Search

Stres fraktura rebra (SFR) je u veslanju ozljeda koja se među veslačima i veslačicama događa prilično često. Takva vrsta tjelesne povrede trenutno udaljava sportaša od svih planiranih trenažnih i natjecateljskih aktivnosti te zahtjeva preciznu i pravovremenu dijagnozu kao i učinkovit plan što skorijeg oporavka. Stoga je potrebno razumjeti kretnju i biomehaniku veslanja, etiologiju i čimbenike rizika, moguće mehanizme ozljeđivanja, metode oporavka te učinkovitost moguće strategije prevencije SFR-a, što je ujedno i cilj ovog rada. Stress fracture of the rib (SFR) is a rowing injury that occurs quite often among male and female rowers. This type of bodily injury currently distances the athlete from all planned training and competition activities and requires an accurate and timely diagnosis as well as an effective plan for recovery as soon as possible. Therefore, it is necessary to understand the movement and biomechanics of rowing, etiology and risk factors, possible mechanisms of injury, methods of recovery and the effectiveness of a possible strategy for the prevention of SFR, which is also the aim of this paper.

Cilj ovog istraživanja bio je istražiti povezanost biomehaničkih pokazatelja izvedbe i uspješnosti u veslanju kod studenata početnika. Na temelju pregleda literature utvrđeno je kako nije dovoljno istražena povezanost između biomehaničkih pokazatelja izvedbe s brzinom čamca te uspješnost posade. Uzorak je činilo 72 studenata treće godine Kineziološkog fakulteta, 27,78 % studenata (N = 20) i 72,22 % studentica (N = 52) koji su imali zadatak što brže preveslati dionicu 500 metara u školskom četvercu na pariće s kormilarom. Svi ispitanici su podjednake razine znanja veslačke tehnike s obzirom da se radi o početnicima u veslanju. Dobiveni rezultati su pokazali da veći broj zaveslaja tijekom utrke na 500 metara kod odraslih početnika nije pozitivno povezan s ukupnim izveslanim vremenom, što je zanimljivo s obzirom da u današnje vrijeme kod vrhunskih veslača se želi postići što veći broj zaveslaja u minuti jer bi trebao biti pozitivno povezan s brzinom i izveslanim vremenom. Kod rezultata za brzinu i akceleraciju smo dobili očekivane rezultate jer su brže posade imale i veće srednje vrijednosti brzine i akceleracije, ali je zanimljivo da najbrže posade nisu imale nužno i maksimalnu postignutu brzinu i akceleraciju, no manje su radile veće pogreške kojima bi bitno narušile brzinu čamca. Za rezultate koji nam govore o vremenu potrebnom za izvesti jedan ciklus zaveslaja utvrđeno je da su manje uspješne posade imale velike maksimalne vrijednosti te varijable što dovodi do zaključka da su imali veće pogreške i praktički zaustavili čamac svakom većom pogreškom. Varijabla impuls zaveslaja je u jako velikoj korelaciji s ukupnim izveslanim vremenom posade tj. posade s većim vrijednostima su postigle bolje rezultate. Napomenimo i da je akceleracija u velikoj korelaciji, a brzina u gotovo savršenoj korelaciji s ukupnim izveslanim vremenom odnosno uspješnosti posade na dionici od 500 metara. Istraživanje je pokazalo da ne možemo očekivati jednaku povezanost biomehaničkih pokazatelja izvedbe i uspješnosti u veslanju kod studenata početnika kao što očekujemo isto kod vrhunskih veslača. Kod veslača početnika uspješnost posade uvelike određuje broj i veličina tehničkih pogrešaka. The aim of this study was to investigate the relationship between biomechanical performance indicators and rowing performance in novice students. Based on a review of the literature, it was found that the relationship between biomechanical performance indicators with boat speed and crew performance has not been sufficiently investigated. The sample consisted of 72 third-year students of the Faculty of Kinesiology, 27.78% of students (N = 20) and 72.22% of female students (N = 52) who they had the task of crossing the 500-meter section of the school quartet as fast as possible into pairs with the coxswain. All respondents have the same level of knowledge of rowing technique since they are beginners in rowing. The obtained results showed that a greater number of strokes during the 500 meter race in adult beginners is not positively related to the total rowing time, which is interesting considering that nowadays top rowers want to achieve as many strokes per minute as possible because it should be positive related to speed and time taken. In terms of speed and acceleration results, we got the expected results because faster crews had higher mean values of speed and acceleration, but it is interesting that the fastest crews did not necessarily have the maximum speed and acceleration, but less major errors that would significantly impair the speed of the boat. For the results that tell us about the time required to perform one stroke cycle, we can say that less successful crews had large maximum values of this variable, which leads to the conclusion that they had bigger mistakes and practically stopped the boat with every bigger mistake. For the paddle impulse variable, we can say that it is in a very large correlation with the total set time of the crew, i.e. that crews with higher values achieved better results. Note that the acceleration is highly correlated, and the speed is almost perfectly correlated with the total time set, i.e. the performance of the crew on the section of 500 meters. Research has shown that we cannot expect the same correlation between biomechanical performance indicators and rowing performance in beginner students as we expect the same in top rowers. For novice rowers, crew performance is largely determined by the number and magnitude of technical errors.

Crossfit je zadnjih 20 godina jedna od najbrže rastućih tjelesnih aktivnosti današnjice. Jedan od razloga zašto se brzo širi, osobito među općom populacijom jest njegova svestranost odnosno količina elemenata te motoričke i funkcionalne sposobnosti koje je njome moguće razvijati. Zbog velike količine tehničkih elemenata, a time i pokreta, dolazi i do veće mogućnosti neidealnih obrazaca pokreta što je potencijalni uzrok sindroma prenaprezanja ili ozljeda. Glavni cilj ovog rada je opisati mehanizme nastanka sindroma prenaprezanja kao što su loša postura, neadekvatna aktivacija segmenata lokomotornog sustava i kompenzatorne kretnje uslijed istih, te moguće preventivne radnje. Najčešći sindromi prenaprezanja u Crossfit-u su tendinitis duge glave m. biceps brachii, patelarni tendinitis i lumbalni bolni sindrom. Moguće ih je prevenirati adekvatnom aktivacijom segmenata lokomotornog sustava te korekcijom posture, kao i pravilnom izvedbom vježbi. Crossfit has been one of the fastest growing physical activities of today for the past 20 years. One of the reasons why it spreads rapidly, especially among the general population, is its versatility, that is the amount of elements and the skill-related fitness components that can be developed with it. Due to the large amount of technical elements, and thus movement, there is a greater possibility of non-ideal patterns of movement, which is a potential cause of overexertion syndrome or injury. The main goal of this paper is to describe the mechanism of overuse syndrome such as poor posture, inadequate activation of segments of the locomotor system and compensatory movements due to them, and possible preventive actions. The most common overexertion syndromes in Crossfit are upper m.biceps brachii tendonitis, patellar tendinitis, and lumbar pain syndrome. It is possible to prevent them by adequate activation of segments of the locomotor system and posture correction, as well as proper performance of exercises.

Sportaši, vođeni željom za ostvarivanjem što boljih sportskih rezultata, uz naporne treninge često koriste i dodatke prehrani. Kofein je od strane Svjetske antidopinške agencije dozvoljeni dodatak prehrani za kojim sportaši posežu zbog njegova stimulativnog djelovanja. Kofein se u organizam može unijeti u različitim oblicima; u kavi, čaju, kroz energetske napitke, žvakaće gume i gelove koji sadržavaju kofein, te kao anhidrirani oblik – u tabletama ili prahu. Danas postoje dokazi koji podupiru ergogeno djelovanje kofeina na sportsku izvedbu. Međutim, treba uzeti u obzir da različiti sportovi zahtijevaju različitu razinu opterećenja te bi se moglo očekivati da kofein ne može postići jednak učinak u svakom sportu. Stoga je cilj ovog pregleda literature bio utvrditi postoji li razlika u djelovanju kofeina na sportsku izvedbu u različitim sportovima, ovisno o razini statičkog te dinamičkog opterećenja u pojedinom sportu. Bazirajući se na klasifikaciji sportova osnovanoj na dinamičkim i statičkim opterećenjima u 9 kategorija, iz svake kategorije odabran je barem jedan sport. Odabrani sportovi su sljedeći: golf, streličarstvo, streljaštvo, dizanje utega, odbojka, sprint (trčanje), hrvanje, nogomet, košarka i veslanje. Ovaj sustavni pregled obuhvatio je dvostruko slijepe randomizirane presječne studije koje su proučavale utjecaj kofeina na sportsku izvedbu. Kliničke studije provedene su na zdravim muškim i ženskim dobrovoljcima, većinom profesionalnim sportašima, pri čemu su ispitanici bili sami svoje kontrole. Za svaki sport odabrane su najviše tri dvostruko slijepe randomizirane presječne studije. Iz provedene analize 24 istraživanja proizlazi zaključak da bi konzumacija kofeina mogla biti ergogena za širok spektar sportskih zadataka. Također, podatci iz studija navedenih u ovom radu ukazuju na to da je pozitivan odgovor na konzumaciju kofeina učestaliji u sportovima s višom razinom dinamičkog opterećenja., Athletes, besides hard training, often use food supplements to achieve the greatest results. Caffeine is the World Anti-doping Agency's approved supplement, commonly used among athletes because of its stimulating effect. Caffeine can be taken in various forms; as coffee, tea, energy drinks, caffeinated gums, gels with caffeine, and in anhydrous form – in capsules or powder. Currently, the available knowledge about caffeine consumption suggests caffeine could be ergogenic for numerous sports performances. Nevertheless, different sports require different sport intensity levels, so it could be expected that caffeine wouldn't accomplish the same effect in every sport. Therefore, the main objective of this review was to establish a difference in the effectiveness of caffeine on performance in different sports, depending on dynamic and static exercise components in every sport. Based on the classification of sports established on dynamic and static exercise components divided into 9 categories - there was at least one sport chosen from each category. Selected sports were: golf, archery, target shooting, weight lifting, volleyball, running sprint, wrestling, soccer, basketball, and rowing. This structured review included double-blind randomized cross-over studies that investigated the effects of caffeine on sports performance. Clinical studies were conducted on healthy male and female volunteers, mostly professional athletes, where the subjects served as their own controls. Up to three double-blind randomized studies were chosen for each sport. Based on the analysis of 24 studies the next conclusion could be made: caffeine could be ergogenic for a wide range of sports tasks. Furthermore, data from studies analyzed in this paper indicates that the positive effects of caffeine consumption could be expressed more often in sports with higher dynamic components.

Progresivnim kontinuiranim testom opterećenja na veslačkom ergometru analizirano je 125 veslača hrvatskog nacionalnog i internacionalnog ranga (dob- 23,43 ± 4,38 god; visina- 189,25 ± 5,73 cm; težina- 89,96 ± 9,28 kg; forsirani vitalni kapacitet (FVK)- 7,18 ± 0,91 l; %FSVT- 89,33 ± 2,78 %; HRmax- 192,11 ± 8,99 otk; HRVT- 171,57 ± 8,87 otk i wVT- 316,81 ± 37,93 W) kako bi se izračunao algoritam za procjenu parametara aerobnog energetskog kapaciteta (VO2max i RVO2max) na veslačkom ergometru uvrštavanjem varijabli koje su lako mjerljive i ne zahtijevaju sofisticiranu opremu. Algoritmi koji su izračunati pokazali su da se parametrima koji su lako dostupni može s minimalnom greškom procjene objasniti 52% varijance varijable VO2max (r= 0,72; p< 0,01), te 37% varijance varijable RVO2max (r= 0,60; p< 0,01). Rezultat u relativnom maksimalnom primitku kisika očekivano objašnjava manji postotak varijance varijable zbog toga što postoje varijabilnosti u masi veslača, a ona posredično utječe na taj rezultat. Koeficijenti korelacija koji su na visokoj razini između rezultata izmjerenih u laboratorijskim testovima i rezultata dobivenih izračunima algoritama omogućavaju korištenje algoritama u svakodnevnom treningu, te kontroli treniranosti veslača za procjenu rezultata u varijablama maksimalnog primitka kiskika-VO2max i relativnog maksimalnog primitka kisika- RVO2max. By rowing ergometer test, 125 rowers of Croatian national and international rank (age - 23,43 ± 4,38 years; height - 189,25 ± 5,73 cm; weight - 89,96 ± 9,28 kg; forced vital capacity (FVK) - 7,18 ± 0,91 l;% FSVT- 89,33 ± 2,78 %; HRmax- 192,11 ± 8,99 otk; HRVT- 171,57 ± 8,87 otk and wVT- 316,81 ± 37,93 W) has been tested to calculate an algorithm for estimating aerobic energy capacity parameters (VO2max and RVO2max) on a rowing ergometer by including variables that are easily measurable and do not require sophisticated equipment. The calculated algorithms showed that the parameters that are easily available can explain with minimal estimation error, 52% of the variance of the variable VO2max (r = 0.72; p

Doping u sportu predstavlja kršenje jednog ili više anti-doping pravila, uključujući korištenje zabranjenih supstanci koje povećavaju učinkovitost i/ili korištenje zabranjenih prikrivajućih tehnika. Osim što ozbiljno ugrožava zdravstveni status pojedinca, doping narušava imidž sporta i njegove osnovne vrijednosti pa se borba protiv dopinga nameće kao jedna od najvažnijih tema u sportu danas. Cilj istraživanja bio je utvrditi faktore povezane s doping ponašanjem kod sportaša uključenih u sportove izvedbe, točnije kod veslača, jedriličara i plivača. Ispitanike u istraživanju sačinjavalo je ukupno 240 sportaša (159 muškaraca, 81 žena) iz veslanja (58 muškaraca, 9 žena), jedrenja (42 muškarca, 38 žena) i plivanja (59 muškaraca, 35 žena). Varijable su prikupljene kroz 2 prethodno validirana upitnika: Questionnaire of Substance Use (QSU), (ii) Knowledge of Doping and Performance-Enhancing Drugs (KD), a generalno ih je moguće podijeliti na (1) sociodemografske faktore, (2) sportske faktore, (3) faktore znanja o prehrani i dopingu i (4) doping faktore. Kao kriterij je uzeta varijabla potencijalnog doping ponašanja koja je tretirana kao multinomialna varijabla s 3 kategorije: pozitivan, neutralan i negativan stav naspram dopinga. Kod obrade podataka izračunati su deskriptivni statistički podaci ovisno o karakteru varijable (aritmetička sredina i standardna devijacija, odnosno frekvencije i postoci), analiza razlika između sportova i spolova je izračunata t-testom za parametrijske varijable i Chi2, Mann-Whitney i Kruskal-Wallis testom za neparametrijske. U završnoj fazi obrade podataka korištena je multinomialna regresija analiza za izračunavanje povezanosti prediktora i doping ponašanja kao kriterija. Najmanja tendencija dopingu od analiziranih sportova pronađena je u jedrenju gdje 78.75% jedriličara ne bi konzumiralo doping, dok je kod plivača i veslača taj udio 75.53% odnosno 60.32%. Kod sva tri sporta nisu pronađene značajne razlike po pitanju doping ponašanja između različitih dobnih kategorija. Kod uzorka veslača jedini značajan prediktor doping ponašanja pokazala se varijabla u kojoj se ispitivao primarni izvor informacija o dopingu i prehrani. Ukratko, oni veslači kojima su primarni izvor znanja o dopingu vanjski izvori, pokazuju značajno veću tendenciju korištenja dopinga. Kod jedriličara se kao prediktor dopinga pokazalo nekoliko varijabli: „znanje o dopingu“, „povjerenje u službene osobe“, „primarni izvor znanja o dopingu, „kazne za doping prekršitelje“ i „doping u jedrenju“. Jedini faktor koji utječe na doping ponašanje u istraženom uzorku plivača je njihovo mišljenje o prisutnosti dopinga u plivanju. Jednaka tendencija dopinga kod juniora i seniora, koja se pokazala u sva tri analizirana sporta, jasno daje signal za specifično usmjerenom anti-doping kampanjom za adolescente s ciljem stvaranja ispravnih stavova i ponašanja po pitanju sportskih i zdravstvenih navika mladih sportaša. Rezultati istraživanja ukazali su i na potrebu za edukacijom o doping problematici, kako trenera i liječnika koji bi trebali imati povjerenja od sportaša i biti primarni izvor znanja, tako i kod samih sportaša, pogotovo jedriličara kod kojih se znanje pokazalo kao protektivni faktor od doping ponašanja. Nalaz koji se ponavljao u svim sportovima je utjecaj percepcije kontaminiranosti sporta dopingom na pozitivno doping ponašanje. Uzimajući u obzir načela teorije samokategorizacije po kojoj pojedinci prihvaćaju norme i obrasce ponašanja članova grupe s kojom se identificiraju, nameće se potreba za pokretanjem anti-doping trenda u sportovima koji će služiti kao svojevrsni okidač mijenjanja percepcije o prisutnosti dopinga u sportu, a time posljedično smanjiti tendenciju korištenja dopinga. Doping in sports refers to the violation of one or more anti-doping rules, including the consumption of banned performance-enhancing substances and/or the application of prohibited masking techniques. Besides it is serious health-threatening behavior, doping damages sport image and fundamental values so the global fight against doping is one of the most important issues in sports these days. Research aim was to identify factors associated with potential doping behavior for athletes included in performance sports - swimming, Olympic sailing and rowing. Participants in this study in the study consisted of a total of 240 athletes (159 men, 81 women) from rowing (58 men, 9 women), sailing (42 men, 38 women) and swimming (59 men, 35 women). Variables were collected through 3 previously validated questionnaires: Questionnaire of Substance Use (QSU), (ii) Knowledge of Doping and Performance-Enhancing Drugs (KD), and Questionnaire on Factors of Hesitation (QFH), and can generally be divided into ( 1) sociodemographic factors, (2) sports factors, (3) factors of knowledge about nutrition and doping and (4) doping factors. The criterion was a variable of potential doping behavior, which was treated as a multinomial variable with 3 categories: positive, neutral and negative attitude towards doping. Descriptive statistics were calculated depending on the character of the variable (arithmetic mean and standard deviation or frequencies and percentages), analysis of differences between sports and gender were calculated by t-test for parametric variables and Chi2, Mann-Whitney and Kruskal-Wallis test for nonparametric. In the final phase of data analyzing, multinomial regression analysis was used to calculate the association of predictors and doping behavior as criteria. The smallest tendency for doping from the analyzed sports was found in sailing, where 78.75% of sailors would not consume doping, while swimmers and rowers had a share of 75.53% and 60.32%, respectively. In all three sports, no significant differences were found in terms of doping behavior between different age categories. In the sample of rowers, the only significant predictor of doping behavior was the variable in which the primary source of information on doping and nutrition was examined. In short, those rowers whose primary source of knowledge about doping are external unofficial sources, showed a significantly higher tendency to use doping. In sailors, several variables have been shown to be predictors: "knowledge of doping", "trust in officials", "primary source of knowledge about doping", "penalties for doping offenders" and "sailing doping". The only factor influencing doping behavior in the swimmers sample studied, was their opinion of the presence of doping in swimming.The equal tendency of doping in juniors and seniors, which was shown in all three analyzed sports, clearly sends a signal for a specifically targeted anti-doping campaign for adolescents with the aim of creating correct attitudes and behaviors regarding sports and health habits of young athletes. The results of the research also indicated the need for education on doping, both for coaches and doctors who should have confidence from athletes and be the primary source of knowledge, and for athletes themselves, especially sailors whose knowledge has proven to be a protective factor against doping behavior. A recurring finding in all sports is the impact of the perception of sport contamination by doping on positive doping behavior. Taking into account the principles of the theory of self-categorization according to which individuals accept the norms and patterns of behavior of members of the group with which they identify, there is a need to launch an anti-doping trend in sports that will serve as a trigger to change perceptions of doping in sport and consequently lead to lower doping tendency in sport.

U veslanju, fizioloških obilježja kao što su maksimalni primitak kisika, maksimalna frekvencija srca i maksimalni puls kisika predstavljaju važne faktore uspješnosti. Veslanje je sport u kojem dominira ciklička struktura kretanja, a glavna je kondicijska sposobnost aerobna izdržljivost. Kako bi se dobili objektivni podaci o aerobnoj izdržljivosti veslača, potrebno je dobiti podatke o maksimalnom primitku kisika (VO2max) koji predstavlja maksimalnu količinu kisika koju organizam troši u jedinici vremena. Fiziološki gledano, maksimalni primitak kisika ovisi o usklađenom djelovanju respiratornog sustava, kardiovaskularnog sustava i mišićnog sustava koji ima ulogu efektora. Primarna je svrha rada bila opisati razvoj fizioloških obilježja dvojice elitnih veslača – olimpijskih pobjednika, a sekundarno se ispitivala adaptacija njihovih fizioloških karakteristika na dugogodišnji vrhunski trening. Najveća vrijednost maksimalnog primitka kisika izmjerena tijekom testiranja je bila 2015. godine kada su veslači imali 26 godina, a iznosila je 7,09 l/min. Maksimalna frekvencija srca opadala je za 0,5 otkucaja na minutu po godini od 2006. do 2015. godine. Vrijednosti su 2006. godine iznosile 189 otkucaja po minuti, a 2015. 183,5 otkucaja po minuti. Puls kisika najviše je vrijednosti imao kada su veslači imali 26 godina, 38,8 ml O2/otk, što objašnjava održavanje iznimno visokog VO2max usprkos padu maksimalne frekvencije srce tijekom promatranog razdoblja. In rowing, physiological characteristics such as maximum oxygen consumption, maximum oxygen pulse and maximum heart rate represents important factors of success. Rowing is sport where cyclic motion structure dominates, and main condition ability is aerobic endurance. To get objective information about aerobic endurance of rowers, it's necessery to get dates about maximum oxygen consumption (VO2max) who represents maximum amount of oxygen in certain time. From physiological perspective, maximal oxygen consumption depends of respiratory system, cardiovascular system and muscular system coordination where muscles have effectory role. The main purpose of this research was describing physiological characteristics of two Olympic winners, and secondary adaptation of their physiological characteristics on longterm training was examined. The highest maximal heart rate values measured between testing was in 2015 when rowers were 26 years old, and it was 7,09 l/min. Maximal hearth frequency was reducing 0,5 beats per year from 2006 to 2015. Values were 189 beats per minute in 2006 and 183,5 in 2015. Highest values of oxygen pulse were achieved when rowers were 26 years, 38,8 ml O2/beat which explains extremely high VO2max maintaining despite reducing maximal heart rate during the research conduction.

Cilj istraživanja bilo je utvrditi mogućnost predikcije rezultata u testu na 2000 metara na veslačkom ergometru, kao pokazatelju veslačke uspješnosti, testom vršne izlazne snage. U istraživanju je sudjelovalo 8 veslačica i 12 veslača Veslačkoga kluba Iktus iz Osijeka (AS ± SD: dob 15,6 ± 0,6 god; visina 179,0 ± 10,3 cm; masa 74,0 ± 11,7 kg). Uvjet za sudjelovanje bilo je minimalno 12 mjeseci aktivnoga treniranja veslanja. Svi ispitanici imali su jednaku pripremu za testiranje koja se sastojala od četiriju faza. Prva faza jest pedaliranje na statičnom biciklu, druga dinamičko istezanje, treća aktivacija i četvrta veslanje. Testiranje se sastojalo od 12 zaveslaja na veslačkom ergometru; 6 zaveslaja bilo je uvodnih nakon kojih je slijedilo 6 maksimalnih zaveslaja. Prosjek tih 6 maksimalnih zaveslaja (u W) korišten je kao rezultat u testu vršnog izlaza snage. Svi ispitanici obavili su testiranje na veslačkom ergometru Concept II (Model D). Korišten je Pearsonov koeficijent korelacije za utvrđivanje povezanosti između rezultata u testu na veslačkom ergometru na 2000 metara i rezultata u testu vršne izlazne snage te regresijska analiza za definiranje regresijske jednadžbe tj. predikcijskog modela. Rezultati su pokazali da je regresijski model statistički značajan (p < 0,001), koeficijent multiple korelacije iznosi R = 0,959; a koeficijent determinacije R2 = 0,920. Jednadžba kojom se može prognozirati veslačka uspješnost, odnosno rezultat u testu na 2000 metara temeljem rezultata u testu vršne izlazne snage, glasi: Rezultat na 2000 m = 23,27 + 0,42 x (prosjek 6 maksimalnih zaveslaja). Test vršne izlazne snage jest vremenski i energetski ekonomičniji od testa na 2000 m te se može predložiti kao korisna metoda za provjeru treniranosti veslačica i veslača mlađih dobnih kategorija. The aim of the study was to determine the possibility of predicting the results in the test at 2000 meters on a rowing ergometer, as an indicator of rowing success, with the test of peak power output. The study involved 8 female rowers and 12 male rowers of the Iktus Rowing Club aged 14 to 16, average age 15.6 +/- 0.6, height 179 +/- 10.3 cm and weight 73.95 +/- 11.7 kg. The condition for participation was a minimum of 12 months of active rowing training. All subjects had the same preparation which consisted of 4 phases. The first phase was pedaling on a static bicycle, the second phase dynamic stretching, the third phase activation and the fourth phase rowing. Testing consisted of 12 strokes, 6 strokes were introductory, followed by 6 strokes performed maximally strongly on a rowing ergometer. The average of these 6 maximum strokes (in W) was used as a result in the peak power output test. All subjects performed the test on a rowing ergometer Concept II (Model D). Pearson's correlation coefficient was used to determine the relationship between the results in the test on a rowing ergometer at 2000 meters and the results in the test of peak power output and regression analysis to define a regression equation i.e. a prediction model. The results showed that the regression model was statistically significant (p

Cilj ovog rada je opis testiranja i procjene funkcionalnih sposobnosti veslača uzrasta 16-18 godina, putem jednostavnog terenskog Beep testa. Kako su funkcionalne sposobnosti jedna od najvažnijih predispozicija za uspjeh u natjecateljskom veslanju, opisat ćemo njihovu ulogu u sportu i veslanje općenito. Za svoje istraživanje Beep testom odabrani ispitanici su aktivni veslači iz veslačkog kluba Jadran Zadar, na ukupan broj od 10 ispitanika u dobi od 16 do 18 godina. Dobiveni rezultati testiranja važni su u procjeni sposobnosti sportaša i programiranje individualnog treninga., Main goal of this study was to describe and evaluate functional performance capabilities of young rowers with help of simple Beep test. Because functional capabilities are one of the most important predispositions for winning a rowing race, we will describe their role in sport and basics of rowing. For my research I choose active rowers from rowing club Jadran Zadar, in total of 10 examines. Given results are imperative for estimation athlete's capabilities and programming training of individual athlete.

Diplomskim radom na temu Mogućnosti popularizacije veslanja u Hrvatskoj putem mrežnih stranica autorica je nastojala prikupiti relevantne informacije važne za razvoj veslanja u Hrvatskoj i iskoristiti rezultate istraživanja za privlačenje novih veslačkih nada u taj sport. Veslanje je u Hrvatskoj zastupljeno još od 17. stoljeća kada se na otoku Korčuli održala prva regata, a nakon toga se uspostavljaju i prvi hrvatski veslački klubovi. Komparativna prednost ovoga sporta je u boravku na svježem zraku, ravnomjernim razvojem muskulature cijeloga tijela, jačanje respiratornog i kardiovaskularnog sustava te razvijanje kolektivnog duha. U radu se proširuju teme vezane za temeljne pojmove u području odnosa s javnošću, karakteristike odnosa s javnošću u sportu i internetskih odnosa s javnošću te opisa povijesti veslanja i veslačkih organizacija čije su se mrežne stranice koristile za potrebe istraživačkog rada. With master's thesis named Possibilities to popularize Rowing in Croatia through Web Pages, the author sought to gather relevant information important for the development of rowing in Croatia and use the results of the research to attract new rowing hopes to the sport. Rowing has been present in Croatia since the 16th century, when the first regatta was held on the island of Korčula, and after that the first Croatian rowing clubs were established. The comparative advantage of this sport is its stay in the fresh air, the steady development of whole body musculature, the strengthening of the respiratory and cardiovascular systems, and the development of a collective spirit. The paper extends topics related to basic concepts in the field of public relations, the characteristics of public relations in sports and online public relations, and describing the history of rowing and rowing organizations used on websites used for research purposes.

U Hrvatskoj ne postoji adekvatan sustav bi mogao pratiti performanse veslača kroz vrijeme. Iz tog razloga napravljen je sustav za praćenje i analizu performansi veslača. Ovaj informacijski sustav je oblikovan da na efikasan način, koristeći vizualizaciju podataka, prenese prikupljene i analizirane podatke svojim korisnicima. Vizualizacija podataka napravljena je na temelju teorije vizualizacije kako bi prijenos informacija od sustava do korisnika bio maksimalno efikasan. Sustav prikazuje analizirane podatke do kojih prije nije bilo moguće doći. Također sustav otkriva veze među veslačima i trendove u rezultatima koje je prije bilo teško uočiti. Sam sustav je oblikovan prema zahtjevima ljudi koji aktivno sudjeluju u Hrvatskom veslanju. In Croatia, there is no adequate system for monitoring rower performance through time. For that reason, a system was made for monitoring and analyzing performance of rowers. This information system was designed to effectively transfer collected and analyzed information to its users using data visualization. Data visualization was made based on visualization theory to maximize data transfer efficiency from system to user. The system shows analyzed data that wasn’t available before. Furthermore, the system reveals connections between rowers and trends in their results that ware hard to notice before. The system itself was designed based on inquiries from people that actively participate in Croatian rowing.

Cilj ovog diplomskog rada je praćenjem razvoja motoričkih i funkcionalnih sposobnosti veslača mlađih dobnih skupina prezentirati različitosti između biološkog i kronološkog rasta i sazrijevanja te uputiti čitatelja na individualan pristup u oblikovanju i programiranju trenažnih procesa, kao i na objektivno vrednovanje natjecateljskih postignuća. Pritom je potrebno postaviti dugoročni sportski razvoj s osnovnim ciljem koji uključuje postepenost kao glavni atribut metodike treninga, a isključuje preranu specijalizaciju kao temeljnu prepreku sportskom razvoju. Goal of this thesis is to followed development motoric and functional abilities of young rowers present differences in between biological and chronological growth and maturity with clear direction on individual approach in creating and programming training proces as well as objectively valuation competing results.Also it is necessary to put long term athlete development as main goal with gradation progress such a basic attribute in training methodology while exclude untimely specialization like major obstacle in process of sports growth.

U ovom završnom radu je prikazan razvoj materijala u tri sportske discipline: Formuli 1, biciklizmu i veslanju. Prikazani su kriteriji i svojstva materijala osobito kompozitnih materijala koji nalaze najveću primjenu u natjecateljskom obliku sve tri sportske discipline. Obrađene su i tehnologije izrade sportskih rekvizita i materijali koji se koriste u pojedinim tehnologijama In this final thesis, the devolopment of materials is presented by examples in three sports disciplines: Formula 1, bycycling and rowing. The criteria and properties of materials are described, especially of composite materials, which find the greatest use in production of competition equipment for all three sports. The techologys of making sports requisites aswell as materials that are being used in each technology have also been researched and described

Glavni cilj ovog diplomskog rada je analiza razvoja rezultata za prvih šest najboljih rezultata u veslanju, te razvoj rezultata za pobjednike pojedinih disciplina. Analizira se razvoj rezultata u šest muških veslačkih olimpijskih disciplina. Sveukupni uzorak iznosi 646 entiteta. Main purpose of this final paper is to analyse development of the results in first six best results in rowing, and development of the reselts for the champions of each discipline. The results are analysed in six male rowing olympic disciplines. Analysed sample is 646 entities.

S obzirom na dokazane prednosti upotrebe veslačkog ergometra s klizačima, cilj je bio utvrditi razlike u ventilacijskim i metaboličkim parametrima dobivenim u progresivnim testovima opterećenja na veslačkom ergometru bez i sa klizačima, kako bi se mogao donijeti zaključak da li je uputnije koristiti klizače prilikom testiranja na veslačkim ergometrima. Uzorak ispitanika se sastojao od 12 veslača nacionalnog i internacionalnog ranga (dob = 20,0 ± 3,1 godina, tjelesna težina = 82,9 ± 8,5 kg, tjelesna visina = 188,5 ± 7,3 cm). Analizirane su razlike pri anaerobnom pragu i maksimalnom dosegu u testu u varijablama apsolutnog i relativnog VO2, frekvencije srca, pulsa O2, apsolutnog i relativnog maksimalnog opterećenja, dišnog volumena, frekvencije disanja, minutne ventilacije te izdržaja u anaerobnoj zoni. Proveden je progresivni test opterećenja (start 150W uz porast opterećenja od 25W svakih 60 sek). Dobiveni rezultati ukazuju da ne postoje značajne razlike u vrijednostima apsolutnog i relativnog VO2max, kao ni u vrijednostima frekvencije srca i maksimalnog dostignutog opterećenja. Značajne razlike nisu utvrđene ni u ventilacijskim i metaboličkim parametrima pri anaerobnom pragu. Analizom Pearsonovog koeficijenta korelacije utvrđena je visoka povezanost ostvarenih rezultata u obje varijante test protokola u većini parametara. Iz dobivenih rezultata može se zaključiti da se u testiranjima mogu koristiti obadva načina korištenja ergometra, s napomenom da su svi ispitanici izjavili da ima korištenje klizača na ergometru pomaže u postizanju boljeg „osjećaja“ veslanja. Main goal of this study was to determine differences between ventilatory and metabolic parameters obtained in incremental test on two different rowing ergometers, one with and one without slides, so it would be possible to conclude is it recommendable to use sliders while testing on rowing ergometers. The sample was consisted of 12 male rowers of national and international level (age = 20,0 ± 3,1 years, body weight = 82,9 ± 8,5, body height = 188,5 ± 7,3 cm). Variables analyzed are absolute and relative VO2max, maximal heart rate, absolute and relative maximal load, maximal oxygen pulse, maximal heart ventilation rate, absolute and relative VO2 uptake at anaerobic threshold, load at anaerobic threshold, heart rate at anaerobic threshold, load at anaerobic threshold, endurance in anaerobic zone and load in anaerobic zone. The incremental test was used (start at 150W with incremental steps of 25W every 60 seconds). Obtained data shows that there are no significant differences in absolute and relative VO2max uptake, in maximum heart rate or maximal load achieved. Significant differences were not found in ventilatory and metabolic parameters at anaerobic threshold. By the analysis of Pearson’s correlation coefficient, a high correlation rate was determined in both test variations in most variables. From obtained results, it is possible to conclude that it is possible to use both of these two types of rowing ergometers, with remark that all the participants have stated that ergometer with slides helps them in achieving better “feel” of rowing.

Cilj ovog rada bio je utvrditi postoji li razlika u procjeni prema pedagoško – materijalnom standardu realizacije terenske nastave Sportova na vodi između studenata Kineziološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu u periodu od 2001. do 2015. godine, te je li postoje razlike u procjenama između studenata bolonjskog i starog studijskog programa. Istraživanje je provedeno na 2400 ispitanika, studenata i studentica koji su odslušali predmet Sportovi na vodi. Studenti su anketirani putem anonimne anketa sastavljene od 12 varijabli koje su ocjenjivali na petsupanjskoj ljestvici Lickertovog tipa, a varijable su sastavljene od pitanja za procjenu; putovanja, smještaja, hrane, nastavnika, suradnika, plovila, nastavnog programa, jedrenja, jedrenja na dasci, veslanja, kajaka i podneblja. Temeljem rezultata utvrđeno je da postoji razlika u studentskoj procjeni pedagoško – materijalnog standarda nastave Sportova na vodi od 2001. do 2015. godine. Također je utvrđena razlika u procjenama između studenata starog i u korist studenata bolonjskog studijskog programa. The aim of this thesis was to determine whether there are differences according to the pedagogical and material standard for field courses in Water Sports among the students of the Faculty of Kinesiology, University of Zagreb, in the period between 2001 and 2015. The aim was also to see whether there are differences in evaluations between the students of the Bologna system and students of the old study program. A research was conducted involving 2400 participants, namely students who have attended the course Water Sports. The students were given an anonymous survey with 12 variables which were graded using a 5-degree Likert scale. The variables consisted of questions concerning the evaluation of: travel, accommodation, food, professors, assistants, vessels, course schedule, sailing, windsurfing, rowing, kayaking and climate. The results indicate that there is a difference in students' evaluation of pedagogical and material standard in teaching Water Sports from 2001 to 2015, as well as between the students of the old and the Bologna program, in favor of the latter.

Glavni cilj ovog diplomskog rada je ukazati na važnost prevencije kako ne bi došlo do nastanka jedne od mnogih ozljeda leđa kod sportaša koji se bave veslanjem. Uzroci nastanka boli u leđima i ozljede samih leđa tijekom cijele veslačke karijere su mnogostruki. Jedan od njih je i genetika, na koju nikako ne možemo direktno utjecati, ali zato druge uzroke možemo prevenirati uz pravilno naučenu tehniku veslanja, određeni plan i program vježbi jačanja, posebno istezanja, te primjenu pravilnog držanja tijela kroz obavljanje svih zahtjeva koji ovaj sport iziskuje. Kako je veslanje jedno od energetsko - fizički najtežih sportova na svijetu bitno je prevenirati nastanak bilo koje ozljede leđa, koja se može pojaviti u izrazitim naporima koje ova ciklička monostrukturalna sportska aktivnost zahtjeva. The main goal of this thesis is to underscore the importance of prevention in order to avoid happening one of many back injuries in athletes who are engaged in sport - rowing. The causes of back pain and back injuries itself throughout the rowing career are multiple. One of them, is genetics, to which we can not directly affect, but we can prevent other causes with well learned rowing tehnique, specific plan and exercise program of strenghtening and stretching and the performance of everyday activities. As rowing is one of the energy - physically the toughest sports in the world, it is important to prevent the occurrence of any back injury, which can occur in distinctive efforts which this cyclical monostructural activity require.

Natjecateljski veslački čamac je ograničen prema FISA-inim pravilima. Za izbor materijala čamca je najvažnije pravilo broj 34. koje čamce ograničava na minimalnu dozvoljenu masu ovisno o disciplini. Materijali za natjecateljski veslački čamac, osim za nogare, lopticu i nosač za broj, moraju biti što krući, što čvršći i što manje gustoće. Trup čamca se izrađuje od aramidne sendvič-konstrukcije, tj. od aramidnih saća u sredini, koja doprinose debljini stijenke, a koja je omeđena aramidnim vlaknima koja preuzimaju naprezanja. Matrica je epoksidna smola. Na mjestima gdje je potrebno, trup je ojačan ugljičnim vlaknima impregniranim epoksidnom smolom, drvenim rebrima ojačanim ugljičnim vlaknima, te u slučaju izbočnika u obliku krila i izbočnikom. Postoji više vrsta izbočnika, a najčešći materijali za izradu izbočnika su aluminij i ugljična vlakna s epoksidnom smolom kao matricom. Na izbočnicima se nalazi polimerna ušica koja se okreće oko osovine od aluminija ili nehrđajućeg čelika te ona pridržava veslo i prenosi silu s vesla preko izbočnika na čamac. Pomično sjedalo, najčešće izrađeno od cedra ili kompozita s ugljičnim vlaknima stoji na aluminijskom postolju na koje su pričvršćeni polimerni kotačići s kugličnim ležajevima. Kotačići se kotrljaju po aluminijskim tračnicama. Osim pomičnog sjedala, uporište veslača u čamcu je i u nogarima. To su cipele od umjetne kože i platna, najčešće vijcima pričvršćene na aluminijski lim koji je dalje pričvršćen na nosače nogara. Nosači nogara se sastoje od aluminijskog profila i ploče od šperploče ojačane kompozitom s ugljičnim vlaknima. Nosači nogara se mogu pomicati po uzdužnoj osi čamca po polimernim zubnim letvama, koje su za čamac najčešće učvršćene preko drvenog nosača ili nosača od kompozita ojačanog ugljičnimvlaknima. Na pramcu se nalaze polimerni nosač za natjecateljski broj i elastomerna loptica. Pravac se održava pomoću peraje i, u nekim slučajevima, kormila. Peraja i kormilo najčešće su izrađeni od aluminija ili kompozita s epoksidnom matricom i ugljičnih vlakana kao ojačalom. Ograničenje čamca na minimalnu masu omogućava da razvoj čamaca obuhvati i ekološki aspekt razvoja proizvoda, te da se u budućnosti odabiru materijali s mogućnošću recikliranja. Rowing racing boat is limited by FISA's rules. For the material selection, the most important rule is rule number 34 which limits the boat minimum weight depending on the rowing discipline. Materials used for rowing racing boats, except for shoes, ball and number holder, have to be stiff, strong and must have small density. The hull is mostly made of sandwich composite including aramid honeycomb in the middle, and aramid fibres on both sides of the sandwich. Matrix used for this composite is epoxy resin. Where needed, the hull is strengthened with carbon fibres and the ribs are made from woodreinforced with carbon fibres. Wing-riggers and rigger are also made of carbon fibres in epoxy matrix. There are many types of riggers and materials that are mostly used for making riggers are aluminium and carbon fibres in epoxy matrix. Plastic oarlock with stainless steel or aluminium pivot is placed on the end of the rigger. Oarlock holds the oar and transfersthe force from the oar to the hull trough the rigger. The moving saddle, in most cases made of cedar or carbon fibres in epoxy matrix is standing on an aluminium stand, on which plastic wheels with ball bearings are fixed with the bolt.Wheels are rolling on aluminium slides. Besides the saddle, the contact point between the rower and his boat are the shoes. In most cases they are made of synthetic leather and cloth and are fixed to an aluminium sheet, which is fixed to the shoe carriers. Shoe carriersare made of aluminium profile or plywood plate reinforced with carbon fibres. Shoe carriers position can be adjusted by moving on the plastic rack which is fixed to the hull by wooden or carbon fibrereinforced stands. A rubber ball and a plastic number holder are fixed on the bow of the boat. Direction is held by fin and in some cases by rudder. The fin and the rudder are in most cases made from aluminium or carbon fibre composites with epoxy matrix. Boat’s weight limit allows the development of the boat to accept also the ecological character and the use of recyclable materials in the future.

Cilj rada bio je na uzorku 29 najboljih hrvatskih veslača utvrditi neke morfološke karakteristike, utvrditi sastav tijela obzirom na odnos masne i nemasne komponente, odrediti somatotipske karakteristike te analizirati razlike u prostoru morfoloških karakteristika između seniora «A» (dob ≥23) te seniora «B» (dob, The aim of this study was to determine some morphological characteristics, to determine the body composition with regard to subcutaneous fat tissue vs. lean body mass ratio, determine the somatotype as well as analyze the differences in the area of morphological characteristics between «A» (age ≥23) and «B» seniors (age

Na uzorku od 90 veslača mlađih uzarsta provedno je sitraživanje kako bi se utvrdio odnos između motoričkih sposbnosti i konativnih karakteristika i uspješnosti u veslačkom sportu. Kriterijsku varijablu predstavljao je izvršen rad na veslačkom egrometru. Utvrđeno je kako baterija od 13 motoričkih i 10 psiholoških varijabli statistički značajno objašnjava 50 % varijabiliteta sportske uspješnosti. Međutim, samo dvije varijable, vučenje tereta rukama i motiv sportskog postignuća, ukazuju na značajnu povezanost s kriterijem. Od ukupno 50 % objašnjenog varijabiliteta one objašnjavaju 39,12 % (MVTR 21.55, PSPP 17.57)., On a sample of 90 young rowers research has been conducted to determine relations between general motor abilities and conative characteristics, and the success in rowing. The criterion variable was performance on the rowing ergometer. It was determined that the battery of 13 motor and 10 psychological variables explain, with statistical significance, 50 % variability in sports success. Only two variables, however, the drawing of the weight by hands and the motive of sports performance, indicate a significant correlation with the criterion. They account for 39.12 % of the total of 50 % of the explained variability. (MVTR 21.55, PSPP 17.57).

Komparativna analiza ispitivanih grupa pokazuje da je energetski kapacitet nesportista za oko 25% do 35% niži od energetskog kapaciteta veslača sa oko tri godine sportskog staža. Registrovana je razlika je većim delom nastala kao posledica sprovedenog trenažnog procesa, ali je takođe i odraz selekcije koja se u sportskoj grupi permanentno vrši. Kod veslača nisu nađene značajne razlike u VO2max i podnetom opterećenju prilikom testiranja na veslačkom i bicikl ergometru. Ovakav nalaz ukazuje na validnost oba postupka nu određivanju energetskog kapaciteta veslača, pa se kao takvi mogu podjednako koristiti u praksi. Grupa nesportista je ostvarilaznčajano veći rad na bicikl ergometru pri identičnom energetskom trošku. Ovakav nalaz je direktna posledica još neformiranog dinamičkog stereotipa za veslačke pokrete, odnosno manje mehaničke efikasnosti u odnosu na bicikl ergometar., The experiment involved 36 rowers with 2.9 years of experience and 32 non-sportists of usual and physical fitness and activity. On two occasions and at random, the testing was carried out on the rowing and bicycle ergometer. The test of maximum load of type "all out" was administered for 6 minutes. The cardiorespiratory parameters were registered continuously at the end of warming up, during load and during first 6 minutes of recovery. The maximum oxygen consumption (VO2max) was for the rowers 4.83 1/min on the rowing and 5.00 1/min on the bicycle ergometer. For non-sportists, these values were 3.62 1/min on the rowing and 3.67 1/min on bicycle ergometer. The registered differences for both groups were not significant statistically. All parameters that directly or indirectly indicate physical fitness and their changes are a direct consequence of adaptational processes on physical activity (VO2max, ventilation, O2 pulse, load, etc) and are smaller by about 25 to 35% for non-sportists. In the case of the rowers, there was not a significant difference in the results obtained on the two ergometers, so these results can both be used to determine physical fitness. The non-sportists, however, do not show a significant differences in oxygen consumption registered on the rowing and bicycle ergometers, but the load on the bicycle ergometer was about 16% greater which is statistically significant at the significance level p