Search

Razvoj kibernetičke obrane u NATO–u nastaje kao ishod sve većih sigurnosnih prijetnji i potrebe za obranom sigurnosti kritične infrastrukture. Promjene unutar organizacije se mogu promatrati kao svojevrsna refleksija promjena međunarodnih odnosa, tehnološkog napretka, političkih inicijativa i sustavnog provođenja aktivnosti koje poboljšavaju koordinaciju u donošenju odluka. Razvoj kibernetičkih sposobnosti unutar NATO–a smanjuje stupanj uspješnosti nadolazećih kibernetičkih napada na kritične infrastrukture; odnosno povećava uspješnost pronalaska točaka ranjivosti sistema; što dovodi do nadogradnje u dijelovima strukture u kojima je došlo do identifikacije nedostataka. Rad se bavi međusobnim utjecajem sigurnosnih prijetnji i političkih promjena na kibernetički razvoj, stoga istraživačko pitanje glasi: kako su političke odluke donesene zbog nastalih sigurnosnih prijetnji utjecale na razvoj kibernetičke obrane u NATO–u?, The development of cyber defence in NATO is the result of increasing security threats and the need to defend critical infrastructure security. Changes within the organisation can be seen as a reflection of changes in international relations, technological progress, political initiatives and systematic implementation of activities that improve coordination in decision – making. The development of cyber capabilities within NATO reduces the degree of success of upcoming cyber attacks on critical infrastructures; namely, it increases the success rate of finding system vulnerability points; which leads to upgrades in parts of the structure where defects have been identified. This paper addresses the mutual influence of security threats and policy changes on cyber development, therefore the research question is: how have policy decisions made in response to emerging security threats affected NATO's cyber defence development?

Razvoj kibernetičke obrane u NATO–u nastaje kao ishod sve većih sigurnosnih prijetnji i potrebe za obranom sigurnosti kritične infrastrukture. Promjene unutar organizacije se mogu promatrati kao svojevrsna refleksija promjena međunarodnih odnosa, tehnološkog napretka, političkih inicijativa i sustavnog provođenja aktivnosti koje poboljšavaju koordinaciju u donošenju odluka. Razvoj kibernetičkih sposobnosti unutar NATO–a smanjuje stupanj uspješnosti nadolazećih kibernetičkih napada na kritične infrastrukture; odnosno povećava uspješnost pronalaska točaka ranjivosti sistema; što dovodi do nadogradnje u dijelovima strukture u kojima je došlo do identifikacije nedostataka. Rad se bavi međusobnim utjecajem sigurnosnih prijetnji i političkih promjena na kibernetički razvoj, stoga istraživačko pitanje glasi: kako su političke odluke donesene zbog nastalih sigurnosnih prijetnji utjecale na razvoj kibernetičke obrane u NATO–u? The development of cyber defence in NATO is the result of increasing security threats and the need to defend critical infrastructure security. Changes within the organisation can be seen as a reflection of changes in international relations, technological progress, political initiatives and systematic implementation of activities that improve coordination in decision – making. The development of cyber capabilities within NATO reduces the degree of success of upcoming cyber attacks on critical infrastructures; namely, it increases the success rate of finding system vulnerability points; which leads to upgrades in parts of the structure where defects have been identified. This paper addresses the mutual influence of security threats and policy changes on cyber development, therefore the research question is: how have policy decisions made in response to emerging security threats affected NATO's cyber defence development?

Suverenitet i nacionalna sigurnost, dva važna i u svom nastanku i razvoju međusobno isprepletena koncepta, usađena su u ideju moderne države kao glavnog aktera političkih i društvenih procesa. Osim što donosi pregled teorijskih razmatranja i perspektiva koje se bave konceptima suvereniteta, nacionalne sigurnosti i države, ovaj rad pruža uvid i u njihove problematične karakteristike i dimenzije. Rad će nastojati pokazati na koji način državne prakse povezane s nacionalnom sigurnošću i suverenitetom, uslijed kompleksnosti društvenih i političkih institucija i odnosa, nerijetko u stvarnosti odstupaju od normi i pravila koja ih definiraju. Analiza koncepata suvereniteta, nacionalne sigurnosti i države nastojat će objasniti zbog čega se oni nalaze u problematičnom prostoru između normativnog i empirijskog, te utvrditi na koji način to utječe na stvarne društvene procese, odnose, kretanja i institucije., Sovereignty and national security represent two distinctly important and in their emergence and development mutually interwined concepts, which are embedded in the idea of modern state as the most important actor of political and social processes. Except presenting an overview of theoretical considerations and perspectives on concepts of sovereignty, national security and the state, this paper also provides an insight to problematic characteristics and dimensions that they contain. The aim of this paper is to point out ways in which national security and sovereignty related practices of state, due to the complexity of social and political institutions and relations, in reality often deviate ftom their defining normes and rules. Analysis of the concepts of sovereignty and national security, including state, will provide an explanation of their position in the problematic area between normative and empirical, and determine ways in which social processes, relations, movements and institutions are thus affected in reality.