Search

Alzheimerova bolest (AB) je kronična, progresivna bolest središnjeg živčanog sustava. Lijek prvog izbora za AB je inhibitor acetilkolinesteraze donepezil koji se primjenjuje oralno u dozi od 5 ili 10 mg. Oralna primjena donepezila u pacijenata s AB-om povezuje se s nedostatcima poput poteškoća s gutanjem, slabe suradljivosti zbog gorčine i gastrointestinalnih nuspojava [1], te ograničene raspoloživosti lijeka u mozgu zbog učinka krvno- moždane barijere [2]. Nazalna primjena donepezila istražuje se kao učinkovita alternativa zbog mogućnosti izravne dostave lijeka u mozak, uz zaobilaženje probavnog sustava. Ključni čimbenik predstavlja udio doze dostavljen do olfaktorne sluznice nosne šupljine, inervirane olfaktornim i trigeminalnim živcem koji omogućuju izravnu dostavu nazalno primijenjenog lijeka u mozak. Cilj rada bio je pripraviti i karakterizirati mikrosfere s donepezilom te ispitati utjecaj parametara primjene (kut primjene u odnosu na horizontalnu ravninu i protok udahnutog zraka) na nazalnu depoziciju pripravljenih mikrosfera. Mikrosfere su pripravljene sušenjem raspršivanjem vodenih otopina donepezila i pomoćnih tvari kitozana i manitola. Mikrosfere su zadovoljile kriterije za primjenu u nosnoj šupljini s obzirom na uspješnost uklapanja, sadržaj lijeka, sadržaj vlage, veličinu čestica i reološka svojstva. U svrhu ispitivanja nazalne depozicije mikrosfera, korišten je 3D printani model nosne šupljine, izrađen prema CT snimci glave 62-godišnjeg pacijenta zdravih nosnih putova. Mikrosfere s donepezilom uspješno su dostavljene u ciljnu (olfaktornu) regiju nosne šupljine. Najučinkovitija dostava donepezila u olfaktornu regiju (68, 8 ± 7, 4 % primijenjene doze) postignuta je primjenom mikrosfera s donepezilom uređajem za nazalnu dostavu praška pri kutu primjene prema horizontalnoj ravnini od 30° i uz zadržavanje daha. Smanjenjem kuta primjene u odnosu na horizontalnu ravninu rastao je udio lijeka dostavljen u olfaktornu regiju. Protok zraka od 20 L/min smanjio je odlaganje donepezila u olfaktornoj regiji, a povećao u regijama (anteriornoj i posteriornoj) koje nisu od interesa za dostavu lijeka iz nosne šupljine u mozak. Povoljniji rezultati depozicije donepezila uz zadržavanje daha mogu biti korisni i iz pozicije pacijenta jer pojednostavljuju primjenu formulacije (izbjegnuti su problemi vezani uz koordinaciju potiska i udaha), što može povećati suradljivost pacijenta i poboljšati kliničke ishode.

Melatonin je neurohormon koji se primjenjuje u regulaciji cirkadijanog ritma, a u novije vrijeme istražuje se njegova uloga u liječenju pacijenata s ozbiljnijim simptomima bolesti COVID-19. Nazalna primjena pruža mogućnost jednostavne, izravne i brze dostave lijeka u središnji živčani sustav. S ciljem poboljšanja učinkovitosti nazalno primijenjenog lijeka, razvijaju se nanosuspenzije kao inovativni farmaceutski oblici poboljšanih mukoadhezivnih svojstava, povećane topljivosti i (volumenom kontrolirane) brzine otapanja lipofilnih lijekova. U ovom istraživanju pripravljene su nanosuspenzije melatonina metodom vlažnog mljevenja. Za mljevenje su korištene kuglice od cirkonijevog oksida stabiliziranog itrijem promjera 0, 1 mm, 0, 2 mm i 0, 4–0, 6 mm. Kao površinski aktivna tvar korišten je polisorbat 80 pri konstantnoj koncentraciji od 2, 86 mg/mL. Nanosuspenzije su pripravljene od melatonina i polisorbata u masenom omjeru 2:1, 1:1 i 1:2. Veličina dobivenih nanokristala i indeks polidisperznosti (PDI) određeni su metodom fotonske korelacijske spektroskopije odmah nakon priprave nanosuspenzija i tijekom 14 dana skladištenja pri 4 °C. Metoda vlažnog mljevenja uspješno je primijenjena za pripravu nanosuspenzija melatonina. Veličina čestica bila je u rasponu od 172, 2 ± 1, 0 nm do 344, 2 ± 2, 8 nm, dok je PDI bio u rasponu od 0, 126 ± 0, 016 do 0, 177 ± 0, 029. Kod formulacija s masenim omjerom melatonina i polisorbata 80 od 2:1 i 1:1 primijećen je rast nanokristala, dok su veličina čestica i PDI nanosuspenzije pripravljene pri masenom omjeru melatonina i polisorbata 80 od 1:2 ostali nepromijenjeni tijekom 14 dana skladištenja pri 4 °C. Utvrđena je prikladnost metode vlažnog mljevenja za pripravu nanosuspenzije melatonina s polisorbatom 80 kao surfaktantom u masenom omjeru 1 : 2. Dobiveni rezultati pružaju temelj za daljnji razvoj nanosustava melatonina za nazalnu primjenu.

Radionica će započeti kratkom prezentacijom o mogućnostima primjene lijeka u nos, te upoznavanjem s farmaceutskim oblicima lijeka prikladnim za tu namjenu. In vitro ispitivanja biokompatibilnosti i permeabilnosti zauzimaju važno mjesto u ranoj fazi razvoja farmaceutskog oblika lijeka. U radionici će biti prikazano korištenje humane Calu-3 stanične linije u navedenim ispitivanjima. Calu-3 stanična linija simulira fiziološka svojstva epitela sluznice nosa te omogućuje ispitivanje preživljavanja stanica koje su bile izložene novom farmaceutskom obliku kao i predviđanje uspješnosti prolaska lijeka kroz epitelnu barijeru nosne sluznice. Biokompatibilnost, odnosno citotoksičnost farmaceutskog oblika lijeka ispitat će se praćenjem metaboličke aktivnosti stanica. Permeacija lijeka iz farmaceutskog oblika kroz stanični model epitelne barijere pratit će se mjerenjem transepitelnog električnog otpora, te mjerenjem količine djelatne tvari koja je prošla kroz Calu-3 stanični monosloj.

Radionica je započela kratkom prezentacijom o mogućnostima primjene lijeka u nos, s naglaskom na praškastim sustavima koji se mogu primijeniti u obliku spreja. Sudionici su imali priliku promatrati sastavljanje modela nosne šupljine iz više dijelova i upoznati se s ciljnim područjima nazalne dostave lijeka. Nadalje, promatrala se sudbina praškastog sustava u nosnoj šupljini uz korištenje respiratorne pumpe koja oponaša disanje.

Nazalna primjena lijekova široko je zastupljena u liječenju oboljenja sluznice nosa. U odnosu na tekuće farmaceutske oblike, nazalni prašci omogućuju veću koncentraciju i produljeno zadržavanje djelatne tvari na mjestu primjene te bolju stabilnost. Većina nazalnih prašaka temeljena je na mukoadhezivnim polimerima sa sposobnošću bubrenja, a od posebnog interesa su polimerne mikrosfere s uklopljenim lijekom pripravljene sušenjem raspršivanjem [1]. Mikrosfere natrijevog deksametazon fosfata (NDF), pektina i hipromeloze pripravljene su sušenjem raspršivanjem uz variranje protoka uzorka te pri konstantnim postavkama kapaciteta aspiratora, ulazne temperature i protoka komprimiranog zraka. Mikrosferama su određeni sadržaj i uspješnost uklapanja lijeka, veličina te stupanj bubrenja u pročišćenoj vodi i umjetnom nosnom fluidu (SNF). Odabrane mikrosfere pomiješane su s inertnim nosačem (α-laktoza monohidrat ili manitol veličine čestica 45–63 μm) u omjerima 1:1, 1:2, 1:4, 1:7 te 1:9 (m/m) pomoću mješača prašaka. Tako dobivenim prašcima određeni su homogenost, svojstva tečenja i stupanj bubrenja. Mikrosfere pektina i hipromeloze (srednjeg volumnog promjera Dv50 od 2, 15 ± 0, 01 do 13, 65 ± 0, 45 μm), sadržaja lijeka od 1, 30 ± 0, 02 do 33, 50 ± 0, 44 % (m/m), uspješno su pripravljene metodom sušenja raspršivanjem. Veličina mikrosfera povećavala se s koncentracijom sastavnica u sušenoj otopini. Mikrosfere su apsorbirale značajno manji volumen SNF-a po jediničnoj masi u usporedbi s pročišćenom vodom, uslijed umrežavanja pektina ionima kalcija iz SNF-a. Sposobnost bubrenja mikrosfera u SNF-u povećavala se s porastom udjela hipromeloze u polimernom matriksu i sa smanjenjem sadržaja uklopljenog lijeka. Praškasti sustavi odabranih mikrosfera i nosača bili su prikladne homogenosti te boljih reoloških svojstava u odnosu na same mikrosfere. Dodatak nosača povećao je volumen apsorbiranog medija u donorskom odjeljku po miligramu mikrosfera, proporcionalno udjelu nosača. Mikrosfere pektina i hipromeloze primjenjive su u razvoju praškastog farmaceutskog oblika za nazalnu primjenu NDF-a. Utvrđena je prikladnost laktoze monohidrata i manitola kao nosača mikrosfera. Praškasti sustavi masenog omjera mikrosfera i inertnog nosača 1:9 najprikladniji su za dodatna in vitro te in vivo ispitivanja. Ovaj rad sufinancirala je Hrvatska zaklada za znanost projektom UIP-2017-05-4592. [1] L. Tiozzo Fasiolo, M. D. Manniello, E. Tratta, F. Buttini, A. Rossi, F. Sonvico, F. Bortolotti, P. Russo, G. Colombo. Opportunity and challenges of nasal powders: Drug formulation and delivery. Eur J Pharm Sci 113 (2018) 2–17.

U videozapisu je prikazan proces priprave praškastog sustava za nazalnu primjenu te biofarmaceutska karakterizacija koja uključuje ispitivanje in vitro oslobađanja i mukoadhezivnosti.

Purpurna rudbekija (Ehinacea purpurea (L.) Moench, Asteraceae) se tradicionalno koristi za pomoć kod prehlade i gripe te u terapiji kožnih oboljenja i manjih rana (1). Nadzemni dijelovi sadrže različite bioaktivne tvari među kojima se posebno ističu fenolne kiseline, uglavnom derivati kavene kiseline (2). U radu je razvijena ekološki prihvatljiva metoda ultrazvučne ekstrakcije purpurne rudbekije pomoću glicerola, određeni su optimalni uvjeti ekstrakcije te je ispitan učinak priređenih ekstrakata na cijeljenje rane in vitro. Biljni materijal je donirala tvrtka Suban. Identitet je potvrđen od strane autora. Ultrazvučna ekstrakcija je optimirana korištenjem Box-Behnken dizajna. Neovisne varijable bile su udio glicerola (50-90 %, m/m), temperatura (40-70 C), snaga ultrazvuka (72-360 W) i vrijeme ekstrakcije (20-60 min). Ovisne varijable bile su sadržaj derivata kavene kiseline i antiradikalna aktivnost ekstrakata. Određivanje fenolnih kiselina provedeno je korištenjem HPLC-DAD metode. Antiradikalna aktivnost određena je spektrofotometrijski, pomoću DPPH slobodnog radikala. Učinak ekstrakata priređenih pri optimalnim uvjetima na vijabilnost stanica i cijeljenje rane ispitan je in vitro provođenjem MTT odnosno ''scratch'' testa na HaCaT stanicama. Utvrđeno je da su optimalni uvjeti za ekstrakciju fenolnih kiselina iznosili: 70 % glicerola (m/m), 60 C, 72 W te 60 min. Najbolju antiradikalnu aktivnost pokazao je ekstrakt priređen korištenjem 50 % glicerola (m/m), 33 C, 72 W tijekom 40 min. U koncentracijama nižim od 25 % priređeni ekstrakti nisu negativno utjecali na vijabilnost stanica. Oba glicerolna ekstrakta ubrzala su zatvaranje pukotine u konfluentnom sloju stanica, tj. cijeljenje rane in vitro, pri čemu je utjecaj otapala, u usporedbi s ekstraktima, bio zanemariv. Provedena istraživanja ukazuju na značajan potencijal glicerolnih ekstrakata E. purpurea u liječenju rana i manjih kožnih oštećenja.

U Hrvatskoj, a i u čitavoj Europi, opeka i kamen jedan su od najčešće korištenih građevnih materijala. Ako se tome pridoda da su uglavnom građevine s najvećom kulturnom i povijesnom vrijednošću upravo zidane konstrukcije, metode procjene stanja zidanih građevina su iznimno važne. U ovome radu prikazano je trenutačno stanje u području procjene stanja zidanih konstrukcija s posebnim naglaskom na one metode za koje se smatra da se mogu izvesti na najbrži i najjednostavniji način sa željom da se dobije kvalitetan prikaz najvažnijih svojstava materijala te čitavog stanja zidane konstrukcije.

Na videoprezentaciji je ukratko predstavljena primjena silikonskog modela nosne šupljine u ispitivanju depozicije lijeka u nosnoj šupljini raspršenog pomoću sprej pumpice i nebulizatora.

U novije vrijeme uz tradicionalne metode pojačanja ziđa na posmik, koriste se i noviji materijali i sustavi kao što su polimeri armirani vlaknima (FRP) i tekstilom armirani mortovi (TRM). Potres koji se dogodio u Zagrebu i okolici 22. ožujka 2020. pokazao je osjetljivost nearmiranih zidanih zgrada na horizontalna djelovanja, potrebu za sanacijom oštećenja na nosivom i nenosivom ziđu i pojačanjem ziđa na posmik. Postojeći propisi ne pokrivaju proračune pojačanja s takvim sustavima. U radu su prikazani suvremeni postupci pojačanja ziđa FRP-om ili TRM-om, znanstvena istraživanja iz tog područja, prednosti i nedostaci te proračun takvih pojačanja., In addition to traditional methods of strengthening shear masonry walls, some newer materials and systems, such as fibre reinforced polymers (FRP) and textile reinforced mortars (TRM), have recently been introduced. The earthquake that occurred in Zagreb and its surroundings on 22 March 2020 has revealed the sensitivity of unreinforced masonry buildings to horizontal actions, while pointing to the need to repair damage to load-bearing and non-load-bearing walls and to strengthen walls against shear failure. Existing regulations do not cover design of structures with such systems. The paper presents modern procedures for strengthening masonry with FRP or TRM, scientific research in this area, advantages and disadvantages, and calculation of such reinforcements.

Sustavi upravljanja kvalitetom i sigurnošću hrane bitni su za opstanak prehrambenih tvrtki na nacionalnom kao i globalnom tržištu. Porastom populacije, svjesnost prema čistoći, higijeni i kvaliteti prehrambenih proizvoda je porasla što je prisililo proizvođače na proizvodnju zdravstveno ispravnih proizvoda, a u tome bitnu ulogu imaju upravo imaju standardi kvalitete i sigurnosti hrane. U proteklih nekoliko desetljeća važnost kvalitete je porasla i u sektoru prehrambene industrije upravo iz razloga viših očekivanja kupaca, zakonskih regulativa, povećane konkurencije i sl.. Tijekom godina nastali su mnogi državni i privatni standardi sigurnosti i kvalitete hrane, od kojih svaki ima drugačiji pristup. Standardi su uglavnom definirani kroz parametre koji slične proizvode svrstavaju u kategorije i opisuju ih terminologijom koja je lako shvatljiva svim sudionicima na tržištu. Globalni standardi odnose se na hranu, ambalažu, materijale za pakiranje, distribuciju primarnih proizvođača kao i distributera. Kroz ovaj rad prikazani su temeljni ciljevi standarda kvalitete i sigurnosti hrane te doprinos njegove implementacije na uspješnost poslovanja. U tu svrhu je u pogonu za preradu morske soli proveden predcertifikacijski audit temeljen na zahtjevima International food standarda (IFS-food). Napravljena je priprema za certifikaciju prema IFS-food normi, a rezultati istraživanja su pokazali da je od 222 zahtjeva, ocjenu „potpuna usklađenost-ocjena A“ ili „gotovo potpuna usklađenost – ocjena B“ pokazalo preko 94% zahtjeva dok je „usklađenost u manjoj mjeri – ocjena C“ te „odstupanje od zahtjeva – ocjena D“ uočeno kod manje od 6% zahtjeva. Quality management systems and food safety are essential for survival of food companies on both the national and global market. Population growth influenced on population's awareness of cleanliness, hygiene and quality of food products, which made manufacturers to produce health-care products. Because of that key role have food safety standards. Over the past few decades the importance of quality has also increased in the food industry sector due to higher customer expectations, legal regulations and increased competition. Throughout the years, many national and private standards of food safety and quality have been written, each of which has a different approach. Standards are mainly defined through parameters which classify similar products into categories and described them by terminology that is easily understandable to all market participants. Global standards refer to the food, packaging, packaging materials, distribution of primary producers as well as distributors. This paper will show the fundamental goal of IFS-food standard and contribution of the system to the business performance of the company. Through this graduate paper, a pre-certification audit based on IFS-food standard has been carried out in the sea salt processing plant. Preparation was made for certification according to IFS food standard, and the results of the research have shown over 222 requirements. Of those "full compliance" rating or "almost full compliance - grade B" have shown for more than 94% of requirements while " small part of the requirement has been implemented- rating C " and „requirement has not been implemented- grade D " observed in 6% of the requirements.

Na radionici je ukratko predstavljena primjena lijekova u nos te in situ gelirajući sustavi. Nakon toga prikazan je utjecaj različitih načina primjene spreja za nos na depoziciju lijeka u nosnoj šupljini. U tu svrhu korišten je silikonski model nosne šupljine povezan s respiratornom pumpom koja simulira disanje. Demonstriran je i prijelaz polimernih otopina u gelove koji se događa na mjestu primjene.

Nazalna primjena privlači značajnu pažnju svjetske znanstvene zajednice kao atraktivni put primjene lijekova s lokalnim i sistemskim učinkom, te naročito neuroloških lijekova koji se mogu dostaviti direktno iz nosne šupljine u mozak. Za sve aspekte nazalne primjene lijekova razvijaju se različiti inovativni terapijski sustavi s ciljem povećanja bioraspoloživosti lijekova na mjestu djelovanja te smanjenja mogućnosti razvoja nuspojava. Posebni napori ulažu se u razvoj tehnoloških platformi koje mogu poboljšati direktnu dostavu nazalno primijenjenog neurološkog lijeka u mozak, s obzirom da bi uspjeh u tom području značio prekretnicu u liječenju neuroloških bolesti. Anatomija i fiziologija nosne šupljine prepoznati su kao najkritičniji čimbenici u razvoju terapijskih sustava, a posebice mukocilijarni mehanizam čišćenja koji ograničava vrijeme kontakta lijeka s nosnom sluznicom. Međutim, ključni parametar o kojem ovisi terapijski ishod nazalno primijenjenog lijeka je njegova depozicija unutar nosne šupljine. Unatoč brojnim literaturnim navodima o ukupnoj depoziciji nazalnog pripravka unutar nosne šupljine, podaci o parcijalnoj depoziciji u različitim područjima nosne šupljine (tj. profilu depozicije) su rijetki, premda su od velike kliničke važnosti za procjenu terapijskog učinka. Profil nazalne depozicije ovisi o svojstvima nazalnog pripravka i načinu primjene, koji se mogu pažljivo dizajnirati s ciljem postizanja poboljšanog ishoda liječenja uz smanjenje mogućih nuspojava. Cilj predloženog projekta je razviti terapijski sustav za nazalnu primjenu u obliku spreja, pažljivo dizajniranog profila depozicije i povoljnih biofarmaceutskih svojstava, a ovisno o ciljnom učinku lijeka. U istraživanju će se koristiti dva modelna lijeka, flutikazon – lijek s lokalnim učinkom koji treba doseći zonu polipa iza nosnih valvula, te donepezil- antidementik koji treba biti dostavljen u olfaktorno područje nosne šupljine kako bi se omogućila njegova direktna dostava u mozak. U izradi terapijskih sustava ispitat će se i usporediti primjenjivost dvaju pristupa odnosno farmaceutskih tehnologija koje se mogu lako prevesti na industrijsko mjerilo: razvoj in situ gelirajućih sustava i priprava praškastih terapijskih sustava tehnologijom sušenja raspršivanjem. Navedene tehnološke platforme omogućuju razvoj terapijskih sustava koji mogu produljiti vrijeme zadržavanja na mjestu depozicije te kontrolirati profil oslobađanja lijeka i apsorpcije, odnosno optimirati farmakokinetički profil nazalno primijenjenog lijeka. Nazalna depozicija ispitivat će se primjenom modela nosne šupljine uz simuliranje protoka zraka uslijed disanja. Fino ugađanje profila depozicije omogućit će se variranjem procesnih i formulacijskih parametara, uz primjenu različitih raspršivača i parametara primjene (kut i brzina protoka zraka pri udisaju). Odgovarajuća primjena statističkog dizajna eksperimenata, temelja koncepta kakvoće utemeljene kroz dizajn (engl. Quality by design, QBD), omogućit će vrednovanje i razumijevanje utjecaja formulacijskih i procesnih parametara te parametara primjene na svojstva/profil depozicije razvijenih in situ gelirajućih i praškastih terapijskih sustava, te razvoj nazalnih pripravaka s ugrađenom kvalitetom uz uštedu uloženih sredstava i vremena. Među vodećim pripravcima, onaj s najvećim terapijskim potencijalom bit će odabran temeljem dodatne biofarmaceutske karakterizacije, tj. in vitro ispitivanja biokompatibilnosti i permeabilnosti. Sustavni i sveobuhvatni pristup razvoju terapijskih sustava za nazalnu primjenu u obliku spreja predložen u ovom projektu, rezultirat će tehnološkom platformom koja može služiti kao polazna točka za buduća istraživanja u istom području. Jedinstven doprinos predloženog projekta je osiguravanje dubljeg razumijevanja utjecaja formulacijskih i procesnih parametara te parametara primjene na profil depozicije unutar nosne šupljine.

Pharmabridge - projekt Međunarodne farmaceutske federacije (FIP) po prvi put organiziran u Hrvatskoj. Projekt omogućuje posjet kolega farmaceuta iz nerazvijenih zemalja i zemalja u razvoju da kroz mjesec dana steknu iskustva i naučeno primjene u svojim zemljama za implementaciju novih sustava ili poboljšanje uvjeta u kojima farmaceuti rade.

Na radionici je ukratko predstavljena primjena lijekova u nos te in situ gelirajući sustavi. Nakon toga prikazan je utjecaj različitih načina primjene spreja za nos na depoziciju lijeka u nosnoj šupljini. U tu svrhu korišten je silikonski model nosne šupljine povezan s respiratornom pumpom koja simulira disanje. Demonstriran je i prijelaz polimernih otopina u gelove koji se događa na mjestu primjene.

Spray-drying is a technological process that is widely used in the development of pharmaceuticals. By optimizing the process parameters, it is possible to obtain the powdered product of controlled particle properties. The procedure is largely applicable in the development of innovative drug delivery systems of the desired release profile of the drug. The aim of this work was to prepare alginate microparticles by spray drying method and to investigate the influence of the feed rate and drying air flow rate (through aspirator setting) on the process yield, particle size and residual moisture content of the product. A full factorial experimental design with three levels of process parameters was used (sample flow rate of 2.12, 3.92 and 5.64 g/min, and aspirator setting of 25, 50 and 75 % of full capacity ). The sodium alginate solution (O.S %, w!V) was spray-dried at an inlet temperature of 140.0 °C and a compressed air flow of 700 Nl/h using a bifluid nozzle device. Particle size was determined by microscopic image analysis. Moisture content in dried products was determined by thermogravimetric analysis. The yield of the spray-drying process ranged from 40.2 to 59.6 %. Significant influence of the investigated parameters on the process yield was noted: increasing sample flow rate resulted in reduced process yield, while the increase of drying air flow rate caused a greater yield of the process. The mean diameter of alginate microparticles ranged from 2.80±0.04 μm to 3.14±0.17 μm. SEM analysis revealed the adhesion of smaller particles to larger ones and the agglomeration oj the particles. The moisture content of the alginate microparticles ranged from 9.75 to 11.51 %. The relationship between the microparticle moisture content and the studied parameters was not observed. Relatively high moisture content in the spray-dried products was explained by sorption of the atmospheric moisture on alginate microparticles after the spray-drying process. This study can serve as a starting point in the development of alginate based drug delivery systems prepared by spray-drying.

In pharmaceutical industry the majority of ingredients is in the form of powder with different particle size, shape and density. These characteristics influence packing geometry, porosity, homogeneity, bulk density and segregation of the mixture determining rheology of the powders. Rheological properties are crucial for majority of processes in the production of solid dosage forms. The size of the particles influences the flowability through the impact on the adhesive and cohesive forces, but also influences chemical and physical characteristics of medicinal product. The mixtures of powders prepared by different methods contain particles of different sizes, particle size distribution, shape, surface texture, porosity and electrostatic charge and therefore they show different behaviour. The aim of this study was to determine the influence of particle size on flowability of the samples which have been prepared by different methods of granulation. For that purpose, the particle size distribution has been determined by the sieve method and the flowability has been examined by determining compressibility index, Hausner ratio, the angle of the repose and the flow rate through an orifice. The process of granulation has resulted in the increase of the particle size and improvement of the flow characteristics of the powder sample. Particle size distribution, shape and surface texture of the prepared granules greatly depended on the method used (wet vs. dry granulation). Granulates prepared by wet method (conventional procedure and fluid-bed granulation) have been characterised as having bigger surface-volume diameter (0.136 mm and 0.131 mm), more narrow particle size distribution (geometric standard deviation 1.679 and 2.089) as well as improved flowability (compressibility index 9.93±0,65 % and 12.68±0.96 %; Hausner ratio 1.110±0. 020 and 1.145±0. O 13; flow rate through an orifice 200 ml/(21.4±0.2) s and 200 ml/(15.1±0.4) s) in comparison with the granulate prepared by dry granulation method (surface-volume diameter 0.099 mm; geometric standard deviation 2,800; compressibility index 16.85± 0.83; Hausner ratio 1.203±0.012; flow rate through an orifice 200 mi!/ (29.4±0.3) s). Combining different methods in determining characteristics of the flowability has allowed evaluation of different aspects of the powder flowability.

U EU sve više pažnje pridaje se utjecaju sredstava za zaštitu bilja na okoliš pa je zbog nepovoljnih ekotoksikoloških svojstava posljednjih godina zabranjen veliki broj djelatnih tvari. Problematika najšire korištene herbicidne djelatne tvari u svijetu, glifosata, izazvala je u zadnje vrijeme veliku pozornost javnosti. Pelargonska kiselina djelatna je tvar koja može zadovoljiti vrlo visoke ekotoksikološke standarde uz dobru biološku učinkovitost. Stoga se u zadnjih nekoliko godina intenzivno radi na razvoju formulacija i istraživanju mogućnosti upotrebe pelargonske kiseline.

Melatonin is a methoxyindole synthesized and secreted principally by the pineal gland in a circadian fashion. lt is also synthesized in other organs, in which exerts local effects. Melatonin is primarily involved in the regulation of circadian rhythms, but it has a wide functional activities, affecting almost ali tissues and organs. Moreover, multiple molecular targets of melatonin have been identified, and its actions are both receptor-mediated and receptor-independent with potent antioxidant activity. Nowadays it is mainly used as a dietary supplement for sleep regulation and re-synchronization of disrupted circadian rhythms. Melatonin has very low toxicity, but its limited oral bioavailability and short half-life are affecting its tissue availability negatively. Since melatonin receptors display a very wide distribution in the body, putative therapeutic indications of this compound are multiple. This article is focused on the potential therapeutic implications of melatonin in the oral cavity. Melatonin has immunomodulatory and antioxidant activities, stimulates the proliferation of collagen and osseous tissue, and protects against inflammatory processes and cellular damage caused by the reactive oxygen species. As a result of these actions, melatonin may be used therapeutically in the oral cavity to treat gingivitis and periodontitis, prevent caries, reduce potential toxic effects of materials used in dentistry, accelerate healing of postsurgical wounds caused by tooth extractions and other oral surgeries, promote osseointegration of dental implants and may also impede the progression of oral cancer. Specific studies aimed to develop new and more efficient topical delivery systems are necessary to extend the therapeutic possibilities of melatonin to treat oral diseases.

Tema ovoga istraživanja je usporedna analiza različitih varijanti razmještaja rešetkastih nosača tj. „outriggera“ po visini visoke zgrade te kako njihov razmještaj te broj utječu na ponašanje same konstrukcije. Cilj ovakvih sustava je smanjenje momenta koji djeluje na jezgru konstrukcije pa je to bio osnovni parametar na temelju kojeg je rađena usporedba između pojedinih varijanti. Osim toga, promatran je pomak vrha konstrukcije za mjerodavnu kombinaciju opterećenja, kao i međukatni pomak. U konačnici, promatrana je i količina čelika potrebna za izradu outriggera. Na temelju analize kroz osam modela u računalnom programu SciaEngineer 2011 zaključeno je da je razmještaj ovih rešetki na većem broju lokacija po visini konstrukcije učinkovitiji, ali i kompleksniji za izradu od njihovog razmještaja na manjem broju lokacija, no kroz veći broj etaža. U nastavku rada ovakvi će rezultati biti pobliže objašnjeni.

Utvrditi obstetrički ishod trudnoća u trudnica nakom nekog od postupaka medicinski potpomognute oplodnje

Cilj rada je dati pregled mogućnosti nazalne primjene lijekova, te uputiti na načine poboljšanja depozicije lijeka, uz naglasak na razvoj inovativnih tehnologija raspršivanja i medicinskih proizvoda s ciljem povećanja bioraspoloživosti lijekova i poboljšanja ishoda liječenja. Literatura je pretraživana prema temi istraživanja, autorima i časopisima. Proučavane su mogućnosti i ograničenja nazalne primjene lijekova. Pri proučavanju specifičnih članaka izdvojeni su najvažniji rezultati i zaključci. Medicinski proizvodi za nazalnu primjenu lijekova analizirani su uporabom baza podataka o lijekovima na mrežnim stranicama regulatornih tijela (HALMED, EMA, HMA, MHRA, FDA). Na temelju provedenih istraživanja izrađen je kritički prikaz proučavane problematike. Medicinski proizvodi za nazalnu primjenu lijekova, čiji razvoj je danas usmjeren k optimiranju depozicije i vremena zadržavanja primijenjenog pripravka u nosnoj šupljini, pregledno su prikazani. Suvremena istraživanja usmjerena su razvoju inovativnih farmaceutskih oblika koji omogućuju dostavu nazalno primijenjenog lijeka na mjesto djelovanja u željenoj koncentraciji i trajanju. Važan je i istodobni razvoj medicinskih proizvoda namijenjenih nazalnoj primjeni lijekova, čije izvedbene značajke također utječu na depoziciju/zadržavanje/bioraspoloživost nazalno primijenjenog lijeka. Svojstva farmaceutskog oblika i medicinskog proizvoda utječu na raspodjelu veličina kapljica, geometriju i značajke raspršenog oblaka, parametre čijom se kontrolom osigurava predvidljivo, reproducibilno i precizno doziranje. Pri razvoju medicinskih proizvoda za nazalnu primjenu danas se koriste simulacije aerodinamike nosne šupljine pomoću računalne dinamike fluida, kao i modeli nosne šupljine. In vivo ispitivanja depozicije i mukocilijarnog klirensa su od ključnog značaja, budući da ukazuju na stvarne rezultate postignute primjenom pojedinog medicinskog proizvoda. Značaj razvoja inovativnih tehnologija raspršivanja i medicinskih proizvoda za nazalnu primjenu je neosporan. Napori koje istraživači ulažu u njihov razvoj, temeljen an anatomskim, fiziološkim i aerodinamičkim značajkama nosne šupljine, kao i u razvoj farmaceutskog oblika, uaprjeđuju učinkovitost i sigurnost liječenja. Poboljšanje depozicije i bioraspoloživosti povećava i sigurnosni profil nazalno primijenjenih lijekova zbog mogućnosti primjene manjih doza, kojima se postiže jednaki ili bolji terapijski učinak, u odnosu na druge putove primjene lijekova.

Cilj istraživanja bio je pokazati značaj citogenetičkih i molekularnih tehnika u otkrivanju kromosomopatija kod blizanačkih trudnoća. Za određivanje zigociteta koristena je analiza STR biljega.

Prikazati funkcionalne emolijentne sirovine za obnovu oštećene barijere epidermisa, a s ciljem razvoja funkcionalnih dermatokozmetičkih podloga i pripravaka. Pretraživanje literature on line baze podataka (PUbMed, ScienceDirect) prema temi istraživanja, autorima i časopisu, od općih prema specifičnim relevantnim člancima. Pri proučavanju specifičnih relevantnih članaka izdvojeni su najvažniji rezultati i zaključci. Sastav i terapijska primjena gotovih funkcionalnih emolijentnih pripravaka na području RH analizirana je osobnim uvidom u proizvode dostupne u ljekarnama. Na temelju provedenih istraživanja izveden je kritički pregledni prikaz proučavane problematike. Funkcionalni emolijensi utječu na građu i funkciju barijere epidermisa učinkom na lamelatnu organizaciju i pakiranje lipidnog matriksa epidermisa. Funkcionalni emolijensi koji prodiru dublje u epidermis kože utječu na stvaranje lipida i sazrijevanje korneocita jer sadrže različite prekursore za biosintezu međustaničnih lipida rožnatog sloja. Učinkovitost emolijentnih pripravaka koji sadrže funkcionalnu smjesu esencijalnih masnih kiselina (npr. linolna, linolenska, oleinska), ceramida (npr. omega-3, omega-6, ceramid 3, glikoceramidi) i sterola (npr. fitosteroli, kolesterol, skvalan) slična je učinkovitosti srednje potentnih dermalnih kortikosteroidnih pripravaka, uz istodobno poboljšan sigurnosni profil takvih alternativnih pripravaka. Funkcionalna barijera epidermisa osnova je zdravlja kože. Razumijevanje međudjelovanja topikalnih emolijensa i fizioloških procesa u epidermisu osnova je razvoja funkcionalnih emolijentnih pripravaka za obnovu oštećene barijere kože.

Ispitati učinak stupnja deacetilacije i molekulske mase kitozana na fizičko-kemijska svojstva i biokompatibilnost lecitinsko- kitozanskih nanočestica s melatoninom. Lecitinsko-kitozanske nanočestice s melatoninom pripravljene su ionskom interakcijom lecitina i kitozana. U pripravi nanočestica korištena su četiri tipa kitozana (CL113, CL114, CL213, CL214) ; NovaMatrix) te lecitin S45 (Lipoid). Ispitan je utjecaj tipa kitozana na veličinu i zeta-potencijal nanočestica (Zetasizer 3000 HS, Malvern Instruments), uspješnost uklapanja melatonina (Cary 50 probe UV visible spectrophotometer, Varian), profil oslobađanja melatonina (metoda membranske difuzije), te biokompatibilnost in vitro (HaCaT stanice, MTT test). Lecitinsko-kitozanske nanočestice s melatoninom uspješno su pripravljene ionskom interakcijom lecitina i kitozana. Veličina (253-294 nm) i površinski naboj (24-30 mV) lecitinsko-kitozanskih nanočestica rastu s porastom stupnja deacetilacije i molekulske mase kitozana. Tip kitozana nije utjecao na uspješnost uklapanja i profil oslobađanja melatonina iz nanočestica. Melatonin se iz svih nanočestica produljeno oslobađao nakon početnog bržeg oslobađanja (oko 35% uklopljenog melatonina oslobađeno je u provom satu, a oko 50% u 5 sati). Neovisno o tipu korištenog kitozana, utjecaj lecitinsko-kitozanskih nanočestica na vijabilnost HaCaT stanica uočen je tek pri koncentraciji kitozana od 20 ug/ml, dok se vijabilnost stanica izloženih otopini kitozana smanjivala s porastom koncentracije kitozana u rasponu od 5 do 20 ug/mL. Ionskom interakcijom lecitina i kitozana moguće je pripraviti nanočestice zadovoljavajućeg uklapanja produljenog oslobađanja melatonina, veličine i naboja koji ovise o tipu korištenog kitozana. Pripravljene čestice su pozitivno nabijene, što osigurava bioadhezivnost nanočestica. Neovisno o tipu korištenog kitozana, interakcija nanočestica s površinom HaCaT stanica nije uzrokovala smanjenje vijabilnosti stanica pri koncentracijama kitozana manjim od 20 ug/mL, čime je potvrđena njihova biokompatibilnost in vitro.

Nanosizing is one of the most important drug delivery platform approaches for the commercial development of poorly soluble drug molecules. Reducing the particle size of the drug to a nano-scale leads to an increased surface area-to-volume ratio, increased dissolution velocity and adhesiveness, and improved in vivo performance of poorly soluble drugs. The commercialized large scale productions of drug nanocrystals such as top down (NanoCrystal", Dissocubes", Nanopure") and combination (NanoEdge"', smarcCrystal") technologies are presented and discussed. The unique physicochemical and biopharmaceucical properties of drug nanocrystals ensure a wide variety of their therapeutic applications. Drug nanocrystals formulated into convenient pharmaceutical dosage forms are suitable for oral, parenteral, pulmonary, dermal and ocular administration. Thus far, 3 oral nanocrystal medicinal product and 2 parenteral nanocrystal medicinal product are available for therapeutic use in the European Union.

Prikazati nanolijekove koji su odobreni za primjenu na području Europske unije s naglaskom na postupke davanja odobrenja i glavne indikacije. Pretraživanje literature on line baze podataka (PubMed, ScienceDirect) prema temi istraživanja, autorima i časopisu, od općih prema specifičnim člancima. Pri pretraživanju literature traženi su odgovori na specifična pitanja vezana za odobravanje i primjenu nanolijekova. Pri proučavanju specifičnih članaka izdvojeni su najvažniji rezultati i zaključci. Postupci davanja odobrenja i terapijska primjena nanolijekova na području Europske unije analizirani su korištenjem raspoloživih baza lijekova Agencije za lijekove i medicinske proizvode (HALMED), Europske agencije za lijekove (EMA) i baza lijekova nacionalnih regulatornih tijela. Nanolijekovi odobreni za terapijsku primjenu na području Europske unije izrađeni su kao oblici za oralnu (nanokristali djelatne tvari u obliku tableta ili kapsula ; djelatna tvar uklopljena u nanoemulzije) ili parenteralnu (parenteralne otopine polimernih ili polimer-proteinskih djelatnih tvari, parenteralne suspenzije ili emulzije liposoma s uklopljenom djelatnom tvari) primjenu. Na području Europske unije je do kraja 2013. godine ukupno odobreno 38 nanolijekova: 20 nanolijekova centraliziranim postupkom (Centralised Procedure, CP), 11 nanolijekova postupkom međusobnog priznavanja (Mutual Recognition Procedure, MRP), 1 decentraliziranim postupkom (Decentralised Procedure, DCP) i 6 nanolijekova nacionalnim postupkom (National Procedure, NP). Nanolijekovi značajno pridonose djelotvornosti (zbog poboljšanja biofarmaceutskih svojstava) i sigurnosti primjene (zbog smanjenja učestalosti nuspojava) lijeka. Nanolijekovi se najčešće primjenjuju oralnim i parenteralnim načinom primjene. Budući je većina nanolijekova odobrena centraliziranim postupkom, nanolijekovi su raspoloživi za terapijsku primjenu na cijelom području Europske unije.

1. Uvod 2. Potreba za održivim upravljanjem rizicima od poplava 3. Učinkovitost mjera za smanjenje rizika od poplava 4. Integrirano upravljanje rizikom od poplava 5. Inovativni pristup i predložene mjere 6. Zaključak 7. Literatura

Nazalna primjena lijekova za lokalni učinak prvi je izbor u liječenju akutnih i kroničnih bolesti sluznice nosa poput alergijskog rinitisa, nazalne kongestije i infekcija. Istodobno, nazalno se primjenjuju i lijekovi s ciljem postizanja sistemskog učinka. Takav pristup omogućuje velika apsorpcijska površina, dobra prokrvljenost i permeabilnost sluznice nosa, te znatno manja enzimska aktivnost od one u probavnom sustavu, zbog čega je moguće postići relativno visoke sistemske koncentracije i terapijski učinak lijeka ubrzo nakon nazalne primjene. Učinkovitost nazalno primijenjenog lijeka uvelike ovisi o fi ziologiji nosne sluznice te fi zičko-kemijskim svojstvima lijeka i ljekovitog pripravka. Pripravci za nazalnu primjenu po svojim svojstvima i načinu primjene trebaju biti prilagođeni anatomskim, histološkim i fi ziološkim značajkama nosne šupljine. Ne smiju štetno utjecati na funkciju nosne sluznice i cilija respiratornog sustava koje zajedno sa sluzi štite niže dišne putove od infekcija i stranih tvari. Suvremena istraživanja nazalne primjene lijekova usmjerena su na razvoj inovativnih pripravaka koji će poboljšati bioraspoloživost i omogućiti sistemski učinak djelatne tvari nakon nazalne primjene takvog inovativnog pripravka. Osnovni cilj je u što više slučajeva zamijeniti invazivnu intravensku s nazalnom primjenom lijekova te omogućiti neinvazivnu izvanbolničku primjenu lijeka na dobrobit bolesnika i zdravstvenog sustava. Istražuje se i mogućnost razvoja terapijskih sustava za pospješivanje izravne dostave nazalno primijenjenog lijeka u mozak. Uspjeh tih istraživanja značio bi prekretnicu u liječenju neuroloških oboljenja.

Nasal administration of medicines with local effect is the natural choice for the treatment of acute and chronic topical nasal disorders such as allergic rhinitis, nasal congestion and nasal infections. At the same time, it is an attractive route for certain active substances with a systemic effect. Large absorption surface, low enzymatic activity and high vascularisation and permeability of nasal mucosa may provide high rate of drug absorption, relatively high blood concentrations and therapeutic effect shortly after nasal administration. Effectiveness of nasally administered drug depends on nasal physiology and physicochemical properties of drug and formulation. Properties of nasal formulation and method of its administration should be adjusted to anatomical and physiological features of the nasal cavity. Nasal formulations should not interfere with the physiological function of the nose and mucociliary apparatus, which clears foreign particles and microorganisms from the airways thus playing an important role in respiratory defence mechanism. Current investigations on nasal drug delivery are directed towards development of innovative nasal delivery systems able to increase bioavailability of systemically acting drugs. The final aim is to replace invasive intravenous drug delivery with more convenient nasal delivery, which will enable self-medication resulting in patient and health care system benefits. At the same time significant efforts are made to develop nasal delivery systems able to potentiate direct nose to brain delivery of the drug. Success in this investigation area would represent a turning point in the treatment of neurological diseases.

Nasal administration of medicines with local effect is the natural choice for the treatment of acute and chronic topical nasal disorders such as allergic rhinitis, nasal congestion and nasal infections. At the same time, it is an attractive route for certain active substances with a systemic effect. Large absorption surface, low enzymatic activity and high vascularisation and permeability of nasal mucosa may provide high rate of drug absorption, relatively high blood concentrations and therapeutic effect shortly after nasal administration. Effectiveness of nasally administered drug depends on nasal physiology and physicochemical properties of drug and formulation. Properties of nasal formulation and method of its administration should be adjusted to anatomical and physiological features of the nasal cavity. Nasal formulations should not interfere with the physiological function of the nose and mucociliary apparatus, which clears foreign particles and microorganisms from the airways thus playing an important role in respiratory defence mechanism. Current investigations on nasal drug delivery are directed towards development of innovative nasal delivery systems able to increase bioavailability of systemically acting drugs. The final aim is to replace invasive intravenous drug delivery with more convenient nasal delivery, which will enable self-medication resulting in patient and health care system benefits. At the same time significant efforts are made to develop nasal delivery systems able to potentiate direct nose to brain delivery of the drug. Success in this investigation area would represent a turning point in the treatment of neurological diseases.

Cilj: prikazati rezultate TESE/ICSI postupka u liječenju muške neplodnosti s dijagnozom azoospermije u Kliničkoj bolnici »Sveti Duh« od 2010–2013.g. Metode: u tom periodu u TESE/ICSI postupak uključeno je 29 parova. U 27/29 slučajeva (93, 1%) postupkom TESE izolirani su spermiji i učinili TESE/ICSI u svježem ciklusu u 27 hormonski stimuliranih pacijentica. U 24/27 slučaja (88, 8%) tkivo testisa smo dodatno kriopohranili. Učinjeno je ukupno 44 TESE/ICSI zahvata: 27 TESE/ICSI sa spermijima iz svježeg tkiva testisa i 17 TESE/ICSI sa spermijima iz kriopohranjenog tkiva testisa. Rezultati: 44 TESE/ICSI zahvata rezultiralo je sa ukupno 14 kliničkih trudnoća (31, 8% po ET i 29, 1% po punkciji): jedanaest trudnoća (11/27) sa spermijima izoliranim iz svježeg tkiva testisa (40, 7%) i tri trudno}; ; ; e (3/17) sa spermijima izoliranim iz kriopohranjenog materijala (17, 6%). Zaključak: TESE/ICSI postupak je metoda izbora u liječenju muške neplodnosti sa dijagnozom azospermije, a naši rezultati ne zaostaju za rezultatima vodećih centara.

U lipnju, kolovozu i rujnu 2003. i listopadu 2004. istraživana je flora epifitskih alga na listovima lopoča (Nymphaea alba L.) i lokvanja (Nuphar luteum (L.) Sm.) u močvari Hutovo blato. Oligotrofna močvara ukupne površine 7441 ha nalazi se na jugu Bosne i Hercegovine. Uzorci alga su prikupljani s 13 postaja metodom struganja materijala s donje površine listova i dijela drške lokvanja (Nuphar luteum (L.) Sm.) i lopoča (Nymphaea alba L.). Ukupno je određeno 247 svojti, od toga 141 pripada odjelu Ochrophyta, 73 Chlorophyta, 29 Cyanobacteria, tri Dinophyta i jedna Rhodophyta. Najveću raznolikost bila je unutar skupine dijatomeja (135 svojti). Rodovi s najvećim brojem svojti bili su Eunotia (14), Gomphonema (13) Cymbella i Navicula (9), Cyclotella (6), Diatoma i Nitzschia (5). Najzastupljenije svojte bile su Brebissonia lanceolata (C. Agardh) Mahoney & Reimer, Eunotia arcus Ehrenberg, Navicula radiosa Kützing, Desmodesmus quadricaudatus (Turpin) Hegewald, Scenedesmus ecornis (Ehrenberg) Chodat i Gleocapsa turgida (Kützing) Hollerbach. Najveća raznolikost zabilježena je u lipnju 2003.

U razdoblju od siječnja do prosinca 2011. na jednoj postaji u Neumskom zaljevu (Bosna i Hercegovina), mjesečno su uzorkovani fizikalno-kemijski parametri te fitoplankton. Cilj rada je bio analizirati sastav mrežnog fitoplanktona. U tu svrhu uzorci su sakupljeni fitoplanktonskom mrežom promjera pora 20 µm potezom od dna do površine. Uzroci su konzervirani 2 % formalinom te obrađeni pod svjetlosnim i pretražnim elektronskim mikroskopom. Utvrđena je 131 svojta fitoplanktona, od toga najviše dinoflagelata. Sastav fitoplanktona je sličan s populacijama u unutrašnjem dijelu Malostonskog zaljeva te u donjem dijelu estuarija Neretve. To su ujedno prvi detaljni podaci o sastavu morskog fitoplanktona u Bosni i Hercegovini.

U razdoblju od ožujka 2010. do prosinca 2011. u Neumskom zaljevu su u mjesečnim intervalima na jednoj postaji (N 42° 54' 58.7" E 17° 36' 17.6") uzimani uzorci bentoskih dijatomeja s dubina 1 i 8 metara. Uzorci su konzervirani 4% formalinom, dok su trajni preparati pripremljeni metodom prema Hustedtu (1930). Uzorci su pregledavani mikroskopom Microstar (AO Scientific Instruments) koristeći imerzijski objektiv 100x. Na temelju 30 sakupljenih uzoraka, utvrđeno je 414 svojta koje su svrstane unutar 92 roda. Od toga 72 roda pripada redu Pennales, a 20 Centrales. Najveći broj svojta imali su rodovi Mastogloia Thwaites (36 svojta), Nitzschia Hassall (34), Amphora C.G.Ehrenberg (32), Diploneis C.G.Ehrenberg i Navicula Bory (25) te Cocconeis C.G.Ehrenberg (18) i Surirella Turpin (15). Ovim istraživanjem dobiveni su prvi podaci o taksonomskom sastavu morskih dijatomeja u Bosni i Hercegovini.

This paper describes the posterior segment of eye, the pathology of various retina) diseases (e.g. age-related macular degeneration, diabetic macular edema, and diabetic retinopathy) and various novel drug delivery systems designed for treatment of the diseases. The eye is primarily divided into anterior and posterior segments. Both segments are protected by anatomical and physiological barriers, including specific tissue barriers as well as blood-aqueous and blood-retina barriers. The blood-aqueous barrier consists of the epithelial (non-pigmented ciliary epithelium layer, posterior iridial epithelium, iridial vessel) and the endothelium. This barrier maintains the composition of aqueous humor. The blood retina barrier operates at two levels: inner blood retina barrier (the endorhelial membrane of retina! vessel) and outer blood retina barrier (or chorioepithelial interface or retina! pigment epithelium). The blood retina barrier restricts inward movement following periocular or systemic drug administration and outward movement after intravitreal administration. The route of drug administration is dependent on the site in the eye where the drug is needed. Ophthalmic drugs can be delivered by topical ocular administration (for delivering the drug to an terior segment tissues), systemic administration ( usually associated with the systemic side effects), periocular (subconjunctival, retrobulbar, peribulbar and sub-tenon) or intraocular (usually intravitreal) administration. Periocular or intraocular administration are used for delivery to posterior segment tissues such as the retina. Advances in the ocular nanoparticulate drug delivery systems (e.g. nanoparticles, micelles, dendrimers, liposomes) are expected to provide new tools for the treatment of the eye diseases. Liposome technology has been used to develop light-induced systems for the retina! diseases (Visudyne). The gene based drugs have been used in the treatment of ocular diseases. For instance, fomivirsen sodium (Vitravene) is in the clinical use for the treatment of CMV infection in the AIDS patients. Furthermore, pegaptanib sodi um (Macugen) is an anti-VEGF aptamer for the treatment of wet age-related macular degeneration. The ocular implants are classified as non-biodegradable and biodegradable devices. Non-biodegradable implants can provide more accurate control of drug release and longer release periods in comparison with biodegradable implants. Non-biodegradable systems require surgical implant removal with the associated risks. Vitrasert (ganciclovir delivery device) and Retisert (fluocinolone acetonide delivery device) are clinically used non-biodegradable implants.

Kasna nedonoščad su djeca rođena između navršenih 34 i 36 tjedana trudnoće. Ona češće imaju neurorazvojne poteškoće nego terminska djeca. Cilj retrospektivnog istraživanja je prikazati rezultate četverogodišnjeg praćenja rizičnih čimbenika i neurorazvoja kasne nedonoščadi u Specijalnoj bolnici Goljak, rođene od 1.1.2007. do 31.8.2008.godine u rodilištima Klinike za ženske bolesti i porođaje Petrova, KBC Zagreb, i Klinike za ginekologiju i porode Kliničke bolnice Merkur, Zagreb, koja su bila uključena u Pilot projekt Ministarstva zdravstva "Praćenje djece s neurorizicima".

prijevremeni porod, klasifikacija, kasni prijevremeni porod

late newborn, nutrition, complications, definition

Late preterm infants are a vulnerable population susceptible to feeding difficulties that include early breastfeeding cessation and lactation-associated morbidities, including poor growth, jaundice and dehydration. Late preterm infants often lack the ability to consume an adequate volume of milk at breast, and their mothers are at risk for delayed lactogenesis. Breastfeeding guidelines are described aimed to promote, support, and sustain breastfeeding in the late preterm infant. The importance of an individualized feeding plan aimed to compensate for immature feeding skills and inadequate milk intake is emphasized. Mothers of late preterm infants should receive qualified lactation counseling in-hospital, frequent follow-up, and extended lactation support.

Ocular barriers effectively protect the eye from pharmaceuticals. The development of strategies to overcome these barriers in order to improve ocular drug delivery remains a major challenge for pharmaceutical sciences. The aim of the present work is to describe the current models of the ocular barriers (cornea, conjunctiva, sclera, blood-aqueous barrier, blood-retinal barrier). In vitro cell culture models have been used to study passive drug permeation and active drug transport across different ocular barriers as well as for toxicological screening of compounds as alternative to in vivo toxicity tests. Primary cell cultures and immortalized cell lines as in vitro models of ocular barriers are reviewed herein. Primary cell cultures (e.g. cornea, conjunctiva, retina) of different origin (e.g. human, rabbit, rat, bovine, porcine) are described. lmmortalized cell lines derived from corneal epithelial, conjunctival epithelial and retinal pigment epithelial cells have some advantages (the tissue isolation and cell purification is not required, growing after a large number of passages, revive after storage in liquid nitrogen) as well as disadvantages (potential abnormal characteristics, different gene expression profile) over primary cells. However, much work still needs to be done in order to develop cell-based permeability models of the ocular barriers for large scale screening of pharmaceutical compounds and formulations. Ex vivo tissue models have been used to study drug permeation across freshly excised biological ocular barriers such as cornea, conjunctiva, sclera, retinal pigment epithelium, neural retina. The results of drug permeability experiments with excised animal tissue are often less reproducible (species related applicability problems) in comparison to cell-based permeability experiments. Although the tissue based models represent low-throughput assay, this model provides a better prediction of in vivo ocular drug bioavailability in comparison to cell-based models. ln vivo animal experiments have been used for pharmacokinetic studies and ocular tolerance evaluations. The experiments are usually conducted on rabbits as commonly used animal model. In most cases rabbits have to be sacrificed at each time-point to collect samples in ocular pharmacokinetic studies. Therefore, animal experiments are often criticized for ethical and economical reasons. In this paper the different modifications of the classical pharmacokinetic scudies are presented. The ocular pharmacokinetics can be studied by analyzing the drug concentrations into tear fluid, aqueous humor and different ocular tissues. Furthermore, the pharmacological or side effect can be determined as indirect measure of the ocular drug bioavailability. The commonly used Draize test for the ocular tolerance evaluation is briefly described.

Neurofibromatoza tip 1 jedan je od najčešćih autosomno dominantnih poremećaja u čovjeka. Gen NF1 je veliki i složen gen, lokaliziran na kromosomu 17q11.2. Danas su u upotrebi brojne tehnike suvremene analize DNA kojima je moguće utvrditi specifične promjene gena NF1. Klinička dijagnoza neurofibromatoze tip 1 temelji se na NIH-dijagnostičkim kriterijima. Za djecu s neurofibromatozom tip 1 glavni aspekt interdisciplinarne zdravstvene zaštite je pravodobno otkrivanje i nadzor lječivih komplikacija bolesti. Za longitudinalno praćenje razvoja dobno ovisnih znakova i komplikacija neurofibromatoze tip 1, preporučeni protokol za dijagnozu i praćenje djece s neurofibromatozom tip 1 uključuje godišnji pregled sljedećih aspekata bolesti: genetičko savjetovanje – u vrijeme dijagnoze ; povijest bolesti, tjelesni i neurološki pregled: opći razvoj (neuromotorni/kognitivni, govorno-jezični), dermatološki (pjege café au lait, pjegavost, kutani/subkutani i pleksiformni neurofibromi), koštani sustav (psedoartroza, skolioza), očni poremećaji, praćenje rasta (niski rast, makrokranija), pubertetski razvoj (zakašnjeli/preuranjeni pubertet), mjerenje krvnog tlaka (stenoza renalne arterije) – godišnje ; kardiološki pregled (prirođena srčana mana) – u vrijeme dijagnoze ; oftalmološki pregled (oštrina vida, funduskopija, širina vidnog polja, tonometrija, ultrazvuk oka i orbita, pregled na Lischove nodule) – godišnje ; magnetna rezonancija mozga – u vrijeme dijagnoze >2 godine, češće u slučaju prisutnosti simptoma i znakova ; elektroencefalogram – u vrijeme dijagnoze, poslije prema kliničkoj indikaciji ; ultrazvuk abdomena (abdominalna neurofibromatoza) – svakih 5 godina ; magnetska rezonancija cijele kralježnice – u dobi od 15 godina ; molekularna DNA testiranja (analiza genske povezanosti za familijarni oblik neurofibromatoze tip 1, određivanje patogene genske mutacije za sporadične slučajeve). Djecu s neurofibromatozom tip 1 trebao bi jedan put na godinu pregledati specijalist koji dobro poznaje neurofibromatoze, uz postizanje dobre suradnje s njihovim pedijatrom ili obiteljskim liječnikom. Liječenje komplikacija neurofibromatoze tip 1 je simptomatsko.

Neurofibromatoza tip 2 neurokutana je bolest s autosomno dominantnim načinom nasljeđivanja. Gen NF2 tumorski je supresorski gen, lokaliziran na kromosomu 22q12.1 i kodira protein merlin ili švanomin. Karakteristične promjene u NF-u 2 su švanomi kranijalnih živaca (obično bilateralno zahvaćaju VIII. kranijalni živac), spinalnih i perifernih živaca, multipli meningeomi, ependimomi te oftalmološke promjene (presenilne katarakte). Početak simptoma NF-a 2 javlja se u drugom ili trećem desetljeću života. U oko 10% i 18% bolesnika simptomi se počinju javljati u dobi prije 10. odnosno 15. godine. Danas postoje dobro usuglašeni kriteriji za dijagnosticiranje NF-2 i protokoli za prospektivno praćenje bolesnika, suspektnih i rizičnih osoba za NF 2. Bolesnike s NF-2 trebao bi periodički evaluirati multidisciplinski liječnički tim koji je dobro upoznat s prirodom bolesti. Longitudinalna zdravstvena skrb uključuje: detaljnu anamnezu/genetičko savjetovanje/DNA testiranje (u vrijeme dijagnoze) ; kliničku dermatološku, neurološku i oftalmološku procjenu (jedan put na godinu) ; audiološka ispitivanja s audiometrijom i ranim evociranim slušnim potencijalima moždanog debla (svake godine) ; MR mozga i cijele kralježničke moždine (svake godine). Kliničko praćenje u članova obitelji prvog krvnog srodstva bolesnika s NF-2 (osobe s rizikom za NF 2) uključuje: oftalmološki pregled u prve dvije godine života (za asimptomske kongenitalne katarakte) ; DNA analizu, neurološku, oftalmološku i audiološku procjenu do adolescencije ; svakako MR mozga i cijele kralježnice u dobi od 15 i 30 godina. U slučaju da su rezultati pretraga normalni, može se prestati s probirom. Najvažniji vid liječenja komplikacija NF-2 je kirurško uklanjanje simptomskih tumora. Švanomatoza je treći oblik neurofibromatoze koju karakteriziraju multipli švanomi, ali nikad bilateralni vestibularni švanomi. Gen za švanomatozu, INI1/SMARCB1, lokaliziran je na kromosomu 22, blizu gena za NF2. U patogenezi bolesti najvjerojatniju ulogu imaju i gen INI1/SMARCB1 i gen NF2 te drugi još nepoznati geni. Bolest se klinički počinje ispoljavati u mlađoj odrasloj dobi.

preporuke, zdravstvena skrb, nedonošće, kasni prijevremeni porod

U radu je prikazan postupnik kod ultrazvučno detektiranih jednostavnih cista u postmenopauzi uz prikaz literature.

U radu je analizirana struktura zajednice dijatomeja (Bacillariophyta) na parožini Chara aspera Deth. ex Willd. Uzorci Chara aspera su sakupljeni u blatini kraj Sobre tijekom tri terenska izlaska u svibnju 2007. i 2010. Analizirani su svi dijelovi talusa. Utvrđeno je ukupno 59 svojti dijatomeja. Slatkovodnih svojti je 38, a bočato-morskih 21. Rodovi s najviše svojti su Fragilaria i Naivicula (pet svojti) te Amphora, Cymbella, Mastogloia, Nitzschia i Pinnularia (četiri svojte). Najveću relativnu učestalost (40-50 %) ima bočata svojta Mastogloia smithii var. lacustris.

Cilj rada je bio istražiti raznolikost dijatomeja (Bacillariophyta) na talusima parožina (Charophyta) iz blatine kraj Sobre na otoku Mljetu. Uzorci za analizu su uzimani u 2007. i tijekom 2010. Determiniranje svojti je izvršeno na trajnim preparatima. Taluse parožina su naseljavale slatkovodne, bočate i morske vrste dijatomeja. Najčešće svojte su bile Mastogloia smithii var. lacustris Grunow (24.4%), Gomphonema acuminatum Ehrenberg (14.4%), Frustulia vulgaris (Thwaites ) De Toni (11.17 %), Fragilaria ulna (Nitzsch) Lange-Bertalot (9.1%), Eunotia pectinalis var. undulata (Ralfs) Rabenhorst (8.8%) i Rhopalodia gibba (Ehrenberg) O. Müller (7.6%). Taluse parožina odlikuje velika raznolikost dijatomejske flore.