Search

U radu su prikazani dužinsko-maseni odnosi i kondicija srdele (Sardina pilchardus) i europskog inćuna (Engraulis encrasicolus) sa područja srednjeg Jadrana (Dugi otok). Tijekom travnja 2021. godine iz ukupnog ulova okružujućom mrežom plivaricom izuzeto je 100 uzoraka srdele i 110 uzoraka inćuna. Dužinsko-maseni odnosi pokazali su pozitivan alometrijski rast obje istraživane vrste (srdela W= 0, 004 x L3, 167, R2=0, 861), (inćun W=0, 002 x L3, 405, R2=0.936). Prosječni Fultonov faktor kondicije analiziranih jedinki srdela iznosio je CF= 0, 699 ± 0, 043, dok je CF inćuna bio 0, 647 ± 0, 037. Rezultati dužinsko-masenog odnosa i kondicije srdele mogu se povezati s njenim završetkom mrijesta. Također, dobivene vrijednosti istih pokazatelja kod inćuna upućuju na pripremu populacije za nadolazeći mrijest.

Mikroalge su prokariotski ili eukariotski fotosintetski mikroorganizmi jednostavne stanične građe koji predstavljaju bogat izvor karotenoida, vitamina i fenola. Dobre karakteristike mikroalgi, poput brzog rasta uz korištenje ugljičnog dioksida, visokih prinosa biomase, sposobnosti skladištenja esencijalnih hranjivih tvari i mogućnosti primjene genetskih modifikacija, osnova su njihove široke primjene u različitim granama industrije. Mikroalge mogu sintetizirati antioksidativne molekule (npr. polifenoli) koje sprječavaju peroksidaciju lipida i time produljuju rok trajanja prehrambenih proizvoda. Nedovoljno literaturnih podataka o antioksidativnoj aktivnosti polifenola iz ekstrakata mikroalgi predstavlja prepreku njihove uporabe u prehrambenoj industriji. Glavni cilj ovog istraživanja bio je utvrditi antioksidativnu aktivnost ekstrakata morske mikroalge Dunaliella tertiolecta ovisno o načinu sušenja, predtretmanu i vrsti ekstrakcije. Za svaki od ekstrakata određen je ukupan udio polifenola i njihova antioksidativna aktivnost. Prema rezultatima, udio polifenola i kapacitet antioksidativne aktivnosti zabilježen na uzorcima liofilizirane biomase mikroalge D. tertiolecta veći je u odnosu na uzorke komercijalno dostupnih slatkovodnih mikroalgi (Chlorella vulgaris). Dobiveni rezultati dali su uvid u optimalne uvjete ekstrakcije mikroalge D. tertiolecta i ukazali na njezin potencijal primjene u prehrambenoj industriji. Istraživanja su pomogla u razumijevanju postupaka ekstrakcije i iskoristivosti dobivenih ekstrakata mikroalgi u stvaranju ekonomski održivog i isplativog proizvodnog postupka sinteze prirodnih antioksidansa.

Invazivni pontsko-kaspijski glavoči: riječni glavočić Neogobius fluviatilis, glavočić okrugljak Neogobius melanostomus i keslerov glavočić Ponticola kessleri nedavno su naselili savsko porječje u Hrvatskoj. Iako je njihova prisutnost primijećena te distribucija i utjecaj izučeni, dob i rast do sada nisu bili istraženi. Analizom ljusaka za riječnog glavočića je utvrđena dob I, II i III, a za glavočića okrugljaka i keslerova glavočića I, II, III i IV. Najveći koeficijent rasta imao je riječni glavočić, a najmanji glavočić okrugljak. Za povratno izračunate srednje dužine vidljivo je značajnije odstupanje za sve tri istraživane vrste glavoča što upućuje na nepouzdanost korištenog von Bertalanffyjevog modela. Zbog preciznijeg određivanja dobi sugerira se brojanje anula na otolitima kao i testiranje drugih modela rasta.

Opisana je uloga i djelovanje probiotika, njihov utjecaj na ribe, načini uporabe probiotika. Opisani su rezultati istraživanja učinka Lactobacillus rhamnosus na kalifornijsku pastrvu.

Suspected vibriosis outbreak on sea bass farmed in floating cages needed confirmation and therapy/management instructions. A scheme comprising a combination of diagnostic and clinical methods was introduced for a better problem-solving. Within 24 hours since submission of fish for examination, bacterial cultures were isolated and rapid agglutination test identified V. anguillarum, while in 48 hours antimicrobial susceptibility was determined and targeted therapy recommended. Further physiological and biochemical tests were continued, which gave a readable result in 72 hours post submission of fish. Development of a rapid, sensitive and cost-effective protocol for identification of vibriosis caused by V. anguillarum is crucial due to quick onset of high mortality and great economic damage it can inflict.

U nadzorima kvalitete konzervi sardina (Sardina pilchardus Walbaum, 1792) za potrebe Oružanih snaga Republike Hrvatske koji se obavljao na mjestu proizvodnje pretraženo je ukupno 27 uzoraka (n = 27) radi analize na prisutnost teških metala. Prosječna koncen- tracija olova iznosila je 0, 077±0, 0816mg/kg, kadmija 0, 0194± 0, 014 mg/kg. Količina žive (x) iznosila je 0, 067± 0, 0369 mg/kg, arsena 0, 775± 1, 006 mg/kg (n=27). Također u uzorcima konzervi (n=12), utvrđeno je prosječno 11, 054±9, 051 mg/kg cinka. Količina bakra je bila 1, 897±0, 826 mg/kg (n=11), dok je utvrđena prosječna koncentracija željeza iznosila 12, 73±6, 5 mg/kg. Od 27 uzoraka utvrđena je korelacija između količine olova i kadmija (r = 0, 75388, p

ENA test se temelji na utvrđivanju učestalosti pojave eritrocita s jezgrama nepravilna oblika. Cilj rada bio je prikazati upotrebu ENA testa u genotoksičnim istraživanjima, te usporediti razine spontanih i induciranih morfoloških promjena eritrocitnih jezgri kod različitih vrsta riba. Rezultati su pokazali da postoje značajne razlike kako između tako i unutar samih vrsta. Razlozi varijabilnosti mogu biti vezani za specifičnost vrste, abiotičke čimbenike koji utječu na fiziološke procese, različiti kriteriji u klasifikaciji jezgrinih morfoloških promjena, te tumačenje rezultata testa. Stoga su potrebna daljnja validacijska istraživanja uz jedinstvene kriterije provođenja ENA testa kako bi se utvrdile referentne vrijednosti te se na taj način objektivizirala procjena genotoksičnih učinaka.

Tricaine methane-sulfonate (MS-222) is one of the most widely used anaesthetics for poikilotherms worldwide. This paper outlines its anaesthetic efficacy and dosage in fish and legislation for its use, fish stress responses to MS-222 anaesthesia, its effect on fish physiology and blood properties, pharmacokinetics, genotoxicity, immune response, potential interference with fish hepatic cytochrome P450 spectra, and its impact on nerve sensitivity. The key questions arising from the available data are analyzed, such as regulatory constraints on its use, the need for the standardization of buffering protocols, and interdependencies of the factors impacting the specific applicative efficacy of MS-222. Current research has provided an abundance of data on MS-222 use in fish, though the applications within these studies are often impractical at the farming level. Therefore, specific emphasis is placed on highlighting application strategies on a practical basis and presenting potential future research on topics that require in-depth analysis (preparation and storage of anaesthetic solutions, preanaesthetic sedation and stress reduction, cortisol response in aquarium fish, toxicity of MS-222 metabolites, and possible immunodepressive properties). Additionally, both from a scientific and practical perspective, we must have a better understanding of its safety margins, induction, immersion and recovery times for many (marine and freshwater, farmed and ornamental) fish species in order to achieve optimal utilization.

opisani su mehanizmi otpornosti bakterija na antimikrobne pripravke i posljedice pri liječenju životinja i ljudi

Opisana je pojava rezervoara bakterija otpornih na lijekove po uporabi antimikrobnih lijekova u akvakulturi. Opisand su posljedice prijenosa otpornih bakterija iz akvakulture. Predložene su mjere ponašanja pri prepisivanju i aplikaciji antimikrobnih sredstava.

nema sazetka, opisana je uporaba antimikrobnih lijekova koje je MPRRR odobrilo za uporabu na ribama u RH, kao i onih koji se kroz praksu koriste, a koji su odobreni za druge vrste životinja.

nema sažetka

U predavanju su predstavljeni rezultati dvogodišnjeg mjerenja i istraživanja fizikalno-kemijskih parametara vode rijeke Gacke, te su prikazane usporedne vrijednosti prema postajama.

U predavanju su opisane značajne nezarazne vrste bolesti pastrvskih vrsta riba koje se pojavljuju prilikom intenzivnog uzgoja, a odnose se uglavnom na fizikalno-kemijske uvjete , te tehnologiju uzgoja.

Health status of rudd living in the biggest Croatian carstic lake is evaluated. Studies were conducted during a two-year period and comprised of parasitological, haematological and bacteriological surveys. Parasitological examination revealed a light infestation on 27 % of examined fish, mostly with Dactylogyrus and Ichthyophthirius species. Haematological studies showed that haematocrit values were lower than physiological limit. A haematocrit coefficient of correlation was in all research periods higher than 15 %, indicating that majority of fish under study were susceptible to development of bacterial and other diseases. Indeed, a diverse array of bacteria were isolated from rudd, mainly Flavobacterium spp. and Aeromonas spp., but also some specific fish pathogens, notably Pasteurella piscicida, Yersinia ruckeri and Edwardsiella ictaluri. Under stress conditions, detected bacterial species can give rise to disease outbreaks.

PCR je akronim za "polymerase chain reaction" (metoda lančane reakcije polimeraza), tehniku koja se temelji na otkrivanju i umnožavanju specifičnih DNA odnosno RNA sljedova. Može se primijeniti u dijagnostici naslijednih bolesti, forenzici, populacijskoj genetici, sistematici, bioinženjerstvu, evolucijskoj biologiji, pa i u akvakulturi. Ovom je metodom moguće dijagnosticirati niz virusnih, bakterijskih i parazitarnih bolesti riba, rakova i školjaka. Prednosti tehnike očituju se u brzom dobivanju rezultata, visokoj specifičnosti i osjetljivosti.

U Hrvatskoj postoji duga tradicija uzgoja školjaka, uz perspektivu daljnjeg razvoja školjkarstva. Kako su školjke osjetljivi organizmi koji zahtijevaju posebne uvjete uzgoja i klime, podložne su i mnogim bolestima. Bonamiozu, haplosporidiozu, marteiliozu, mikrocitozu i perkinsozu navodi Međunarodni ured za epizootije kao bolesti školjaka koje se prijavljuju po zakonu, a iridovirozu kao bolest od potencijalnog međunarodnog značaja. Iste bolesti su regulirane Zakonom o veterinarstvu iz 1997. godine., kao zarazne bolesti školjaka čije je spriječavanje i suzbijanje od interesa za Republiku Hrvatsku. Iako se ne suzbija po zakonu, u tekstu ovog članka je, zbog njene važnosti, opisana i Mytilicola bolest. Prema Pravilniku Ministarstva zdravstva iz 1994. godine, jestivi dio školjaka pretražuje se na toksine nekih morskih dinoflagelata, koji mogu biti štetni po ljudsko zdravlje, a to su PSP (Paralytic Shellfish Poison), DSP (Diarrhoeic Shellfish Poison) i NSP (Neuroparalytic Shellfish Poison).

Radi što boljeg uvida u zdravstveno stanje riba u jezeru Vrana na otoku Cresu, tijekom svih godišnjih doba mjerene su vrijednosti hematokrita, ukupnih proteina plazme i indeksa loma plazme ulovljenih riba. Istraživanja su provedena na sve četiri vrste riba koje žive u jezeru, a to su: drlja (Scardinius erythrophtalmus hesperidicus Heckel, 1838.), linjak (Tinca tinca Linnaeus, 1758.), bijeli klen (Leuciscus cephalus albus Bonaparte, 1838.), i štuka (Esox lucius Linnaeus, 1758). Krv je uzimana iz repne vene u mikrohematokritske kapilare. Ovisno o vrsti riba, hematokrit može znatno varirati. Vrijednosti hematokrita za ispitivane drlje, klenove i linjake su u veljači bile 29 plus/minus 5, 61, u svibnju 29, 53 plus/minus 7, 28, a štuke (jedna riba) 26 posto. U lipnju je hematokrit drlja, klenova i linjaka bio 26, 8 plus/minus 6, 32, štuke (jedna riba) 20 posto, dok je u kolovozu hematokrit drlja, klenova i linjaka bio 26, 8 plus/minus 4, 35. Hematokrit je kod linjaka bio izrazito viši zimi nego ljeti. U svim sezonama su mužjaci sve četiri vrste imali više vrijednosti hematokrita od ženki. Vrijednosti indeksa loma plazme su tijekom cijelog istraživanja bile ujednačene za sve pregledane vrste riba. Pojedinačni nalazi nekih vrijednosti proteina plazme ustanovljeni su u svibnju (linjak 1, 2 g/100 ml) i lipnju (linjak 1, 1 g/100 ml). Takva riba ima smanjenu količinu imunoglobulina, pa je podložna nizu bolesti. Prema literaturnim podacima (Goede i Barton, 1990) koeficijent varijabilnosti (KV) hematokrita veći od 15 posto može ukazivati na pojavu bolesti u dijelu riblje populacie. Budući da je kod većine pregledavanih riba u jezeru Vrana KV hematokrita bio veći od 15 posto, a bakteriološkim su analizama iz riba s nižim razinama hematokrita izdvojene i identificirane bakterije (iz rodova Aeromonas, Flavobacterium, Corynebacterium i Mycobacterium), može se zaključiti da su ribe u jezeru Vrana na granici biološke ravnoteže. Potencijalni stresori (kemijsko, organsko zagađenje) mogli bi narušiti ekološku ravnotežu, što će se najprije zamijetiti na zdravlju riba. Stoga treba voditi računa o svim promjenama u ekosustavu jezera Vrana.

Cestodoze su nametničke bolesti riba koje imaju posebno značenje u intenzivnoj ribarskoj proizvodnji, gdje kod riba razne starosti mogu izazvati promjene koje se nepovoljno odražavaju na uzgojne rezultate. Naš je cilj bio da na osnovu rezultata istraživanja provedenih na jednom šaranskom ribnjačarstvu u R. Hrvatskoj, dobijemo uvid u epizootiološko stanje manjeg akvatorija u kojem se odvija akvakulturna proizvodnja. Ujedno smo željeli utvrditi, postoji li povezanost izneđu kakvoće vode i pojave trakavičavosti šarana. Zbog toga smo istovremeno tijekom ulova riba za pretragu, uzimali i uzorke vode za fizikalno-kemijsku analizu kojom su obrađeni ovi kemijski parametri: T oC, pH, slob. koncentracija kisika, slob. CO2, permanganatni broj (KMnO4), NH4, NH3 i alkalitet (CaCO3, CaHCO3). Jednogodišnjim istraživanjem bila su obuhvaćena 392 šarana raznih starosnih skupina od čega ih je sa nametnicima iz skupine Cestoidea bilo invadirano 127 ili 32, 4%. Standardnom parazitološkom pretragom probavnog trakta šaranskog mlađa Šo+, jednogodišnjih šarana Š1+ i dvogodišnjih šarana Š2+ utvrđene su tri vrste trakavica. Utvrđeni broj (%) invadiranih šarana sa trakavicama u odnosu na broj parazitološki obrađenih šarana prema starosnim skupinama bio je slijedeći: Botriocephalus acheilognathi smo utvrdili kod 34 (8, 7%) Šo+ ; 28 (7, 1%) Š1+ i 10 (2, 6%) Š2+. Caryophillaeus fimbriceps kod 14 (3, 6%) Šo+, 25 (6, 4%) Š1+ i 3 (0, 77%) Š2+, a Khawia sinensis je utvrđena kod 4 (1, 02%) Šo+, 9 (2, 3%) Š1+, dok kod dvogodišnjih šarana nije utvrđena invadiranost s nametnicima ove vrste. Veći broj šarana svih starosnih skupina bio je invadiran trakavicama u mjesecu travnju i svibnju dok je invadiranost u ostalim mjesecima bila zanemariva zbog preporučene terapije. Liječenje je provedeno davanjem šaranima ljekovite hrane koja je sadržavala antiparazitik mebendazol. Rezultati istraživanja koja smo proveli bila su prema dostupnim literaturnim podacima istovjetni sa rezultatima takvih istraživanja provedenih u mnogim drugim zemljama svijeta.

Svrha istraživanja bila je pratiti razinu enzima transaminaza (aspartate aminotransferazu, AST i alanin transferazu, ALT) dviju genetskih skupina srebrnih lososa (diploidi i triploidi), te utvrđivanje ralike razine/aktivnosti enzima koje nastaju uslijed promjene kakvoće vode (slatka, morska voda). U provednim istraživanjima pratili smo fizikalno-kemijsku kakvoću slatke vode na ribogojilištu u Luknji, morske vode na kaveznom uzgajalištu Žrnovnica, te slatke i morske vode u akvarijskom prostoru u West Vancouver Laboratoriju, Vancouver, Kanada. Uzorci ribe (n=5-7) za određivanje biokemijskih parametara krvi uzimani su u slatkoj vodi, te nakon - 1, 5, -3, -6, -12 sati, te -1, -2, -4 i -8 dana po prebacivanju u morsku vodu. Uzimala se riba za biometrijska mjerenja, određivanje njenog zdravstvenog stanja, te krv za određivanje razine AST i ALT. Uzorci su obrađivani uz pomoć biokemijskog analizatora CHEM I. Rezultati istraživanja ukazali su na razlike aktivnosti enzima između diploidnih i jedne triploidne skupine lososa kod prebacivanja iz slatke u morsku vodu. Naime kod praćenja enzima AST vidljiv je trend pada vrijednosti u obje diploidne skupine, dok se kod triploidne skupine ne zapaža značajnija promjena. Praćenjem trenda kretanja enzima ALT, prilikom prebacivanja u morsku vodu vidljiv je trend rasta vrijednosti kod triploidne skupine i diploidne skupine iz pokusa u Hrvatskoj. Trend kretanja vrijednosti ovog enzima kod diploidne skupine držane u akvarijskom prostoru pokazuje pad vrijednosti. Iz dobivenih rezultata možemo zaključiti da je prilikom prilagođavanja srebrnih lososa životu u moru došlo do smanjene permeabilnosti staničnih membrana (pad razine AST), povećanja sinteze aminokiselina, što na koncu rezultira boljim rastom riba (rast razine ALT). Neosporna je dakle činjenica koja proizlazi iz izloženih rezultata da je došlo do promjena u aktivnosti istraživanih enzima prilikom promjene kakvoće vode. S obzirom da se zdravstvenim pregledom nije moglo utvrditi nikakvo oštećenje organa, a uginuća su bila minimalna, možemo jedino zaključiti da se radilo o kratkotrajnim funkcionalnim promjenama.

Jezero Vrana na otoku Cresu najveća je kriptodepresija u Hrvatskoj, stalno je jezero u karbonatnim stijenama i najbogatije jezero kvalitetnom pitkom vodom u kršu Hrvatske. Voda jezera je jedini izvor pitke vode na otocima Cres i Lošinj. U jezeru živi četiri vrste riba. Istraživanjima se nastojao dobiti uvid u zdravstveno stanje izlovljenih riba, a posredno steći spoznaje o stanju u sveukupnom ekosistemu te vodene sredine. Kroz sva godišnja doba ribe su lovljene i potom podvrgnute zdravstvenom pregledu. Uzimana im je krv za analizu, a iz unutrašnjih organa su nacijepljivani materijali za bakteriološku pretragu. Izdvojene bakterije identificirane su na temelju istraživanja njihovih morgoloških, uzgojnih i biokemijskih osobina. Pretraživana je osjetljivost tih bakterijskih sojeva prema antimikrobnim lijekovima. Uzimani su uzorci vode za fizikalno-kemijsku analizu. Patološkoanatomske promjene kod pregledavnih riba nisu bile brojne, zdravstveno i kondiciono stanje riba je bilo zadovoljavajuće. Prosječne vrijednosti serumskih proteina, specifične težine seruma i indeksa loma su kroz sve periode istraživanja i za sve veste riba bile ujednačene. Prosječna hematokritska vrijednost je bila povećana u veljači. Izdvojena su 54 bakterijska soja, svojim karakteristikama najsličnija Aeromonas sp. A. media, A. veronii, Flavobacterium sp., F. aquatile, Mycobacterium sp., Nocardia sp., Pasteurella piscicida, Pseudomonas sp., Enterobacter agglomerans, Edwardsiella ictaluri, Neisseria sp., Yersinia sp., Corynebacterium sp., uključivši 8 neidentificiranih gram-negativnih bakterija. Većina bakterija je bila vrlo ili umjreno osjetljivana testirana antimikrobna sredstva. Fizikalno-kemijske osobine jezerske vode su bile povoljne za život i razvoj vodenog svijeta. U okolnostima nepovoljnim za ribu, moglo bi doći do intenzivnijeg razmnažanja bakterija koje se na/u ribi nalaze. Stoga treba dovesti na minimum akutni i kronični stres u jezeru.

Cilj istraživanja bio je dobiti uvid u zdravstveno stanje pregledavanih linjaka i determinirati iz njih izdvojene bakterije. Istraživanja su nastavljena na prethodna (1989. i 1990. godine), kada su iz pregledavanih riba iz izdvojene samo ubikvitarne vodene bakterije. Zdravstvenom pretragom linjaka i bakteriološkom obradom izdvojenih izolata dobili smo podatke koji upućuju na dobar zdravstveni status riba u jezeru, te na postojanje ubikvitarnih i specifičnih ribljih bakterija kao potencijalnih uzročnika bolesti riba. Najveći broj izolata pripada skupini Aeromonas hydrophila, zatim Flavobacterium sp., Acinetobacter sp., Lactobacillus sp., te Aeromonas salmonicida. Te bakterije bi, u slučaju izraženog stresa riba i neravnoteže čimbenika koji uvjetuju život u vodi, mogle dovesti do pojave bolesti.

Istraživanja prilagodbe dviju starosnih grupa mlađi srebrnih lososa (1+ i 0+), pri prebacivanju iz slatke u morsku vodu, bila su provedena u sezoni jesen/zima na 4 lokaliteta u Jadranskom moru. Prosječna težina 1+ grupe bila je 116 grama, odnosno 0+ grupe 86 grama. Uzorci ribe (n=10) za određivanje kemijskog sastava mesa i faktor kondicije uzimani su u slatkoj vodi, tijekom transporta, te nakon 22, 5, 45 i 90 min., zatim 3, 6, 12 sati i poslije 1, 2, 4, 8, i 30 dana nakon prebacivanja u more. Za određivanje kemijskog sastava korištena je cijela riba (carcass composition). Određivana je količina bjelančevina, masti, pepela i vode. Rezulati istraživanja pokazuju razliku u prilagodbi između starosnih grupa (1+ i 0+). Vrijednosti masti su u obje skupine (1+ i 0+) na početku istraživanja više (7, 00+-1, 002 ; 7, 95+-2, 10) nego na kraju istaživanja (6, 16+-1, 74 ; 5, 11+-2, 26). Količina vlage pratila je obrnuto proporcionalno količinu masti u tkivu. Naime, na početku istraživanja je količina vlage u obje skupine ((1+ ; 0+) bila je niža (72, 59+-1, 78 ; 71, 73+-2, 02) nego na krju istaživanja (73, 60+-1, 97 ; 75, 32+-1, 98). Vrijednosti pepela se nakon 30 dana boracka ribe u moru neznatno razlikuju od onih u slatkoj vodi, dok se vrijednosti proteina istovremeno nešto smanjuju u obje skupine. Nakon 30 dana istraživanja došlo je do prilagodbe obiju starosnih skupina što je vidljivo iz rezultata.

Istraživanja su nastavljena na bakteriološke pretrage provedene tijekom 1989. i 1990. godine. Za ovo istraživanje primjerci riba lovljeni su u studenom 1995., veljači, svibnju i lipnju 1996. godine. Po obavljenom zdravstvenom pregledu, materijal za bakteriološku pretragu je uziman iz bubrega, slezene i jetre. Materijal je nasađen na TSA (Triptic soy agar) podloge. Preliminarna identifikacija bakterija je rađena diferencijalnim bojanjem po Gramu i određivanjem pokretljivosti. Provedena je pretraga biokemijskih svojstava bakterija, te njihove osjetljivosti na antimikrobna sredstva. Za razliku od prethodnih istraživanja, kada su gotovo svi izdvojeni izolati pripadali skupini Aeromonas hydrophila, prirodnom stanovniku slatkovodnih riba, nove pretrage pokazuju nalaze i drugih bakterija: A. salmonicida je jedan od najznačajnijih ribljih patogena. Pseudomonas anguiliseptica je potencijalni uzročnik patogenih stanja mnogih ribljih vrsta. Pasteurella piscicida može uzrokovati pomore kako uzgajane, tako i slobodne ribe. Izdvojeni su izolati morfološki sličnih Acinetobacter sp. i Neisseria, kojima još nisu poznati mehanizmi patogenosti. Izoliran je i veći broj Gram negativnih štapićastih bakterija: Flavobacterium sp., F. aquatile, F. "branchiophila", Flexibacter columnaris, Cytophaga aquatilis, koji se smatraju normalnom mikroflorom škrga zdravih riba i prirodna su pojava u vodenoj sredini, no uz određene uvjete mogu uzrokovati velike gubitke kod ribljih populacija. Od Gram pozitivnih štapića izdvojeni su Lactobacillus spp., Nocardia spp. i Mycobacterium fortiutum.

Analiza pročišćenih otpadnih voda koje se ispuštaju u vodene prijemnike uglavnom podrazumijeva tek utvrĎivanje koncentracije organskih tvari (kemijske i biološke potrošnje kisika) i nutrijenata (dušika i fosfora). Stoga je u ovom radu ispitan i učinak efluenta na bioindikatorske organizme (ribe (Carassius gibelio)) i gujavice (Eisenia fetida, Oligochaeta)) i stupanj rezistentnosti bakterijskih izolata na antimikrobne lijekove podrijetlom iz otpadnih voda, s ciljem utvrĎivanja štetnog djelovanja na ţiva bića u vodi, a posredno i na zdravlje ljudi. U tom smislu provedena su ekotoksikološka ispitivanja na bioindikatorskim modelnim organizmima, izvršeno je mjerenje mehanizma multiksenobiotičke otpornosti i vrijednosti parametara oksidacijskog stresa. Citogenetska oštećenja utvrđivana su mikronukleus testom a mutageni učinci Ames testom. Izvršena je komparativna mikrobiološka analiza standardnim mikrobiološkim testovima i MALDI-TOF spektrometrom masa, te su provedena hematološka i histopatološka istraţivanja. Rezultati navedenih istraţivanja pokazuju da pročišćene otpadne vode unošenjem ksenobiotika mijenjaju okolišne parametre recipijenta, dovode do porasta otpornosti bakterija na antibiotike, histopatoloških promjena i oksidacijskog stresa u riba. Dobiven je cjeloviti prikaz utjecaja pročišćenih otpadnih voda na ključne prarametre kakvoće i ekološkog stanja vode i biote. Currently, analysis of treated wastewater discharged from the wastewater treatment plants (WWTP) inflowing into recipients involves determination of concentrations of organic substances (chemical and biological oxygen demand) and nutrients (nitrogen and phosphorus). In this study, the impact of effluent on organismic bioindicators and degree of resistance of bacterial isolates to antimicrobial drugs originating from wastewater has been evaluated with the aim to determine toxic effects on aquatic (fish, Carassius gibelio) and terrestrial (earthworm, Eisenia fetida, Oligochaeta) organisms, and indirectly on human health. The ecotoxicological testings on bioindicator model organisms were conducted, measuring mechanisms of multixenobiotic resistance and parameters of oxidative stress. Cytogenetic damages were determined by micronucleus test, and mutagenic effects with Ames test. Comparative microbiological analyses were made with conventional methods and mass spectrometry analyser. Results of this study show that treated wastewater (leaving WWTP) changed environmental parameters by introduction of xenobiotics, contributed to microbial contamination and antimicrobial resistance, histopathological tissue changes and oxidative stress of examined organisms. Hencewith, our approach encompassed an integrated overview of the impact of treated wastewater on key environmental and organismal parameters.