Search

Cilj ovog istraživanja bio je (1) ispitati razlikuje li se razina stresa povezana s neplodnosti i zadovoljstvo intimnim odnosima s obzirom na uzrok neplodnosti i tip tretmana kod žena i muškaraca te (2) ispitati koji specifični čimbenici stresa pridonose zadovoljstvu intimnim odnosima i objašnjava li partnerovo/partneričino zadovoljstvo intimnim odnosima dodatni dio varijance. U istraživanju je sudjelovalo 94 para žena i muškaraca s problemom neplodnosti koji su ispunili Inventar problema plodnosti koji mjeri opći stres te pet dimenzija: socijalna zabrinutost, seksualna zabrinutost, teškoće odnosa, odbacivanje životnog stila bez djeteta i potreba za roditeljstvom ; Novu skalu seksualnog zadovoljstva koja mjeri usmjerenost na sebe i usmjerenost na partnera/partnericu te upitnik općih podataka i podataka o neplodnosti, poput trajanja neplodnosti, vrste uzroka (ženski čimbenici, muški čimbenici, oboje, nepoznat uzrok) te tip tretmana. Rezultati jednosmjernih analiza varijance pokazali su da se razina stresa ne razlikuje s obzirom na tip tretmana ni kod žena ni kod muškaraca. Međutim, razina stresa se razlikuje s obzirom na uzrok neplodnosti, ali samo kod muškaraca. Točnije, razina općeg stresa, seksualne zabrinutosti i teškoća odnosa viša je kod onih muškaraca koji su izvijestili da su „muški čimbenici“ uzrok neplodnosti nego kod onih muškaraca koji su izvijestili da su „ženski čimbenici“ uzrok. Hijerarhijske regresijske analize su pokazale slične rezultate kod žena i muškaraca u predikciji zadovoljstva intimnim odnosima. Nakon kontroliranja učestalosti intimnih odnosa koji objašnjavaju značajan dio varijance (oko 35%), specifični aspekti stresa povezani s neplodnosti značajno objašnjavaju dodatni dio varijance (oko 30%) pri čemu su seksualna zabrinutost i teškoće odnosa značajni negativni prediktori zadovoljstva intimnim odnosima. U trećem koraku, varijable partnerovog/partneričinog zadovoljstva značajno objašnjavaju dodatni dio varijance (od 3% kod muškaraca do 11% kod žena), pri čemu je usmjerenost partnera/partnerice na sebe značajan pozitivan prediktor vlastitog zadovoljstva intimnim odnosima. Zaključno, stresu povezanom s neplodnosti posebno su izloženi muškarci kod kojih su muški čimbenici uzrok neplodnosti. I kod žena i kod muškaraca intimnim odnosima većim dijelom pridonose aspekti neplodnosti koji se tiču partnerskih odnosa, dok partnerovo/partneričino zadovoljstvo tek manjim dijelom pridonosi osobnom zadovoljstvu intimnim odnosima.

Anti-Müllerov hormon (AMH) sintetizira se u u granuloza stanicama jajnika u žena. Dosadašnje studije dokazale su važnost određivanja anti-Müllerovog hormona kao novog biljega u procjeni ovarijske rezerve. Također, ranije objavljeni rezultati pokazali su neznačajnu promjenjivost koncentracija AMH u serumu, tijekom menstruacijskog ciklusa. Rezultati naših istraživanja, iako na ograničenom broju ispitanica, podupiru dijagnostičku važnost AMH kao osjetljivog biljega u procjeni ovarijske rezerve.

Na temelju današnjih dijagnostičkih kriterija procjenjuje se kako PCOS zahvaća 5-10% žena. Hiperandrogenizam i menstrualni poremećaji najčešće su poteškoće u mladih PCOS pacijentica, dok su povišena razina androgena, oligomenoreja ili amenoreja, a posebice neplodnost najčešći problemi PCOS žena reproduktivne dobi. Dosadašanji radovi su pokazali kako je više od 50% ovih žena povećane tjelesne težine ili pretilo. Istraživanja najsnažnijeg znaka seksualnog dimorfizma – rasporeda subkutane i visceralne masti pokazuju da žene s PCOS-om imaju veću masu masnog tkiva u području trbuha, struka i gornjeg dijela ruku za razliku zdravih žena. Rane promjene morfoloških i tjelesnih značajki PCOS-a mogle bi pomoći u predviđanju metaboličkih karakteristika, razvoju sindroma, te njegovom ishodu.

Fizička aktivnost i vježbanje u trudnoći sigurni su i preporučljivi svim trudnicama s urednim tijekom trudnoće. Pozitivni učinci vježbanja očituju se u smanjenom nastanku komplikacija u trudnoći (preeklampsija, hipertenzija, gestacijski dijabetes), boljoj kontroli tjelesne težine i glikemije, smanjenju „svakodnevnih nelagoda trudnoće” (zatvora, smetnji mokrenja, jutarnjih mučnina, varikoznih vena), olakšanim porodom, a s psihološkog gledišta višim samopoštovanjem i smanjenjem depresije i neuroze. Do sada nisu zabilježeni negativni učinci vježbanja na ishod trudnoće niti razvoj novorođenčeta. Programe vježbanja u trudnoći potrebno je planirati pod nadzorom perinatologa-ginekologa i iskusnog kineziologa s individualnim pristupom prije svega u planiranju trajanja i intenziteta vježbi poželjnih za svaku zdravu trudnicu.

Prosječno 4 - 6 tjedana nakon poroda preporuča se započeti s rekreacijskim vježbanjem uz odobrenje liječnika – ginekologa i individualiziran program pod stručnim nadzorom kineziologa. Žene treba ohrabriti spoznajama da umjereno, pa i intenzivno vježbanje uz pravilnu prehranu u postpartalnom periodu, sigurno dovode do gubitka kilograma, nemaju negativnih posljedica na dojenje, a djeluju zaštitno na mineralnu gustoću kosti. Preporučljiv je gubitak 0, 5-1 kg tjedno. Nakon prva tri postpartalna mjeseca, ne postoji više ograničenje intenziteta i trajanja vježbi, ali ni tada kalorijski unos ne bi trebao biti niži od 65% baznog potrebnog unosa hrane, kako se ne bi kompromitirala laktacija.

U pozvanom predavanju prikazani su rezultati relevantnih IVF centara u Europi s usporedbom na rezultate IVF Poliklinike. Uspoređujući protokole indukcije ovulacije najuspješniji u ovoj dobnoj skupini bio je Menopur i Gonal F. Stopa trudnoća po ciklusu bile je 18, 1%, a stopa živorođenih 13, 8%. Za životnu dob trudnica starijih od 40g. ti su rezultati u samom vrhu rezultata Europskih Klinika.