Search

Dijagnostika bolesti jetre u pasa i mačaka predstavlja vrlo složenu i zahtijevnu kliničku pretragu. Potrebno je učiniti hematološke pretrage i biokemijske odrednice u serumu, analizu urina, analizu tekućine iz abdomena, te rendgenološku i ultrazvučnu dijagnostiku jetre. Za konačnu dijagnozu vrlo je bitna histopatološka pretraga biopsata jetre.

Upalna crijevna bolest je termin uzet iz humane medicine koji opisuje skupinu poremetnji karakteriziranu histološkim nalazom upale crijeva i nazočnošću trajnih ili povremenih gastrointestinalnih simptoma. Ovaj rad daje kratki uvid u etiologiju, kliničku sliku, dijagnostiku i terapiju ove bolesti.

Uz upotrebu rastućeg spektra laboratorijskih analiza koje ispituju zgrušavanje krvi, moguća je točnija dijagnostika većine bolesti. Nasljedne poremetnje sustava zgrušavanja u životinja mogu izazvati: A.KRVARENJA 1. HEMOFILIJA A: javlja se kod mnogobrojnih čistokrvnih pasmina pasa, mješanaca, konja te kod mačaka ; 2. von Willebrandova bolest (VWD): životinja s VWD-om može iskrvariti do smrti nakon kirurškog zahvata ; 3. hemofilija B: klinički znakovi sliče hemofiliji A, ali su puno izraženiji ; 4. manjak čimbenika X (Stuartov čimbenik): javljaju se krvarenja u neonatalnom periodu koja često završavaju smrtno ; 5. defekti funkcije trombocita: klinički znakovi variraju, a dolaze do izražaja prilikom kirurških zahvata. B. TROMBOZU: 1. manjak antitrombina lll: poznat kao heparin kofaktor, najvažniji je inhibitor sustava zgrušavanja ; 2. manjak PC-a ; 3. manjak PS-a ; 4. disfibrinogenemija: fibrinogen nije funkcionalno aktivan ; 5. plazminogenemija: javlja se ako se poveća aktivnost inhibitora tkivnog aktivatora plazminogena. Stečene poremetnje sustava zgrušavanja mogu izazvati: A. KRVARENJA: 1. trovanje preparatima rodenticida- ovisno o stupnju trovanja, klinički znakovi variraju od blage anemije do teških krvarenja ; 2. trombocitopenije: vrlo čest poremećaj kod životinja. Krvarenja, ako se jave, obično su kapilarnog tipa ; 3. trombopatije: označavaju kvalitativne poremetnje trombocita, bez promjene njihovog broja ; 4. monoklonske gamapatije: mogu biti uzrokom nespecifične tendencije krvarenju ; 5. bolesti jetre: akutne ili kronične jetrene bolesti često uzrokuu sklonost krvarenju ; 6. potrošna koagulaopatija (DIK) uvijek se javlja kao sekundarni sindrom, i vrlo često završava smrću životinje. B. TROMBOZU: 1. mnogobrojna klinička stanja koja uključuju parazitemiju, hemolizu, trudnoću, sepsu, vaskulitis i mnoga druga ; 2. trombocitni defekti: povećan broj trombocita, pojačana agregacija, povećane koncentracije supstancija koje oslobađaju aktivirani trombociti ; 3. poremetnje protoka krvi i krvnih žila: imobilizacija značajno doprinosi riziku razvoja tromboze

Tijekom travnja 2000. godine u Nacionalnom parku "Brijuni" uzeta je krv od trinaest jednogodišnjih jelena lopatara (devet mužjaka i četiri ženke). Životinje od kojih su uzeti uzorci krvi bile su dobrog zdravstvenog stanja, ali slabije tjelesne građe i zbog toga su izlučene iz daljnjeg uzgoja. Budući da na Brijunima obitava vrlo velika populacija jelene lopatara na relativno malom prostoru (500 ha), željeli smo ustanoviti postoje li odstupanja u biokemijskim pokazateljima iz krvnog seruma između pripadnika pojedinih vrsta jelenske divljači s obzirom na tip staništa. Usporedili smo biokemijske vrijednosti krvnog seruma u jelenskih vrsta otočkih (lopatar) i kontinentalnih (lopatar, bjelorepan, crnorepi jelen). Dobiveni rezultati pokazuju da postoje statistički značajna odstupanje biokemijskih parametara između pripadnika pojedinih vrsta. U lopatara s otočkog staništa utvrdili smo veću razinu ureje u krvnom serumu te nešto jaču aktivnost ALP-a, dok su svi ostali biokemijski parametri (kreatinin, kolesterol, ukupni proteini, albumini, AST, ALT) iskazali veće vrijednosti u jelena s kontinentalnih staništa.

U radu se prikazuju rezultati sitraživanja bolesti ovaca u području Ličko-Senjske županije. Provedene kliničke, patološke, parazitološke, hematološke i serološke pretrage upućuju na nazočnost šuge, nutritivne miopatije, anemije i kronične metiljavosti.

Kako su tijekom protekle jeseni i zime 1995/1996 uočena znakovito povećana uginuća ovaca svih dobi i pasmina na području Ličko-senjske županije, te smo tijekom proljeća 1996. proveli pilot istraživanja zdrastvenog stanja ovaca na tom području. Rezultati ukazuju na vrlo kompleksnu patologiju koja se može istražiti i sanirati samo sustavnim visoko stručnim veterinarskim radom. Pored sporadičkih uginuća ovaca uzrokovanih različitim bolestima, najčešće utvrđene patološke promjene pokazuju teške poremećaje zdravlja kao što su teške anemije, oštećenja skeletne muskulature i srca i nazočnost toksoplazmoze.