Search

U ovome ćemo izlaganju obuhvatiti iskustva migracija žena na otok Lastovo tijekom posljednjih dvadesetak godina te njihove percepcije otočnog vremena i temporalnosti. Posebno ćemo se usmjeriti na stvaranje budućnosti (osobne i otočne) kao jedan od aspekata donošenja odluke o migriranju na najudaljeniji naseljeni hrvatski otok, o nadanjima, očekivanjima i strahovima prije doseljavanja, ali i ostvarenjima, mogućnostima i potencijalima koje su proizašle iz dolaska u otočne zajednice. S namjerom propitivanja rodnoga aspekta gradnje budućnosti, dio ćemo izlaganja posvetiti i pregledu dosadašnjih reprezentacija ženskih otočnih iskustava. Prikazi i percepcije iskustava vremena u životima otočana od početaka su istraživanja otoka rodno su obilježene, oblikujući svojevrsne rodne temporalne geografije. Brojnost naziva, stereotipa i uzrečica o bodulkama i vlahinjama pokazuju da su otočanke i doseljenice na otoke često dvostruko stereotipizirane, s obzirom na društveni status i na rodnu pripadnost. Ove su stereotipne predodžbe dugotrajne i dugovječne, smještajući žene u zatvorene i statične vremenske okvire. Iz povijesnih, pravnih, lingvističkih i etnografskih izvora vidljivo je da su otočanke najčešće opisivane ulogom, položajem i baštinom žena u određenom otočnom prostoru/ima: u privatnoj sferi kućanstva i obitelji, kroz ženske (uglavnom kućanske i poljoprivredne) poslove te ulogu čuvarica otočnih tradicija i vrijednosti. U istraživanjima otočnih zajednica u većini slučajeva su predstavljane svojom ulogom u reprodukciji, othranjivanju i odgoju, u kružnom, cikličnom, „ženskom” vremenu (Kristeva 1986), većinom podređenom rutini, repetitivnosti, postojanosti, trajanju i potrebama drugih te brizi za druge. Uočljiva je bezvremenost ili temporalni modalitet zadržavanja vremena u čekanju, odgađanju, strpljenju i izdržavanju (Baraister 2009). U drugoj polovici 20. i 21. stoljeću događa se pomak od proučavanja uloga i položaja žena u tradicijskoj otočnoj kulturi prema istraživanju rada žena u otočnim tvornicama i turizmu. Bilježi se aktivno žensko sudjelovanje u otočnom ekonomskom privređivanju i gospodarenju te promjene u svakidašnjici, mobilnosti i rodnim odnosima unutar obitelji. Narative o statičnosti i podređenosti zamjenjuju oni o prihvaćanju promjena i spremnosti na heterogene temporalnosti.

Endokrunica je potpuno keramički jednodijelni nadomjestak koji nadomješta koronarni dio izgubljene krune i prostor pulpne komorice endodontski liječenoga zuba. Indikacije za njezinu izradu su veliki gubitak tvrdoga zubnog tkiva, snižena klinička kruna zuba, smanjeni interokluzijski prostor te zavijeni korijenski kanali. Napredak tehnologije omogućuje dentalnoj medicini izradu endokrunice tijekom jednoga posjeta upotrebom CAD/CAM sustava. Materijal izbora je litijeva disilikatna staklokeramika zato što ima zadovoljavajuću estetiku i dovoljno je čvrsta. Smanjenu retenciju zbog velikoga gubitka tvrdoga zubnoga tkiva kod endokrunice nadomješta adhezivno cementiranje koje mikromehanički i kemijski veže zub za nadomjestak te ojačava cjelinu koju tvore čime se stvara monoblok.

Deklaracija o e-zdravlju, projekt Odbora za e-zdravlje Akademije medicinskih znanosti Hrvatske (AMZH), objavljena je 2011. godine na mrežnim stranicama Akademije medicinskih znanosti Hrvatske. Uz manje izmjene, tekst Deklaracije na hrvatskom jeziku dostupan je na mrežnim stranicama Akademije medicinskih znanosti Hrvatske i, na engleskom jeziku, u Biltenu Hrvatskog društva za medicinsku informatiku te na društvenoj mreži ResearchGate.net. Da bi se vidjelo što se dogodilo s Deklaracijom nakon 10 godina provelo se je vrednovanje prema OECD-ovom modelu „ulog-odgovor-ishod-učinak“, i to kroz direktne posljedice, tj. službene dokumente koji u potpunosti preuzimaju pojedine njezine navode, i kroz činjenice realizirane nakon objave Deklaracije a koje su u skladu s navodima u njoj. U radu je opisan svaki korak (ulog, odgovor, ishod, učinak). Glavni ishodi su navedeni u tablici s nazivima dokumenata i citata koji potvrđuju usklađenost s navodima Deklaracije. Što se tiče učinka, pet je navoda iz Deklaracije postiglo zamjetljiv učinak, impakt u zdravstvenom sustavu. Iako još nije realizirano u potpunosti (npr. nemaju sve bolnice zadovoljavajući sustav koji se uklapa u centralni zdravstveni informacijski sustav; zdravstveni portal za komunikaciju s građanima postoji ali je otvoreno pitanje koliko ga građana koristi; certifikacija se provodi prema određenim kriterijima i protokolima ali nije u potpunosti usklađena s kriterijima EuroRec-a; medicinsko/zdravstveno informatičko obrazovanje postoji ali nije ujednačeno na svim medicinskim/zdravstvenim obrazovnim ustanovama – ni sadržajno, niti mjestom u obrazovnom kurikulu), postoji niz ishoda koji su usklađeni s Deklaracijom i međunarodnim stremljenjima i koji su na putu da postanu zamjetljiv učinak Deklaracije. Treba uzeti u obzir da i međunarodno gledajući nema konačnog i zadovoljavajućeg rješenja i da još treba i vremena i napora da bi se realizirao digitalizirani zdravstveni sustav u nacionalnim okvirima ali i međunarodno., Declaration on eHealth (Declaration), the project of the eHealth Committee of the Croatian Academy of Medical Sciences (CAMS), was published in 2011 on the website of CAMS. With minor changes, the text of the Declaration in Croatian is available on the website of the CAMS and, in English, in the Bulletin of the Croatian Society for Medical Informatics (CroSMI) and on the social network ResearchGate.net. To find out what happened to the Declaration after 10 years, an evaluation was carried out according to the OECD's input-output-outcome-impact model, (a) through direct consequences, i.e., official documents quoting some of Declaration’s statements, and b) through facts being in line with the Declaration, occurred after the Declaration was published. The paper describes input, output, outcome, and impact as the steps in evaluation. The main outcomes are listed in the table, then titles of documents, as well as quotations confirming compliance with statements in the Declaration. Considering the effect, five statements in the Declaration have achieved a noticeable effect in the Croatian eHealth. Although not yet fully implemented (like, some hospitals have not yet implemented the system compatible with the central health information system; there is the health portal for communication with citizens, but it is unknown how many citizens use them for now; criteria and protocols for the certification process have been defined, but certification is not entirely in accordance with EuroRec criteria; medical / health informatics issue (MHI) for future healthcare professionals exists, but differently in different teaching programs, even for the same type and level of educational institutions). There are several outcomes in accordance with Declaration and international trends, which could be considered as the effect of the Declaration. Finally, there is no complete and satisfactory solution for eHealth even internationally. Thus, it takes more time and effort to fully achieve the digitalized health system at the national and international level.

Odnos prema energiji na jadranskim je otocima tradicijski obilježen principima štednje, solidarnih i komunalnih ulaganja u infrastrukturu od strane lokalnih stanovnika i iseljenika te sviješću o reciklažnom ciklusu. Energija se na otocima i sličnim geografski teže dostupnim područjima rijetko uzimala zdravo za gotovo, te su stoga upravo otočke zajednice vrijedan izvor znanja o tradicijskoj eko-logičnosti. U kontekstu recentnijih gospodarskih kretanja, odnos prema energiji na našim se otocima stubokom promijenio u svrhu razvoja turističke industrije. Na naše lokalne ekološke i socioekonomske tranzicije utječu, naravno, globalne ekološke politike koje provode tranziciju prema čistim energijama te, povezano s time, cirkularnoj ekonomiji. Europski zeleni plan kao krovni strateški dokument za klimatsku neutralnost predviđa ugljično neutralnu Europu do 2050. godine, s ambicioznim ciljevima ostvarenima već do 2030. Neki od hrvatskih otoka odazvali su se inicijativama Tajništva čiste energije za otoke EU te razvili vlastite strategije energetske tranzicije i već poduzimaju konkretne korake prema čistoj energiji. Na ovom će predavanju biti riječi o primjerima domaćih i inozemnih otoka koji su odmakli u implementiranju elemenata energetske tranzicije u vlastitu svakodnevicu. Naglasak će biti na onim društvenim i gospodarskim učincima energetske tranzicije koji su vezani za same lokalne zajednice, raspravljajući stoga o konceptima komunalne energije koju proizvode i posjeduju sami otočani.

Nasljeđe. Širok pojam koji se koristi kako u biologiji tako i u povijesti i umjetnosti. Kada govorimo o genetici, to je sveukupnost svojstava prenesenih s roditelja na potomke, međutim gotovo da isto vrijedi i za građevine. Znanja i alati, tehnologije i materijali, prenošeni s predaka na potomke, postali su dio tradicije te time i dio odgoja i poimanja svega oko nas. Naslijedili smo objekte, a s njima i emociju i povijest koja ih je stvorila.

Arterijska hipertenzija treći je razlog posjeta bolesnika ordinaciji obiteljskoga liječnika i važan je neovisni čimbenik rizika za obolijevanje od kardiovaskularnih bolesti. Postoje smjernice međunarodnih i nacionalnih stručnih društava za dijagnosticiranje i liječenje hipertenzije, kao i praćenje bolesnika, čija bi primjena trebala olakšati rad liječnika obiteljske medicine u svakodnevnomu zbrinjavanju oboljelih. Unatoč njihovoj dostupnosti, kao i dostupnosti svih skupina antihipertenziva, postizanje ciljnih vrijednosti arterijskoga tlaka u bolesnika nije zadovoljavajuće. Važno je pitanje mogućnosti implementacije smjernica u svakodnevnomu radu, stoga one moraju biti praktične i primjenjive. S obzirom na to da su liječnici obiteljske medicine liječnici prvoga kontakta, koji zbrinjavaju i prate većinu oboljelih od arterijske hipertenzije, potrebno je iskoristiti i njihovo veliko iskustvo uključivanjem u izradbu smjernica, kako bi bile prilagođene specifičnostima rada u obiteljskoj medicini i kako bi se postigao bolji uspjeh liječenja.

Keramike su glavni gradivni materijal u dentalnoj protetici. Ranije su se definirale kao zemljani materijali silikatne prirode, a danas kao anorganski najčešće kristalinični materijali, sastavljeni od metalnih i nemetalnih elemenata.Desetljećima se za zubnu keramiku vežu određene tvrdnje. U ovom radu kroz potvrde ili odbacivanje razjasnile su se dosadašnje dvojbe.

Starenjem populacije dolazi do porasta prevalencije kroničnih nezaraznih bolesti koje opterećuju zdravstveni sustav, posebno liječnike obiteljske medicine, ali financijski i cijelo društvo. Za rješavanje takvog problema u Republici Hrvatskoj, a prema preporuci Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) 2012. godine dana je veća važnost primarnoj zdravstvenoj zaštiti (PZZ) s obvezom zbrinjavanja arterijske hipertenzije, šećerne bolesti i KOPB-a u PZZ-u, a uz konzultacije specijalističko-konzilijarne zdravstvene zaštite (SKZZ) samo prema potrebi. Nakon pilot- projekta 2012/2013. godine počeli su se u Hrvatskoj u obiteljskoj medicini primjenjivati paneli (skup podataka od posebne važnosti za prevenciju, dijagnostiku i način liječenja kroničnih nezaraznih bolesti). Lokalna inovacija prepoznana u sadašnjoj uporabi kao i brojnim njezinim mogućnostima, pohvaljena je od SZO-a i preporučena ostalim zemljama s istim problemima, pogotovo zemljama istočne Europe.

Prepoznavanje, liječenje i kontrola arterijskoga tlaka u oboljelih od hipertenzije nisu u skladu sa željenim ishodima liječenja. U svrhu unaprjeđenja kontrole hipertenzije, smjernice, između ostaloga, preporučuju primjenu zdravstvenih informacijskih tehnologija. Njihova je implementacija, kao dio trajne inicijative za poboljšanje kvalitete u kliničkoj praksi, prisutna u cijelome svijetu. Sve je veći broj zdravstvenih sustava koji uvode sigurni elektronički medicinski zapis te razvijaju baze podataka koje omogućuju obradbu velikoga broja zahtjeva. Ideja je, na populacijskoj razini, omogućiti učinkovitije i točnije prepoznavanje osoba koje imaju neprepoznanu hipertenziju te uspješnije liječenje i praćenje osoba s utvrđenom hipertenzijom. Uz brojne prednosti i mogućnosti postojećih rješenja, postoje i neka ograničenja u primjeni zdravstvene informacijske tehnologije i elektroničkoga medicinskog zapisa u skrbi o oboljelima od hipertenzije u ordinacijama obiteljske medicine u Hrvatskoj.

U radu je opisan pravac djelovanja u izgradnji sustava elektroničkih zdravstvenih zapisa koji će zadovoljiti potrebe svih dionika zdravstvene zaštite, podržati zdravstveno-profesionalni rad i omogućiti kontinuirano unaprjeđivanje kvalitete na svim razinama i u svim segmentima zdravstvene zaštite te na taj način doprinijeti očuvanju i poboljšanju zdravlja svih korisnika zdravstvene zaštite.Defi nirani su pojmovi: • elektronički zdravstveni zapis (EZZ) i njegovi dijelovi • elektronički medicinski zapis (EMZ) • elektronički osobni zdravstveni zapis (EoZZ) pri čemu svaki korisnik zdravstvene zaštite ima jedan EZZ, jedan EoZZ i više EMZ-ova. Pojedini dijelovi EZZ-a ne moraju biti fizički na istom mjestu, ali se moraju moći povezati preko identifi kacijskog atributa korisnika zdravstvene zaštite i određenih pravila autentifi kacije. Pojedini EMZ sadrži podatke koji se prikupljaju na zdravstvenim radilištima (PZZ, SKZZ, bolnice, javnozdravstvena radilišta i sl.), a prikupljaju ih zdravstveni profesionalci, direktnim upisom ili prijenosom iz uređaja koji te podatke proizvode. EoZZ sadrži podatke koje prikuplja i s njima raspolaže korisnik zdravstvene zaštite. Ti se podatci unose direktno ili prenose iz uređaja koji te podatke proizvode. Podatci iz EZZ-a moraju biti dostupni isključivo ovlaštenim osobama. Propisima treba defi nirati pojam ovlaštene osobe. Zaštitu podataka u EZZ-u treba osiguravati tehnički, propisima i etičkim kodeksima, usklađeno s međunarodnim inicijativama (certifi kacija, EU uredbe, norme i sl). EZZ i njegovi dijelovi moraju udovoljiti i primarnoj i sekundarnoj uporabi, pri čemu se primarna uporaba odnosi na pojedinca (dijagnostika, terapija, cijepljenje, zdravstvena njega i sl.), a sekundarna na skupine, tj. populaciju u skrbi, unaprjeđenje kvalitete rada u zdravstvu, učinke preventivnih aktivnosti, fi nanciranje i istraživanja. Sadržaj i oblik podataka u EZZ-u trebaju defi nirati stručne udruge zdravstvenih profesija, a IKT profesionalci iznalaziti primjerena tehnološka rješenja. Strategiju i izgradnju EZZ-a kao i nadzor sa svih aspekata treba povjeriti krovnoj instituciji koja djeluje na nacionalnoj razini. Unaprjeđivanje EZZ-a treba se odvijati u fazama, u skladu s postojećim znanjima, tehnološkim novinama i materijalnim mogućnostima., The course of action to build electronic health records able to meet health stakeholder needs is described. The electronic health record system should contribute to improvement of service for all healthcare users by supporting daily work of healthcare professionals and enabling continuous quality improvement at all healthcare levels. The electronic health record (EHR), electronic medical record (EMR) and electronic personal health record (EpHR) have been defi ned; every healthcare user should have one EHR, one EpHR and several EMRs. The EHR parts, i.e. EMRs and EpHR, should not be kept at the same place physically, but they must be linked together (by use of identifi cation attributes of the healthcare user and certain authentication rules). Particular EMRs contain data collected at healthcare settings (primary healthcare, specialistconsultant health care, hospitals, public health settings, etc.) by health professionals. These data can be entered directly or by transfer from medical devices producing them. The EpHR contains data collected and maintained by the healthcare user. They can be entered directly or transmitted from the devices producing them. The EHR data should be made accessible to authorized persons only. Data protection in EHR should be provided through technical, regulatory and ethical codes, in line with international initiatives (certifi cation, EU regulations, standards, etc.). The EHR and its components should be used for both primary and secondary purpose. Primary use of EHR data refers to individual subjects (diagnosis, therapy, vaccination, etc.). Secondary use refers to population groups (reporting health status of the population, quality of healthcare, effects of preventive activities, funding, and research). The EHR data (structured or not) should be defi ned by associations of health professionals. The ICT professionals should be able to fi nd appropriate technological solutions. The EHR development strategy, as well as surveillance (medical, legal, technical and ethical points of view, as well as standardization) should be delegated to an institution at the national level. The EHR (EMR and EpHR) should be deployed in phases, step by step, depending on the current knowledge, technology, and material resources.

Zdravi zubi su kroz povijest čovječanstva bili simbol zdravlja, mladosti, ljepote, moći i dostojanstva. Gubitak zubi ima psihološki (označava gubitak moći, snage i starenje) i funkcijski značaj (dovodi do problema na susjednim i nasuprotnim zubima, parodontu, zagrizu, čeljusnom zglobu kao i do smetnji govora i promjene u fizionomiji). Stoga je nužno protetskom terapijom ponovo uspostaviti kontinuitet žvačnog niza i osigurati skladno funkcioniranje svih komponenti žvačnog sustava. Postoji više terapijskih mogućnosti kojima se to može ostvari (ispun, ljuskica, krunica, most, proteza, implantat). Odabir metode ovisi o stupnju oštećenja zuba, broju i rasporedu preostalih zubi, stanju kosti, oralnoj higijeni, općem zdravstvenom stanju i financijskim mogućnostima pacijenta. Rad je koncipiran kao skup crtica, od prvih pokušaja očuvanja zdravlja zubi u povijesti , značaju održavanja kontinuiteta zubnog luka za zdravlje žvačnog sustava, sanaciji oštećenog zuba, djelomične i totalne bezubosti te o nedostacima klasične i prednostima protetske terapije temeljene na primjeni implantata. Unatoč velikim mogućnostima suvremene dentalne protetike zdrav zub je najbolja žvačna jedinica, a korijen zuba je „najbolji implantat“. U radu su kratko opisani postupci kojima je moguće očuvati zdravlje tvrdih i mekih tkiva usne šupljine i time izbjeći vrlo neugodne zdravstvene probleme kao i znatne financijske izdatke koje imaju pacijenti.

Bol je neugodan, osjetilni i emocionalni doživljaj povezan sa stvarnim ili mogućim oštećenjem tkiva ili opisom u smislu oštećena (Svjetska zdravstvena organizacija). Subjektivna je i u direktnoj vezi s iskustvom. Bol se može razmatrati prema uzrocima, lokaciji, trajanju i intenzitetu. Protetska terapija objedinjuje prisustvo tjelesne boli, ali i brige i straha za izgled i/ili mogućnost korištenja nadomjeska.

Dispepsija je čest simptom u bolesnika koji posjećuju ordinaciju obiteljske medicine. Prevalencija u odrasloj populaciji iznosi oko 40 %. Dvije trećine bolesnika ima funkcionalnu dispepsiju. Klinička procjena, dijagnostički postupak i liječenje bolesnika ovisi o dobi, simptomima i infekciji bakterijom Helicobacter pylori. U bolesnika s dispepsijom neophodno je procijeniti mogući učinak drugih istodobnih bolesti i lijekova koje bolesnik redovito koristi. Promptna ili rana endoskopija preporučuje se bolesnicima sa simptomima alarma i starijima od 50 godina s novonastalom dispepsijom. U mlađih od 50 godina preporučena strategija je „testiraj i tretiraj“. U dijelu bolesnika liječenje se provodi supresijom kiseline. U bolesnika u kojih se ne postiže uspjeh, provodi se daljnja endoskopska dijagnostika. Ultrazvučna dijagnostika na razini primarne zdravstvene zaštite može značajno doprinijeti u dijagnostičkoj procjeni i ranom liječenju bolesnika s bolestima hepatobilijarnog trakta i pankreasa, a koji se prezentiraju simptomima dispepsije. Liječenje istodobnog psihičkog poremećaja može unaprijediti simptome dispepsije. Liječenje bolesnika koji ne odgovaraju na preporučene strategije liječenja izazov je za obiteljskog liječnika. Redoviti posjeti i psihoterapijska potpora u ovih bolesnika mogu reducirati razinu anksioznosti te ohrabriti bolesnika u liječenju prikrivenog psihološkog morbiditeta kao i u njegovim nastojanjima zdravog ponašanja., Dyspepsia is a common symptom among patients in family medicine practice. The prevalence in adult population is about 40%. Two-thirds of patients have functional dyspepsia. Clinical assessment, diagnostic procedures and treatment of patients depend on the age, symptoms and Helicobacter pylori infection. In patients with dyspepsia, it is necessary to assess the potential impact of other concurrent diseases and medications that the patient regularly uses. Prompt or early endoscopy is recommended in patients with newly detected dyspepsia older than 50 and presenting with alarming symptoms. In persons younger than 50, the recommended strategy is ‘test and treat’. In some patients, treatment is carried out by acid suppression. In patients failing to achieve success in treatment, further endoscopic diagnosis is indicated. Ultrasound diagnostics in primary care can significantly contribute to diagnostic evaluation and early treatment in patients with hepatobiliary and pancreas diseases presenting with symptoms of dyspepsia. Treatment of concurrent mental disorders can improve the symptoms of dyspepsia. Treatment of patients who do not respond to the recommended treatment strategies is a challenge for family physicians. Regular visits and psychotherapeutic support in these patients can reduce the level of anxiety and encourage the patient for treatment of psychological morbidity, as well as his efforts in healthy behavior.

Uvod: Hrvatsko društvo za dijabetes i bolesti metabolizma Hrvatskoga liječničkog zbora izradilo je 2011. godine prve nacionalne smjernice o prehrani, edukaciji i samokontroli te farmakološkom liječenju šećerne bolesti tipa 2. Sukladno povećanom broju dostupnih lijekova te novim spoznajama o učinkovitosti i sigurnosti primjene već uključenih lijekova, pokazala se potreba za obnovom postojećih smjernica za farmakološko liječenje šećerne bolesti tipa 2 u Republici ­Hrvatskoj. Sudionici: Kao koautori Smjernica navedeni su svi članovi Hrvatskog društva za dijabetes i bolesti metabolizma Hrvatskoga liječničkog zbora, kao i ostalih uključenih stručnih društava, koji su svojim komentarima i prijedlozima pridonijeli izradi Smjernica. Dokazi: Ove su Smjernice utemeljene na dokazima, prema sustavu GRADE (engl. Grading of Recommendations, Assessment, Development and Evaluation) koji uz razinu dokaza opisuje i snagu preporuke. Zaključci: Individualan pristup temeljen na fiziološkim principima regulacije glikemije nuždan je u liječenju osoba sa šećernom bolesti. Ciljeve liječenja i odabir medikamentne terapije treba prilagoditi oboljeloj osobi, uzimajući u obzir životnu dob, trajanje bolesti, očekivano trajanje života, rizik od hipoglikemije, komorbiditete, razvijene vaskularne i ostale komplikacije, kao i ostale čimbenike. Zbog svega navedenoga od nacionalnog je interesa imati praktične, racionalne i provedive smjernice za farmakološko liječenje šećerne bolesti tipa 2., Introduction: The Croatian Association for Diabetes and Metabolic Disorders of the Croatian Medical Association has issued in 2011 the first national guidelines for the nutrition, education, self-control, and pharmacotherapy of ­diabetes type 2. According to the increased number of available medicines and new evidence related to the effectiveness and safety of medicines already involved in the therapy there was a need for update of the existing guidelines for the ­pharmacotherapy of type 2 diabetes in the Republic of Croatia. Participants: as co-authors of the Guidelines there are listed all members of the Croatian Association for Diabetes and Metabolic Diseases, as well as other representatives of professional societies within the Croatian Medical Association, who have contributed with comments and suggestions to the development of the Guidelines. Evidence: These guidelines are evidence-based, according to the GRADE system (eng. Grading of Recommendations, Assessment, Development and Evaluation), which describes the level of evidence and strength of recommendations. Conclusions: An individual patient approach based on physiological principles in blood glucose control is essential for diabetes’ patients management. Glycemic targets and selection of the pharmacological agents should be tailored to the patient, taking into account the age, duration of disease, life expectancy, risk of hypoglycemia, comorbidities, developed vascular and other complications as well as other factors. Because of all this, is of national interest to have a practical, rational and applicable guidelines for the pharmacotherapy of type 2 diabetes.

In a creative economy there is a growing need for high level professionals who can create and innovate value from an experience perspective. This new model of education is designed as a roadmap for that new ‘outside-in enterprise logic’. The objective of this paper is to explain how to create an experience-based system concept to attract new tourists and to create memorable experiences with consumers. It is important to provide students with key readings and concepts that will help them to analyse their experiences and evaluate the management activities involved in designing and staging them. It brings together two strands of literature about experiences, one from management and the other from the consumer perspective. As a case study we show the concepts of experience economy accepted in hotels in Austria and make a comparison with family and small hotels in Croatia. Research methods used are quantitative and qualitative with a combination of primary and secondary sources of information. The implications of these experience perspectives for the management of hospitality is to illustrate innovative thinking and practice in such areas as: designing and co- creating memorable experiences, analysing the elements of consumer experience, casting and performance regarding the role of staff in experience-creation, new holistic approaches to quality and satisfaction and the implementation of stories, dramas, narratives, symbols and meanings.

Međuzavisnost oštećenja organskih sustava srca i bubrega defi nirana je kao kardiorenalni sindrom (KRS), složeni patofi ziološki poremećaj i srca i bubrega u kojem akutna ili kronična disfunkcija jednog organa može dovesti do akutnog ili kroničnog oštećenja drugog organa. Prepoznavanje i pravovremena dijagnostika nekih od podtipova KRS-a vrlo često počinje u ordinaciji obiteljskog liječnika. Upotreba jednostavnih i pouzdanih dijagnostičkih postupaka, primjerice skora MICE (engl. Male, Infarction, Crepitations, Edema) uz upotrebu EKG-a i biomarkera nije u potpunosti zaživjela. Cilj rada bio je prikazati najnovije spoznaje i razlike u kliničkoj slici, dijagnostici i liječenju 5 različitih podtipova KRS. Racionalna dijagnostika zatajenja srca (ZS) u obiteljskoj medicini trebala bi uključiti biomarkere (moždani natriuretski peptid, engl. brain natriuretic peptide BNP i N-terminalni pro-moždani natriuretski peptid, engl. N-terminal pro-brain natriuretic peptide, NT – proBNP) prije upućivanja na ultrazvuk srca. Za dijagnostiku oštećenja bubrega još uvijek se upotrebljava kreatinin i procijenjena stopa glomerularne fi ltracije (engl. estimated glomerular filtration rate, pGFR, ali ne i cistatin C i lipokalin povezan s neutrofi lnom gelatinazom (engl. Neutrophil Gelatinase-Associated Lipocalin - NGAL). LOM bi u dijagnostičkom postupku pri sumnji na zatajenje srca trebao obuhvatiti i funkciju bubrega, ali i obratno. Pristup liječenju KRS-a je različit ovisno o kliničkom specijalistu kojemu je pacijent prvo upućen na konzilijarni pregled: kardiologu ili nefrologu. Multidisciplinarni pristup liječenju KRS-a je nužan, ali u praksi još uvijek izostaje., The interdependent damage to the heart and kidney organ systems is defi ned as cardiorenal syndrome, a complex pathophysiological disorder of the heart and kidney in which acute or chronic dysfunction of one organ can lead to acute or chronic damage to the other. Identifi cation and early diagnosis of some subtypes of cardiorenal syndrome very often begin at family physician offi ce, however, the use of simple and reliable diagnostic procedures such as MICE score using ECG and biomarkers has not been implemented yet. The clinical picture, diagnosis and treatment vary according to the 5 cardiorenal syndrome subtypes, as described herein. Rational diagnosis of heart failure at family medicine offi ce should include biomarkers (BNP and NT-pro BNP) before performing ultrasound of the heart, while for kidneys creatinine and estimated glomerular filtration rate are still in use, but not cysteine C and NGAL. Diagnostic procedure for suspected heart failure at family medicine offi ce should include kidney function estimate and vice versa. Access to treatment of cardiorenal syndrome differs depending on the specialty to which the patient is referred fi rst, i.e. consultant examination, cardiologist or nephrologist. A multidisciplinary approach to treatment of cardiorenal syndrome is still lacking.

Uvod: Hrvatsko društvo za dijabetes i bolesti metabolizma Hrvatskoga liječničkog zbora izradilo je 2011. godine prve nacionalne smjernice o prehrani, edukaciji i samokontroli te farmakološkom liječenju šećerne bolesti tipa 2. Sukladno povećanom broju dostupnih lijekova te novim spoznajama o učinkovitosti i sigurnosti primjene već uključenih lijekova, pokazala se potreba za obnovom postojećih smjernica za farmakološko liječenje šećerne bolesti tipa 2 u Republici ­Hrvatskoj. Sudionici: Kao koautori Smjernica navedeni su svi članovi Hrvatskog društva za dijabetes i bolesti metabolizma Hrvatskoga liječničkog zbora, kao i ostalih uključenih stručnih društava, koji su svojim komentarima i prijedlozima pridonijeli izradi Smjernica. Dokazi: Ove su Smjernice utemeljene na dokazima, prema sustavu GRADE (engl. Grading of Recommendations, Assessment, Development and Evaluation) koji uz razinu dokaza opisuje i snagu preporuke. Zaključci: Individualan pristup temeljen na fiziološkim principima regulacije glikemije nuždan je u liječenju osoba sa šećernom bolesti. Ciljeve liječenja i odabir medikamentne terapije treba prilagoditi oboljeloj osobi, uzimajući u obzir životnu dob, trajanje bolesti, očekivano trajanje života, rizik od hipoglikemije, komorbiditete, razvijene vaskularne i ostale komplikacije, kao i ostale čimbenike. Zbog svega navedenoga od nacionalnog je interesa imati praktične, racionalne i provedive smjernice za farmakološko liječenje šećerne bolesti tipa 2., Introduction: The Croatian Association for Diabetes and Metabolic Disorders of the Croatian Medical Association has issued in 2011 the first national guidelines for the nutrition, education, self-control, and pharmacotherapy of ­diabetes type 2. According to the increased number of available medicines and new evidence related to the effectiveness and safety of medicines already involved in the therapy there was a need for update of the existing guidelines for the ­pharmacotherapy of type 2 diabetes in the Republic of Croatia. Participants: as co-authors of the Guidelines there are listed all members of the Croatian Association for Diabetes and Metabolic Diseases, as well as other representatives of professional societies within the Croatian Medical Association, who have contributed with comments and suggestions to the development of the Guidelines. Evidence: These guidelines are evidence-based, according to the GRADE system (eng. Grading of Recommendations, Assessment, Development and Evaluation), which describes the level of evidence and strength of recommendations. Conclusions: An individual patient approach based on physiological principles in blood glucose control is essential for diabetes’ patients management. Glycemic targets and selection of the pharmacological agents should be tailored to the patient, taking into account the age, duration of disease, life expectancy, risk of hypoglycemia, comorbidities, developed vascular and other complications as well as other factors. Because of all this, is of national interest to have a practical, rational and applicable guidelines for the pharmacotherapy of type 2 diabetes.

Suvremeni restorativni materijali trebali bi omogućiti terapeutu izradu protetskih nadomjestaka koji zadovoljavaju u funkciji, a istovremeno ispunjavaju visoka estetska očekivanja pacijenta. Pacijentica stara 56 godina dolazi na pregled zbog bolova u gornjem prednjem segmentu čeljusti. Rentgenskom analizom utvrđuje se vertikalna fraktura korijena gornjeg lijevog inciziva te je vidljiv nedostatak bukalne kosti nastao zbog kromičnog upalnog procesa. Okluzija je normalna s dovoljno interokluzalnog prostora. Obzirom da pacijentica odbija implantološku terapiju odlučujemo se za mosnu konstrukciju. Materijal izbora je visokotranslucentni cirkonijev dioksid. Nakon atraumatske ekstrakcije zuba 21, napravljena je augmentacija bukalne kosti kako bi se formirao bolji izlazni profil. Zubi nosači 12, 11, 22 preparirani su blago subgingivno sa zaobljenom stepenicom kako bi se omogućila što bolja estetika konačnog rada. Za vrijeme trajanja procesa cijeljenja pacijentica je bila opskrbljena ordinacijskim provizorijem, nakon čega je uzet otisak. Da bi se proizveo konačan nadomjestak koji funkcijski odgovara situaciji, pacijentovi individualni podaci prebačeni su pomoću obraznog luka u CAD softver. Nadomjestak je oblikovan s pomoću Ceramill Mind® softvera te izglodan iz Zolid bloka translucentnog cirkonijevog dioksida (boja BL2) u Ceramill Motion 2 glodalici. Nakon sinteriranja na osnovnu konstrukciju nanesena je obložna keramika IPS e.max Ceram. Prilikom probe nadomjeska nisu bile potrebne korekcije. Nadomjestak je adhezivno cementiran Variolink Esthetic cementom. Translucentni cirkonijev dioksid u kombinaciji sa umjetničkim radom dentalnog laboratorija omogućuje nam izradu nadomjestaka visoke čvrstoće i izuzentne estetike u svim segmentima zubnog niza.

U radu su prikazani biološki i kemijski rizici koji ugrožavaju zdravlje ljudi nakon konzumacije riba, rakova, školjkaša i njihovih proizvoda, sirovih, mariniranih ili nedovoljno toplinski obrađenih. Virusi, bakterije i njihovi toksini kao rizični čimbenici koji predstavljaju faktor onečišćenja proizvoda ribe i školjkaša imaju negativan utjecaj u prehrambenom lancu ljudi i predstavljaju zoonotski potencijal te uzrokuju bolesti koje se prenose konzumiranjem morskih proizvoda. Kao važnije uzročnike možemo istaknuti viruse (Norovirus i Hepatitis A), bakterije (rodovi Escherichia, Salmonella, Klebsiella, Edwardsiella, Yersinia, Proteus, Aerobacter, Citrobacter, Serratia, Providencia, Shigella), parazite, uzročnike zoonoza (Opisthorchis felineus, Heterophyes heterophyes, Metagonimus yokogawai, Diphylobothrium latum, Anisakis spp.), biotoksine koji uzrokuju intoksikaciju u ljudi povezani su s konzumacijom školjkaša. Kada je riječ o kemijskim rizicima, zbog zaštite zdravlja potrošača normativnim propisima su navedene maksimalno dopuštene koncentracije metala u namirnicama. Kao najbitnije istkanuli smo arsen, živu, kadmij i olovo koji u morskoj sredini potječu od antropogenih izvora kao što su industrijski otpad te poljoprivredni otpad., The paper presents the biological and chemical risks that threaten human health after consumption of raw, marinated or insufficiently heat-treated fish, crustaceans, shellfish and the products thereof. Viruses, bacteria and their toxins as risk factors representing the contamination factor of fish and shellfish products have a negative impact in the human food chain, carry zoonotic potential and cause diseases transmitted by consumption of marine products. We can indicate as significant pathogens viruses (Norovirus and Hepatitis A), bacteria (genera Escherichia, Salmonella, Klebsiella, Edwardsiella, Yersinia, Proteus, Aerobacter, Citrobacter, Serratia, Providencia, Shigella), parasites, zoonotic agents (Opisthorchis felineus, Heterophyes heterophyes, Metagonimus yokogawai, Diphyllobothrium latum, Anisakis spp.), while biotoxins that cause intoxication in humans are associated with the consumption of shellfish. When it comes to chemical risks, in order to protect the health of consumers, normative regulations specify the maximum permissible concentrations of metals in foods, the most important being arsenic, mercury, cadmium and lead which in the marine environment originate from anthropogenic sources such as industrial and agricultural waste., In der vorliegenden Arbeit wurden biologische und chemische Risiken dargestellt, die die Gesundheit der Menschen nach Verzehr von Fischen, Krebsen, Krebstieren und deren Erzeugnissen gefährden, die roh, mariniert oder nicht ausreichend wärmebehandelt wurden. Viren, Bakterien und deren Toxine üben als Risikofaktoren, die einen Faktor der Verseuchung von Fischen und Krebstieren darstellen, einen negativen Einfluss in der Nahrungskette der Menschen aus, stellen zoonotisches Potential dar und verursachen Krankheiten, die durch Verzehr von Meeresprodukten übertragen werden. Als wichtigere Verursacher können wir Viren (Norovirus und Hepatitis A), Bakterien (Gattungen Escherichia, Salmonella, Klebsiella, Edwardsiella, Yersinia, Proteus, Aerobacter, Citrobacter, Serratia, Providencia, Shigella), Parasiten, Verursacher von Zoonosen (Opisthorchis felineus, Heterophyes heterophyes, Metagonimus yokogawai, Diphylobothrium latum, Anisakis spp.), Biotoxine hervorheben, die eine Vergiftung bei Menschen verursachen und mit dem Verzehr von Krebstieren zusammenhängen. Wenn es von chemischen Risiken die Rede ist, sind höchstzulässige Konzentrationen von Metallen in Lebensmitteln durch normative Vorschriften zwecks Gesundheitsschutzes der Verbraucher angegeben worden. Als wesentlichste Metalle haben wir Arsen, Quecksilber, Cadmium und Blei hervorgehoben, die im Meeresumfeld aus anthropogenen Quellen wie Industrieabfall und landwirtschaftlicher Abfall stammen., Nella tesi sono rappresentati i rischi biologici e chimici che minacciano la salute delle persone dopo la consumazione di pesce, granchi, molluschi e i loro prodotti, crudi, marinati oppure non sufficientemente cotti. I virus, i batteri e le loro tossine come agenti di rischio che rappresentano i prodotti di pesce e molluschi contaminati hanno un’influenza negativa nella catena alimentare delle persone e rappresentano un potenziale zootonico e causano malattie che vengono trasmesse consumando i prodotti di mare. Uno dei fattori più importati sono i virus (Norovirus e Epatite A), i batteri (ceppi Escherichia, Salmonella, Klebsiella, Edwardsiella, Yersinia, Proteus, Aerobacter, Citrobacter, Serratia, Providencia, Shigella), i parassiti, gli agenti di zoonosi (Opisthorchis felineus, Heterophyes heterophyes, Metagonimus yokogawai, Diphylobothrium latum, Anisakis spp.), le biotossine che causano intossicazioni nelle persone sono collegati con la consumazione di molluschi. Quando si tratta di rischi chimici, per la tutela della salute dei consumatori sono elencate con delle disposizioni normative le concentrazioni massime dei metalli consentiti negli alimenti. Come più importanti, abbiamo messo in evidenza l’arsenio, il mercurio, il cadmio e il piombo, i quali, nel mare, provengono da fonti antropogeniche come i rifiuti industriali e agricoli., En este trabajo fueron mostrados los riesgos biológicos y químicos que ponen en peligro la salud de los humanos luego de consumar el pescado, los crustáceos, los moluscos y sus productos crudos, marinados o sin suficiente tratamiento térmico. Viruses, bacterias y sus toxinas son factores de riesgo o sea factores de contaminación de los productos de pescado y moluscos y como tales tienen una influencia negativa en la cadena trófica de los humanos, representan un potencial zoonótico y causan enfermedades transmitidas por la consumación de productos marinos. Se destacan como agentes causales los viruses (Norovirus y VHA), las bacterias (géneros de Escherichia, Salmonela, Klebisiella, Edwardsiella, Yersinia, Proteus, Enterobacter, Citrobacter, Serratia, Providencia, Shigella), los parásitos, los agentes causales de zoonosis (Opisthorchis felineus, Heterophyes heterophyes, Metagonimus yokogawai, Diphylobothrium latum, Anisakis spp.) y los biotoxinas que causan intoxicación de humanos en correlación con la consumación de los moluscos. En cuanto a los riesgos químicos, fueron determinadas las concentraciones máximas permisibles de metales pesados en los alimentos para proteger la salud de los consumidores. Como relevantes destacamos arsénico, mercurio, cadmio y plomo que provienen de fuentes antropogénicas en el medio marino, por ejemplo como los desechos industriales y los residuos agrícolas.

Dispepsija je čest simptom u bolesnika koji posjećuju ordinaciju obiteljske medicine. Prevalencija u odrasloj populaciji iznosi oko 40 %. Dvije trećine bolesnika ima funkcionalnu dispepsiju. Klinička procjena, dijagnostički postupak i liječenje bolesnika ovisi o dobi, simptomima i infekciji bakterijom Helicobacter pylori. U bolesnika s dispepsijom neophodno je procijeniti mogući učinak drugih istodobnih bolesti i lijekova koje bolesnik redovito koristi. Promptna ili rana endoskopija preporučuje se bolesnicima sa simptomima alarma i starijima od 50 godina s novonastalom dispepsijom. U mlađih od 50 godina preporučena strategija je „testiraj i tretiraj“. U dijelu bolesnika liječenje se provodi supresijom kiseline. U bolesnika u kojih se ne postiže uspjeh, provodi se daljnja endoskopska dijagnostika. Ultrazvučna dijagnostika na razini primarne zdravstvene zaštite može značajno doprinijeti u dijagnostičkoj procjeni i ranom liječenju bolesnika s bolestima hepatobilijarnog trakta i pankreasa, a koji se prezentiraju simptomima dispepsije. Liječenje istodobnog psihičkog poremećaja može unaprijediti simptome dispepsije. Liječenje bolesnika koji ne odgovaraju na preporučene strategije liječenja izazov je za obiteljskog liječnika. Redoviti posjeti i psihoterapijska potpora u ovih bolesnika mogu reducirati razinu anksioznosti te ohrabriti bolesnika u liječenju prikrivenog psihološkog morbiditeta kao i u njegovim nastojanjima zdravog ponašanja., Dyspepsia is a common symptom among patients in family medicine practice. The prevalence in adult population is about 40%. Two-thirds of patients have functional dyspepsia. Clinical assessment, diagnostic procedures and treatment of patients depend on the age, symptoms and Helicobacter pylori infection. In patients with dyspepsia, it is necessary to assess the potential impact of other concurrent diseases and medications that the patient regularly uses. Prompt or early endoscopy is recommended in patients with newly detected dyspepsia older than 50 and presenting with alarming symptoms. In persons younger than 50, the recommended strategy is ‘test and treat’. In some patients, treatment is carried out by acid suppression. In patients failing to achieve success in treatment, further endoscopic diagnosis is indicated. Ultrasound diagnostics in primary care can significantly contribute to diagnostic evaluation and early treatment in patients with hepatobiliary and pancreas diseases presenting with symptoms of dyspepsia. Treatment of concurrent mental disorders can improve the symptoms of dyspepsia. Treatment of patients who do not respond to the recommended treatment strategies is a challenge for family physicians. Regular visits and psychotherapeutic support in these patients can reduce the level of anxiety and encourage the patient for treatment of psychological morbidity, as well as his efforts in healthy behavior.

Karcinom debelog crijeva je globalni svjetski problem zbog svoje pojavnosti i smrtnosti. Stoga su prevencija i rano otkrivanje bolesti od iznimne važnosti. U Hrvatskoj se od 2007. provodi nacionalni program za prevenciju karcinoma debelog crijeva, međutim odaziv stanovnika je oko 18 posto, ovisno o regiji. Takav veliki javnozdravstveni i socijalni problem zahtijeva multidisciplinarni pristup u kojem imaju svoje mjesto i liječnici obiteljske medicine. Bogatstvo dobro razvijene mreže primarne zdravstvene zaštite i dostupnost liječnika obiteljske medicine svakom stanovniku Hrvatske nisu još u dovoljnoj mjeri iskorišteni, pogotovo za ovakve preventivne aktivnosti u kojima bi liječnik obiteljske medicine bio nadzor nad provedbom., Colorectal cancer is a global problem worldwide because of its very high prevalence and mortality. Therefore, prevention of colorectal cancer and its early diagnosis is of great importance. In Croatia, the National Program for Colorectal Cancer has been carried out since 2007; however, the rate of response was about 18 percent, depending on the region. Such a great public health and social and economic problem requires multidisciplinary approach in which family physicians have an important role. The well spread and developed network of primary health care and the availability of family physicians to each inhabitant have not been suffi ciently exploited, especially for such preventive activities where family physicians could supervise program implementation.

Na primjerima otoka Brača, Šolte i Visa ovim su izlaganjem prikazani motivi i kontekst bavljenja poljoprivredom na početku 21. stoljeća. Etnografskim istraživanjem obuhvaćene su različite generacije i statusi poljoprivrednika, pa su tako predstavljeni rekreativni poljoprivrednici, poljoprivrednici povratnici, obiteljska gospodarstva usmjerena isključivo na poljoprivredu te obiteljska gospodarstva usmjerena na turizam. Osobito je ilustrativan dio kazivanja koji se odnosi na sjećanja na poljoprivredu na otocima prije tehnološkoga razvoja te usporedba načina prenošenja znanja o poljoprivredi nekada i danas. Prikupljeni etnografski podaci stavljeni su u povijesni kontekst razvoja poljoprivrede prikazan na osnovu ekonomskih, historiografskih te demografskih istraživanja hrvatskih otoka. Oslanjajući se na tezu da je osnova razvoja otočne ekonomije otočno stanovništvo, izlaganje će pokušati promisliti temu simpozija na osnovu percepcija stanovnika triju srednjodalmatinskih otoka. Using the examples of Croatian islands Brač, Šolta, and Vis, this paper presents the context of agricultural work at the beginning of the 21st century and the motives behind it. Ethnographic research includes farmers of different generations and status: recreational farmers, returnee farmers, and family farmsteads focusing on tourism. An especially illustrative part are testimonies describing agricultural production on the islands before modern technological advances and the comparison of the ways in which knowledge about agriculture was transmitted in the past and how it is transmitted today. Collected ethnographic data is placed in a historical context of agricultural development described on the basis of economic, historiographic and demographic research of Croatian islands. Relying on the assumption that the basis for development of island economy is its population, we will try to discuss the theme of the symposium taking into account the perceptions of the inhabitants on the three Middle Dalmatian islands.

Rad je sažet opis dobra za katalog izložbe Hrvatska nematerijalna baština na UNESCO-vim listama.

Upotreba komplementarne i alternativne medicine (KAM) prisutna je u svim zemljama svijeta pa tako i u Hrvatskoj. Cilj rada je istražiti korištenje KAM kod pacijenata u obiteljskoj medicini u Domu zdravlja u Čakovcu. Istraživanje je bilo presječno s uzorkom od 300 ispitanika i odazivom od 76 %. Od ukupnog broja ispitanika 82 % ih koristi neki oblik KAM-a. Žene češće koriste KAM, kao i osobe sa srednjom stručnom spremom, zaposleni i umirovljenici. Studenti i učenici najmanje koriste KAM. Najčešće se koristi ljekovito bilje 87 %, zatim bioenergija 29 %, dijetoterapija 28 %, kiropraktika 22 %, homeopatija i akupunktura 11 %. Vitaminske i mineralne dodatke koristi 77 % ispitanika. KAM se najviše koristi za liječenje bolesti dišnog sustava, mokraćnog sustava, mišićno-koštane boli, te za poboljšanje općeg stanja. Od ispitanika koji koriste KAM, 55 % vjeruje da će im pomoći, a 43 % koriste KAM, jer žele pokušati nešto novo, dok ih je samo 2 % navelo nezadovoljstvo svojim liječnikom kao razlog korištenja KAM-a. Statistički je više onih koji koriste KAM, a nisu obavijestili svog liječnika u primarnoj zdravstvenoj zaštiti o tome, što ukazuje na moguću slabiju komunikaciju liječnika obiteljske medicine i korisnika zdravstvene zaštite. Ovi rezultati upućuju na potrebu za cjelokupnom edukacijom zdravstvenih radnika i populacije o dobrim i lošim učincima komplementarne i alternativne medicine.

Osnovni je cilj ovoga doktorskog rada istražiti i objasniti posebnosti života na otoku Šolti te rezultate tog istraživanja primijeniti za razumijevanje otočne problematike općenito. Teorijski se rad oslanja na istraživanja otoka u okviru humanističkih i društvenih disciplina, napose na etnološke i kulturnoantropološke doprinose. Oni su promišljani u odnosu na postavke interdisciplinarne paradigme otočnih studija koja zastupa istraživanje otoka po njihovim vlastitim parametrima. Analizu stoga temeljim na građi o šoltanskoj svakodnevici prikupljenoj višegodišnjim etnografskim opažanjem, intervjuima i arhivskim istraživanjem. Okosnica analize u studiji slučaja usmjerena je na odnos ekonomije i društvenoga života otočana. Krenula sam od pretpostavke da će argumentiranje osobitosti života na Šolti omogućiti upravo analiza mijene otočnih ekonomija tijekom 20. i na početku 21. stoljeća te njezin utjecaj na život otočana – kako onih koji su ostali na otoku, tako i onih koji su migrirali u manje ili više udaljene urbane sredine. Istraživala sam stoga utjecaj različitih načina privređivanja, poput poljoprivrede, vapnarstva, ribarstva, pomorstva, industrijske proizvodnje i turizma na dinamiku svakodnevnoga društvenog života na otoku (napose na oblikovanje zajednica), mobilnost stanovništva, odnos otočana prema lokalnoj baštini te s njime povezane razvojne politike Šolte. Kao osnovna analitička kategorija kojom se može ukazati na posebnost života, na otoku na osnovu etnografskoga istraživanja Šolte, plodonosnom se ispostavila otočnost, jer je omogućila oslanjanje na interdisciplinarnu literaturu te analizu složenih odnosa i procesa promjene. Pojam otočnosti shvaćen je kao proces odnošenja prema iskustvu življenja u kontekstu inzularnosti odnosno u kontekstu okruženosti morem. Inzularnost se pak materijalizira u načinima prelaska i percepcijama otočnoga ruba. Ovisno o stupnju utjecaja okruženosti morem na život na otoku, inzularnost postaje promjenjiva kategorija i može se stupnjevati. Kako je pokazano u studiji slučaja otoka Šolte, utjecaj okruženosti morem na život na otoku određen je tehnološkim, ekonomskim, društveno-političkim i kulturnim razvojem te je povezan s potrebama otočana, a ujedno njihove potrebe i definira.

Upotreba komplementarne i alternativne medicine (KAM) prisutna je u svim zemljama svijeta pa tako i u Hrvatskoj. Cilj rada je istražiti korištenje KAM kod pacijenata u obiteljskoj medicini u Domu zdravlja u Čakovcu. Istraživanje je bilo presječno s uzorkom od 300 ispitanika i odazivom od 76 %. Od ukupnog broja ispitanika 82 % ih koristi neki oblik KAM-a. Žene češće koriste KAM, kao i osobe sa srednjom stručnom spremom, zaposleni i umirovljenici. Studenti i učenici najmanje koriste KAM. Najčešće se koristi ljekovito bilje 87 %, zatim bioenergija 29 %, dijetoterapija 28 %, kiropraktika 22 %, homeopatija i akupunktura 11 %. Vitaminske i mineralne dodatke koristi 77 % ispitanika. KAM se najviše koristi za liječenje bolesti dišnog sustava, mokraćnog sustava, mišićno-koštane boli, te za poboljšanje općeg stanja. Od ispitanika koji koriste KAM, 55 % vjeruje da će im pomoći, a 43 % koriste KAM, jer žele pokušati nešto novo, dok ih je samo 2 % navelo nezadovoljstvo svojim liječnikom kao razlog korištenja KAM-a. Statistički je više onih koji koriste KAM, a nisu obavijestili svog liječnika u primarnoj zdravstvenoj zaštiti o tome, što ukazuje na moguću slabiju komunikaciju liječnika obiteljske medicine i korisnika zdravstvene zaštite. Ovi rezultati upućuju na potrebu za cjelokupnom edukacijom zdravstvenih radnika i populacije o dobrim i lošim učincima komplementarne i alternativne medicine., The use of complementary and alternative medicine (CAM) is widespread around the world including Croatia. The number of studies that investigate both quantitative and qualitative use of CAM in Croatia is limited. The aim of this study was to investigate the use of CAM among family medicine patients in the town of Čakovec and the rate they report it to their family doctor. This was a cross-sectional study in a sample of 300 patients that visited primary health center for any reason. We used anonymous questionnaire already employed in a previous investigation (Čižmešija et al. 2008), which describes socioeconomic characteristics, modalities of CAM use, and reasons for use. We also added questions on the type of herbs used and use of over-the-counter vitamin and mineral supplements. On data analysis we used descriptive statistics

Elaborat Tradicijska prehrana Istarske i Vukovarsko-srijemske županije – perspektive uključivanja u obrazovanje i gospodarstvo, jedan je od rezultata projekta Razvoj programa usavršavanja kuhara tradicijske (lokalne i regionalne) kuhinje – Okusi tradicije.Projekt je sufinanciran bespovratnim sredstvima Europske Unije u okviru programa pretpristupne pomoći IPA, mjera IV Razvoj ljudskih potencijala, natječaj Jačanje kapaciteta ustanova za obrazovanje odraslih. Provođenje ove mjere u Republici Hrvatskoj obavlja Ministarstvo znanosti, obrazovanje i sporta odnosno Agencija za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih.Cilj programa odobrenih ovim natječajem je uključivanje odraslih i nezaposlenih osoba u fleksibilne programe obrazovanja i osposobljavanja koji odgovaraju potrebama tržišta rada, kroz jačanje kapaciteta ustanova za obrazovanje odraslih a s ciljem unaprjeđivanja kvalitete obrazovanja odraslih. Nositelj projekta i provoditelj ovoga cilja kroz projekt Okusi tradicije je Pučko otvoreno učilište Andragog iz Županje, a partneri na projektu su Institut za etnologiju i folkloristiku Zagreb, Otvoreno učilište Diopter Pula i Učilište Studium Vukovar. Suradnici projekta su Hrvatska gospodarska komora Pula i Hrvatski zavod za zapošljavanje Županja i Vukovar. Vrijednost projekta je 167.788, 03 €, od čega EU sufinancira 149.146, 78 €. Područje provedbe projekta dvije su županije: Istarska i Vukovarsko-srijemska. Trajanje je projekta dvanaest mjeseci: 19. listopada 2013. – 18. listopada 2014.

U prilogu se analizira fenomen urbanog vrtlarenja u Zagrebu, pri čemu se posebna pozornost posvećuje dvama različitim tipovima vrtova – „divljim“ vrtovima nastalima na skvotiranome gradskom zemljištu pojedinačnim inicijativama odozdo i zajedničarskim vrtovima, osmišljenima najčešće od udruga civilnog društva, no čija je institucionaliziranost u konačnici učinak politika odozgo. Kako prvospomenuti vrtovi na različitim lokacijama u Zagrebu postoje već nekoliko desetljeća, a potonji su nastali tek početkom 2013. godine ili su još u nastajanju, pri istraživanju je korišteno nekoliko metoda. Uz etnografski teren u naselju Jarun, obavljen kroz boravke u vrtovima, proučavanje njihova izgleda i bilježenje što se u njima događa te intervjuiranje kazivača, te uz prikupljanje dodatnih informacija pretragom arhivskih materijala, intenzivno je praćena i recentna medijska artikulacija ovog fenomena, i to konzultiranjem televizijskih emisija, novinskih članaka te napisa po internetskim portalima zainteresiranima za ekološku problematiku. S obzirom da je urbano vrtlarenje kao predmet istraživanja na raskrižju različitih humanističkih i društvenih disciplina poput etnologije svakodnevice, urbane sociologije, kulturne geografije i sl., ovaj se prilog teorijski naslanja na raznorodne doprinose, no ujedno i nastoji ponuditi novu okosnicu za promišljanje teme koja u posljednje vrijeme sve više pobuđuje pažnju znanstvene zajednice, ali i šire javnosti. Otuda naglasak na specifičnim aspektima ulaganja u urbane vrtove, ali i na isto tako važnoj izloženosti vrtova - pogledima, provalama, urbanističkim planovima koji ih kane dokinuti - koji su dakako jedno drugim prožeti te povezani s inicijativama vrtlarskih i ostalih zainteresiranih zajednica, kao i s perspektivama samih vrtova., This paper analyzes the phenomenon of urban gardening in Zagreb, focusing on two different types of gardens: firstly, unauthorized gardens planted on city-owned land squatted by individual initiatives in a bottom-up way, and secondly, community gardens, which are largely a result of non-governmental organization initiatives, whose institutionalization nevertheless makes them a product of top-down policies. The former type of gardens have been a staple of various Zagreb locations for decades while the latter have been established only recently – in early 2013, or are still in the process of being established. Therefore, several research methods were used in the study. In addition to ethnographic fieldwork (conducted in the Jarun neighborhood, using observation of the gardens and semi-structured interviews with participants) and gathering additional information by consulting archival materials, particular attention was given to recent coverage of the phenomenon in the newspapers and on web portals devoted to ecology. Given that the research of urban gardening lies at the intersection of humanities and various social sciences such as the ethnology of everyday life, the anthropology of banality, urban sociology, human geography etc., this paper is based on a variety of theoretical perspectives, at the same time trying to offer a new framework for the treatment of this topic which has been arousing interest of the scholarly community and the general public alike. Hence the two-pronged approach, focusing on the various aspects of investment in urban gardens, and on the importance of exposure of gardens. These two characteristics permeate one another, and are inextricably linked with the gardening initiatives, the communities concerned, as well as the future prospects of the gardens themselves.

Autorica Marijana Belaj bavi se stvaranjem svetoga kroz prakse uobličujući pritom domišljatu sintagmu o stvarnosti svetoga. Kao osnovna istraživačka pitanja autorica je odredila način uspostave hodočasničkoga odredišta i način na koji hodočasničko odredište utjelovljuje sveto te moduse oblikovanje hodočasničkih iskustava, u okviru čega i način na koji na njih utječe hodočasničko mjesto. Zanima je, s druge strane, kako se mjesto prilagođuje hodočasnicima i kako se hodočasničko odredište prilagođuje svakodnevici domaćeg stanovništva te postoje li i kakve su prakse desakralizacije hodočasničkoga mjesta. Povezanost značenja mjesta sa širim religijskim, društvenim, političkim i ekonomskim pitanjima naglašena je kao važan istraživački okvir kroz koji će autorica tijekom knjige interpretirati hodočasničko Međugorje.

Najčešći razlog neuspjeha terapije potpunokeramičkim nadomjescima su chipping i delaminacija obložne keramike. Veza između dvaju materijala u tim dvoslojnim sustavima još nije u potpunosti razjašnjena. Svrha rada bila je istražiti stupanj hrapavosti površine osnovne konstrukcije cirkonij-oksidnog nadomjeska i njen utjecaj na kvalitetu veze s obložnom keramikom. Materijali i metode: Izrađena su 4 uzorka itrijem stabiliziranog cirkonijevog oksida IPS e.max ZirCAD (Ivoclar Vivadent, Schaan, Liechtenstein) čija je površina obrađena na 4 različita načina kako bi se utvrdile razlike u hrapavosti te njihov utjecaj na veznu čvrstoću osnovne konstrukcije s obložnom keramikom. Površina prvog uzorka polirana je dijamantnim brusnim sredstvima, drugi uzorak je nakon poliranja pjeskaren česticama Al2O3 (250μm), treći uzorak je nakon poliranja i pjeskarenja podvrgnut regeneracijskom pečenju (15min/1000°C), dok je na četvrti uzorak nakon poliranja i pjeskarenja naneseno vezno sredstvo ZirLiner (Ivoclar Vivadent). Površina uzoraka snimljena je SEM-om pod povećanjem X 100 i X 1000. Hrapavost je izmjerena profilometrom. Rezultati: Utvrđeno je da način obrade površine jezgrenog materijala utječe na hrapavost koja je u korelaciji s veznom čvrstoćom između dvaju materijala. Najveći stupanj hrapavosti imali su polirani i pjeskareni uzorci s veznim sredstvom, zatim polirani i pjeskareni, slijedili su polirani i pjeskareni s regeneracijskim pečenjem te su najglađi bili samo polirani uzorci. Zaključak: Najveće promjene morfologije površine zabilježene su na uzorcima koji su polirani, pjeskareni i s veznim sredstvom. Da bi se odredila optimalna hrapavost koja će osigurati kvalitetnu veznu čvrstoću dvaju materijala u dodiru potrebno je nastaviti istraživanje.

Delaminacija i chipping obloţne keramike najĉešći su uzroci neuspjeha terapije cirkonij-oksidnim nadomjescima. Cilj je ovog istraţivanja provjeriti utjecaj raznih naĉina obrade površine cirkonij-oksidne keramike na veznu ĉvrstoću s obloţnom keramikom. U istraţivanju su korišteni blokovi Y-TZP IPS e.max ZirCAD (Ivoclar Vivadent AG, Schaan, Liechtenstein), koji su sinteriranjem dostigli dimenzije 10x10x10 mm koje su odgovarale istraţivanju. Ukupno dvadeset i ĉetiri bloka podijeljeno je u ĉetiri skupine koje su bile podvrgnute razliĉitim naĉinima obrade. Svi uzorci su nakon sinteriranja polirani dijamantnim brusnim sredstvima te oĉišćeni etanolom i vodenom parom. Druga skupina uzoraka dodatno je pjeskarena ĉesticama Al2O3. Na uzorke treće skupine, nakon pjeskarenja, napeĉeno je vezno sredstvo Zir liner (Ivoclar Vivadent). Uzorcima ĉetvrte skupine dodano je regeneracijsko peĉenje. Površine uzoraka snimljene su SEM-om. Hrapavost površine uzoraka izmjerena je profilometrom. Nakon obrade površine na uzorke je napeĉena obloţna keramika za slojevanje IPS e.max Ceram (Ivoclar Vivadent) dimenzija 10 x 5 x 2 mm. Vezna ĉvrstoća testirana je kidalicom. Dobiveni rezultati su obraĊeni slijedećim statistiĉkim analizama: deskriptivna statistiĉka analiza, one-way ANOVA te post-hoc testovi po Sheffeu u programu SPSS. Najveće vrijednosti vezne ĉvrstoće zabiljeţene su kod uzoraka 2. skupine, a najmanje prosjeĉne vrijednosti vezne ĉvrstoće zabiljeţene su kod uzoraka 4. skupine. Najveće srednje vrijednosti srednje hrapavosti površine (Ra) i najveće Z vrijednosti zabiljeţene su kod uzoraka 3. skupine. Veća hrapavost površine pospješuje veznu ĉvrstoću, dok ju primjena veznog sredstva oslabljuje. Objectives: Delamination and chipping of veneering porcelain in zirconia FPDs are described as the most frequent failure reasons. The aim of the study was to assess the effect of different surface treatments on shear bond strength (SBS) of veneering ceramics to zirconia core. Materials and methods: Presintered Y-TZP IPS e.max ZirCAD blocks (Ivoclar Vivadent AG, Schaan, Lichtenstein) were used for this study. While sintering to full density in the Programat S1 furnace (Ivoclar Vivadent AG, Schaan, Lichtenstein) during 6 hours at the temperature of 1500C, the blocks gained dimensions of 10x10x10 mm needed for the study, so CAD/CAM grinding was not necessary. Total number of 24 zirconia core-veneer samples were divided in four groups and prepared according to the following procedures. All samples were ground under water spray cooling with a 90 m grit diamond bur in handpiece (Komet, Salzburg, Austria). Surface grinding was performed at maximum revolutions/min (200,000 rpm) and with minimal pressure to ensure a consistent grinding speed. The cubes were cleaned with 70% ethanol using cotton and pellets, and then they were steam cleaned during 10 seconds and air dried. The samples from the second group were ground and sandblasted (Renfert duo pro, GmbH, Hilzingen, Germany) with 110 m Al2O3 particles (Cobra; Renfert, GmbH, Hilzingen, Germany) at 2.5 bar pressure for a period of 5 seconds, steam-cleaned and air-dried. The third group samples were ground, sandblasted and a liner was additionally applied. Samples from the fourth group were ground, sandblasted, surface treated with the liner and regeneration fired (15 min/1000 C). All samples were submitted to SEM analysis (TESCAN VEGA TS. 5136LS, Tescan, Brno, Czech Republic). Measurement of surface roughness was performed using the Stylus instrument Perthometer S8P (Perthen, Mahr, Göttingen, Germany). After surface treatments the samples were veneered with e.max Ceram (Ivoclar Vivadent, Schaan, Liechtenstein) in dimensions of 10x5x2 mm. After the veneer porcelain was sintered to zirconia cubes, each sample was embedded in the customized polytetrafluoroethylene (PTFE) moulds using the PMMA resin AcryFix (Struers Co, Ballerup, Denmark) to allow shear bond testing. The samples were inserted in the holder of the universal testing machine (model LRX, Lloyd Instruments, Fareham, Great Britain) which had the same diameter as the above mentioned moulds, with the core-veneer interface positioned at the level of the jig. Shear force was applied as close as possible to the veneer-core interface at a crosshead speed of 1 mm/min until fracture occurred. Load deflection curves and ultimate load to failure were recorded automatically and displayed by the computer software of the testing machine (Nexygen, Lloyd Instruments, Fareham, Great Britain). Statistical analysis was performed using SPSS statistical package (version 17.0, SPSS Inc., Chicago, IL, USA). Results were analysed using one-way ANOVA and Scheffe`s post-hoc tests. Results: The highest shear bond strength values were recorded in the second group (ground and sandblasted samples) and the lowest in the fourth group (ground, sandblasted, treated with liner and regeneration fired samples). Highest mean roughnes (Ra) and Z values (the distance from the highest to the lowest point of measurement along the observed line) were recorded in the third group of samples which were ground, sandblasted and treated with liner. Conclusion: Surface roughness enhances the bond strenght between zirconia core and veneering ceramics while it is decreased by application of liner.

Usklađenost boje nadomjeska i prirodnih zubi čini jednu od glavnih odrednica uspjeha fiksnoprotetske terapije, osobito kad je riječ o estetskom segmentu. Međutim, pravilan odabir boje predstavlja izazov za svakog terapeuta. Postoje različite metode određivanja boje u dentalnoj medicini, ali se sve mogu svrstati u dvije osnovne skupine: vizualne i instrumentalne. Budući da vizualna percepcija boje predstavlja zbroj fiziološkog i psihološkog odgovora na podražaj, nepredvidljiva je i subjektivna. Neki od mogućih čimbenika za koje se navodi da utječu na odabir boje su dob, spol, uvjeti osvjetljenja, kut promatranja, temeljna sposobnost razlikovanja boja promatrača, njegovo iskustvo i pristranost, psihofizičko stanje, umor i uzimanje određenih lijekova. U težnji za što objektivnijim i točnijim određivanjem boje zuba razvijeni su instrumenti koji se koriste u tu svrhu. Oni uključuju kolorimetre, spektroradiometre, spektrofotometre i digitalne kamere. Instrumentalnom metodom se pokušava isključiti ljudska pogreška i osigurati ponovljivost mjerenja. Postoje uređaji koji boju zuba mjere točkasto ili segmentalno – zasebno za cervikalnu, srednju i incizalnu trećinu. Stoga je za obuhvaćanje cijelog zuba potrebno provesti nekoliko mjerenja. Drugi uređaji jednim mjerenjem obuhvaćaju cijeli zub i generiraju prosječnu boju ili zub raščlanjuju na segmente s detaljnom analizom boje. Sofisticiraniji uređaji istovremeno daju slikovni prikaz zuba. Unatoč dobrim rezultatima i velikoj točnosti, uređaji za mjerenje boje još uvijek nisu značajnije zastupljeni u kliničkoj praksi – ponajviše zbog relativno visoke cijene. U ovom radu autori se osvrću na probleme koji se javljaju prilikom određivanja boje u fiksnoprotetskoj terapiji te daju pregled mogućnosti određivanja boje zuba, s posebnim naglaskom na instrumentalne metode.

Estetska sanacija prednjih zuba problem je s kojim se svakodnevno susrećemo u kliničkoj praksi. Gubitak dijela ili cijelog prednjeg zuba narušava psihofizičko stanje pacijenta i jedan je od glavnih razloga dolaska pacijenta u ordinaciju. Međutim, prilikom rehabilitacije prednje regije zubnog niza uvijek je potrebno imati saniranu potpornu zonu. Litijdisilikatna keramika danas se nameće kao materijal izbora prilikom ispunjavanja visoko estetskih zahtjeva naših pacijenata. Prikazan je slučaj 35-godišnje žene koja je nezadovoljna izgledom svoja prednja dva gornja središnja sjekutića. Kliničkim pregledom i analizom rendgenskih snimaka utvrđeno je da su oba sjekutića oštećena abrazijskim promjenama incizalnog ruba uzrokovanog gubitkom potporne zone u obje lateralne regije zubnog niza. Nakon izrade studijskih modela i funkcijske analize donešen je nacrt protetske terapije. Uspostava potporne zone postignuta je izradom metal-keramičkih krunica sidrenih na dva Sky implantata (Bredent GmbH&Co.KG, Senden Germany) u područje 36 i 47. U dogovoru s pacijenticom estetski nedostaci prednjih središnjih sjekutića sanirani su s dvije vestibularne ljuske napravljene iz litij-disilikatne keramike IPSe.max (Ivoclar Vivadent, Schaan, Liechtenstein). Otisci su uzeti polieternim materijalom Impregum Penta- Soft (3M ESPE, St. Paul., Minn., SAD) srednje konzistencije u individualnoj žlici, te su modeli preneseni u artikulator korištenjem obraznog luka. Ljuske su cementirane svjetlosno polimerizirajućim transparentnim kompozitnim cementom Variolink 2 (Ivoclar Vivadent, Schaan, Liechtenstein) dok su metal-keramičke krunice cementirane konvencionalnim cink-oksid fosfatnim cementom (Hoffmann Dental Manufaktur GmbH, Berlin, Germany). Estetska sanacija prednjih zubi litij-disilikatnom keramikom zadovoljava optimalne estetske i funkcije zahtjeve pacijenata. No da bi terapijski uspjeh bio dugoročan uvjet je sanirana potporna zona i stabilna okluzija.

Skidanje fiksnoprotetskog rada je zahtjevan posao kako za terapeuta tako i za pacijenta. Za terapeuta predstavlja kraj jedne i početak druge terapije. Za pacijenta predstavlja znatno više ; fiksni nadomjestak je najčešće godinama bio u funkcijskom i estetskom smislu sastavni dio zubnog niza. Pacijent ga nije mogao sam skinuti što je doprinosilo osjećaju jedinstva, cjelovitosti i zdravlja. Njegovim odstranjenjem sa zuba nosača narušava se privid prisustva svih zuba, naglašava činjenica gubitka zdravlja, mladosti i ljepote. Upravo zbog ove činjenice pacijentu se pristupa obzirno, suosjećajući s njegovim gubitkom, narušenom funkcijom i estetikom, strahom i potencijalnom boli. Terapeut je dužan objasniti pacijentu sam postupak skidanja postojećeg rada i upozoriti na moguće komplikacije. Skidanje se radi uz pismenu suglasnost pacijenta. Prije samog odstranjenja uputno je uzeti otisak, najčešće ireverzibilnim hidrokoloidom u konfekcijskoj žlici zbog registracije početne situacije, detaljne analize plana terapije, eventualnog dijagnostičkog navoštavanja i izrade provizorija. Modeli početne situacije su korisni i u evaluaciji ishoda završene protetske terapije.

Rotirajući instrumenti su neizostavni u svakodnevnom radu doktora dentalne medicine i zubnog tehničara. Njihovo poznavanje, pravilna primjena i održavanje je neophodno. U fiksnoj dentalnoj protetici koriste se rotirajući instrumenti za strojeve na zračni i električni pogon. Najčešće su u upotrebi turbine i mikromotori. Za izvođenje različitih radnih faza u ordinaciji i zubnom laboratoriju koriste se nasadni instrumenti, nasadnik i kolječnici. Obzirom da se prilikom brušenja tkivo zuba zagrijava te se može izazvati termička ozljeda pulpe potrebno je osigurati hlađenje dostatnom količinom vode iz više mlaznica.

Fiksnoprotetska terapija uključuje nadoknadu prirodnih zubi nadomjescima uz postizanje optimalne funkcije i estetike. Inlay most, koji je po definiciji most s inlayom kao sidrom na jednom ili na svim zubima nosačima, ima biološku prednost nad klasičnim mostom jer se čuva velika količina zdravog zubnog tkiva, uspostavlja prekinuti prijenos opterećenja i ne zadire u parodont.

Usklađenost boje protetskog rada sa susjednim prirodnim zubima čini važnu odrednicu uspjeha terapije. Stoga određivanje boje čini važnu fazu prilikom izrade nadomjeska. Postoje različite metode određivanja i mjerenja boje u stomatološkoj protetici, a sve se uglavnom svrstavaju u dvije grupe: vizualne i instrumentalne metode.

Analizom strukture rada liječnika obiteljske medicine (LOM) i medicinske sestre (MS), u vrijeme i neposredno nakon obveze naplate administrativne pristojbe (AP), opserviran je rad u šest ordinacija LOM (tri u Zagrebu, tri u Varaždinu), registracijom vrste i vremenskoga trajanja svakog pojedinoga postupka. LOM su 67,2% radnog vremena obavljali medicinske, a 32,7% administrativne poslove prije, a 68,9%, odnosno 31,1% nakon ukidanja AP (t = 0,125, df = 5, p > 0,05). MS su 84,9% radnoga vremena obavljali administrativne, a 15,1% medicinske poslove prije, u odnosu na 69,8% odnosno 30,2% nakon ukidanja AP (t = 3,021, df = 5, p = 0,01). LOM i posebice MS znatan dio svoga radnog vremena troše na obavljanje administrativnih poslova, manjujući udio vremena za medicinske poslove, posebice za zdravstveno savjetovanje. Nužne su temeljite strukturalne promjene u radu MS (smanjenje administrativnog bremena, uz povećanje udjela medicinskih poslova, otvorivši LOM-u prostor i vrijeme za provođenje drugih aktivnosti, uključujući i sustavnu prevenciju, koja u sadašnjem trenutku izostaje., Six general practitioners' (GP) practices (three of them located in Zagreb and three in Varaždin) were observed by analysing the work structure of the GP and nurse (N) during the period of charging administrative fee (AF) and right after its annulment, noting the kind and time duration of each procedure. GPs spent 67.2% of their workday on medical activities and 32.7% on paperwork during the period of charging administrative fee. After the AF annulment, the time used attending to administrative and medical activities accounted for 68.9% and 31.1% of the total workday (t = 0.125, df = 5, p > 0.05). Nurses spent 84.9% of their workday on paperwork, and 15.1% on medical activities before the AF. After the AF annulment, they spent 69.8% and 30.2% of their working hours on paperwork and medical activities (t = 3.021, df = 5, p = 0.01). GPs, and Ns particularly, spent a large portion of their time on paperwork, reducing their time for medical procedures, in particular for health care counselling. It is necessary to make fundamental structural changes in N's work (reducing the administrative burden while increasing the share of medical activities, thus creating time and space for GPs to implement other activities including systemic prevention, which is missing at the moment).

Težnja za postizanjem što bolje estetike u protetskoj terapiji rezultirala je usavršavanjem keramike kao materijala koji gotovo u potpunosti oponaša prirodni izgled zuba. Nekadašnji potpuno keramički sustavi su u odnosu na metalokeramičke estetski bili superiorni, ali im je nedostatak bio nedovoljna čvrstoća. Danas tržište nudi brojne sustave s optimalnom ravnotežom između estetike i čvrstoće te se u skladu s tim biraju za nadomjeske u prednjem ili stražnjem segmentu zubnog niza.

Prijedlog obvezatnog preventivnog programa u obiteljskoj medicini - stručna primjerenost i izvedivost

U razdoblju od 1990. godine do 2010. godine u primarnoj zdravstvenoj zaštiti a posebice u obiteljskoj medicini su provedene značajne organizacijske promjene te privatizacija. Nepovoljni učinci promjena su nedostatak suradnje i povezanosti, usmjerenost na zaradu uz zaobilaženje profesionalnih standarda, nedostatak stručne kontrole te posebice nedostatak i/ili usporavanje specijalizacije iz obiteljske medicine. Poboljšanja je moguće ostvariti kroz edukaciju, implementaciju kombiniranog sustava plaćanja koji poticajno djeluje na širenje spektra rada, informatizaciju, primjenu primjerenih indikatora kvalitete rada te uspostavom prave profesionalne kontrole uz razvijanje grupne prakse. Za to je nužno suglasje i aktivno djelovanje profesionalnih organizacija i akademske jezgre obiteljske medicine te organizatora i financijera zdravstvenog sustava.

Alergijske bolesti dišnih putova sve su učestalije, broj oboljelih sve je veći pa zato čine značajan dio rada liječnika obiteljske medicine (LOM-a). LOM ima vrlo važno mjesto u prepoznavanju i pravodobnom dijagnosticiranju ovih bolesti, kreiranju dijagnostičkog postupka i redovitoj kontroli. U zbrinjavanju ovih bolesti osobito je važna suradnja LOM-a i bolesnika te trajna edukacija i poticanje u mjerama samokontrole. Danas su ciljevi u liječenju alergijskih bolesti dišnih putova postavljeni vrlo visoko. S obzirom na vrlo dobre farmakoterapijske mogućnosti želi se postići pun i kvalitetan život bez simptoma bolesti. U većine bolesnika to je i ostvariv cilj. Pri tome je nezaobilazan pun angažman LOM-a., As the incidence of allergic diseases of the respiratory tract is on increase, the number of patients suffering from these diseases is also increasing and they represent a significant portion of patients treated by family medicine physicians. These physicians play a very important role in timely recognition and diagnosis of allergic diseases, establishment of diagnostic procedures and regular control. Cooperation with patients, continuous education and promotion of self-control measures are particularly important in the treatment of allergic diseases. Nowadays, the goals in the treatment of allergic diseases of the respiratory tract have been set very high. Thanks to very good pharmacotherapeutic options, the goal to achieve a high-quality and symptom-free life is achievable in the majority of patients, and the role of family medicine physicians is indispensable in this process.

The role of general practitioner/family physician (GP/FP) in disease prevention and health promotion is strongly supported by research and health policies. The position of GPs/FPs in the health care system and their close, sustained contact with their patients and local community makes preventive care an integral part of GP/FP routine work. The spectrum of caring for patients in general practice/family medicine is actually very large, going from intervention on health care determinants to palliative care. The prevention-related activities are more or less present at each step of this "healthcare continuum". The significant gaps between GP/FP knowledge and practices persist in the use of evidence-based recommendations for health promotion and disease prevention. We describe the role of GP/FP in preventive care and report data on preventive care activities in the Croatian Family Medicine Service. More objective evidence is needed to see what GPs/FPs actually do in practice. For this reason, it is critical that GPs/FPs systematically record the most relevant preventive and health promotion activities that they perform. Furthermore, their performance of the preventive program should be regularly monitored, evaluated and professionally and financially validated. We present the preventive program based on these principles in Family Medicine Service proposed by the Ministry of Health and Social Welfare Working Group on Reform of Primary Health Care.

Iako je učestalost astme u porastu, pogotovo u djece, astma je danas nedovoljno dijagnosticirana, ali i nedovoljno dobro i neadekvatno liječena bolest. Najveći broj bolesnika zbrinjava i prati liječnik obiteljske medicine (LOM). Prema smjernicama Global Initiative For Asthma (GINA) iz 2006. liječenje se određuje prema stupnju kontrole bolesti, umjesto dosad preporučene klasifikacije prema težini bolesti. Temelj liječenja trajne astme, bilo kojeg stupnja u odraslih i djece su inhalacijski kortikosteroidi (ICS) u monoterapiji, a dugodjelujući β2-agonist (LABA), montelukast (LTRA) ili teofilin su dodatna terapija ako se s ICS ne postigne zadovoljavajuća kontrola bolesti. Fiksne kombinacije (ICS + LABA) mogu se rabiti u liječenju samo umjerene i teške trajne astme, ne i kod blage astme, ili kada se s ICS u monoterapiji ne postigne kontrola bolesti. Postoji neopravdani trend sve većeg propisivanja fiksnih kombinacija. Iako postoje jasne smjernice profesionalnih i nacionalnih stručnih drštava, javlja se razmimoilaženje između smjernica i prakse., Although prevalence of asthma has increased particularly among children, asthma is still underdiagnosed and undertreated or inappropriately treated disease. Most of the health care for patients with asthma is provided by family physicians in primary health care. Nowadays recommendations (GINA 2006) are based on assessing asthma control levels, the cornerstone of therapy for persistent asthma of all degrees of severity, both in adults and children, are inhaled corticosteroids (ICS) as monotherapy, while long-acting β2-agonists (LABA), leukotriene modifiers (LTRA) or theophylline are add-on therapy if the control of disease is not successfully achieved. Fixed combination (ICS + LABA) could be used only for moderate to severe persistent asthma and in cases when satisfactory control is not achieved using ICS alone. Unjustified trend towards initial fixed combination prescribing has become more and more popular, but with potential of overuse.