Search

Policiklički aromatski ugljikovodici (PAU) zajedno s nitro‐derivatima čine veliku skupinu od preko 500 poznatih organskih spojeva. Današnja istraživanja usmjerena su na proučavanje PAU‐a u zraku vezanih na lebdeće čestice aerodinamičkoga promjera manjega od 10 µm i 2, 5 µm (PM10 i PM2, 5) s obzirom na dulje zadržavanje takvih čestica u atmosferi, dubljem prodiranju u dišni sustav i posljedično štetnim učincima na zdravlje ljudi. 24‐satni uzorci frakcije PM10 i PM2, 5 sakupljani su na filtrima od kvarcnih vlakana neprekidno 31 dan u siječnju 2017. na dvije lokacije u Zagrebu s različitim utjecajem izvora onečišćenja. Analiza PAU‐a provedena je tekućinskom kromatografijom visoke djelotvornosti (HPLC) s fluorescentnim detektorom promjenjivih valnih duljina ekscitacije i emisije. Na gradskoj pozadinskoj postaji u blizini kućanstava (lokacija A) izmjerene su statistički značajno manje masene koncentracije za sve mjerene PAU‐e u odnosu na gradsku prometnu postaju (lokacija B). Srednja vrijednost masenih koncentracija deset mjerenih PAU‐a u PM10 frakciji iznosila je 42, 203 ng m–3 na lokaciji A odnosno 86, 877 ng m–3 na lokaciji B. U PM2, 5 frakciji izmjerene su ukupne masene koncentracije PAU‐a u rasponu 7, 000 – 76, 166 ng m–3 na lokaciji A odnosno od 8, 014 ng m–3 do 279, 377 ng m–3 na lokaciji B. Linearnom regresijskom analizom masenih koncentracija PAU‐a u PM10 i PM2, 5 frakciji utvrđeno je da je na lokaciji B više od 82 % mjerenih PAU sadržano u PM2, 5 česticama u odnosu na PM10. Za lokaciju A je taj odnos još i veći, odnosno dobiveno je da je više od 95 % PAU‐a sadržano u manjim česticama (PM2, 5), osim za fluoranten i piren za koje je taj postotak bio veći od 62 %. Izračunati dijagnostički omjeri masenih koncentracija pojedinih PAU‐a u PM10 i PM2, 5 frakciji ukazuju na ispušne plinove automobila kao dominantan izvor PAU‐a na obje lokacije, te kućna ložišta na lokaciji A. Toksična ekvivalentna koncentracija (TEQ) dobivena zbrajanjem vrijednosti izmjerenih koncentracija pojedinog PAU‐a u vanjskom zraku pomnoženih s toksičnim ekvivalentnim faktorom (TEF) pokazala je dvostruko višu vrijednost na lokaciji B (13, 784 ng m–3) u odnosu na lokaciju A (6, 965 ng m–3), pri čemu je benzo[a]piren (BaP) sudjelovao s više od 65 % na obje lokacije.

Intervju s umjetnicom Lanom Stojićević. Lana Stojićević je umjetnica koja kombinira vizualno i taktilno, arhitekturu i performans, prostorno izražavanje i fotografiju. Njeni radovi plešu na rubu svake od tih disciplina, ali ih Lana jednako tako majstorski kombinira, točno onim intenzitetom da nas dirne u živac i uvuče u problematiku kojom se trenutno bavi. Kako sama kaže, njena je umjetnička strategija fokusirana na borbu za prostor i „izmišljanje prostora“, međutim jednako tako djeluje u senzibilitetu lokalnog i naslijeđenog, spajajući etnografiju s umjetno nastalom topografijom i nudeći nam neorenesansni kolaž ono infrastrukturnog i arhitektonskog dobra koje smo naslijedili boom-om turizma i kapitalizma, za koji, sudeći po istom tom nasljeđu nismo ni antropološki ni emocionalno zreli. Radovi mlade umjetnice svojevrstan su apel za demistifikacijom pojma nasljeđa te za očuvanjem onog što je nedvojbeno vrijedno. Vrlo aktualna i avangardna, ona se bavi arhitekturom i urbanističkim planiranjem kao jednom od važnijih grana svojih radova, te uočava direktnu vezu arhitekture i ekonomske i socijalne slike društva. Svojim radovima Crno brdo, Parcela ili Villa Roza na ponekad i ironičan način prikazuje našu stvarnost, shvaćanje odnosa privatnog i javnog prostore te pseudostručnu arhitekturu kojom smo okruženi. Jednako tako, te iste spoznaje o važnosti arhitekture i prostora na čovjeka svojom umjetnošću prenosi na šire krugove društva, nešto što vrlo malo umjetnika trenutno radi.

U ovom radu obuhvaćene su osnove proizvodnog procesa pri proizvodnji ferolegura, pri čemu kao nusprodukt proizvodnje nastaje otpad. Taj otpad uključuje organski industrijski otpad (izuzetno opasan za okoliš), te industrijski otpad – trosku (manje štetan za okoliš). Cilj istraživanja bio je procjeniti fizičko-kemijske značajake istog i utjecaj na okoliš. Na temelju općih, fizičko-geografskih, geoloških i hidrogeoloških značajka prostora na kojoj se nalazi bivša tvornica TEF Šibenik različitim mineraloškim, kemijskim, radiokativnim i ostalim stručnim analizama na temelju dostupne literature utvrđivalo se da li je troska kao otpad uistinu štetan za okoliš, te na koji način ga zagađuje. U ovom radu nisu obuhvaćene analize utvrđivanja toksičnosti organskog otpada, međutim zahvaljujući analizama toksičnosti sedimenta napravljenim u krugu tvornice ferolegura Dalmacija u Dugom Ratu, mogu se usporediti i predvidjeti slične posljedice na zagađenost sedimenta i okoliša oko područja TEF-a Šibenik. Rezultati analize troske kao industrijskog otpada pokazali su da je troska dobar izvor sirovina za sekundarno korištenje u građevini i kao izvor za umjetna gnojiva. Također, u ovom radu obuhvaćena je i mogućnost sanacije prostora bivšeg TEF-a, te sekundarnog iskorištenja u socio-ekonomske i društvene svrhe.