Search

Your search keyword '"Serventi-Seiwerth R"' showing total 7 results
Start Over Author "Serventi-Seiwerth R" Language croatian
7 results on '"Serventi-Seiwerth R"'

1. Aloimunizacije kod pacijenata liječenih transplantacijom alogenih krvotvornih matičnih stanica

Author

Raos M, Bojanic I, Serventi Seiwerth R, and Golubic Cepulic B

Subjects
Aloimunizacija, Transplantacija alogenih krvotvornih matičnih stanica
Abstract

određen stupanj nepodudarnosti u eritrocitnim antigenima. Velika, mala i obostrana nepodudarnost u ABO sustavu mogu u posttrasplantacijskom periodu uzrokovati akutnu hemolizu ili odgođen oporavak eritropoeze. Aloprotutijela „non anti-A/B“ mogu uzrokovati slične komplikacije ukoliko eritrociti primatelja, odnosno darivatelja, izražavaju specifi čni antigen. De novo imunizacija nakon ALOTKS, iako rijetka pojava (1 do 8.7%), može također uzrokovati hemolizu. Cilj ovog rada je istražiti učestalost aloimunizacija na „non A/B“ eritrocitne antigene kod pacijenata liječenih ALOTKS, uzroke njihovog nastanka i specifi čnost aloprotutijela. Metode: Retrospektivno smo pregledali podatke za pacijente liječene ALOTKS u KBC Zagreb od 1991. do 2016. godine. Od 40 pacijenata s otkrivenim aloprotutijelima kod 19 pacijenata su aloprotutijela otkrivena prije, a kod 21 pacijenta nakon ALOTKS. Od 21 pacijenata s aloprotutijelima nakon ALOTKS, njih 18 je stvorilo de novo imunizaciju, 2 su isključena zbog sumnje na pasivni prijenos aloprotutijela krvim pripravcima, a 1 zbog primjenjene RhD imunoprofilakse.Rezultati: Analizirani su podaci za ukupno 772 pacijenta ; 439 (56.9%) muškog, a 333 (43.1%) ženskog spola. Kod 39 (5.1%) pacijenata učinjena je druga transplantacija. Od ukupno 811 transplantacija, 526 (64.9%) je bilo srodnih, a 285 (35.1%) nesrodnih. Prema vrsti transplantata u 468 (57.8%) slučajeva transplantirana je koštana srž (KS), u 319 (39.3%) periferne KMS (PBSC), u 13 (1.6%) KMS krvi iz pupkovine (KP), u 5 (0.6%) selekcionirane CD34+ stanice, u 4 (0.5%) KS+PBSC i u 2 (0.2%) PBSC+KP. Primatelj i darivatelj su bili ABO identični kod 405 (52.5%) transplantacija. Velika nepodudarnost je bila kod 166 (21.5%), mala nepodudarnost kod 156 (20.2%), a obostrana nepodudarnost kod 45 (5.8%) transplantacija. Primatelj i darivatelj su bili RhD identični kod 616 (79.8%), a RhD nepodudarni kod 156 (20.2%) transplantacija. Alomunizacija je prije ALOTKS otkrivena u 19 (2.5%) pacijenata i 2 (0.2%) darivatelja. Nakon ALOTKS, 18 (2.5%) pacijenata je razvilo de novo imunizaciju. Od pacijenata s de novo imunizacijom niti jedan nije bio prethodno imuniziran. Sedmero pacijenata razvilo je po jedno aloprotutijelo, a 11 njih višestruka aloprotutijela, ukupno 33 aloprotutijela različitih specifi čnosti. Najviše otkrivenih protutijela bilo je iz Rhesus sustava krvnih grupa: anti-E (10), -C (7) i -D (6) i specifi čnosti. Prosječno vrijeme od transplantacije do otkrivanja de novo stvorenih aloprotutijela bilo je 10.5 mjeseci. Uzroci de novo imunizacije bili su izlaganje limfocita darivatelja eritrocitima primatelja (6), transfuzijsko liječenje krvnim pripravcima nakon transplantacije (3), prvi i drugi uzrok (4), prvi ili drugi uzrok (4) i protutijela su stvorili B limfociti primatelja (1). Zaključak: Kod pacijenata liječenih ALOTKS postoji rizik razvoja de novo aloimunizacije zbog izlaganja limfocita darivatelja nepodudarnim eritrocitima primatelja, aktivnošću B limfocita primatelja preostalih nakon mijeloablativne terapije ili transfuzijskim liječenjem antigen nepodudarnim krvnim pripravcima. Nakon ALOTKS naši pacijenti su razvili aloprotutijela Rhesus, Kell, MNS i Lutheran sustava krvnih grupa koja mogu uzrokovati značajnu hemolizu i komplicirati tijek oporavka. Obzirom da neki pacijenti unatoč intenzivnom imunsupresivnom liječenju stvaraju antieritrocitna protutijela, kod alotransplantiranih pacijenata obavezno je kontinuirano imunohematološko praćenje.

Published
2017

2. Kronična bolest presatka protiv primatelja u KBC Zagreb – stručni i znanstveno-istraživački izazovi

Author

Pulanić, D., Desnica, L., Serventi-Seiwerth, R., Mravak-Stipetić, M., Bilić, E., Čeović, R., Matić, N., Duraković, N., Perić, Z., Rajić, Lj., Klepac Pulanić, T., Petriček, I., Ljubas Kelečić, D., Vukić, T., Alerić, I., Dušek D., Matić, T., Bojanić, I., Mazić, S., Prenc, E., Prah, I., Grce, M., Batinić, D., Zadro, R., Vrhovac, R., Pavletić, S. Ž., and Nemet D.

Subjects
kronična bolest presatka protiv primatelja
Abstract

Kronična bolest presatka protiv primatelja (eng.Chronic Graft versus Host Disease - cGVHD) najvažnija je kasna komplikacija nakon transplantacije alogeničnih krvotvornih matičnih stanica (aloTKMS) i vodeći uzrok morbiditeta i mortaliteta koji nije povezan s relapsom osnovne bolesti u osoba nakon aloTKMS- a. U ovom izdanju opisuju se rezultati i aktivnosti multidisciplinarnog tima za cGVHD osnovanog 2013. godine na KBC Zagreb.

Published
2016

3. Daljnji napredak multidisciplinarnog tima za liječenje kronične bolesti presatka protiv primatelja i kasnih komplikacija nakon transplantacije krvotvornih matičnih stanica u KBC Zagreb

Author

Desnica, L., Pulanić, D., Serventi-Seiwerth, R., Mravak-Stipetić, M., Bilić, E., Čeović, R., Matić, N., Rajić, Lj., Duraković, N., Perić, Z., Klepac Pulanić, T., Petriček, I., Ljubas Kelečić, D., Vukić, T., Dušek, D., Bojanić, I., Mazić, S., Prenc, Ema, Prah, I.O., Grce, M., Batinić, D., Zadro, R., Vrhovac, R., Pavletić, S.Ž., and Nemet, D.

Subjects
multidisciplinarnog tim, kasne komplikacije, kronična bolest presatka protiv primatelja
Abstract

Danas se u svijetu sve veći broj bolesnika s malignim i nemalignim bolestima liječi transplantacijom alogeničnih krvotvornih matičnih stanica (aloTKMS). Kronična bolest presatka protiv primatelja (eng. Chronic graft versus host disease - cGVHD) vodeći je uzrok morbiditeta i mortaliteta koji nije povezan s relapsom osnovne bolesti u osoba nakon aloTKMS‑a. Na KBC Zagreb u 2013. godini formiran je multidisciplinarni tim za liječenje cGVHD-a i dugotrajnih komplikacija nakon aloTKMS-a u suradnji s National Cancer Institute (NCI), NIH, SAD.

Published
2015

5. [Current approach to diagnosis and treatment of acute leukemia in adults].

Author

Labar B, Nemet D, Sucić M, Batinić D, Zadro R, Mrsić S, Serventi-Seiwerth R, Sertić D, Mikulić M, and Duraković N

Subjects
Acute Disease, Adult, Disease-Free Survival, Humans, Leukemia mortality, Prognosis, Survival Rate, Leukemia diagnosis, Leukemia therapy
Abstract

Current classification of acute leukemia is based on morphology, immunophenotyping, cytogenetic and molecular abnormalities of leukemic cells. All these techniques have a diagnostic and prognostic value. Molecular abnormalities in many cases suggest the pathogenesis of acute leukemia, but also point to the key site of genetic abnormalities that may be targeted with the therapy. Treatment approach in acute leukemia is still chemotherapy. The probability of long-term disease-free survival after intensive chemotherapy for younger patients with acute lymphoblastic leukemia and acute myeloid leukemia is 30%-40% and 40%-50%, respectively. Allogeneic stem cell transplantation is associated with better disease-free survival compared to other cytotoxic regimens. In recent years, targeted therapy seems to improve the chemotherapy outcome. This therapy targets only leukemic cells while sparing normal cells. Immunotherapy, differential agents and especially drugs acting on the key molecular abnormalities are currently being used together with chemotherapy as a treatment approach for acute leukemia. It is expected that techniques such as gene expression profiling will identify genetic abnormalities and their proteins as a targeted site for new drugs. This might increase the efficacy of leukemia treatment and control.

Published
2008

6. [Rituximab in the treatment of indolent non-Hodgkin's lymphoma].

Author

Aurer I, Mitrović Z, Radman I, Kovacević-Metelko J, Nemet D, Serventi-Seiwerth R, Stern-Padovan R, Jakic-Razumović J, Nola M, Zupancić-Salek S, Sertić D, and Labar B

Subjects
Adult, Aged, Antibodies, Monoclonal adverse effects, Antibodies, Monoclonal, Murine-Derived, Antineoplastic Agents adverse effects, Female, Humans, Lymphoma, Non-Hodgkin mortality, Male, Middle Aged, Rituximab, Survival Rate, Antibodies, Monoclonal therapeutic use, Antineoplastic Agents therapeutic use, Lymphoma, Non-Hodgkin drug therapy
Abstract

Indolent Non-Hodgkin's lymphomas (NHL) are a group of slowly progressive immune system malignancies that cannot be cured with conventional treatment. Rituximab is an anti-CD20 monoclonal antibody that has recently become a part of the standard treatment of B-cell lymphoid malignancies. Here we present our experience in 25 patients with indolent NHL treated with rituximab with or without chemotherapy. Rituximab was administered at 3-4 week intervals in the standard dose of 375 mg/m2. 88% of the patients responded, 16 achieved a complete and 6 partial remission. Estimated 2-year actuarial survival is 63%. Response and survival rates were significantly better in patients with favorable prognosis (lower IPI score). Adverse effects related to rituximab occurred in 2 patients and were mild. Our results are completely comparable to previously reported studies and show that rituximab is effective and safe for the treatment of indolent B-cell NHL.

Published
2004

7. [Treatment of chronic myeloid leukemia with imatinib in the accelerated stage of the disease].

Author

Bulum J, Labar B, Mikulić M, Bogdanić V, Sertić D, Nemet D, Krecak-Gverić V, Kovacević J, Serventi-Seiwerth R, Mrsić-Davidović S, Zadro R, and Boban D

Subjects
Adult, Aged, Benzamides, Female, Humans, Imatinib Mesylate, Leukemia, Myelogenous, Chronic, BCR-ABL Positive pathology, Male, Middle Aged, Antineoplastic Agents therapeutic use, Enzyme Inhibitors therapeutic use, Leukemia, Myelogenous, Chronic, BCR-ABL Positive drug therapy, Piperazines therapeutic use, Protein-Tyrosine Kinases antagonists & inhibitors, Pyrimidines therapeutic use
Abstract

Philadelphia chromosome positive chronic myeloid leukemia (Ph+ CML), in advanced stage of disease, is resistant to standard chemotherapy. Imatinib was found to be effective in these patients. This paper shows our preliminary results. Imatinib mesylate was given to 15 patients during a 9-month period. Nine of them were in accelerated phase and 6 in blastic crisis of Ph+ CML. Patients were evaluated for hematologic and cytogenetic responses. Imatinib mesylate induced complete haematologic response in 12 patients (80% and cytogenetic response in 8 patients (53%). Six patients (40%) had a major cytogenetic response. After a 9-month follow up Ph+ CML progressed in 9 patients (60%) and 4 of them died. The most frequent adverse effects were edema, nausea, neutropenia and thrombocytopenia. Imatinib mesylate has a substantial, but short term activity in the accelerated phase and blastic crisis of the Ph+ CML.

Published
2003

Catalog

Books, media, physical & digital resources
See catalog results