Search

Srednje trijaski taložni okoliši Vanjskih Dinarida izrazito su diferencirani. Nakon stabilnog i mirnog donjeg trijasa, na području Vanjskih Dinarida tijekom anizika dolazi do intenzivne ekstenzijske tektonike, povezane s otvaranjem Tetiskog oceana. Za razliku od širokog, rasprostranjenog plitkog marinskog područja epikontinentalne rampe u donjem trijasu (Aljinović et al., u tisku), blokovska tektonika uzrokovala je spuštanje ili izdizanje pojedinih blokova, pri čemu su pojedini blokovi bili potpuno izdignuti i obilježeni kopnenom fazom u aniziku, dok je na području spuštenih blokova taloženje kontinuirano (Hrvatović, 2006). U dijelu diferenciranog prostora (Slovenski jarak i Unutrašnji Dinaridi) tijekom anizika nastaje dubokomorsko korito obilježeno kontinuiranim taloženjem tijekom čitavog trijasa. Tektonska aktivnost u srednjem trijasu praćena je i vulkanskom aktivnošću, o čemu svjedoče vulkanoklastične naslage srednjeg trijasa Vanjskih Dinarida i okolnih područja (Obenholzner, 1991, Marjanac, 2000, Belak, 2000). Vulkanoklastiti Vanjskih Dinarida iskazuju različita petrografska i genetska obilježja a time je i njihova korelacija izrazito složena. Za dosada istražene sljedove i tipove vulkanoklastita nije poznato jesu li su istovremeni ili stratigrafski različiti. Jedini podatak radiometrijskog datiranja srednje trijaskog vulkanizma u vanjskim Dinaridima do sada učinjen je na ignimbritima u okolici Brušana te je metodom K/Ar na feldspatima dobijen podatak od 243±1, 7 Ma što upućuje na anizičku starost no s mogućnošću odstupanja u rasponu od 1, 7 Ma a time i moguću donjo anizičku starost. U svrhu petrografskog i biostratigrafskog diferenciranja srednjetrijaskih vulkanoklastičnih naslaga Dinarida, na trima lokacijama u Vanjskim Dinaridima detaljno su snimljeni sljedovi naslaga, prikupljeni su uzorci za geokemijsku i biostratigrafsku odredbu (konodonti i amoniti). Navedene lokacije od sjevera prema jugu su Donje Pazarište, u okolici Gospića ; Bosansko Grahovo, u Bosni i Hercegovini, u blizini graničnog prijelaza Strmica ; i Zelovo, u okolici Sinja. Profil Donje Pazarište sastoji se od: sedimentacije flišolikog izgleda, izmjene šejlova, odnosno tufitičnih madstona i vulkanogenih grauvaka. Slojevi madstona s više karbonatne komponente često sadrže fosile tankoljušturastih školjkaša i radiolarija. U središnjem dijelu slijeda pronađen je primjerak amonita Flexoptychites sp. koji sugerira gornjo anizičku starost. Prema vrhu slijeda udio vulkanoklastičnog materijala se povećava, a pojavljuju se i slojevi nodularnih vapnenaca s vulkanoklastičnim materijalom. Slijede metarski slojevi kristaloklastičnih tufova i ignimbrita, koji prelaze u izrazito staljeni vitroklastične tufove. Na vrhu profila pojavljuju se pločasti slojevi vapnenaca u izmjeni s blijedozelenim tufovima. Vapnenci su pekstonskog do grejnstonskog tipa, s čestim nodulama rožnjaka. Profil Bosansko Grahovo sastoji se uglavnom od autoklastičnih vulkanskih stijena (Aljinović et al, 2010). Početak slijeda sadrži peperite - vapnence nodularna izgleda u kojima je vidljiva tekstura tečenja vulkanoklastičnoga materijala kroz nelitificirani vapnenački talog. Ovakav tip stijena, ukazuje na miješanje vulkanskog ili magmatskog materijala s vodom zasićenim, vlažnim sedimentom. Vapnenci su uglavnom biomikritnog tipa s tankoljušturastim školjkašima i radiolarijama. Vapnenački dio peperita poslužio je za konodontne analize. U uzorcima su određene dvije konodontne zone gornjeg anizika. (constricta zona - srednji ilirij i trammeri zona gornji ilirij). Na vrhu peperitnog facijesa nalazi se 1, 3 m debeli sloj staljenog ignimbrita veličine krupnog pijeska u kojem klasti plovučca i feldspata jasno ukazuju na imbrikaciju. Nakon toga, autoklastični facijes se nastavlja zelenim in situ hijaloklastitima s jasnom jig saw fit strukturom. Ovakve odlike svjedoče da su se bazaltni izljevi magme odvijali u dubljem morskom okolišu. Prema vrhu ovog facijesa jig saw fit struktura postaje poremećena rotacijom i pomicanjem klasta s primarnog položaja. Na kraju slijeda, u vulkanoklastičnom facijesu nalazi se sve više vapnenačkih klasta i klasta crvenih rožnjaka. Profil Zelovo sniman je na lokaciji poznatoj kao Mijića staje. Na ovom lokalitetu slijed je predstavljen izmjenom blijedozelenih do svijetlih rastresitih tufova i kompaktnih zelenih, često paralelno i koso laminiranih, kristaloklastičnih tufova. Između horizonata tufova nalaze se slojevi tamnih vapnenaca u kojima su uočene radiolarije, školjkaši, ali i ostaci fosilnih kopnenih biljaka, Equsitites. U slojevima vapnenaca vidljive su i strukture slampiranja. Na ovom lokalitetu konodontne su analize prema Jelaska et al., (2003) ukazale također na starost gornjeg anizika. Neposredno ispod i iznad pojave horizonata tufova zabilježena je hungaricus zona, a prema tzv. “otarničkim brečama“, kojima započinje anizik na ovom dijelu Vanjskih Dinarida, zabilježene su još trammeri zona i constricta zona (Jelaska et al., 2003). Unatoč bitno različitoj petrogenezi srednjetrijaskih vulkanoklastičnih naslaga tri istražena lokaliteta, biostratigrafski podaci dobiveni analizom konodonata i amonita ukazuju na starost gornjeg anizika na sva tri lokaliteta. Vulkanoklastični događaji slične starosti zabilježeni su i u okolnim područjima pr. Unutrašnji Dinaridi (Hrvatović, 2006), planina Bükk u Mađarskoj (Vellendits, 2004), Južnim Alpama (Celarc et al., 2013, Crisci et al., 1984). Imajući u vidu i dobiveni rezultat apsolutne starosti, vrijeme taloženja sva tri istražena slijeda moglo bi odgovarati početku constircta zone (prema Ogg et al., 2008). To bi značilo da su vulkanoklastični facijes Donjeg Pazarišta na temelju amonita, brušanski ignimbritni facijes određen radiometrijskim datiranjem, i autoklastični facijes Bosanskog Grahova stratigrafski jako bliski, moguće istovremeni. Vulkanoklastični materijal profila Zelovo je nešto mlađi i odgovara konodontnoj hungaricus zoni, odnosno donjem ladiničkom katu fasaniju jer su u vapnencima u podini tufa na profilu Zelovo definirane starije constiricta i trammeri zone konodonata, što potvrđeno i amonitima (Balini et al, 2006).

Mineraloško-petrografska i fizičko-mehanička svojstva bitna su pri određivanju mogućnosti primjene prirodnog kamena u graditeljstvu. Kamen nakon ugradnje može biti izložen različitim čimbenicima koji utječu na njegovu postojanost i otpornost. Cilj rada je prikazati kvantitativne rezultate ispitivanja nekih svojstava bitnih pri određivanju mogućnosti upotrebe. Na prikupljenim uzorcima u prvom redu je određen mineraloško- petrografski sastav i strukturno-teksturne značajke. Zatim su uzorci podvrgnuti određivanju upijanja vode pri atmosferskom tlaku i kapilarnom upijanju vode.