovoljstvo radnim uvjetima i niska primanja., By joining the European Union in 2013 Republic of Croatia has got the opportunity to integrate with other member states in various aspects of society including health care and nursing. Nursing care has been an essential part of a health care system carried out by nurses. Organisation of nursing care in Croatia and other member states is being carried out on every level of a health care system. This paper analyzes recent professional and scientific literature and legislation in Croatia and the EU. Review of the organisation and the state of nursing care in Croatia and other member states in the EU is based on reports and studies of nursing care. Nurses account for 46% of health care employees in Croatia. In 2014 a total of 35 033 nurses was employed in Croatia. 60% of them were employed in clinical institutions, while around 20% worked in primary health care. This paper reviews the organisation of health care and nursing system in eight EU member states. By analyzing nursing staff figures in the EU 28, Croatia takes the 22nd place with 526 nurses per 100 000 population. Since the average number of nurses in the EU 28 is 801 per 100 000 population, Croatia lies below the majority of EU member states according to that indicator. Great Britain, Poland, Lithuania and Austria have comparable numbers of nursing staff as Croatia, while Croatia has a relatively smaller number of nursing staff as compared to most neighbouring countries. Efficient, sustainable and quality health care system requires the resolution of nursing staff problems. The biggest problems in the organisation of nursing care in most EU member states as well as in Croatia are the shortage of nursing staff, increased needs for special nursing care, dissatisfaction with working conditions and low wages.

Palijativna skrb sveobuhvatna je skrb prisutna u svakodnevnom radu medicinskih djelatnika na svim odjelima i u svim sferama života. Cilj palijativne skrbi jest olakšavanje boli i svih oblika patnje, pružanja zdravstvene njege, ugode pacijentu u okvirima mogućnosti te poštivanja njegova života, dostojanstva i autonomije. Glavnu ulogu u pružanju palijativne skrbi imaju medicinske sestre koje provode najviše vremena s pacijentima, pružaju im psihološku potporu i pomoć, provode zdravstvenu njegu, procjenu pacijenata te sudjeluju u liječenju i ublažavanju patnje i boli (ne)farmakološkim metodama. Bol ima klinički značaj koji zahtjeva poseban pristup i kompleksno tretiranje. Najčešće se u njenom liječenju koriste farmakološki pripravci, a malo manje nefarmakološke i psihološke metode liječenja. Liječenje boli podrazumijeva multidisciplinarni i multimodalni pristup, a posebnu ulogu zauzima medicinska sestra koja ulaže sve napore u izgrađivanje vještina potrebnih za rad, a to ponajviše uključuje cjeloživotno školovanje i razvijanje. U radu je provedeno istraživanje putem anonimnog anketnog upitnika u formatu Google forms koji su ispunjavali medicinske sestre/tehničari na odjelima Službi Kirurgije i Interne medicine Opće bolnice Pula. Iz anketnih odgovora može se zaključiti kako su ispitanici upoznati s pojmom totalne boli te kako razumiju utjecaj boli na život pacijenta. Kako je navedeno u odgovorima, većina svakodnevno procjenjuje bol pomoću skala i na taj način primjenjuju ordiniranu terapiju i koriste druge nefarmakološke metode uklanjanja boli. Kad se govori o aktivnijem uključivanju u tretiranje boli i dodatnog educiranja o boli i procjeni, većina je mišljenja da su nedovoljno uključeni, odnosno da je od iznimnog značaja daljnja, neprestana edukacija unutar zdravstvenog sustava. Palliative care is comprehensive care present in the daily work of medical professionals in all departments and in all spheres of life. The goal of palliative care is to relieve pain and all forms of suffering, provide health care, comfort the patient within the limits of possibilities, and respect his life, dignity and autonomy. The main role in the provision of palliative care is played by nurses who spend the most time with patients, provide them with psychological support and assistance, carry out health care, assess patients and participate in the treatment and alleviation of suffering and pain with (non)pharmacological methods. Pain has a clinical significance that requires a special approach and complex treatment. Pharmacological preparations are most often used in its treatment, and non-pharmacological and psychological methods of treatment are used to a lesser extent. Pain treatment implies a multidisciplinary and multimodal approach, and a special role is occupied by the nurse who invests all efforts in building the skills necessary for work, which mostly includes lifelong education and development. In the paper, research was conducted through an anonymous survey questionnaire in Google forms format, which was filled out by nurses/technicians at the departments of Surgery and Internal Medicine at the Pula General Hospital. From the survey answers, it can be concluded that the respondents are familiar with the concept of total pain and that they understand the impact of pain on the patient's life. As indicated in the answers, most assess pain daily using scales and thus apply prescribed therapy and use other non-pharmacological methods of pain relief. When talking about more active involvement in the treatment of pain and additional education about pain and assessment, the majority is of the opinion that they are insufficiently involved, that is, that further, continuous education within the health system is extremely important.

Politika plaća u javnom sektoru ima za cilj ujednačiti plaće na razini državnih tijela i javnih službi te omogućiti da sustav plaća bude transparentan. U praksi, vladajuće strukture putem politike plaća pokazuju svoje prioritete u upravljanju javnim sektorom te takav pristup učestalo ima diskriminirajuće elemente. Postojećim zakonskim okvirom u javni sektor spadaju zaposleni u javnom sektoru, državna tijela te javne službe. Iako je svim zaposlenicima u javnom sektoru isti poslodavac (Republika Hrvatska) politika plaća ima jasne diskriminatorne elemente jer se ne poštuje načelo jednake plaće za jednaki rad te su evidentne velike varijacije u osnovnoj plaći na istoj razini stručne spreme s obzirom na pripadnost određenoj kategoriji javnog sektora. Rad prikazuje sustav određivanja plaća pojedinih kategorija zaposlenih u državnim tijelima i javnim službama te pregled trenutačno važećeg zakonskog okvira. S obzirom na veličinu javnog sektora napravljena je analiza plaća na uzorku plaća liječnika, sveučilišnih nastavnika i suradnika, sudaca i sudskih savjetnika. Kriterij odabira predmetnih radnih mjesta u uzorku je niz zajedničkih karakteristika: neovisnost u odlučivanju i radu koja je određena zakonskim okvirom, jasna hijerarhija napredovanja u struci, financiranje iz proračuna te vanjsko vrednovanje u sustavu napredovanja. Za svaku grupu od navedenih kategorija zaposlenih prikazuju se sličnosti i razlike u sustavu određivanja plaća. U skladu s navedenim, utvrđuje se u kojoj mjeri se poštuje načelo jednake plaće za jednak rad, a kako je to propisano Zakonom o radu (Narodne novine, broj 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022) te koji su potencijalno diskriminatorni elementi u ovakvom sustavu određivanja plaća u javnom sektoru., Public sector salary policy aims at making the salary system more transparent and keeping it at the same level in different public authorities and services. In practice, governing bodies use salary policy to demonstrate their priorities in managing the entire public sector. Such an approach frequently carries particular discriminatory features. The paper aims at presenting the system of determining the salaries of employees in public authorities and public services and giving an overview of the currently applicable legal framework in this regard. Considering the size of the public sector, a salary analysis was made on a sample of the salaries of university teaching personnel, doctors and judges. The criteria for selecting the jobs in question in the sample are the features common to each profession: independence in decision-making and work as set by the legal framework, a clear hierarchy of advancement in the profession, budget financed salaries and external evaluation related to potential advancement within the system. For each group of the aforesaid categories of employees, the similarities and differences in the salary determination system are shown. Accordingly, the extent to which the principle of equal pay for equal work is respected as stipulated by the provisions of the Labour Law, as well as potentially discriminatory elements in the determining salaries system within the public sector are established.

Obiteljski domovi su oblik smještaja korisnika u manju sredinu i uz udomiteljstvo vid su izvaninstitucionalnog smještaja. Udomiteljstvo je poznata praksa u raznim europskim zemljama te se u načelu odnosi na udomiteljstvo djece. Udomiteljstvo u obiteljskim domovima, kao oblik profesionalne djelatnosti fizičke osobe, je specifičnost hrvatskog socijalnog sustava. Prednosti ovakvog sustava udomljavanja je više, od fleksibilnijeg smještaja za razliku od institucionalnog do financijski povoljnijeg smještaja. Ovakav način skrbi za potrebite je i u skladu s europskom praksom o preferiranju izvaninstitucionalne skrbi o starijima. Razlika od europske prakse se očituje u nepostojanju gerontoloških centara kao pomoći starijim osobama u vlastitom domu, čemu se u Hrvatskoj tek teži. U ovom radu će se istraživati stav opće populacije vezan za smještaj bližnjih u obiteljski dom te koja je skrb u radu obiteljskih domova važnija, zdravstvena ili socijalna. Uzorak sudionika činile su 145 osoba dobne skupine od 20 do 65 godina. Najviše sudionika je bilo u dobnom rasponu od 20 do 30 godina, od ukupnog broja sudionika njih 145 odgovorilo je potpuno na anketni upitnik te su samo ti odgovori uzeti u obradu podataka. Dobiveni podatci se na žalost nisu mogli usporediti s drugim istraživanje srodne tematike, jer istraživanja o pružanju zdravstvene skrbi u obiteljskim domovima nema, ali ovim se istraživanjem ostavlja dovoljno prostora za daljnja istraživanja bazirana na ovoj studiji. Dobiveni rezultati ukazuju da opća populacija ima pozitivan stav oko smještaja svojih bližnjih u obiteljski dom te da im je važnije pružanje zdravstvene skrbi u odnosu na socijalnu skrb što možemo objasniti da su oblici skrbi općoj populaciji i dalje nedovoljno poznati. Family homes are a form of accommodation for users in a smaller environment and, in addition to foster care, they are a form of non-institutional accommodation. Foster care is a well-known practice in various European countries and in principle refers to the foster care of children. Foster care in family homes, as a form of professional activity of a natural person, is a specific feature of the Croatian social system. The advantages of such a foster care system are more, from more flexible accommodation as opposed to institutional to more financially affordable accommodation. This way of caring for the need is also in line with European practice of preferring non-institutional care for the elderly. The difference from European practice is manifested in the lack of gerontological centers to help the elderly in their own homes, which is still being sought in Croatia. This paper will investigate the attitude of the general population regarding the accommodation of loved ones in the family home and which care in the work of family homes is more important, health or social. The sample consisted of 145 people aged 20 to 65 years. Most respondents were in the age range of 20 – 30 age out of the total number of respondents, 145 of them responded completely to the survey questionnaire and only these answers were taken into data processing. Unfortunately, the obtained data could not be compared with other research on related topics, because there is no research on the provision of health care in family homes, but this research leaves enough room for further research based on this study. The obtained results indicate that the general population has a positive attitude about the placement of their loved ones in the family home and that it is more important to provide health care than social care, which can be explained by the fact that forms of care are still insufficiently known to the general population.

U promicanju zdravlja kroz zdravstvenu zaštitu djece važno mjesto zauzimaju preventivne mjere u cilju optimizacije rasta i razvoja djece školske dobi. Fiziološki kod djece školske dobi javljaju se različite psihosomatske promjene. Upravo sistematsko praćenje rasta i razvoja djece osnova je za poduzimanje pravovremenih odgovarajućih medicinskih intervencija u cilju osiguranja zdravlja. Medicinska sestra ima važnu ulogu u neometanom pružanju sveobuhvatnih zdravstvenih usluga školskoj djeci i mladima. Sve veći broj učenika ulazi u škole s kroničnim zdravstvenim stanjima koja zahtijevaju upravljanje tijekom školskog dana. Uloga medicinske sestre kao člana multidisciplinarnog tima je pružanje preventivne skrbi, rano prepoznavanje problema, provođenje intervencija i pružanje preporuka za poticanje zdravstvenog i obrazovnog uspjeha. Za optimalnu brigu o djeci važni su čimbenici uspjeha, priprema, kontinuirano obrazovanje i odgovarajuće osoblje te medicinske sestre. Daju se preporuke kako bi se olakšao radni odnos između medicinske sestre i djeteta zajedno sa članovima njegove obitelji. Cilj rada je opisati rast i razvoj djece školske dobi, znakove rizičnog ponašanja, zaštitu od zaraznih bolesti, prehranu, opisati standarde i smjernice za praćenje istih s naglaskom na ulogu medicinske sestre u pružanju skrbi. In the promotion of health through the health care of children, an important place is occupied by preventive measures aimed at optimizing the growth and development of school-age children. Physiologically, school-aged children experience various psychosomatic changes. Precisely the systematic monitoring of the growth and development of children is the basis for undertaking timely and appropriate medical interventions in order to ensure health. The nurse plays an important role in the uninterrupted provision of comprehensive health services to school children and young people. An increasing number of students are entering schools with chronic health conditions that require management during the school day. The role of the nurse as a member of the multidisciplinary team is to provide preventive care, early identification of problems, implementation of interventions and recommendations to encourage health and educational success. Preparation, continuing education and appropriate staff and nurses are important success factors for optimal child care. Recommendations are given to facilitate the working relationship between the nurse and the child together with his family members. The aim of the paper is to describe the growth and development of school-age children, signs of risky behavior, protection against infectious diseases, nutrition, to describe standards and guidelines for monitoring them with an emphasis on the role of the nurse in providing care.

Karcinom dojke jedan je od vodećih zdravstvenih problema u svijetu i jedan od najčešćih karcinoma od svijetu. U Republici Hrvatskoj zauzima treće mjesto po učestalosti odmah iza karcinoma bronha i karcinoma debelog crijeva. Iako je mehanizam nastanka karcinoma dojke uglavnom nepoznat utvrđeni su neki rizični čimbenici koji mogu doprinijeti nastanku bolesti. Neki od najznačajnijih su dob, spol, rana menarha, kasna menopauza, kasno rađanje ili nerađanje, uzimanje oralnih kontraceptiva te pozitivna obiteljska povijest. Kirurško liječenje odnosno mastektomija je i dalje metoda izbora. Kirurško liječenje često je popraćeno adjuvantnom sistemskom terapijom citostaticima, imunoterapijom ili radioterapijom. Sam tijek i prognoza liječenja uvjetovane su fazom ili stadijom karcinoma. Zbog veće šanse potpunog izlječenja u ranim fazama te smanjenja troškova skupocjenog liječenja u današnje doba izrazito velik fokus stavlja se na prevenciju i rano otkrivanje bolesti. Cilj ovog rada je prikazati specifičnosti zdravstvene skrbi kod pacijentice oboljele od karcinoma dojke u prijeoperacijskom i poslijeoperacijskom periodu. Kvalitetna i individualizirana perioperacijska skrb pacijentice uspješno utječe na kirurško liječenje te sprječava nastanak komplikacija u poslijeoperacijskom periodu a samim time smanjuje duljinu hospitalizacije. Medicinska sestra/tehničar svojim znanjem, kompetencijama i komunikacijskim vještinama sudjeluju u preventivnim aktivnostima, ali imaju i neizostavnu ulogu u cijeloj periooperacijskoj skrbi u kirurškom liječenju raka dojke. Breast cancer is one of the leading health problems in the world and one of the most common cancers in the world. In the Republic of Croatia, it ranks third in terms of frequency, right after bronchial cancer and colon cancer. Although the mechanism of breast cancer is largely unknown, some risk factors have been identified that may contribute to the development of the disease. Some of the most significant are age, sex, early menarche, late menopause, late childbearing or no childbearing, taking oral contraceptives and a positive family history. Surgical treatment or mastectomy is still the method of choice. Surgical treatment is often accompanied by adjuvant systemic cytostatic therapy, immunotherapy or radiotherapy. The very course and prognosis of the treatment depend on the phase or stage of the cancer. Due to the greater chance of a complete cure in the early stages and the reduction of the costs of expensive treatment, today's era places a great deal of focus on prevention and early detection of the disease. The aim of this paper is to present the specifics of health care for a patient with breast cancer in the pre- and post-operative period. High-quality and individualized perioperative care of the patient successfully affects the surgical treatment and the occurrence of complications in the postoperative period, and at the same time reduces the length of hospitalization. With their knowledge, competences and communication skills, the nurse/technician participates in preventive activities, but also has an indispensable role in the entire perioperative care in the surgical treatment of breast cancer.

Glazba u našoj kulturi i društvu je svakodnevno prisutna. Mijenja naše raspoloženje, uljepšava dan, pobuđuje emocije, stvara sreću i ugodu. Koristimo je kao uspavanku kod djece, no može pomoći i oboljelima u relaksaciji. U kolikoj mjeri, bit će prikazano kroz ovaj rad. Također, rad ima za tendenciju prikazati pojam glazbe u našem društvu, koliko je glazba prisutna u palijativnoj medicini i njene metode, te dati poseban prikaz na glazbu u našem društvu, i utjecaju glazbe na oboljele. Kada riječi i dodiri ne dopiru do čovjeka, glazba nađe svoj put. Cilj rada je utvrđivanje značaja i obima utjecaja glazbe na zdravstveno stanje pacijenata na palijativnoj skrbi odnosno načine na koji ona poboljšava kvalitetu života pojedinca i njihove obitelji. Istraživanje je provedeno na 121 ispitanika sa područja Republike Hrvatske. U provedbu istraživanja uključili su se mobilni palijativni timovi i patronažne službe. U pogledu zastupljenosti spolova, omjer je bio 82% žena i 18% muškaraca dok se dob kretala između 20 do 80 godina ispitanika. Najznačajniji rezultat prikazanog istraživanja jeste da je više od polovica ispitanika izjavila da im je bol koju osjećaju puno blaža ili im u najmanju ruku glazba odvrati pažnju od iste što bol čini puno podnošljivijom. Glazba neminovno ima neizbrisiv, ponekad ne tako vidljiv, trag u našim svakodnevnim životima, a podaci istraživane literature te provedenih istraživanja svjedoče o njenoj ulozi u skrbi za palijativne pacijente., Music is present in our culture and society every day. It changes our mood, brightens the day, arouses emotions, creates happiness and comfort. We use it as a lullaby for children, but it can also help patients relax. To what extent, will be shown through this work. Also, the work tends to show the concept of music in our society, how much music is present in palliative medicine and its methods, and to give a special presentation on music in our society, and the influence of music on the sick. When words and touches do not reach a person, music finds its way. The aim of the paper is to determine the significance and extent of the influence of music on the health of patients in palliative care, that is, the ways in which it improves the quality of life of individuals and their families. The research was conducted on 121 subjects from the Republic of Croatia. Mobile palliative teams and visiting services were involved in the implementation of the research. In terms of gender representation, the ratio was 82% women and 18% men, while the age ranged from 20 to 80 years old. The most significant result of the presented research is that more than half of the respondents stated that the pain they feel is much milder, or at least the music distracts them from it, which makes the pain much more tolerable. Music inevitably has an indelible, sometimes not so visible, mark on our daily lives, and data from the researched literature and conducted research testify to its role in the care of palliative patients.

Karcinom jednjaka je bolest s visokom smrtnošću, zbog kasnog dijagnosticiranja. Zloćudni tumor lako metastazira u limfne čvorove i hematogeno u udaljene organe. Liječenje je dugotrajno, a najčešće obolijevaju osobe nakon 50. godine života. Muškarci obolijevaju četiri puta češće nego žene, s tendencijom porasta zbog promjene životnih navika. Glavni faktori rizika su pušenje, pretjerana konzumacija alkohola i iritacija vrućim napicima i neodgovarajućom hranom. Najučinkoviti način liječenja je kirurški, ezofagektomijom. Postoje slučajevi kad se kirurški pristup može kombinirati s kemoradioterapijom. Ovaj rad prikazuje kompleksnost zdravstvene njege, posebno zbog mogućih komplikacija. Kompleksnost se vidi općenito u procesu liječenja, s naglaskom na vrijeme bolesnika provedeno u Jedinici intenzivnog liječenja. Medicinska sestra je važan član tima i uključena je u liječenje bolesnika od prijema u bolnicu i dijagnosticiranja bolesti do postoperativne zdravstvene njege i nadzora bolesnika nakon otpusta. Mora biti upoznata sa svim postupcima njege bolesnika, s naglaskom na invazivni i neinvazivni monitoring vitalnih funkcija, nutriciju, analgeziju i toaletu traheobronhalnog stabla uz prevenciju komplikacija., Esophageal cancer is a disease with high mortality, due to late diagnosis. The malignant tumor easily metastasizes to lymph nodes and hematogenously to distant organs. The treatment is long-term, and people after the age of 50 are most often affected. Men get sick four times more often than women, with a tendency to increase due to changing life habits. The main risk factors are smoking, excessive alcohol consumption and irritation with hot drinks and inappropriate food. The most effective treatment is a surgery, esophagectomy. There are cases where a surgical approach can be combined with chemoradiotherapy. This paper presents the complexity of health care, especially due to possible complications. Complexity is seen in general in the treatment process, with an emphasis on patient's time spent in the Intensive Care Unit. The nurse is an important member of the team and is involved in the treatment of patients from admission to the hospital and diagnosis of the disease to postoperative health care and follow-up of patients after discharge. She must be familiar with all patient care procedures, with an emphasis on invasive and non-invasive monitoring of vital functions, nutrition, analgesia, and care of the tracheobronchial tree with complication prevention.

Rad je posvećen razmatranjima problematike mjerenja kvalitete zdravstvenih usluga. Prikazani su teorijski doprinosi o specifičnostima marketinga usluga u zdravstvu i mjerenju kvalitete zdravstvenih usluga što uključuje i navođenje rezultata prethodnih istraživanja kojima je mjereno zadovoljstvo korisnika zdravstvenih usluga. Posebna pozornost usmjerena je na prikaz najčešće korištenog modela za mjerenje kvalitete usluga SERVQUAL, koji je ujedno i široko prihvaćen za mjerenje kvalitete zdravstvenih usluga. U radu su izneseni rezultati provedenog istraživanja o kvaliteti zdravstvenih usluga pruženih u ustanovama primarne zdravstvene zaštite u Gradu Zagrebu i Zagrebačkoj županiji (s posebnim naglaskom na javne zdravstvene ustanove) primjenom SERVQUAL instrumenta. Istraženo je koliko hrvatski korisnici zdravstvenih usluga koriste usluge javnih, a koliko privatnih ustanova primarne zdravstvene zaštite. Pokušalo se odrediti koliku važnost pridaju pojedinim dimenzijama kvalitete usluga te odrediti postoje li značajna odstupanja između percepcija i očekivanja korisnika o kvaliteti usluga koje se pružaju u ustanovama primarne zdravstvene zaštite. Rezultati su pokazali da postoji značajan jaz između percepcija i očekivanja korisnika usluga te da se jaz razlikuje za različite dimenzije kvalitete usluga. Uprave javnih ustanova primarne zdravstvene zaštite moraju poboljšati uslugu prema svim dimenzijama kvalitete, ali posebnu pozornost moraju obratiti kod onih dimenzija gdje je zabilježen najveći jaz: »odgovornost«, »sigurnost« i »pouzdanost«. Nije utvrđena povezanost između veličine izmjerenog jaza za pojedinu dimenziju kvalitete usluge i značajnosti te dimenzije za korisnike usluga, a u odnosu na ostale dimenzije. Rad može biti poticaj upravama i zaposlenicima u zdravstvenim ustanovama za buduća mjerenja kvalitete zdravstvenih usluga kojima bi se identificirali elementi koje treba poboljšati u cilju većeg zadovoljstva korisnika., The paper deals with the reflections on the problems involved in the measurement of the quality of health care services. It presents theoretical contributions to a study of specific characteristics of services marketing in health care, including a review of the results of a previous research which measured customer satisfaction with health care services. Special attention is devoted to a presentation of the most frequently used model of service quality measurement or SERVQUAL, which is also widely used for measuring the service quality within health care. The paper presents the results of a research of the quality of health care services provided by primary health care institutions in the City of Zagreb and the Zagreb County (with a special emphasis on public sector health care institutions) by using the SERVQUAL scale. The research focuses on the extent to which the Croatian customers use the services of the public sector vs. those of private sector primary health care institutions. It attempts to determine the importance paid to individual dimensions of service quality and to find out whether there are any significant gaps between the perceptions by customers and their expectations of the quality of services provided by primary health care institutions. The results revealed a significant gap between the perceptions and expectations by health care service users, while showing that the gap varies according to different dimensions of service quality. The management of public sector primary health care institutions ought to improve their service according to all dimensions of service quality. At the same time, they should pay particular attention to the dimensions where this gap was found to be the largest, i.e. »responsiveness«, »assurance« and »reliability«. No connection was established between the size of the measured gap as far as any individual service quality dimension is concerned, and the significance of that particular dimension for service users as compared to other dimensions. The paper may prompt the management and employees of health care institutions to conduct further measuring of their service quality in the future so as to identify the elements which must be improved in order to enhance customer satisfaction.

Kvalitetan zdravstveni sustav osnovni je preduvjet funkcioniranja i razvoja opće društvene zajednice. Najrazvijenije svjetske ekonomije, a isto tako i one manje razvijene ovoj temi pridaju posebnu važnost. Nesumnjivo je kako sva ona dostignuća ostvarena u području znanosti o kvaliteti svoju najkorisniju primjenu mogu pronaći upravo u području zdravstva, čija je osnovna funkcija upravo da ljudima omogući što kvalitetniji život. Zahvaljujući navedenom, najrazvijenije zemlje danas ulažu znatna sredstva u razvoj i primjenu sustava za upravljanje kvalitetom u području zdravstva. Kakva je situacija po ovom pitanju u Republici Hrvatskoj jedno je od pitanja na koja ovaj rad odgovara. Pored navedenog, rad nudi kratki osvrt na razvoj sustava za upravljanje kvalitetom, specifičnosti primjene ovih sustava u zdravstvu, kao i koristi koje se primjenom spomenutih sustava mogu ostvariti., High quality health care system is a prerequisite for the functioning and development of community in general. The most developed world economies, as well as those less developed place great importance on this issue. Undoubtedly, all the achievements in the field of quality science can be put to the greatest use precisely in the field of health care, whose primary function is to ensure the best possible quality of life for its citizens. As result, the most developed countries invest significant funds in the development and implementation of quality management systems in the field of health care. One of the questions this paper will try to answer is the situation in Croatia regarding this issue. In addition, this paper provides a brief reference to the development of quality management systems, specific nature of their implementation in the health care system, as well as benefits that can be derived through implementation of the before mentioned systems.

Budući da je vrtoglavica subjektivni osjećaj okretanja prostora, može imati burnu simptomatologiju. Akutna vrtoglavica javlja se iznenada a predstavlja izazov za medicinski tim koji mora što prije odrediti da li se radi o centralnoj ili perifernoj vrtoglavici, jer o toj odluci ovisi daljnje liječenje i oporavak. Manifestacije raznih vestibularnih poremećaja znatno utječu na kvalitetu života bolesnika kako u fizičkom tako i u emotivnom i psihičkom pogledu. Cilj ovog rada je prikazati zdravstvenu njegu pacijenta s akutnom vrtoglavicom. Smatra se kako je zdravstvena njega ključna kako bi se u svakom trenutku moglo pratiti zdravstveno stanje pacijenta, eventualno poboljšanje ili pogoršanje tijekom procesa liječenja. Potrebno je uvidjeti važnost terapije te prikazati planove njege pacijenata s akutnom vrtoglavicom, a plan je prije svega potreban za izbor dijagnoza te ciljeva, intervencija i edukacije koje su nužne tijekom ali i nakon liječenja.Primjerena komunikacija medicinske sestre s bolesnikom ključan je segment u njezi. Time se smanjuje strah bolesnika, poboljšava se njegovo emocionalno stanje i potiče ga se na sudjelovanje u liječenju. Na taj se način pruža bolesniku sigurnost i nada za izlječenje te izgrađuje pozitivni stav prema sebi i okolini. Dizziness is a subjective feeling of rotation in space, and can have very severe symptomatology. Acute dizziness, which occurs suddenly, is a great challenge for the on-duty team. It is of absolute importance to determine as soon as possible whether it is peripheral or central vertigo, because it determines the further sequence of work-up, treatment, and rehabilitation. Symptoms and clinical manifestations of various vestibular disorders significantly affect the quality of life of the patient physically, mentally and emotionally. The purpose of this paper is to present the health care of a patient with acute vertigo. Medical care is necessary as a continuous monitoring of the patient's condition, in order to track any unexpected events, deterioration, or improvement during treatment. The importance of therapy should be emphasized, including a care plan for patients with acute vertigo, which includes the selection of nursing diagnoses, adequate goals, interventions, and advice and education required during hospital stays.

Dječji vrtić je javna ustanova kojoj je osnovni cilj čuvanje, odgoj i briga o djeci do 6 godina starosti. Niz odgojno-obrazovnih radnika poput odgojitelja, stručnih suradnika te medicinske sestre kao zdravstvene voditeljice zaposleni su u dječjem vrtiću na poslovima njege, obrazovanja, odgoja, zdravstvene zaštite, prehrane, zdravstvene i socijalne zaštite, te skrbi o djeci. U dječjem vrtiću, zdravstvena voditeljica brine o osiguranju i unaprjeđenju zaštite zdravlja djece provodeći mjere zdravstvene zaštite, mjere higijene i mjere pravilne prehrane djece predškolske dobi. Zdravstveni voditelj vrlo je važan u njezi, zdravstvenoj zaštiti kao i u organiziranju prehrane u predškolskoj ustanovi. U dječjem vrtiću, zdravstveni voditelj zajedno s profesionalnim suradnicima brine o poboljšanju zaštite zdravlja djece uzimajući u obzir moderne spoznaje o dječjem intelektualnom, društvenom, emocionalnom i stvaralačkom razvoju. Tijekom izrade rada provedeno je istraživanje s ciljem prikaza koje sve poslove i zadaće zdravstveni voditelj ima u dječjem vrtiću. Rezultati istraživanja su pokazali kako većina roditelja, čak njih 65 (89,0%) je odgovorilo kako žele da je zdravstveni voditelj uključen u odgoj njihovog djeteta. Također i veliki broj roditelja, njih 64 (84,2%) je još uvijek premalo upoznato s njegovom ulogom. Kindergarten is a public institution whose main goal is the care, upbringing and care of children up to 6 years. A number of educational workers such as educators, professional associates and nurses as health leaders are employed in kindergarten in the fields of care, education, upbringing, health care, nutrition, health and social care, and child care. In the kindergarten, the health manager takes care of ensuring and improving the protection of children's health by implementing health care measures, hygiene measures and measures of proper nutrition of preschool children. The health care leader is very important in care, health care as well as in organizing nutrition in the preschool institution. In kindergarten, the health manager together with professional associates takes care of improving the protection of children's health by taking into account modern knowledge about children's intellectual, social, emotional and creative development. During the preparation of the paper, a research was conducted with the aim of showing what all the jobs and tasks a health manager has in a kindergarten. The results of the research showed that the majority of parents, as many as 65 of them (89.0%) answered that they want a health care provider to be involved in the upbringing of their child. Also a large number of parents, 64 of them (84.2%) are still too unfamiliar with his role.

Uvod: Tijekom pandemije izazvane Covid-19, obrazovni sustav u Republici Hrvatskoj doslovno je preko noći bio primoran prilagoditi se poučavanju na daljinu. Cilj ovog rada je ustvrditi mogu li oblici i metode rada korišteni u nastavi predmeta zdravstvene njege na daljinu omogućiti usvajanje kompetencija iz perspektive učenika Škole za medicinske sestre Vinogradska. Metode: Istraživanje je provedeno u veljači 2021. godine nakon povratka učenika sa zimskih praznika i nastave na daljinu tijekom drugog vala pandemije. Ispitani uzorak je obuhvatio 275 učenika trećeg, četvrtog i petog razreda Škole. Anketni upitnik sastavljen od 15 pitanja je ispitivao percepciju učenika o kvaliteti nastave u školi i na daljinu. Vrednovali su kvalitetu nastave, strategije poučavanja i učenja, nastavno ozračje, suradnju s ostalim dionicima odgojno-obrazovnog procesa i vlastitu aktivnost. Rezultati: Dobiveni rezultati su pokazali da učenici statistički značajno pozitivnije procjenjuju nastavu i strukovne vježbe u školi u odnosu na nastavu na daljinu. Rezultati analize po godinama učenja pokazuju kako su učenici petog razreda najmanje zadovoljni provedbom nastave na daljinu u odnosu na učenike trećeg i četvrtog razreda, dok učenici trećeg razreda pokazuju veći stupanj zadovoljstva nastavom u školi u odnosu na učenike četvrtog i petog razreda. Zaključak: Iz perspektive učenika provođenje nastave strukovnih predmeta u nastavi na daljinu nije na kvalitetan način uspjelo zamijeniti nastavu i vježbe u školskom praktikumu ili na odjelu uz krevet bolesnika. Jedina karakteristika prema kojoj je nastava na daljinu pozitivnije procijenjena je način na koji većina nastavnika predaje što ukazuje da je potrebno uvesti suvremene metode poučavanja u nastavi u školi., Introduction: During the Covid-19 pandemic, the education system in the Republic of Croatia was literally forced to adapt to distance learning overnight. The aim of this paper is to determine whether the forms and methods of work used in the teaching of health care at a distance can enable the acquisition of competencies from the perspective of students of the School of Nursing Vinogradska. Methods: The research was conducted in February 2021 after students returned from the winter holidays and distance learning during the second wave of the pandemic. The examined sample included 275 students of the third, fourth and fifth grade of the School. A questionnaire consisting of 15 questions examined students' perceptions of the quality of teaching at school and at a distance. They evaluated the quality of teaching, teaching and learning strategies, teaching atmosphere, cooperation with other stakeholders in the educational process and their own activity. Results: The obtained results showed that students statistically significantly more positively evaluate teaching and vocational exercises in school compared to distance learning. The results of the analysis by years of study show that fifth grade students are least satisfied with the implementation of distance learning compared to third and fourth grade students, while third grade students show a higher degree of satisfaction with school teaching compared to fourth and fifth grade students. Conclusion: From the perspective of students, the teaching of vocational subjects in distance learning has not succeeded in a quality way to replace teaching and exercises in the school practicum or in the ward next to the patient's bed. The only characteristic according to which distance learning is more positively assessed is the way in which most teachers teach, which indicates the need to introduce modern teaching methods in school teaching.

Cilj istraživanja je utvrditi važnost pravovaljane pripreme i informiranost bolesnika za provedbu anestezioloških postupaka, te ulogu medicinske sestre u pripremi i informiranju bolesnika. Pri izradi rada korišteni su primarni i sekundarni izvori podataka. Primarni izvor podataka bilo je istraživanje putem anketnog upitnika kojeg su medicinske sestre podijelile operiranim bolesnicima na odjelu kirurgije u Općoj bolnici Šibenik, koji su ostali u bolnici nekoliko dana nakon zahvata. Sekundarni izvori obuhvaćali su domaću i stranu stručnu i znanstvenu literaturu, baze podataka i Internet. Upitnik se sastojao iz dva dijela. Prvim dijelom prikupljale su se informacije o obilježjima bolesnika, kao što su spol, dob i obrazovanje, dok se u drugom dijelu od bolesnika tražilo da iskažu svoje mišljenje o tvrdnjama koje opisuju pripremu i informiranost za provedbu anestezioloških postupaka uz pomoć 17 čestica na ljestvici Likertovog tipa. Rezultati istraživanja su pokazali da su ispitanici informirani i pripremljeni za provedbu anestezioloških postupaka, te da su svjesni uloge medicinske sestre u njihovoj pripremi i informiranju. The aim of the research is to determine the importance of proper preparation and informing patients for the implementation of anesthesia procedures, and the role of the nurse in the preparation and informing of patients. Primary and secondary data sources were used in the preparation of the paper. The primary source of data was a survey through a questionnaire distributed by nurses to operated patients in the surgery department at the Šibenik General Hospital, who remained in the hospital for several days after the procedure. Secondary sources included domestic and foreign professional and scientific literature, databases and the Internet. The questionnaire consisted of two parts. The first part collected information on patient characteristics, such as gender, age and education, while the second part asked patients to express their views on claims describing preparation and information for the implementation of anesthesia procedures using 17 particles on a Likert-type scale. The results of the research showed that the respondents were informed and prepared for the implementation of anesthesia procedures, and that they were aware of the role of the nurse in their preparation and information.

Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava kao temeljni instrument Vijeća Europe za zaštitu građanskih i političkih prava ne jamči pravo na zdravstvenu zaštitu. Međutim, Europski sud za ljudska prava široko tumači Konvencijska prava te je unutar konteksta čl. 2., 3. i 8. Konvencije dao određene naznake da bi se mogao početi baviti i pitanjem zdravstvene zaštite. Bez ulaženja u detalje svih spomenutih članaka, u ovom radu bit će analizirani predmeti u kojima se Sud bavio pitanjem povrede čl. 3. zbog nepružanja zdravstvene skrbi i to izvan konteksta zadržavanja. Naime, unutar konteksta zadržavanja postoji jasna obveza državama na pružanje zdravstvene skrbi koju je Sud utvrdio djelomično se oslanjajući i na izvješća i Odbora za sprječavanje mučenja, neljudskog i ponižavajućeg ponašanja. Ono što smatramo značajnim istaknuti jest praksa Suda u odnosu na pružanje zdravstvene skrbi izvan konteksta zadržavanja, s obzirom na socijalni karakter prava na zdravstvenu zaštitu koji izlazi iz okvira građansko-političkog karaktera Konvencije., The European Convention on Human Rights, as a main Council of Europe instrument for the protection of civil and political rights, does not guarantee the right to health care. However, the European Court of Human Rights broadly interprets Convention rights, and within the context of Articles 2, 3 and 8 of the Convention it gave certain indications that it might start dealing with the issue of health care. Without going into details of all the mentioned articles, this paper will analyse cases where the Court dealt with the issue of violation of Article 3 due to non-provision of health care outside the context of detention. Namely, within the context of detention, there is a clear obligation for states to provide health care, and the Court often relies on the reports of the Committee for the Prevention of Torture and Inhuman or Degrading Treatment or Punishment. What we consider important to point out is the Court’s case-law on providing health care outside the context of detention, given the social character of the right to health care, which goes beyond the civil and political character of the Convention.

Psihijatrija kao grana medicine bavi se nastankom, razvojem i manifestacijama bolesti čovjekove ličnosti. One proizlaze iz subjektivnoga individualnog života ili iz njegovog odnosa s okolinom. U psihijatriji kao medicinskoj struci razlikujemo 2 područja: mentalne poremećaje i individualna ponašanja u zdravlju i bolesti. U psihijatriji hitna su sva ona stanja koja sadrže promjenu emocionalnog i misaonog sadržaja te interakciju s okolinom. U tim stanjima bolesnik ugrožava sebe i svoju okolinu i stoga je potrebna hitna intervencija. Zbrinuti psihijatrijskog bolesnika koji zahtijeva hitnu intervenciju jedno je od najzahtjevnijih područja rada u medicini. Hitni psihijatrijski bolesnik je preplavljen psihopatološkim doživljavanjima i iz tog razloga on intenzivno pati. Posebnost u zbrinjavanju psihijatrijskog bolesnika se očituje time što moraju biti zadovoljene mnoge etičke i zakonske norme. Strah koji ima realnu podlogu je jedan od najčešćih reakcija koji se javlja kod psihijatrijskih bolesnika. Strah ima afektivnu konotaciju i povezan je za neugodan osjećaj. Kako bi se poboljšala kvaliteta zdravstvene njege psihijatrijskog bolesnika potrebno je kombinirati: kliničko iskustvo, zdravstvenu njegu, educiranje medicinskih sestara/tehničara i bolesnika. Pozitivan pristup, savjesnost, koncentriranost i razumijevanje uvelike će pridonijeti pravilnom zbrinjavanju psihijatrijskog bolesnika. Kroz rad smo pokušali naglasiti probleme u hitnim stanjima u psihijatriji kako bi proširili svoja znanja. Hitnost označava pravodobno pružanje pomoći, jer se na taj način sprječava prelazak u teže psihički poremećeno stanje. Poučavanje je vitalna funkcija sestrinstva i uvijek se događa na relaciji odnosa između medicinske sestre/tehničara i bolesnika. Iz tog smo razloga kroz rad pokušali ukazati i na važnost razvijanja empatičkog odnosa koji se iskazuje verbalnom i neverbalnom komunikacijom. Između medicinske sestre/tehničara i psihijatrijskog bolesnika osim empatičkog odnosa, potrebno je ostvariti odgovarajuću komunikaciju i usvojiti vještine aktivnog slušanja. Bitno je poznavati pravilnik vezan uz slučajeve prisilne hospitalizacije. Psychiatry as a branch of medicine deals with the origin, development and manifestations of diseases of the human personality. They arise from subjective individual life or from its relationship with the environment. In psychiatry as a medical profession, we distinguish 2 areas: mental disorders and individual behaviors in health and illness. In psychiatry, all those conditions that involve a change in emotional and mental content and interaction with the environment are considered as urgent. In these conditions, the patient endangers himself and his environment and therefore urgent intervention is needed. Taking care of a psychiatric patient who requires urgent intervention is one of the most demanding areas in medical practice. An emergency psychiatric patient is overwhelmed by psychopathological experiences and for that reason he suffers intensely. The peculiarity of caring for a psychiatric patient is manifested in the fact that many ethical and legal norms must be met. Fear that has a realistic basis is one of the most common reactions that occurs in psychiatric patients. Fear has an affective connotation and is associated with an uncomfortable feeling. In order to improve the quality of health care of a psychiatric patient, it is necessary to combine: clinical experience, health care, education of nurses and patients. A positive approach, conscientiousness, concentration and understanding will greatly contribute to the proper care of a psychiatric patient. Through the paper, we tried to highlight the problems in emergencies in psychiatry in order to expand our knowledge. Urgency means timely provision of assistance, as it prevents the transition to a more severe mental disorder. Teaching is a vital function of nursing and always occurs in the relationship between the nurse and the patient. For this reason, we tried to point out the importance of developing an empathic relationship that is expressed through verbal and nonverbal communication. Between the nurse and the psychiatric patient, in addition to the empathic relationship, it is necessary to achieve appropriate communication and acquire active listening skills. It is important to know the regulations related to cases of involuntary hospitalization.

Hipertireoza je stanje hiperfunkcije štitnjače, a nastaje zbog pretjeranog lučenja hormona štitnjače (1). Rizici obolijevanja od hipertireoze su dugotrajno psihičko opterećenje, stres, namjerno i naglo snižavanje tjelesne mase, viroza, te autoimuni proces (morbus Basedowi, rijetko morbus Hashimoto) u kojemu organizam iz nepoznatih razloga stvara antitijela (imunoglobuline) koja stimuliraju štitnjaču, što može biti i genetska predispozicija. Klinički znakovi hipertireoze variraju od asimptomatskih oblika do klasične slike Basedowljeve bolesti. Bolesnici se javljaju odabranom liječniku zbog nervoze, nemira, razdražljivosti, umora ili krajnje malaksalosti, nesanice, pojačanog znojenja, nepodnošenja vrućine, osjećaja gušenja, palpitacija, teškog podnošenja napora i ispadanja kose. Bez obzira na pojačani apetit, mršave, mokrenje i stolica su učestali, česte su pojave proljeva, žeđaju, često se žale na amenoreju, oligomenoreju, moguć je i sterilitet. Promjene na očima ima 50% bolesnika, ukočen pogled, sjajne oči, katkad ispupčene očne jabučice. Ponekad su prisutni bol i nelagodu u vratu, praćenu s pojavom guše, koja je različite veličine, uglavnom glatka, elastična. Muškarci katkad imaju ginekomastiju. Jetra, limfni čvorovi i slezena mogu biti povećani. U teškim slučajevima dolazi do manije, psihoze i u starijih osoba demencije. Smetnje mogu nastati naglo ili postupno i podmuklo (2). Hipertireoza se može liječiti medikamentima (lijekovima), kirurškim uklanjanjem štitnjače ili liječenje radioaktivnim jodom (3). Cilj liječenja je tretirati probleme koji su nastali kao posljedica bolesti štitnjače, prevenirati daljnje oštećenje i osigurati odgovarajuću njegu. Medicinska sestra ima važnu ulogu u zdravstvenoj skrbi pacijenata oboljelih od hipertireoze, a ista se odnosi na prikupljanje anamnestičkih podataka i prepoznavanje problema, određivanje sestrinskih problema i planiranje adekvatnih intervencija za svakog pacijenta. Medicinska sestra sudjeluje u edukaciji kako pacijenata tako i članova obitelji o samoj bolesti. Cilj rada je predstaviti proces zdravstvene njege kod bolesnika oboljelih od hipertireoze, ukazati na važnost i ulogu medicinske sestre koja skrbi za pacijente oboljele od hipertireoze. Hyperthyroidism is a condition that occurs due to excessive secretion of thyroid hormones (1). Risk factors for hyperthyroidism are long-term mental stress, stressful situations, intentional and sudden weight loss, viruses, and the autoimmune process (Morbus Basedowi, rarely Hashimoto's morbus) in which the body for unknown reasons produces antibodies (immunoglobulins) that stimulate the thyroid gland, that can also be the one with a genetic predisposition. The clinical picture of hyperthyroidism varies from asymptomatic forms to the classic picture of Basedow's disease. Patients complain of nervousness, restlessness, irritability, fatigue to the point of extreme fatigue, insomnia, increased sweating, intolerance to heat, a feeling of suffocation, palpitations, difficulty tolerating exertion, hair loss. Despite the increased appetite of the skinny, urination and stools are frequent, frequent diarrhea, thirst, often complain of amenorrhea, oligomenorrhea, sterility is also possible. Changes in the eyes have 50% of patients, stiff gaze, bright eyes, sometimes bulging eyeballs. Sometimes there is pain and discomfort in the neck, accompanied by the appearance of goiter, which is of different sizes, mostly smooth, elastic. Men sometimes have gynecomastia. The liver, lymph nodes, and spleen may be enlarged. In severe cases, mania, psychosis and dementia occur in the elderly. Disorders can occur suddenly or gradually and insidiously (2). Hyperthyroidism can be treated with medication, with surgical removal of the thyroid, or with a treatment with radioactive iodine (3). The main goal of therapy is to treat complication of thyroid disease, prevent further damage, and provide proper care. The nurse has a major role in the health care of patients with hyperthyroidism, she refers to the collection of anamnestic data, identifying problems, determining nursing problems and planning adequate interventions for each patient. The nurse participates in educating both patients and family members about the disease itself. The aim of the paper is to demonstrate the process of health care in patients with hyperthyroidism, point out the importance and role of the nurse who cares for patients with hyperthyroidism.

Završni rad Utjecaj pandemije na globalnu ekonomiju bavi se aktualnim događanjima u gospodarstvu na globalnoj i nacionalnoj razini. U radu se navode posljedice zdravstvene pandemije korona virusa, interpretira se utjecaj pandemije na globalna ekonomska događanja; analiziraju se mjere vlada i utjecaj na gospodarstva u Kini, Sjedinjenim Američkim Državama i Švedskoj, te se pojašnjava ekonomsko stanje u Hrvatskoj uzrokovano korona virusom. Nadalje interpretira se hrvatski promet i turizam tijekom pandemije, te učinci i negativne posljedice na kulturni život u Hrvatskoj. Utvrđeno je da su države provodile različite mjere za suzbijanje posljedica koronavirusa s različitim rezultatima, no neovisno o tome zdravstvena pandemija je u svim zemljama utjecala na ograničavanje ili onemogućavanje gospodarskih aktivnosti. Pritom je zaključeno da je potrebno donositi kompromisna rješenja pri donošenju odluka o provedbi restriktivnih mjera u organizaciji gospodarskih, kulturnih, društvenih, obrazovnih i svih drugih aktivnosti u vrijeme pandemije. The final thesis entitled The Impact of the Pandemic on the Global Economy deals with current economic events at the global and national levels. The paper states the consequences of the virus health pandemic, interprets the impact of the pandemic on global economic events, analyzes government measures and the impact on economies in China, the United States and Sweden, explaining the economic situation in Croatia caused by the coronavirus. Furthermore, the impact of pandemic on Croatian traffic sector and tourism during was interpreted, as well as its effects and negative consequences on cultural life in Croatia. It was found that with different outcomes, states have implemented different measures to fight the effects of coronavirus. Regardless of this, the health pandemic has effected in restricting or disabling economic activity in all countries. It was concluded that it is necessary to take compromise solutions when making decisions on the implementation of restrictive measures in the organization of economic, cultural, social, educational and all other activities during a pandemic.

Usluge od općeg gospodarskog interesa složena su sfera prava. Predstavljaju iznimno važan dio trgovine na unutarnjem tržištu Europske unije te gospodarstva EU-a u cjelini. One obuhvaćaju vrlo širok spektar ljudskih djelatnosti i prisutne su u svim sferama naših života. Među njih pripadaju usluge oko čije gospodarske prirode nema nikakvih dilema, ali i one čiji je način organiziranja i financiranja specifičan te je podložan posebnim pravnim režimima, poput zdravstva, obrazovanja, javnog prijevoza i slično. Ta posebna uloga određenih vrsta usluga dovela je do definiranja koncepta “usluga od općeg gospodarskog interesa” u pravnom okviru Europske unije, s neizbježnim posljedicama na pravni okvir država članica EU-a, uključujući i Hrvatsku. One nisu u potpunosti definirane primarnim pravom EU-a, već je konkretno određivanje što predmetni pojam obuhvaća prepušteno autonomiji država članica. Navedena autonomija, međutim, nije apsolutna, već su okviri definirani pravom Unije, a ključan faktor pri određivanju ovih usluga predstavlja njihova gospodarska, odnosno negospodarska priroda, jer su usluge od općeg gospodarskog interesa podvrgnute tržišnim pravilima EU-a, za razliku od onih negospodarskih. Sudska praksa u ovom dijelu vrlo je složena te se primjenjivost tržišnih pravila utvrđuje kazuistički. U slučaju gospodarskih usluga kod kojih su zadovoljeni uvjeti iz predmeta Altmark, tržišna pravila EU-a uopće nisu primjenjiva i država može ovlastiti poduzetnika za pružanje usluge od općeg gospodarskog interesa i dati mu financijsku potporu u tu svrhu. Drugo, ako tržišna pravila jesu primjenjiva, odstupanje nacionalnih pravila od tržišta ipak će se moći opravdati ako je to odstupanje nužno za ostvarenje cilja od općeg interesa radi kojeg se određena usluga pruža. Cilj ovog rada je analizirati pravni okvir Europske unije koji uređuje usluge od općeg gospodarskog interesa, odnos ovog koncepta prema pravilima o slobodi kretanja, zaštiti tržišnog natjecanja i državnim potporama na unutarnjem tržištu EU-a te utvrditi poštuje li Republika Hrvatska navedeni okvir i postoje li prijepori u domaćem upravnom pravu koje je potrebno pravno razriješiti. Analiza odnosa pravnog okvira EU-a i hrvatskog upravnopravnog okvira u pojedinim područjima pokazuje visok stupanj usklađenosti nacionalnog prava s tržišnim pravilima Unije. To je posebno slučaj u područjima koja su uređena detaljnijim pravilima (primjerice, o državnim potporama) sadržanim u sekundarnom zakonodavstvu EU-a. S druge strane, u područjima koja pripadaju u primarnu nadležnost država članica, poput zdravstva i obrazovanja, postoje određene dileme o usklađenosti nacionalnog i europskog prava. U nacionalnom zakonodavstvu koje uređuje potonje potrebno je napraviti jasnu distinkciju između gospodarskih i negospodarskih usluga od općeg interesa kako bi se povećala pravna sigurnost i izbjegle sumnje o nelegalnom državnom favoriziranju javnih ustanova na štetu privatnih., Regulation of services of general economic interest is a very complex area of law. They represent an extremely vital part of trade on the internal market of the European Union and of the economy of the EU as a whole. They encompass a very wide spectrum of human activities and are present in all spheres of life. There are those whose economic nature poses no dillemmas, but also those whose organisation and funding is specific and subject to special legal regulation, such as health care, education, public transport etc. EU primary law does not define them, but rather leaves it to the autonomy of the Member States. However, the said autonomy is not absolute, with the overall framework being defined by the EU. The crucial factor in this regard is the economic nature of the services in question, since only economic services fall within the ambit of EU market rules. Case-law in this area is very complex, with the applicability of market rules being determined casuistically. In case of economic services where the Altmark criteria are fulfilled, EU internal market rules are also not applicable. Consequently, the state can entrust an undertaking with the exercise of a service of general economic interest, as well as provide it with financial assistance necessary to carry out the task with which it is entrusted. Finally, even if market rules are applicable, national divergence from the market rules can be justified if it is necessary for the exercise of the general interest in question. The aim of this paper is to analyse the regulatory framework of the European Union that defines services of general economic interest, the intersection of this concept regarding the rules on free movement, competition and state aid on the internal market of the EU, and to ascertain whether the Republic of Croatia respects the aforementioned regulatory framework and whether there are issues in domestic administrative law which need resolving. The analysis has shown that the Croatian administrative legal framework is to a large extent compatible with EU law. This is especially the case in the areas regulated by EU secondary legislation, containing detailed rules on the issue of services of general economic interest. It is a somewhat different situation in the areas which primarily fall within the competence of the Member States, like health care and education. Here, it is necessary for national law to make a clear distinction between economic and non-economic services of general interest. The latter is needed to increase legal certainty and to clear doubts about the state illegally prioritising public entities over private ones.

U radu se prikazuje pregled povijesti zdravstvene skrbi i razvoja zdravstvenih ustanova na hrvatskom prostoru od prapovijesti do suvremenoga doba. Na temelju relevantne literature i periodika prikazuje se razvoj skrbi za bolesne i nemoćne na ovom prostoru od najranijega doba. Prikazani podatci u ovom radu prilog su istraživanju sustavne povijesti hrvatskoga zdravstvenoga sustava., This paper presents an overview of the history of healthcare and the development of health institutions in Croatia from prehistory till today. The developments in providing care for the sick and infirm in these lands are described based on relevant literature and periodicals. The presented data is a contribution to the research of the systematic history of the Croatian health system.

Hospitali su bile ustanove koje su zbrinjavale bolesne i siromašne u razdoblju od ranog srednjeg vijeka pa sve do ranog novog vijeka. U Europi se prvi put javili u Bizantu još u 6. stoljeću u sklopu samostana kao takozvani infirmariji. Tek od razvijenog srednjeg vijeka hospitali se odvajaju od samostana te postaju samostalne institucije. U našim krajevima se javljaju od 14. stoljeća. Ovaj rad se temelji na najvećim dalmatinskim komunama – Zadru, Šibeniku, Trogiru, Splitu i Dubrovniku i njihovim zdravstveno karitativnim ustanovama hospitalima. Prikazuje se problematika termina hospital i povezanost s nazivima hospicij, ubožnica i ksenodohij jer u nekim izvorima, a i literaturi nije sigurno radi li se o istim ustanovama ili su sve potpuno različite. U glavnom dijelu radu prikazuje tko su bili osnivači hospitala u jadranskim komunama - pojedinci (plemići i bogati gađani), crkveni redovi, bratovštine ili komune, koji je titular hospitala - po osnivaču ili nekoj crkvi u blizini, kako su se financirali – donacijama građana ili uz pomoć komune, kao i koliki je bio utjecaj Crkve i lokalne i središnje vlast na sam rad hospitala. Hospitals were institutions that provided care for the sick and the poor in the period from the early Middle Ages until the 17. century. First hospitals in Europe were established in monastaries in the 6th century during the Byzantine period. From the High Middle Ages, the hospitals were separated from the monastery and became independent institutions. In our region hospitals begin to be established from the 14th century. This work concentrates on the largest Dalmatian communes - Zadar, Šibenik, Trogir, Split and Dubrovnik and their health care charitable institutions. It shows the issues of the hospital's term and the connection with the names of hospice, almshouse and hostel. In some sources and literature, it is not certain whether they are the same institutions or are completely different. The main part of the paper shows who were the founders of hospitals in the Dalmatian communes - individuals (noblemen and wealthy citizens), church orders, fraternities or communes, how they were named - by the founder or a nearby church, how they were financed - donations of citizens or with the help of the commune, as well as the influence of the Church and local and central government on the work of hospitals.

Zglob kuka povezuje gornji kraj bedrene kosti i zdjeličnu kost. Ispupčeno zglobno tijelo je glava bedrene kosti, a udubljeno zglobno tijelo je čašica zdjelične kosti, acetabulum, koju rubno povećavaju vezivno hrskavični prsten i poprečni ligamenti čašice zdjelične kosti. Unutar zgloba se, osim poprečnih ligamenata čašice zdjelične kosti, nalazi još maleni ligament glave bedrene kosti. Prijelom kosti je potpuni prekid kontinuiteta kosti, koji najčešće nastaje zbog izravnog i neposrednog djelovanja sile. Incidencija prijeloma kuka povećava se s dobi, a udvostručuje se svakih pet do šest godina nakon 60 godina starosti. Vrste prijeloma kuka su prijelom u području vrata bedrene kosti, glave bedrene kosti i prijelom u području trohantera. Kod starijih bolesnika prijelom kuka nastaje najčešće zbog pada. Pacijent se obično žali na bol i na nemogućnost pomicanja kuka. Dijagnoza se postavlja rendgenskom snimkom. Liječenje prijeloma kuka može biti konzervativno i kirurško. Konzervativno liječenje se sastoji od postavljanja sadrenih zavoja ili ekstenzijom noge. Kirurško liječenje se sastoji od repozicije i osteosinteze. Najčešće poslijeoperacijske poteškoće su: bol, mučnina, povraćanje, štucavica i abdominalna distenzija. U radu je prikazana uloga medicinske sestre u provedbi zdravstvene njege bolesnika s prijelomom kuka u prijeoperacijskom, intraoperacijskom i poslijeoperacijskom periodu. The hip joint connects the upper end of the thigh bone and pelvic bone. The arthrous joint is the head of the thigh bone, and the dorsal hinged body is a pectoral catheter that enlarges the bony joints of the cartilage ring and the cross-section of the chakra. Inside the wrist, besides the transverse cuffs, there is still a small link between the head of the thigh bone. Bone breakage is caused by force of bone interruption, which can occur due to direct and immediate action of force. The hip fracture incidence increases with age, doubling every five to six years after 60 years of age. Types of hip fractures are a fracture in the area of the neck of the thigh bone, the head of the thigh bone and the fracture of the trochanter. In older patients, hip fracture is most commonly caused by falling. The patient is usually relieved of the pain and inability to move the hook. The diagnosis is set up with X-ray. The treatment of hip fractures can be conservative and surgical. Conservative treatment consists of the insertion of the bends or the extension of the leg. Surgical treatment consists of repositioning and osteosynthesis. Most commonly after surgery difficulties are: pain, nausea, vomiting, stomach and abdominal distension. In this paper we will present the role of a nurse in the implementation of health care for patients with hip fracture in the preoperative, intraoperative and postoperative period.

Početak roditeljstva prikazuje se kao razdoblje neviđene sreće- zadovoljno dijete i njegovi roditelji u mjehuriću savršenstva i sreće. No taj savršeni prikaz izostavlja velik dio svakidašnje realnosti: tjelesnu i emocionalnu ranjivost, hormonske uspone i padove, nelagodu, iscrpljenost i golemu odgovornost brige za novorođenče. Rođenje djeteta je stresogeni događaj koji u žena može biti i precipitirajući za razvoj psihičkih poremećaja u babinju (razdoblju nakon poroda). Ako simptomi traju duže vrijeme te se produbljuju, tada se govori o pojavi težih psihičkih poslijeporođajnih poremećaja. U tu skupinu ubrajamo postpartalnu (poslijeporođajnu) depresiju i postpartalnu (poslijeporođajnu) psihozu te različite inačice navedenih dijagnoza obzirom na težinu kliničke slike. Kod liječenja psihijatrijskih bolesnica važnu ulogu ima medicinska sestra koja se uza njih nalazi svakodnevno ili više puta tjedno. Ona ima ulogu informatora, edukatora, savjetnika, ulogu vođe te provoditelja zdravstvene njege i zdravstvenog odgoja. Kako bi izlječenje bilo što brže i učinkovitije, medicinska sestra mora se pridržavati osnovnih načela zdravstvene njege psihijatrijskog bolesnika a to su: holistički pristup, poštivanje jedinstvenosti ljudskog bića, privatnost i dostojanstvo, terapijska komunikacija, bezuvjetno prihvaćanje uključivanje klijenata te pomoć pri učinkovitoj prilagodbi. Tema ovog rada jest postpartalna psihoza, koju srećom, danas susrećemo vrlo rijetko, no ono ne umanjuje izazov i težinu psihijatrijskog liječenja te se podrazumijeva hitnim stanjem kod pacijentica koje zahtjeva intenzivnu psihijatrijsku skrb. U radu će se: definirati pojam postpartalne psihoze, prikazati etiologija i epidemiologija poremećaja, načine liječenja, prognozu i prevencije poremećaja, opisati uloge medicinske sestre u liječenju i zdravstvenoj njezi u razdoblju puerperija i specifičnosti psihijatrijske zdravstvene njege kod bolesnica oboljelih od postpartalne psihoze te prikazati slučaj pacijentica oboljelih od postpartalne psihoze. The beginning of parenthood is shown as a time of unseen happiness - a happy child and his parents in the bubble of perfection and happiness. But this perfect view loses much of everyday reality: physical and emotional vulnerability, hormonal ups and downs, discomfort, exhaustion, and immense responsibility for caring for newborns. Childbirth is a stressful event that women may be experiencing in the development of mental disorders in a father (postnatal period). If the symptoms last for a long time and deepen, then the symptoms of more severe psychological postpartum disorders occur. This group includes postpartum depression and postpartum psychosis, as well as various variations of the aforementioned diagnosis with regard to the weight of the clinical picture. In the treatment of psychiatric patients, a nurse has an important role to play with them daily or multiple times a week. It has the role of informatics, educators, counselors, the role of leaders and health care providers and health education. In order for the cure to be faster and more efficient, the nurse must adhere to the basic principles of psychiatric care: holistic approach, respect for human being's uniqueness, privacy and dignity, therapeutic communication, unconditional acceptance of customer involvement, and effective adaptation assistance. The subject of this work is postpartal psychosis, which fortunately today we encounter very rarely, but it does not diminish the challenge and weight of psychiatric treatment and implies urgency in patients requiring intensive psychiatric care. The paper deals with: defining the concept of postpartum psychosis, presenting the etiology and epidemiology of the disorder, methods of treatment, prognosis and prevention of disorders, describing the role of nurses in treatment and nursing care in puffer period and psychiatric care specificity in patients suffering from postpartal psychosis and presenting case a patient suffering from postpartal psychosis.

Starenje je genetski uvjetovan proces, započinje već od začeća i traje do smrti. No, za starenje nije odgovorno samo nasljeđe, nego važnu ulogu imaju i vanjski utjecaji. Starenjem organizma, kod većine se ljudi smanjuje i imunitet. Iz tog su razloga stariji vrlo često podložniji nastanku infekcija i oboljenju od raznih infektivnih bolesti. Infektivna bolest javlja se zbog oštećenja tkiva prouzročenog različitim vrstama mikroorganizama. Ti se mikroorganizmi razmnožavaju i prodiru u tkivo te stvaraju toksine koji štetno djeluju na organizam i izazivaju nastanak infektivne bolesti. Tokom fiziološkog starenja dolazi do brojnih promjena u organizmu i organskim sustavima, pa tako i mokraćnog sustava. Brojne promjene rezultiraju slabljenjem i oštećenjem funkcije organa i pojavom različitih tegoba te nastanka infekcija mokraćnog sustava. Infekcije mokraćnog sustava jedna su od najčešćih bolesti koje se javljaju u starijoj životnoj dobi.Najčešći uzročnik infekcija mokraćnog sustava kod starijih osoba je E. Colikoja često potječe od bolesnikove crijevne flore te čini 50-85% ukupnog broja uzročnika infekcija mokraćnog sustava.Znakovi i simptomi infekcije mokraćnog sustava razlikuju se ovisno o dobi bolesnika i vrsti uzročnika koji je doveo do infekcije. Iz tog razloga su infekcije mokraćnog sustava u starijih osoba često asimptomatske.Također, infekcije mokraćnog sustava čine i najveći dio bolničkih infekcija, njih gotovo 40%.Najvažniji rizični čimbenik za nastanak bolničkih infekcija mokraćnog sustava jest kateterizacija mokraćnog mjehura.Iako je E. Coli najčešći uzročnik infekcija mokraćnog sustava i u bolničkim uvjetima, sve je veći broj infekcija izazvanih rezsitentnijim bakterijama poput Klebsiella spp. i Pseudomonas spp..U prevenciji i liječenju infekcija mokraćnog sustava, kao i bolničkih infekcija kod starijih osoba, medicinska sestra ima vrlo važnu ulogu. Od velike je važnosti pravovremeno prepoznavanje znakova i simptoma novonastale infekcije mokraćnog sustava. Medicinska sestra stoga treba pratiti stanje pacijenta, uočavati znakove i svaku promjenu njegova stanja te o svemu navedenom obavijestiti lječnika. Pri ophođenju s takvim bolesnikom, medicinska sestratreba imati holistički pristup, poznavati sve specifičnosti i dinamiku bolesti te imati široki opseg znanja i vještina. Medicinska sestra u stalnom je kontaktu s bolesnicima te stoga može pravovremeno uočiti moguće komplikacije bolesti te edukacijom povoljno djelovati na njihovu pojavu. Cilj je ovog rada opisati promjene organizma nastalih starenjem, zatim, opisati etiologiju, dijagnostiku, liječenje i prevenciju infekcija mokraćnog sustava kod starijih osoba, objasniti ulogu medicinske sestre te navesti sestrinske dijagnoze koje je moguće postaviti kod takvih pacijenata. Aging is a genetically conditioned process that begins with conception and continues until death. Though, aging is not determined only by genetic predisposition because external influences also play an important role in it. While aging, most people also face decrease of immunity. Therefore, older people are often more susceptible to infections and various infectious diseases. Infectious disease occurs due to tissue damage caused by various types of microorganisms. These microorganisms multiply and penetrate into the tissue to produce toxins that adversely affect the organism and cause the onset of infectious disease. During physiological aging, there are many alterations in the body and organs, including the urinary system. Numerous changes result in weakening and impairment of the function of the organs, in the appearance of various problems and the emergence of urinary tract infections. Urinary tract infections are one of the most common diseases occurring in elderly age. The most common cause of urinary tract infections in older people is E. Coli, which often originates from the patient's intestinal flora and makes 50-85% of the total number of urinary tract infections. Signs and symptoms of urinary tract infections vary depending on the age of the patient and the type of the pathogen that caused the infection. Accordingly, urinary tract infections in elderly people are often asymptomatic. Also, urinary tract infections make up the most of the hospital infections, almost 40% of them. The highest risk factor for urinary infections of the urinary system is the bladder catheterization. Although E. Coli is the most common cause of urinary tract infections in hospitals, there is an increasing number of infections induced by more resistant bacteria such as Klebsiella spp. and Pseudomonas spp. In prevention and treatment of urinary tract infections, as well as hospital infections in elderly people, nurse plays very important role. Timely recognition of signs and symptoms of newly emerging urinary tract infection is of great importance. The nurse should, therefore, monitor the condition of the patient, observe the symptoms and any changes in his/her condition and inform the doctor of all of the above. In dealing with such patient, nurse should take a holistic approach, know all the specifics and dynamics of the disease and have a wide range of knowledge and skills. The nurse is in constant contact with the patients and can, therefore, detect possible complications of the illness in time and educationally act on their appearance. The objective of this paper is to describe changes of aging human body, to describe the etiology, diagnosis, treatment and prevention of urinary tract infections within elderly people, to explain the role of the nurse and to specify diagnosis that can be conducted by nurses in such patients.

Karcinom pluća i bronha veliki je javnozdrastveni problem. Karcinom pluća jedan je od najčešćih karcinoma u svijetu pa tako i u Hrvatskoj. Najčešće se javlja u osoba starijih od 60 godina, češće kod muškaraca nego li kod žena, najčešće u pušača. Pušenje cigareta navodi se kao glavni rizični čimbenik u nastanku karcinoma pluća, ali i aeropolucija u urbanim sredinama, izlaganje azbestu, ionizacijskom zračenju, niklu, kromu i arsenu, te pasivno pušenje pridonose razvoju te bolesti. Važno je na vrijeme postaviti dijagnozu i što ranije započeti s liječenjem. Rano otkrivanje nije uspješno, jer se simptomi često javljaju tek kod uznapredovale bolesti. Liječenje obuhvaća procjenu operabilnosti i odabir zahvata, kemoterapiju i/ili zračenje, ovisno o tipu i stadiju tumora. Mnogi faktori koji nisu vezani za tumor utječu na izbor terapije. Postoji više kemoterapijskih režima za karcinom pluća, iako nema dokaza da je jedan bolji od drugih. Izbor terapije često ovisi o lokalnoj praksi, kontraindikacijama i toksičnosti. Medicinske sestre unutar onkološkog tima moraju posjedovati i znanje o samim citostaticima, njihovoj primjeni i komplikacijama, te o najčešćim nuspojavama kako bi se postigao optimalan učinak liječenja. U ovom radu zadatak je bio prikazati anatomiju i fiziologiju dišnog sustava, opisati etiologiju i patogenezu karcinoma pluća, prikazati podjelu karcinoma pluća, opisati metode liječenja pacijenta s karcinomom pluća, opisati vrste kemoterapija te opisati zdrastvenu njegu pacijenta koji se liječi kemoterapijom. The lungs and bronchial arteries are a major public health problem. Lung cancer is one of most common carcinomas in the world as well as in Croatia. It is most common in people over the age of 60 years, more often in men than in women, most often smokers. Smoking cigarettes is referred to as the main risk factor for the development of lung cancer, as well as aeropulism in urban environments, exposure to asbestos, ionizing radiation, nickel, chromium and arsenic, and passive smoking contribute the development of that disease. It's important to set the diagnosis early and start treatment early. Early detection is not successful because the symptoms often occur only with advanced disease. Treatment encompasses the evaluation of the operability and choice of surgery, chemotherapy and / or radiation, depending on type and tumor stage. Many non-tumor factors affect the choice of therapy. There is more chemotherapy regimens for lung cancer, although there is no evidence that one is better than others. Choice therapy often depends on local practice, contraindications and toxicity. Nurses inside the oncological team must also possess the knowledge of the cytostatics itself, their application, and the complications, and the most common side effects in order to achieve optimal treatment effect. In this paper the task was to present the anatomy and physiology of the respiratory system, describe the etiology and pathogenesis of lung cancer, show the distribution of lung cancer, describe treatment methods a patient with lung cancer, describe types of chemotherapy, and describe a patient's health care which is treated with chemotherapy.

U populaciji maligne bolesti zauzimanju drugo mjesto po smrtnosti i učestalosti. Karcinom kolona jedan je od najčešćih karcinoma čija pojavnost je jednako zastupljena u oba spola. Važnost prevencije neizmjereno je važno jer je rano otkrivanje bolesti jedna od najznačajnijih faktora u smanjenju smrtnosti. Liječenje obuhvaća kirurški tretman, te zraćenje i kemoterapiju. Bolest izaziva promijene u životu pojedinca i njegove obitelj. Holistički pristup zbrinjavanja pacijenta, edukcija te podrška obitelji jedan su od važnih segmenata u skrbi za pacijenta. Cilj rada je prikazati specifičnosti zdravstvene njege kod bolesnika oboljelog od karcinoma kolona s naglaskom na proces zdravstvene njege. Sadržaj je koncipiran tako što sadrži deset poglavlja kroz koja je detaljno obrađen karcinom kolona, od anatomije sve do simptoma, liječenja, procesa zdravstvene njege, zdravstvenoj njezi kolostome, prehrani, važnost edukacije bolesnika i njihove obitelji o načinu života nakon operacije, kako bi bolesnik postao što prije samostalan u aktivnostima samozbrinjavanja i kako bi mu se olakšao povratak u normalan život. In the population, malignant disease taking second place by mortality and frequency. Colon cancer is one of the most common carcinomas whose appearance is equally represented in men and woman. Prevention is important because early detection of disease is one of the most important factors in reducing mortality. Treatment includes surgical treatment, radiation and chemotherapy. Disease causes change in the life of an individual and his family. Holistic approach to patient care, education, and family support are one of the most important segments of patient care. The purpose of these paper is to show the specificity of health care in patients with colon cancer, with an emphasis on the health care process. Content is conceived to include ten chapters. These chapters described column cancer, from anatomy to symptom, treatment, health care process, cholesterol care, nutrition, the importance of educating patients and their families about lifestyle after surgery, so that the patient becomes as early as possible in self-defamation activities in order to facilitate his return to normal life.

U ovom završnom radu opisana je povijest tuberkuloze, anatomija i fiziologija pluća, epidemiologija u Hrvatskoj i svijetu, razvoj same bolesti uz popratne simptome, kao i dijagnosticiranje i liječenje iste, te je opisan plan zdravstvene njege oboljelih. Tuberkuloza je zarazna bolest koja prvenstveno (u 90% slučajeva) zahvaća pluća(primarna TBC), ali može zahvatiti i druge organe. TBC je jedna od najstarijih bolesti ljudskog roda. Smatra se da se uzročnik, Mycobacterium tuberculosis star 15.000 – 20.000 godina, prenosi aerobnim putem, a u najvećem broju oboljelih izvor zaraze je bolestan čovjek, bilo da je riječ o primarnoj pulmonalnoj infekciji ili reinfekciji. U izvještaju SZO zabilježeno je da je 2015. Godine 10.4 miliona slučajeva tuberkuloze u svijetu, što je 1.5% manje u odnosu na 2014. godinu, a do 2020. godine taj trend pada planira se ubrzati za 4 – 5%. Podaci HZJZ ukazuju na stabilizaciju trenda sniženja broja oboljelih od tuberkuloze. Rano otkrivanje i liječenje tuberkuloze pluća ima golemu važnost i upravo zbog toga svaki zdravstveni radnik mora poznavati simptome plućne tuberkuloze te mjere prevencije iste. Sa MT se može zaraziti svatko, no neće svatko razviti simptome bolesti, što uvelike ovisi o imunološkom odgovoru organizma. Dijagnoza tuberkuloze se postavlja na temelju različitih postupaka koji u konačnici potvrđuju ili odbacuju sumnju na tuberkulozu pluća, a konačna dijagnoza se postavlja kada se MT dokaže u sputumu, krvi, urinu ili tkivima bolesnika. Liječenje tuberkuloze se provodi primjenom antituberkulostatika u standardiziranim režimima koje preporučuje i podržava SZO. Liječenje je skupo, a lijekovi koji se koriste mogu biti štetni za bolesnika stoga treba liječiti samo one bolesnike za koje je gotovo sigurno da imaju tuberkulozu. This paper describes the history of tuberculosis, anatomy and lung physiology, epidemiology in Croatia and the rest of the world, development of the disease itself with accompanying symptoms, as well as diagnosis and treatment of the disease, and a description of the health care plan of the patients. Tuberculosis is a contagious disease that primarily (in 90% of cases) affects the lungs (primary TB) but may also affect other organs. TB is one of the oldest diseases of the human race. It is believed that the pathogen, Mycobacterium tuberculosis, 15,000 to 20,000 years, is transmitted by an aerobic route, and in the majority of the diseased sources of infection is a sick person, whether it is a primary pulmonary infection or reinfection. The WHO report noted that 2015. In the world, 10.4 million cases of tuberculosis in the world, which is 1.5% less than in 2014, by 2020, this trend is expected to accelerate by 4-5%. HZJZ data point to stabilizing the trend of reducing the number of tuberculosis patients. Early detection and treatment of lung tuberculosis is of enormous importance, and that is why every health worker needs to know the symptoms of pulmonary tuberculosis and its prevention measures. With MT, anyone can be infected, but no one will develop symptoms of illness, which largely depends on the immune response of the organism. Tuberculosis diagnosis is based on various procedures that ultimately confirm or reject suspicion of lung tuberculosis, and the final diagnosis is set when MT is diagnosed in sputum, blood, urine, or tissue of a patient. Tuberculosis treatment is performed by using antituberculostatics in standardized regimens recommended and supported by WHO. Treatment is expensive and the medicines used can be harmful to the patient, so only those patients who are almost certain to have tuberculosis should be treated with it.

ECMO (Extracorporeal Membrane Oxygenation ) tehnika je mehaničke cirkulacijske i/ili respiracijske potpore koja osigurava podršku rada srca i pluća kod bolesnika kojima je funkcija navedenih organa oštećena do vitalne ugroženosti unatoč svim medikamentoznim i suportivnim mjerama. Ekstrakorporalna umjetna cirkulacija nosi vensku krv od bolesnika do razmjene plinova u uređaju gdje krv postaje obogaćena kisikom, ugljični dioksid se uklonja te takva krv ponovno ulazi u cirkulaciju bolesnika. U osnovi se radi o uređaju za ekstrakorporalnu cirkulaciju koji se sastoji od cirkulacijske pumpe i oksigenatora za izmjenu plinova te zamjenjuje funkciju srca i/ili pluća. Može služiti kao most prema oporavku, drugoj mehaničkoj potpori ili transplantaciji. Osnovne vrste ECMO potpore su VENO-VENSKI (VV) i VENO-ARTERIJSKI (VA). Veno-venski (VV) ECMO se izvodi kod respiratornog zatajenja, a veno-arterijski (VA) ECMO izvodi kod kombiniranih srčanih i respiratornih zatajenja. Cilj ovoga rada je kroz prikaz slučaja prikazati sestrinsku skrb bolesnika koji su podvrgnuti novoj metodi mehaničke cirkulacijske i/ili respiracijske potpore koja osigurava podršku rada srca i pluća. Kroz ovaj rad želim ukazati važnost sestrinske skrbi kod prijema bolesnika na ekstrakorporalnoj membranskoj oksigenaciji u kardiokiruršku jedinicu intenzivnog liječenja, zdravstvenoj njezi bolesnika na ekstrakorporalnoj membranskoj oksigenaciji, opisati sestrinske dijagnoze i sestrinske postupke kroz prikaz slučaja. Perfuzionist je odgovoran za pripremu, pokretanje i tehničko održavanje ECMO uređaja u svim fazama ECMO potpore, medicinske sestre odgovorne su za zdravstvenu njegu i nadzor životno ugroženog bolesnika. ECMO (Extracorporeal Membrane Oxygenation) technique is mechanical circulatory and / or respiratory support that provides heart and lung function support in patients who have the function of said organs damaged to life threatening despite all medication and support measures. Extracorporeal artificial circulation carries vein blood from the patient to gas exchange in the device where the blood becomes oxygen-enriched, carbon dioxide is removed and such blood re-enters the circulation of the patient. It is essentially an extracorporeal circulation device consisting of a circulatory pump and a gas-exchange oxygenator, and replaces the heart and / or lung function. It can serve as a bridge to recovery, other mechanical support or transplantation. The main types of ECMO support are VENO-VENSKI (VV) and VENO-ARTERIAL (VA). Veno-venous (VV) ECMO is performed in respiratory failure and veno-arterial (VA) ECMO is performed in combination with heart and respiratory failure. The aim of this paper is to present nursing care for patients undergoing a new mechanism of mechanical circulation and / or breathing support that provides support for heart and lung function. Through this work I want to point out the importance of nursing care when receiving patients on extracorporeal membrane oxygenation in the cardiovascular unit of intensive care, the health care of patients on extra-corporeal membrane oxygenation, to describe nursing diagnoses and nursing procedures through case studies. The Perfusionist is responsible for the preparation, start up and maintenance of the ECMO device in all phases of ECMO support, nurses are responsible for health care and surveillance of life-threatening patients.

Prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije šećerna bolest je kronična metabolička bolest karakterizirana povišenom razinom glukoze u krvi što s vremenom dovodi do oštećenja krvnih žila srca, očiju, bubrega i živaca. Prema procjeni IDF-a (International Diabetes Federation) za 2015. godinu u svijetu živi 415 milijuna osoba u dobi od 20 do 79 godina sa šećernom bolesti, dok je u Republici Hrvatskoj prema podacima CroDiab registra registrirano 254 296 odraslih osoba sa šećernom bolesti. Dodatno opterećenje predstavlja činjenica da i do 40 % bolesnika nije otkriveno tako da se ukupan broj oboljelih procjenjuje na više od 400 000. Prema službenoj klasifikaciji postoji nekoliko tipova šećerne bolesti od kojih su dva osnovna tipa- DM tip1 i DM tip2. Klinička slika bolesti je vrlo različita i ovisi o tipu bolesti, dobi i drugim bolestima. Na šećernu bolest ukazuju mnogi simptomi a potvrđuje se mjerenjem glukoze u plazmi. Najpouzdanije je mjerenje glukoze na tašte. Cilj ovog rada bio je prikazati ulogu medicinske sestre u edukaciji bolesnika i obitelji o promjenama koje nastaju tijekom bolesti, lakšem svladavanju poteškoća i sprječavanju mogućih komplikacija. Bolesnica N.N. primljena je u jedinicu intenzivne njege pod dijagnozom dijabetičke ketoacidoze. Dijabetička ketoacidoza (DKA) je akutna , životno ugrožavajuća komplikacija šećerne bolesti. Može biti prvi pokazatelj neprepoznatog dijabetesa ili se javlja u osoba s već dijagnosticiranom bolešću, najčešće tijekom akutnog infekta ili u slučaju neredovite primjene inzulina. Na početku hospitalizacije bolesnica je bila potpuno ovisna o tuđoj pomoći i u procesu samozbrinjavanja svrstavala se u kategoriju 4. Uz multidisciplinarni pristup i primjenu određenih terapijskih i dijagnostičkih postupaka koji su praćeni planom zdravstvene njege postignut je značajan napredak u liječenju. Na kraju hospitalizacije koja je trajala 19 dana bolesnica se u procesu samozbrinjavanja svrstava u kategoriju 1 te je educirana o prehrani, tjelesnoj aktivnosti, važnosti vođenja dnevnika samokontrole i o primjeni inzulinske terapije. According to the definition of The World Health Organization diabetes is a chronic metabolic disorder characterised by raised blood sugar which eventually damages the heart blood vessels, eyes, kidneys and nerves. According to the estimation of IDF (International Diabetes Federation) there were 415 million people at the age from 20 to 79 with diabetes in the world in 2015 while in the Republic of Croatia there were 254 296 diabetics registered in CroDiab register. A great burden is the fact that up to 40 per cent of the patients has not been diagnosed yet so that the total number of affected people rises to 400 000. According to the official classification there are a few types of diabetes of which DM type 1 and DM type 2 are the two main. Patient´s conditions are different and vary according to the type, age and other diseases. There are many symptoms of diabetes and it is diagnosed by measuring plasma glucose level. The most reliable is the test on an empty stomach. The aim of this paper was to define the nurse´s role in education the patient and his family on the changes caused by the disease, overcoming difficulties and preventing complications. N.N. patient with the diabetic ketoacidosis was admitted to the intensive care unit. Diabetic ketoacidosis is an acute, life-threatening complication of diabetes. It may be the first symptom in someone who had not previously been known as diabetic or it may occur in patients with a diagnosed diabetes, most usually during an acute infection or irregular use of insulin. When first hospitalised, the patient was entirely dependent upon other people´s care and was put in category 4 of the self-care process. A significant progress in the medical treatment was achieved by applying a multidisciplinary approach and certain therapeutic and diagnostic procedures in the health care programme. At the end of 19 day hospitalization the patient was put in category 1 of the self-care process and was educated on her diet, physical activity, the importance of keeping a diary of self-control and receiving insulin therapy.