Search

Cilj je istraživanja ispitati odnose vršnjačkih procjena obilježja govora i govorničkoga samopouzdanja sa samoprocjenom govorničkoga samopouzdanja u budućih učitelja razredne nastave. Istraživanje pruža odgovor na pitanje mogu li se na temelju ocjena u studiju i samoprocjene govorničkoga samopouzdanja predvidjeti vršnjačke procjene obilježja govora. U istraživanju su tečnost u izražavanju, bogatstvo rječnika, jasnoća i razgovijetnost govora te govori li student (N = 62) hrvatskim standardnim jezikom korištena kao obilježja jezično i komunikacijski (govorno) kompetentnih govornih modela. Uporabom regresijske analize nalazi predstavljeni u radu upućuju na statistički značajne odnose između konsenzusno mjerenoga govorničkog samopouzdanja i mjerenih obilježja kvalitete govora prema procjeni vršnjaka, samoprocjene govorničkoga samopouzdanja, ali i materijalne pripreme za poučavanje iskazane prosjekom ocjena tijekom učiteljskoga studija. Rezultati podržavaju razlikovanje obilježja govora i govorničkoga samopouzdanja, kao i potrebu ponuditi budućim učiteljima podršku u razvoju govor, ali i pozitivnoga govorničkog samopouzdanja., The aim of this study was to examine the relationships between the self-assessment and the peer assessment of public speaking confidence and some features of the public speaking quality of the future primary school teachers. In this study the speech fluency, richness of vocabulary, speaker’s clarity and speech intelligibility, as well as the use of the standard language in speaking, were used as measures of communicative and linguistic competence in the sample of 62 students of Teacher Studies University. The regression analyses presented in the paper suggested a statistically significant relationships between the consensually and self-assessed public speaking confidence, and measured features of speaking quality, as well as the students' subject or material preparedness for teaching, when it is expressed as the students' grade point average. The results supported differentiation between the features of speech and public speaking confidence, as well as pointed to the present need to offer the future teachers the support in the development of positive public speaking confidence, and a greater speaking quality., Das Ziel der Studie ist die Untersuchung der Zusammenhänge zwischen den Bewertungen der Gleichaltrigen von Sprachmerkmalen und rhetorischem Selbstvertrauen und der Selbstbewertung des rhetorischen Selbstvertrauens bei den zukünftigen Grundschullehrern. Die Untersuchung liefert eine Antwort auf die Frage, ob anhand der Studiennoten und der Selbstbewertung von rhetorischem Selbstvertrauen die Bewertungen der Gleichaltrigen von Sprachmerkmalen vorhergesagt werden können. Bei der Studie wurden fließender Ausdruck, reichehaltiges Vokabular, Klarheit und Sprachverständlichkeit, sowie die Tatsache, ob der Student (N = 62) die vorschriftsmäßige Standardsprache spricht, als Merkmale der sprachlichen und kommunikationskompetenten Sprachmodelle verwendet. Durch die Regressionsanalyse weisen die in der Arbeit dargestellten Ergebnisse auf die statistisch bedeutenden Zusammenhänge hin und zwar zwischen dem durch den Konsensus bestimmten rhetorischen Selbstvertrauen und den gemessenen Merkmalen der Sprachqualität laut Einschätzung der Altersgenossen, der Selbstbewertung des rhetorischen Selbstvertrauens, sowie der Vorbereitung der Unterrichtsmaterialen mit einer Durchschnittsnote während der Lektion. Die Ergebnisse unterstützen die Unterscheidung von Sprachmerkmalen und rhetorischem Selbstvertrauen sowie den Bedarf nach Unterstützung von zukünftigen Lehrern bei der Sprachentwicklung, aber auch bei der Entwicklung des positiven rhetorischen Selbstvertrauens.

Nacionalni okvirni kurikulum temeljni je dokument koji na nacionalnoj razini donosi vrijednosti i opće ciljeve odgoja i obrazovanja. Odgojem i obrazovanjem izričemo kakvo društvo želimo biti i kakvog čovjeka želimo odgajati i obrazovati. Važno je stoga prepoznati zajedničke vrijednosti koje trebaju podupirati odgojno-obrazovno djelovanje. U tom se smislu od učitelja očekuje promišljanje o vrijednostima te djelovanje u skladu sa zajednički usuglašenim društveno-kulturnim i odgojno-obrazovnim vrijednostima. Nacionalni okvirni kurikulum osobitu pozornost daje sljedećim vrijednostima: znanju, solidarnosti, identitetu i odgovornosti. One proizlaze iz opredijeljenosti hrvatske obrazovne politike za cjelovit osobni razvoj učenika, za čuvanje hrvatske duhovne i materijalne nacionalne baštine, za europski suživot i za stvaranje društva znanja. U radu se promišlja o ulozi učitelja kao nositelja temeljnih vrijednosti u suvremenoj školi. Cilj je ovoga istraživanja ispitati kojim vrijednostima učitelji daju prioritet prilikom njihova integriranja u sadržaje temeljnoga obrazovanja i svakodnevnoga školskog života. U ispitivanju su sudjelovali učitelji razredne nastave iz dva grada, Osijeka i Splita. Podatci su prikupljeni pomoću anketnoga upitnika. Upitnik se sastoji od 66 tvrdnji koje se odnose na procjenu važnosti pojedine vrijednosti. S obzirom na dobivene rezultate istraživanja očekuje se da će u suvremenom nastavnom procesu biti zastupljene temeljne vrijednosti. Osim materijalnih, ekonomskih, znanstvenih, tehničkih, bioloških i prirodnih vrijednosti, u odgojno-obrazovnomu sustavu potrebno je podjednako ugraditi i isticati društvene, estetske, kulturne, duhovne, religiozne i moralne vrijednosti. Od suvremenoga se učitelja očekuje odgoj i obrazovanje odgovorne, istinoljubive, poštene, mirotvorne, tolerantne i solidarne osobe, osobe stvaralačkoga duha, s dubokim osjećajem za obitelj i za očuvanje hrvatske nacionalne baštine, osobe koja poštuje vrijednosti drugih kultura i naroda., The national curriculum framework is a basic document which contains general educational aims at the state level. Education and upbringing state what kind of society we want and what kind of person we aspire to raise. Therefore it is crucial to recognize common values that should support educational efforts. In that sense, a teacher should think about values and work in accordance with commonly agreed socio-cultural values. The national curriculum framework devotes special attention to the following values: knowledge, solidarity, identity and responsibility. They are an outcome of Croatian educational politics which supports integral personal development of a pupil, maintaining Croatian spiritual and material national heritage, European coexistence and a knowledge based economy. The paper considers the role of teachers as bearers of fundamental values in a contemporary school. The first aim of the research was to examine which values teachers prioritise when integrating them into primary educational content and everyday school life. Since teachers directly participate in the realization of the curriculum’s values learning objectives, the first hypothesis considers the assumption that teachers have a high regard for a certain value’s importance. One hundred and six teachers from two towns, Osijek and Split, participated in the research. The questionnaire used in the research consisted of 66 statements estimating the importance of a certain value. The data analysis will use univariate analysis: determining the answer distribution. The obtained research results suggest that fundamental values will be an integral part of contemporary teaching. Besides material, economic, scientific, technical and biological values in educational process, it is necessary to include and emphasise social, aesthetic, cultural, spiritual, religious and moral values. Nowadays a teacher is expected to raise a truthful, honest, peace-loving and responsible individual, a person who is creative and has deep feelings for family and Croatian national heritage and respects the values of other cultures and nationalities.

Nasilje u odgojno-obrazovnom sustavu ne mora izvirati iz vršnjačkih, već i iz odnosa učenika s odgojno-obrazovnim djelatnicima. Učitelji koji su agresivni, grubi, hladni, koji galame, vrijeđaju, ismijavaju, diskriminiraju i favoriziraju, podcjenjuju, isključuju, tračaju, utjeruju strah i slično zapravo pokazuju agresivno odnosno nasilno ponašanje usmjereno protiv trenutne i dugoročne dobrobiti učenika. Cilj je ovoga istraživanja ispitati učestalost takva ponašanja u opisima defi nirajućih obilježja kvalitetnih, uspješnih i idealnih učitelja, odnosno obilježja neuspješnih i nekvalitetnih učitelja. Sudionici su bili polaznici pedagoško psihološke i didaktičkometodičke izobrazbe nastavnika u Osijeku, Slavonskom Brodu i Koprivnici (N = 119) te studenti 3. godine Učiteljskoga studija u Slavonskom Brodu (N = 41). Sudionici su se prisjetili triju kvalitetnih, uspješnih, odnosno po osobnom sudu idealnih učitelja/-ica koji/-e su im predavali tijekom dosadašnjeg obrazovanja te su u obrazac upisali obilježja koja te učitelje najbolje opisuju. Isto su učinili za tri neuspješna i nekvalitetna učitelja. Prikupljeno je 145 pozitivnih obilježja (pridjeva), s ukupnom frekvencijom od 1120 navoda, te 174 negativnih obilježja, s ukupnom frekvencijom od 770 navoda. Konsenzusna tematska područja obilježja učitelja (inteligencija i kreativnost, karakter i moralnost, emocionalna kompetentnost, metodička kompetentnost) i faktorski razvrstani hrvatski bipolarni markeri petofaktorskog modela ličnosti poslužili su kao dvaokvira pri obradi podataka. Znakovit je potpun izostanak agresivnih ili nasilnih obilježja u opisima idealnih učitelja te njihova prisutnost u nekvalitetnih i neuspješnih učitelja. Dobiveni su nalazi interpretirani u skladu s profesionalnim zahtjevima i sukladnosti konstelacije ličnosti odgojno-obrazovnih djelatnika (ugodna i otvorena, metodički i emocionalno kompetentna, moralna osoba) s metodičkom uspješnosti i optimalnim postizanjem odgojno-obrazovnih ciljeva te zaštitom učenika., Violence in the educational system arises not only from peer relations, but also from the relationship between students and teachers. Teachers who are aggressive towards their students (e.g. who are rough, cold, who yell, insult, ridicule, discriminate, favorize, underestimate, exclude, gossip or spread fear), actually demonstrate aggressive or violent behavior directed against the current and long-term well-being of students. The aim of this study was to examine the incidence of teachers’ aggressive behaviors in describing and defi ning characteristics of both successful/ideal teachers and unsuccessful/aggressive teachers. The participants were students of pedagogical-psychological and didactic-methodical training of teachers in Osijek, Slavonski Brod and Koprivnica (N = 119), and third year students of Teacher Studies in Slavonski Brod (N = 41). Participants were asked to recall three good, successful or ‘ideal’ teachers from their previous education as well as to think of three teachers of poor quality they previously had. With an overall frequency of 1120 positive descriptions, 145 unique positive defining characteristics were found. Out of overall frequency of 770 negative descriptions, 174 unique negative defining characteristics were found. Two frames of data analysis were used: a) consensually agreed upon thematic areas of teacher defining characteristics (methodical performance or teaching competence, intelligence and creativity, character and morality, and emotional competence), and b) Croatian bipolar markers of a five-factor model of personality. The results demonstrated an absence of aggressive or violent behaviors in the descriptions of ideal teachers, and the presence of aggressive behaviors in unsuccessful teachers of poor quality. The results were interpreted in accordance with professional requirements and conformity of personality constellation of teachers (friendly and open, methodically and emotionally competent, and moral) with methodical performance or teaching competence and an optimal achievement of educational objectives, as well as the protection of the students.

Za Republiku Hrvatsku završava dugogodišnje razdoblje tranzicije. Ove godine čine se zadnje pripreme da RH može pristupiti Europskoj uniji. Život u visokorazvijenom demokratskom društvu kakav se njeguje u Uniji donosi goleme prednosti pojedincu, ali od njega zahtijeva i preuzimanje uloge aktivnog građanina koji je sposoban snositi odgovornost za svoje odluke i postupke. Kako bismo bili sposobni za takav život, nužna je određena priprema mladih ljudi, u čemu, osim obitelji, veliku ulogu imaju odgojno-obrazovne institucije, odnosno škole. Hrvatska se uvođenjem Nacionalnog okvirnog kurikuluma i kurikuluma Građanskog odgoja i obrazovanja pridružila težnjama zemalja članica Unije u promicanju središnjih vrijednosti europskoga obrazovanja kao aktivnoga, interdisciplinarnoga i suradničkoga procesa u čijem su središtu vrijednosti poput ljudskih prava, demokracije, nenasilja, poštivanja drugih, solidarnosti, očuvanja ekoloških sustava i ujednačenoga razvoja, jednakih mogućnosti i osobne odgovornosti., Croatia is about to end a transitional period of many years’ standing. This year, the final preparations which will enable Croatia to join the EU are being completed. Life in highly developed democratic societies, such as the ones in the EU, has numerous benefits for an individual, but also creates demands for taking on the role of active citizens who are capable of accepting responsibilities for their decisions and actions. In order to be able to meet these expectations, it is essential for young people to be well-prepared. Besides families, educational institutions, i.e. schools, play a crucial role in this process. By implementing the National Curriculum Framework and Civil Education Curriculum, Croatia has joined the EU members’ aspirations to promote the central values of European education, which is an active, interdisciplinary and cooperative process. These key values are human rights, democracy, nonviolence, respecting others, solidarity, protection of eco systems, promoting even development, equal opportunities and personal responsibility.

Autorice na kritičan način analiziraju razvoj kulturnog menadžmenta u uvjetima globalizacije obrazovanja uvažavajući utjecaj svjetskih trendova, kulture, nacionalnog identiteta, ljudskih resursa, tržišta, navodeći primjer iz prakse. Komparacijom i analizom dostupnih podataka i vlastitog iskustva došlo se do zaključaka o dualnosti utjecaja globalizacije na ekonomsku i obrazovnu sferu te na sve veću potrebu uključivanja menadžmenta u razvoj kulture. Zadatak istraživanja bio je prepoznati načine upravljanja prema progresivnijim i modernijim metodama razvoja kulturnog menadžmenta. Autorice sagledavaju umjetnost kao dio života i čin ekspresivnog izražavanja i kreativnosti. Polazeći od pretpostavke da je za kvalitetan obrazovni i kulturni rad potrebno znanje iz multidisciplinarnih područja, npr. ekonomije, kulture, pedagogije i dr., u radu će se iznijeti prijedlog strategije organizacije kulturnih resursa dobiven na osnovi višegodišnjeg iskustva i istraživanja u kulturnoj i obrazovnoj djelatnosti.

U radu se prezentira istraţivanje provedeno u 40 osnovnih škola u Republici Hrvatskoj s namjerom ispitivanja stavova i mišljenja uĉitelja o budućim aktivnostima rada škola u implementaciji koncepta odgoja i obrazovanja za odrţivi razvoj. Zadatci istraţivanja bili su usmjereni na procjenu budućnosti rada škola: kako na tu budućnost gledaju ispitanici u školama koje posjeduju status eko- škole, a kako ispitanici koji rade u školama koje ne posjeduju taj status, te postoje li razlike meĊu ispitanicima s obzirom na djelatnike u školama, struĉnu spremu i radno iskustvo. Rezultati su ukazali na visoka oĉekivanja naših ispitanika. Rezultati istraţivanja ukazali su na orijentiranost rada škola k postizanju veće odgovornosti i većoj promociji vrijednosti u budućnosti rada škola u implementaciji i promicanju koncepta odgoja i obrazovanja za odrţivi razvoj, ali i uopće. Budući napori u radu škola moraju se usmjeriti na osvještavanje znaĉaja uloge škola kao promicatelja odrţivog razvoja, putem obrazovanja i struĉnog usavršavanja uĉitelja, veće ukljuĉenosti uĉenika, obitelji i lokalne zajednice.