Search

Ovaj završni rad obrađuje temu ugljičnog otiska trajekta Sveti Krševan, u vlasništvu tvrtke Jadrolinija koji plovi na relaciji Orebić (poluotok Pelješac) - Dominče (otok Korčula). Ugljični otisak je zbroj svih ispuštenih količina različitih stakleničkih plinova tijekom životnog ciklusa nekog proizvoda bilo kakvom aktivnošću tog proizvoda ili vezanom za taj proizvod. S obzirom da su brodovi veliki proizvođači stakleničkih plinova ova obrađena tema je već neko vrijeme aktualna u pomorskim krugovima. Ljudska populacija svjedoči globalnom zatopljenju koje je posljedica prekomjernog ispuštanja stakleničkih plinova. Na brodove u priobalnoj plovidbi posebno se obraća pažnju jer oni prometuju u blizini obale, pa tako utječu na kvalitetu života u priobalnom području. Brodski energetski sustav ovog trajekta sastoji se od dizelskih strojeva koji se koriste za poriv i za pomoćne potrebe. Proračun ugljičnog otiska za takvu brodsku energetsku konfiguraciju je za potrebe ovog završnog zadatka izrađen pomoću programskog alata GREET 2019 za cjeloživotno razdoblje trajekta. Nadalje, na temelju rezultata su analizirane različite tehničke i operativne mjere koje bi mogle pridonijeti smanjenju ugljičnog otiska. This final paper deals with the topic of the carbon footprint of the ferry Sveti Krševan, owned by the company Jadrolinija, which sails on the route Orebić (peninsula Pelješac) - Dominče (island of Korčula). The carbon footprint is the sum of all the quantities of different greenhouse gases emitted during the life cycle of a product by any activity of or related to that product. Given that ships are large producers of greenhouse gases, this topic has been topical in maritime circles for some time. The human population is witnessing global warming as a result of excessive greenhouse gas emissions. Coastal ships are given special attention because they operate near the coast, thus affecting the quality of life in the coastal area. The ship's energy system of this ferry consists of diesel engines used for propulsion and auxiliary needs. The calculation of the carbon footprint for such a marine energy configuration was made for the purposes of this final task using the GREET 2019 software tool for the ferry life cycle. Furthermore, based on the results, various technical and operational measures that could contribute to reducing the carbon footprint were analysed.

Klimatske promjene su prirodan proces koji se može znatno ubrzati antropogenim utjecajima. Trenutno, glavni uzročnik naglih klimatskih promjena je visoka emisija staklenički plinovi te tako dolazi do globalnog zagrijavanja Zemlje. Takvi procesi dodatno opterećuju poljoprivrednu proizvodu te može doći do degradacije poljoprivrednih tala uz pad prinosa uzgajanih kultura. Jedno od mogućih rješenja je primjena biougljena u tlo, karbonatnog sporo razgradivog materijala koji se proizvodi procesom pirolize otpadne biomase. Zbog toga je cilj ovog rada opisati pozitivan utjecaj biougljena na tlo i njegov utjecaj na ublažavanja negativnih efekata klimatskih promjena. Porastom broja istraživanja vezanih uz biougljen sve više se ističe njegova sposobnost sekvestriranja ugljika uz direktno smanjenje koncentracije ostalih stakleničkih plinova. Osim što će umanjiti emisiju stakleničkih plinova, biougljen će povoljno djelovati na niz kemijskih, bioloških i fizikalnih svojstava tla. Unatoč velikom broju istraživanja, dosta aspekata aplikacije biougljena još uvijek ostaje nepoznato, čime se otvara prostor za nova istraživanja koja bi potakla njegovu masovnu primjenu., Climate change is a natural process that can be significantly accelerated by anthropogenic influences. Currently, the major cause of severe climate change is high emissions of greenhouse gases, which is directly related with global warming of Earth. Such processes further burden the agricultural product and can resulted with degradation of agricultural soils, with lower yield of cultivated crops. One of the possible solutions is the application of biochar to the soil, which is carbonate slowly degradable material produced by the process of pyrolysis of waste biomass. For this reason, the aim of this paper is to describe the positive impact of biochar on soil and its impact on the negative effects of climate change. With increased number of biochar researches his ability is increasingly emphasized to sequester carbon and directly reducing the concentration of other greenhouse gases. In addition, biochar can favourably affect a variety of chemical, biological and physical soil properties. Despite a large number of research, many aspects of biochar applications still remain unknown, thus it is important to opening up space for new research which would lead to more massive application of biochar.

Ovaj rad obrađuje ključnu riječ hidropotencijal kroz hidrološku i geološku teoriju oborina, litologije, reljefne konfiguracije, grafova protoka i nadmorske visine, koncentriranja vode u tokove i tehnološko iskorištavanje istih kroz prizmu malenog, ali hidrološki perspektivnog područja kakvo je Hrvatska. Popisuje postojeće hidroelektrane, navodi nedostatke i prednosti tog izvora energije u odnosu na druge te razmatra male, srednje i velike tokove kao potencijalne lokacije za nova postrojenja. Temeljem izrađenih ili započetih službenih projekata, okvirno procjenjuje preostalu snagu potencijalnu za instalaciju kao i proizvedenu energiju u skladu s rastućom energetskom potrošnjom Hrvatske. Problematizira idealnu projektantsku zamisao elektroenergetske struke prema suprotstavljajućem javnom mnijenju te zelenoj politici održivog razvoja, očuvanja okoliša, topografije, flore i faune. Relativno detaljno popisuje sve potrebne strukturne, mehaničke i električke dijelove hidroelektrane u konkretnom primjeru projektiranja pogona na rijeci Dravi, navodi potrebnu dokumentaciju, vremenski rok izgradnje i troškove iste uz zaključak o ostvarivosti hidropotencijala Hrvatske. This paper processes hydropotential as a keyword by the means of hydrological and geological theory of precipitations, lithology, relief configuration, flow-altitude graphs, concentration of water into rivers and technological usage through a prism of small, but hydrologically perspective area of Croatia. It lists the existing hydro power plants, (dis)advantages of that energy source compared to the other energy sources considering small, medium and large flows as potential locations for new power plants. On the base of the already made or started projects, it estimates the remaining installable power as well as produced energy in accordance with growing electrical energy consumption of Croatia. It problematizes the ideal of an engineering project towards the contradictory public opinion and the green politics of sustainable development, preservation of environment, settlements, flora and fauna. Relatively detailed, it lists all necessary structural, mechanical and electrical parts in the concrete example of a hydro power plant on the river of Drava, deadlines and expenses along with the conclusion on feaseability of Croatia's hydropotential usage.

Geološko skladištenje ugljičnog dioksida ključni je segment sustava za kaptiranje i skladištenje ugljika (engl. CCS - Carbon Capture and Storage) od kojeg se očekuje znatan doprinos globalnom smanjenju ispuštanja ovog stakleničkog plina u atmosferu, u prvom redu iz visoko razvijenih zemalja i onih koje se sad industrijaliziraju. Ovaj način iskorištavanja podzemlja je sasvim nov i mnogi se aspekti tek istražuju, a u ovom se preglednom radu nalazi prikaz najvažnijih recentnih rezultata, s kratkim osvrtima na situaciju u Republici Hrvatskoj. Pored mogućnosti izgradnje podzemnih skladišta ugljičnog dioksida u dubokim slojevima ugljena i kavernama u naslagama soli, te iskorištavanja utiskivanja CO2 radi povećanja iscrpka nafte istovremeno i kao projekata za trajno uskladištenje zbog retencije dijela plina utisnutog u ležište, najveći se potencijal procjenjuje u iscrpljenim ležištima ugljikovodika sa znatno smanjenim tlakom, te u široko rasprostranjenim slojevima dubokih slanih vodonosnika koji se nalaze u gotovo svim sedimentnim bazenima., Carbon dioxide geological storage represents a key segment of the carbon capture and storage system (CCS) expected to significantly contribute to the reduction of its emissions, primarily in the developed countries and in those that are currently being industrialised. This approach to make use of the subsurface is entirely new meaning that several aspects are still in research phase. The paper gives a summary of the most important recent results with a short overview the possibilities in the Republic of Croatia. One option is to construct underground carbon dioxide storage facilities in deep coal seams or salt caverns. Another would be to use the CO2 in enhanced oil and gas recovery projects relying on the retention of the carbon dioxide in the deep reservoir because a portion of the injected gas is not going be produced together with hydrocarbons. Finally, the greatest potential estimated lies in depleted hydrocarbon reservoirs with significantly reduced reservoir pressure, as well as in the large regional units - layers of deep saline aquifers that extend through almost all sedimentary basins.