Search

Sadržaj rada usmjeren je na pregled procesa resocijalizacije mladih počinitelja kaznenih djela u Republici Hrvatskoj. Ona obuhvaća procese koje pozitivno utječu na mladu osobu promjenom u njenim stavovima, vrijednostima i ponašanju kako bi ona uspješno funkcionirala u društvu. Rad se bavi institucionalnom i izvaninstitucionalnom pristupu resocijalizaciji, točnije, mjerama i tretmanima koje se izriču počinitelju koji se koriste u svrhu resocijalizacije. Detaljnjije su opisani tretmanski modeli koji se koriste u institucijskom pristupu te je navedena i kritika stručnjaka takvom pristupu. Objašnjene su izvaninstitucionalne mjere te posttretmanska zaštita mladih koja također pridonosi pozitivnom i uspješnom razvoju mladih., Content of the document is focused on the overview of process of resocialization of youth in conflict with the law in Republic of Croatia. Resocialization includes processes who have positive impact on youth by changing their attitude, values and behaviour so that they can successfully funcion in society. The document is about institutional approach to resocialization and approach which is happening outside of institutions, to be more exact, actions and treatmants of the offender which are used in the process of resocialization. Description of treatment models in instuitutions is detailed and the criticism of that approach is stated. Actions outside of institutions are explaned and so is the post-treatment which contributes to positive and successfull development of youth.

Članak analizira intelektualnu i institucionalnu povijest komunikacijskih i medijskih studija u Hrvatskoj upotrebom miješanih metoda. Komparativna analiza sadržaja članaka o komunikaciji i medijima objavljenih u časopisima društvenih znanosti i onih posvećenih medijima i komunikaciji u periodu od 1969. do 2011. pokazuje relativnu poziciju Političke misli u teorijskom i metodološkom sazrijevanju discipline. Uzorak za analizu sadržaja uključuje 481 članak i obuhvaća sve originalne članke koji se bave temama iz područja komunikacije i medija objavljene u časopisima društvenih znanosti u neparnim godinama te sve originalne članke u časopisima koji su isključivo posvećeni medijskim i komunikacijskim studijama (svi su pokrenuti nakon 1990) – Medijska istraživanja, Medianali i Medijske studije. Obuhvaćeni časopisi društvenih znanosti su Naše teme i Kulturni radnik (oba su prestala izlaziti 1990), Politička misao, Revija za sociologiju, Društvena istraživanja i Informatologia. Članak primjenjuje i institucionalni pristup za dodatno osvjetljavanje procesa koji su utjecali na razvoj discipline u Hrvatskoj. Istraživanje je pokazalo povećanje broja objavljenih radova, raznolikosti tema, teorijskih pristupa i znanstvene kvalitete objavljenih radova, osobito nakon 2000. godine, i ukazalo na institucionalne probleme u razvoju discipline., The article analyzes the intelectual and institutional history of communication and media studies in Croatia using a mixed methods approach. Content analysis of articles dealing with communication and media topics published in social science journals, as well as all articles in specialized media and communication journals in the period between 1969 and 2011, shows the intelectual history of the discipline, with the comparative position of Politička misao in the theoretical and methodological development of the discipline. The sample includes 481 articles, consisting of all full original articles dealing with communication and media topics published in odd years. Included are articles published in social science journals – Naše teme and Kulturni radnik (both discontinued in 1990), Politička misao, Revija za sociologiju, Društvena istraživanja and Informatologia, and in scientific journals devoted exclusively to communication and media studies (all started after 1990) – Medijska istraživanja, Medianali, Medijske studije. Institutional approach was employed for increased understanding of processes which influenced the development of the academic discipline of communication and media studies in Croatia. Results show an increase in number, the diversity of topics, theoretical approaches, and the scientific quality of published articles, and highlight institutional problems in the development of the discipline.

Kompleksnost je oduvijek bila problem svima koji su pokušavali razumjeti dinamiku europske integracije. Analizom strukture političkog prostora Europske unije propituje se konzistentnost pozicioniranja aktera. Dok liberalni intergovernmentalizam bolje objašnjava glavne točke preokreta u procesu europskog integriranja, za svakodnevno funkcioniranje sustava korisniji je institucionalni pristup. Organizacijski pristup povećava naše razumijevanje politike kao politics i polity kao i stvaranje identiteta u organizacijski dobro razvijenim okruženjima., Complexity has always been a problem for those trying to understand the dynamics of European integration. What is the structure of the political space in which decision making actors operate in the European Union? Are there consistent alignments of actors? Liberal intergovernmentalism may be better equipped to explain "major turning points" in European integration than how the system works on a daily basis for which a form of institutionalism may be more useful. An organisational approach could increase our understanding of politics, policies and identity formation in settings that are organisationally well developed.

U radu se raspravlja o političkom povjerenju, njegovoj važnosti za djelotvornost demokratskoga poretka, te razlikama u njegovu podrijetlu i strukturi u starim i novim demokracijama. Političko povjerenje dio je političke potpore i preduvjet legitimnosti demokratskoga poretka. U tranzicijskim društvima opredjeljenje za demokraciju i uspostava demokratskoga poretka ne stvaraju po sebi i političko povjerenje. Pitanja demokratskoga djelovanja institucija u uvjetima proširenoga nepovjerenja, odnosno stvaranja povjerenja u uvjetima institucionalne nedjelotvornosti, aktualiziraju determinizam sociokulturne matrice tranzicijskih društava i mogućnosti institucionalnoga utjecaja na stvaranje političkoga povjerenja. Podrijetlo i struktura političkoga povjerenja razmatraju se u okviru kulturalnoga i institucionalnoga pristupa. Kulturalni pristup vidi povjerenje kao egzogeno, uvjetovano sociokulturnim obilježjima, dok institucionalni pristup vidi povjerenje kao endogeno, kao posljedicu djelovanja institucija. Upućuje se na bitnu ograničenost institucionalnoga pristupa u objašnjenju procesa demokratizacije u tranzicijskom kontekstu, osobito kad je riječ o stvaranju povjerenja i potpori demokratskom sustavu. Naime, institucionalni pristup zanemaruje činjenicu nepodudarnosti postojećih sociokulturnih činitelja i nove političke strukture uzrokovanu razvojnim i političkim diskontinuitetom tranzicijskih društava. Također upućuje se i na značenje povjerenja u institucije sustava. Ono predstavlja bitno sociokulturno svojstvo društva bez kojega demokratska konsolidacija tranzicijskih društava nije moguća. Institucije mogu zadobiti političko povjerenje isključivo svojom pouzdanošću i djelotvornošću u ostvarenju demokratskih odnosa. Djelotvorne institucije zahtijevaju odgovornost aktera političke vlasti, omogućuju slobodu i jednakost građana kroz poštovanje demokratskih normi i procedure te omogućuju aktivnu participaciju građana. Samo tako institucije mogu generirati povjerenje koje će biti stabilna osnova legitimnosti demokratskoga poretka. Stoga je izgrađivanje institucija koje imaju ovu autonomnost u zahtjevu za djelotvornošću i odgovornošću aktera političke vlasti, te responzivnost prema zahtjevima građana najveći problem i temeljna zadaća demokratske konsolidacije tranzicijskih društava., The article discusses the problem of political trust and its importance for the functioning of democracy, as well as the differences in the origin and structure of political trust between the old and the new democracies. Political trust is a prerequisite for the legitimacy of democratic regimes. In the new democracies, the commitment to democracy does not automatically create political trust. The problem of democratic functioning of institutions in the circumstances of widespread distrust, that is, the problem of creating trust in the circumstances of institutional inefficiency, revives the determinism of the socio-cultural matrix in transitional societies. The origin and the structure of political trust are discussed within the framework of the cultural and institutional approach. The cultural approach considers trust to be exogenous and determined by socio-cultural characteristics, while in the institutional approach trust is considered to be endogenous, and resulting from functioning institutions. The author points out the limits of the institutional approach since it neglects the fact that existing socio-cultural factors are not compatible to the new political structure caused by the developmental and political discontinuity of the transitional societies. The author also points out the importance of trust in the system’s institutions. Trust is an important socio-cultural feature which enables the consolidation of democracy. The institutions may gain political trust exclusively by being reliable and working in bringing about democratic relations. Workable institutions demand responsibility of political actors, and by respecting democratic norms and procedures they secure the liberty and equality of citizens and enable active political participation. Only in this way can institutions generate trust that would underlie the legitimacy of democratic regimes. Therefore building institutions that would be autonomous to demand efficiency and responsibility from political actors, and would be responsive towards the citizens is the biggest problem and a most important task of the democratic consolidation.