Search

Glavni cilj ovog rada bio je istražiti kako su ljudi iz pakoštanskog kraja u obliku usmenih priča doživjeli Drugi svjetski rat. Imajući na umu etnološki i antropološki kontekst, lako se shvaća važnost usmene književnosti u svakidašnjem tadašnjem životu. U radu, kazivači su ispripovijedali niz događaja vezanih za rat, njihovu bližu i daljnju rodbinu, sudbinu, pa čak i neke prigodne pjesme. Budući da se većina onoga što su kazivači izrekli događalo prije pedeset ili više godina, poneki običaji poput narodnih pjesama su se održali još do danas. Ovaj rad se temelji na iskazima kazivača, čiji su iskazi snimljeni te prepisani točno onako kako su oni to izgovarali. Kroz njihove oči ispripovijedani su događaji, običaji, pjesme i svega što je u tadašnje vrijeme bilo specifično za područje ovoga kraja. The main aim of this paper was to investigate how people from the Pakoštane area, in the form of oral stories, experienced World War II. Keeping in mind the ethnological and anthropological context, it is easy to understand the importance of oral literature in everyday life. In the work, storytellers recounted a series of events related to the war, their immediate and distant relatives, fate, and even some commemorative songs. Since most of what the storytellers said happened fifty or more years ago, some customs such as folk songs have continued to this day. This paper is based on the testimonials of the narrators, whose testimonies were recorded and transcribed exactly as they were uttered. Through their eyes, events, customs, songs and everything that was specific to the area of this region were preached.

S ciljem provođenja evaluacije programa “Pripovjedač/ice priča za laku noć u Dječjoj bolnici Kantrida”, nastojalo se utvrditi kako hospitalizirana djeca i njihovi roditelji doživljavaju i percipiraju dolaske pripovjedačice priča u bolnicu i njihovo pripovijedanje priča, te postoji li povezanost između pripovijedanja priča i prihvaćanja bolesti te olakšanog boravka tijekom hospitalizacije? U evaluaciji programa su sudjelovala sva djeca koja su bila hospitalizirana na Odjelu hematologije i onkologije KBC Rijeka, čiji su roditelji dali pristanak na sudjelovanje. U istraživanju je sudjelovalo 15 djece (od 3 do 17 godina) i 15 roditelja (⅔ majki). Primijenjena je evaluacijska anketa koja je kreirana specifično za svrhu ove evaluacije, a ispunjavali su je i djeca i roditelji. Sudjelovanje u istraživanju bilo je dobrovoljno, anonimno i povjerljivo. Statističkom obradom podataka o procjenama djece i roditelja utvrđeno je da nema značajnih razlika. Općenito, i djeca i roditelji su procijenili da im se priče sviđaju, da vole pripovijedanje priča te su izrazito pozitivno ocijenili cjelokupni program. Utvrđeno je da provedba programa pridonosi lakšem podnošenju hospitalizacije, te su značajno pozitivno povezani s uvjerenjem djece da će ozdraviti, odnosno optimističnim stavom prema bolesti. Na osnovi rezultata, vidljivo je da je provođenje ovog programa pokazalo značajno smanjenje negativnog efekta hospitalizacije, što svakako treba uzeti u obzir kako prilikom daljnjeg rada Odjela hematologije i onkologije KBC Rijeka, tako i u okviru daljnjeg rada udruge “Portić”., The purpose of the evaluation of the programme: “Storytellers for good night in Children’s hospital Kantrida”, was to analyse its successfulness through questioning hospitalized children and their parents about their attitudes toward storytellers, their telling stories and the existence of a significant relationship between storytelling and the hospitalization effect. The evaluation was conducted at the Hematology and Oncology Department of the Clinical Hospital Centre Rijeka. Children who were hospitalized at the time of this research participated in the study with written parental consent. The study included 15 children aged from 3 to 17 and 15 parents, ⅔ of whom were mothers. The evaluation inquiry, which was completed by children and parents, was designed especially for the purposes of this study. The investigation was voluntary, anonymous and confidential. Statistical analysis of children’ and parents’ evaluations showed no significant differences between them. Overall, children and parents estimated stories, storytellers and storytelling very positively, as well as the whole programmes’ activity. It was determined that storytelling is significantly connected with lower hospitalization effect, since storytellers’ arrivals was correlated with easier hospital stay, hospital adjustment and the belief in recovery or an optimistic view of the illness. Therefore, the evaluation results showed a significant reduction of negative hospitalization effect, which must be taken into account when considering future work of the Hematology and Oncology department in CHC Rijeka, and future work of the professional association for the promotion of child welfare “Portić”.

Strukovna udruga za promicanje dobrobiti djece „Portić“ iz Rijeke od 2009. godine provodi projekt „Pripovjedač/ica priča za laku noć u Dječjoj bolnici Kantrida“. Ovaj projekt je pokrenut s namjerom osnaživanja hospitalizirane djece i njihovih roditelja te sa svrhom doprinosa osjećaju zajedništva i podrške obitelji od strane zajednice. Projekt se provodi putem volonterskog rada, čime je istaknut značaj volontera. Cilj ovog rada bio je prikazati rad udruge i provesti evaluaciju opisanog volonterskog programa. Evaluacija je provedena u skupini od 33 volontera (sve ženskog spola; 17 studentica i 16 zaposlenih). Na pitanjima zatvorenog tipa iz ankete provedena je kvantitativna analiza, a na pitanjima otvorenog tipa kvalitativna analiza. Kvantitativna analiza ankete ukazala je na visoko zadovoljstvo pripremom programa, edukacijom i supervizijom volontera, te samom organizacijom programa. Kvalitativna analiza je ukazala na dominaciju doživljaja pozitivnih emocija i iskustva volontiranja te osobnog rasta kroz to iskustvo, dok negativnih iskustava gotovo da i nema. Volonteri su pokazali veliki interes za osiguranjem nastavka projekta, svojim daljnjim uključivanjem u njegov rad, pohvalu i podršku, te dali prijedlog o njegovom proširenju na ostale bolničke odjele., Professional association for the promotion of children welfare “Portić” from Rijeka is implementing project “Storytellers for good night in Children’s hospital Kantrida” since 2009. This project’s initiative is to strengthen hospitalised children and their parents, contributing community affiliation and family support on a behalf of the community. In this project there has been a significant volunteer contribution. With the aim of describing the volunteer program and its evaluation, the evaluating inquiry has been applied on the group of 33 volunteers (all female, 17 students and 16 adults). On the non-open questions from the inquiry the quantitive analyses has been conducted, and on the open questions qualitative analyses has been conducted. The quantitative analyses resulted with a rather high level of the volunteers’ satisfaction with the program preparation, education, supervision and whole organization,. The qualitative analyses showed that volunteers dominantly experienced positive emotions and their volunteering with their emphasis on the personal growth through those experiences. Volunteers showed a great interest and support for the project to go on; a great interest and will to be included in the future project phases; with the emphasis on the project’s expansion on the other hospital departments.