Search

Brojna izvješća koja se nalaze u literaturi ukazuju na štetnost i ekološku neprihvatljivost sinteze nanočestica kemijskim putem. Stoga postoji rastuća potreba za razvojem ekološki prihvatljivijih i ekonomski izvedljivijih procesa koji ne koriste otrovne kemikalije u procesu sinteze. U ovom radu proučavana je zelena sinteza koloidnog srebra pomoću cvjetnog meda pri pH vrijednostima 6, 7, 8, 9 i 10. Prilikom sinteze korištene su ultra čista voda, otopina cvjetnog meda, otopina srebrova nitrata koncentracije 0,001 mol dm -3 i otopina natrijevog hidroksida koncentracije 0,1 mol dm -3 . Nakon sinteze, izvršena je provjera postojanja koloidnog srebra i koncentracije srebra u otopini propuštanjem laserske zrake kroz otopinu, što je dovelo do pojave Tyndallovog efekta kod svih uzoraka. Karakterizacija dobivenih uzoraka koloida srebra provedena je UV-Vis spektrofotometrijom u području valnih duljina od 300 do 800 nm i FT-IR spektrometrijom u području valnih brojeva od 4000 do 650 cm -1 . Rezultati UV- Vis spektroskopske analize pokazali su pojavu površinskog plazmona rezonancije kod svih uzoraka. Intenziteti apsorbancije ukazuju na povoljnije uvjete odvijanja reakcija pri višim pH vrijednostima. FT- IR mjerenja su provedena kako bi se identificirale moguće biomolekule odgovorne za nastanak i stabilizaciju nanočestica srebra sintetiziranih korištenjem meda. Male razlike u valnim brojevima i intenzitetima apsorpcijske vrpce opažene su u spektrima uzoraka koloidnog srebra pri različitim pH vrijednostima. A number of reports prevailed in the literatures indicate that synthesis of nanoparticles by chemical approaches are eco unfriendly and expensive. Thus, there is a growing need to develop environmentally and economically friendly processes, which do not use toxic chemicals in the synthesis protocols. In this paper, the green synthesis of colloidal silver using floral honey was studied at pH values of 6, 7, 8, 9 and 10. During the synthesis, ultrapure water, floral honey solution, silver nitrate solution with a concentration of 0.001 mol dm -3 and sodium hydroxide solution with a concentration of 0,1 mol dm -3 were used. After the synthesis, the presence of colloidal silver and the concentration of silver in the solution were checked by passing a laser beam through the solution, which led to the appearance of the Tyndall effect in all samples. Characterization of the obtained silver colloid samples was carried out by UV-Vis spectrophotometry in the wavelength range from 300 to 800 nm and by FT-IR spectrometry in the wavelength range from 4000 to 650 cm -1 . The results of UV-Vis spectroscopic analysis showed the appearance of surface plasmon resonance in all samples. The absorbance intensities indicate more favorable conditions for reactions at higher pH values. FT-IR measurements were performed to identify possible biomolecules responsible for the formation and stabilization of silver nanoparticles synthesized using honey. Small differences in wave numbers and absorption band intensities were observed in the spectra of colloidal silver samples at different pH values.

Fenolni spojevi se sve više istražuju radi mnogobrojnih bioloških učinaka među kojima se ističe antioksidativni učinak. Za praćenje antioksidativnog učinka često se koristi metoda s DPPH• radikalom. U ovom diplomskom radu određene su konstante brzine reakcija fenolnih kiselina: p-kumarinske kiseline, ferulične kiseline, vanilinske kiseline, vanilina i flavonoida kvercetina s DPPH• u dioksanu te smjesi otapala dioksan-voda (0,99:0,01 v/v i 0,95:0,05 v/v). Određeni su kinetički izotopni efekti reakcija navedenih fenolnih spojeva i DPPH• u smjesi otapala dioksan-voda (0,99:0,01 v/v i 0,95:0,05 v/v). Dobiveni kinetički izotopni efekti, za sve spojeve osim vanilina, upućuje na reakcijski mehanizam HAT (hydrogen atom transfer) ili PCET (proton-coupled electron transfer), što podrazumijeva da u stupnju koji određuje brzinu reakcije dolazi i do prijelaza protona i do prijelaza elektrona. U slučaju vanilina dobiven je inverzni KIE koji upućuje na drugačiji i složeniji mehanizam reakcije. U literaturi nisu pronađeni podatci o kinetičkim izotopnim efektima navedenih reakcija. Dobiveni rezultati doprinose razumijevanju kinetike i mehanizma reakcija fenolnih spojeva i radikala, s čime je povezan jedan dio antioksidativne aktivnosti ovih spojeva. Phenolic compounds are increasingly being researched for their numerous biological effects, among which the antioxidant effect stands out. To monitor the antioxidant potential, the DPPH• free radical scavenging method is often used. In this thesis, the reaction rate constants of phenolic acids: p-coumaric acid, ferulic acid, vanillic acid, vanillin and the flavonoid quercetin with DPPH• in dioxane and solvent mixture dioxane-water (0,99:0,01 v/v and 0,95:0,05 v/v) were examined. The kinetic isotopic effects for the mentioned phenolic compounds and DPPH• reaction in the solvent mixture dioxane-water (0,99:0,01 v/v and 0,95:0,05 v/v) were determined. The obtained kinetic isotope effects, for all compounds except vanillin, refer to the reaction mechanism HAT (hydrogen atom transfer) or PCET (proton-coupled electron transfer), which implies that in the rate-determining step of the reaction, both proton and electron transitions occur. In the case of vanillin, an inverse KIE was obtained, which points to a different and more complex reaction mechanism. No data on the kinetic isotope effects for the mentioned reactions were found in the literature. The obtained results contribute to the understanding of the kinetics and mechanism of reactions of phenolic compounds with radicals, with which a part of the antioxidant activity of these compounds is associated.

Kvercetin spada u podskupinu flavonola te mu se pripisuje niz bioloških učinaka: antioksidativni, antikarcinogeni, antialergijski, protuupalni i drugi. Reakcije flavonoida i DPPH• uobičajeno se prate tako što se mjeri smanjenje apsorbancije na valnoj duljini koja odgovara maksimumu DPPH•. Prema novijoj literaturi (Foti i sur., 2011) smanjenje apsorbancije u vidljivom području spektra nije povezano izravno s redukcijom DPPH•, te reakcijska otopina, osim početno, ne sadrži DPPH•. U ovom je diplomskom radu ispitana kinetika reakcije kvercetina i DPPH• radikala u smjesi otapala dioksan-voda (0,99:0,01 v/v) te u metanolu. Na temelju izmjerene ovisnosti konstante brzine reakcije pseudoprvog reda o koncentraciji kvercetina određena je konstanta brzine reakcije kvercetina i DPPH• u dioksanu, koja iznosi 4,38 mol-1dm3 s -1. Konstante brzine određene na 525 nm i 620 nm su približno iste, iako su odstupanja u izmjerenim vrijednostima na 525 nm znatno veća u odnosu na 620 nm. Određena je konstanta brzine reakcije kvercetina i DPPH• u metanolu čija vrijednost iznosi 469 mol-1dm3 s -1. U metanolu nisu utvrđena odstupanja u izmjerenim vrijednostima kao u dioksanu. Na temelju izmjerene ovisnosti konstante brzine reakcije pseudo-prvog reda o koncentraciji kvercetina u otapalu dioksan-D2O određena je konstanta brzine reakcije kD koja iznosi 0,568 mol-1dm3 s -1 te kinetički izotopni efekt koji iznosi 7,71. Ovi podaci nisu prethodno pronađeni u literaturi te su po prvi puta određeni u ovom diplomskom radu. Za usporedbu su provedena i kinetička i HPLC mjerenja reakcije katehina i DPPH•. Određena je konstanta brzine reakcije katehina i DPPH• u metanolu koja iznosi 2,70 mol-1dm3 s -1. HPLC analizom je potvrđeno da je tijekom cijelog perioda u kojemu se prati smanjenje apsorbancije u vidljivom dijelu spektra u reakcijskoj otopini prisutan DPPH• (u reakciji kvercetina i DPPH• te u reakciji katehina i DPPH•). Quercetin is a flavonol, a subclass of flavonoids that has numerous pharmacological uses due to its antioxidant, anticarcinogenic, antiallergic and anti-inflammatory properties. The reaction of flavonoids and DPPH• are commonly monitored by measuring the decrease in absorption at the wavelength corresponding to the maximum DPPH•. According to new literature (Foti et al., 2011), the decrease in absorption in the visible region of the spectrum is not directly related to the reduction of DPPH • and the reaction solution, except initially, does not contain the DPPH radical. In this thesis, the reaction kinetics of quercetin and DPPH• in a solvent mixture of dioxane-water (0,99:0,01 v/v) and methanol were investigated. Based on the measured dependence of the pseudo-first order reaction rate constant on the quercetin concentration, the reaction rate constant of quercetin and DPPH • in dioxane was determined to be 4,38 mol-1dm3s-1. The rate constants determined at 525 nm and 620 nm are approximately the same, although the deviations in the measured values at 525 nm are significantly larger compared to 620 nm. The reaction rate constant of quercetin and DPPH• in methanol with a value of 469 mol-1dm3s-1 was determined. No deviations in the measured values were found in methanol as in dioxane. Based on the measured dependence of the pseudo-first order reaction rate constant on the quercetin concentration in the solvent dioxane-D2O, a reaction rate constant kD of 0,568 mol-1dm3s-1 and a kinetic isotopic effect of 7,71 were determined. These data were not previously found in the literature and were determined for the first time in this thesis. Both kinetic and HPLC measurements of catechin and DPPH • reactions were performed for comparison. The rate constant of the reaction of catechins and DPPH• in methanol was determined to be 2,70 mol1dm3s-1. HPLC analysis confirmed that DPPH• (in the reaction of quercetin and DPPH • and the reaction catechin and DPPH •) was present in the reaction solution during the whole period in which the decrease in absorption was monitored in the visible part of the spectrum.

U okviru ovoga diplomskog rada provedena je kvalitativna i kvantitativna analiza fenolnih kiselina odabranih vrsta roda Veronica L. (Plantaginaceae). Prisutnost polifenolnih spojeva dokazana je kemijskim reakcijama stvaranja obojenih produkata i taloga. Kvalitativna analiza fenolnih kiselina (kavene, klorogenske, ružmarinske i ferulične) primjenom tankoslojne kromatografije nije sa sigurnošću potvrdila njihovu prisutnost, iako se ona može pretpostaviti. Kvantitativna analiza fenolnih kiselina provedena je spektrofotometrijski te je sadržaj mjeren kao ružmarinska kiselina (505 nm) i klorogenska kiselina (525 nm). Maseni udio analiziranih fenolnih kiselina odabranih biljnih vrsta izraženih kao ružmarinska kiselina kretao se u rasponu od 0,44 % (V. cymbalaria L.) do 3,59 % (V. chamaedrys L.), odnosno, izraženih kao klorogenska kiselina u rasponu od 0,81 % (V. cymbalaria L.) do 7,18 % (V. chamaedrys L.). Provedena kvalitativna i kvantitativna analiza predstavlja prilog znanstvenom istraživanju odabranih vrsta roda Veronica L. i upotpunjuje dosadašnje spoznaje o fitoterapijskom potencijalu ovih biljnih vrsta, posebice u odnosu na sadržaj bioaktivnih fenolnih tvari. In this graduate thesis, qualitative and quantitative analysis of phenolic acids of selected species of the genus Veronica L. (Plantaginaceae) was carried out. The presence of polyphenols has been demonstrated by general chemical reactions of developing colored products and precipitates. Qualitative analysis of phenolic acids (caffeic, chlorogenic, rosmarinic, and ferulic acid) using thin layer chromatography did not confirmed their presence with certainty, although it can be assumed. Quantitative analysis of phenolic acids was carried out using the spectrophotometric method. Phenolic acids were analyzed on 505 nm (expressed as rosmarinic acid) and 525 nm (expressed as chlorogenic acid). The contents of analyzed compounds from selected species varied from 0.44 % (V. cymbalaria L.) to 3.59 % (V. chamaedrys L.), when expressed as rosmarinic acid, and from 0.81 % (V. cymbalaria L.) to 7.18 % (V. chamaedrys L.), when expressed as chlorogenic acid. Conducted qualitative and quantitative analysis is a contribution to the scientific study of selected species of the genus Veronica L. and completes the existing knowledge about phytotherapeutic potential of these species, especially in relation to the content of bioactive phenolic substances.

U ovom radu proučavano je dobivanje koloidnog srebra elektrokemijskom metodom niskog istosmjernog napona. Primijenjene su dvije srebrene elektrode čistoće 99,99 %, promjera 3,0 mm, staklena čaša s 200 cm 3 destilirane vode i spojni vodovi od izvora istosmjerne struje do elektroda. Kao izvor istosmjerne struje korišten je laboratorijski ispravljač te generator koloidnog srebra. Kao prirodni stabilizator korištena je karuba guma sintetizirana iz sjemenki rogača. Provjera pojave koloidnog srebra i procjena koncentracije srebra u otopini određena je propuštanjem laserske zrake kroz otopinu. Karakterizacija koloidnog srebra (nanočestica srebra) provedena je UV-Vis spekroskopijom te primjenom transmisijskog elektronskog mikroskopa. Primjenom elektrokemijske metode, uz ispravljač i generator kao izvor istosmjerne struje, može se proizvesti koloidno srebro zadovoljavajuće kvalitete. UV-Vis analiza potvrdila je površinsku plazmonsku rezonanciju nanočestica srebra. Primjenom PWHM metode procijenjena je veličina nanočestica srebra i kreće se u rasponu od 30-50 nm. TEM analizom uočeno je da su nanočestice srebra sferičnog oblika, osim u uzorku E1 gdje su čestice u obliku štapića i mikrometarskih dimenzija. Veličina čestica u ostala tri uzorka se kretala u rasponu od 23-52 nm. TEM analiza potvrdila je procijenjenu veličinu nanočestica srebra dobivenu PWHM metodom. Dodatak karuba gume kao prirodnog stabilizatora nema utjecaj na veličinu nanočestica srebra. In this paper, the production of colloidal silver by the electrochemical method of low voltage direct current was studied. Two silver electrodes of 99.99% purity, 3.0 mm diameter, a glass beaker with 200 cm 3 of distilled water and connecting wires from a direct current source to the electrodes were used. A laboratory rectifier and a colloidol silver generator were used as a source of direct current. As a natural stabilizer, carob gum synthesized from carob seeds was used. Checking the occurrence of colloidal silver and estimating the concentration of silver in the solution was determined by passing a laser beam through the solution. Characterization of colloidal silver (silver nanoparticles) was performed by UV-Vis spectroscopy and using a transmission electron microscope. By applying the electrochemical method, with a rectifier and a generator as a source of direct current, colloidal silver of satisfactory quality can be produced. UV-Vis analysis confirmed the surface plasmon resonance of silver nanoparticles. Using the PWHM method, the size of silver nanoparticles was estimated and ranged from 30-50 nm. TEM analysis showed that the silver nanoparticles are spherical in shape, except in sample E1 where the particles are rod-shaped and micrometer-sized. The particle size in the other three samples ranged from 23-52 nm. TEM analysis confirmed the estimated size of silver nanoparticles obtained by the PWHM method. The addition of carob gum as a natural stabilizer has no effect on the size of silver nanoparticles.

Spektroskopija proučava međusobno djelovanje elektromagnetskog zračenja i tvari. To su apsorpcija, emisija, raspršenje i fluorescencija. Pošto ova četiri međudjelovanja mogu dati informaciju o građi i sastavu tvari spektroskopija se počela koristiti u mnogim prirodnim znanostima pa tako i u medicini. X-zrake su se prvo koristile u medicinskoj radiografiji da bi kasnije pomogle u otkrivanju strukture DNA i RNA. UV-VIS spektrometrija je tehnika koja omogućava istraživanje kromofornih skupina kao što je porfirin u hemoglobinu te određivanje stupnja zasićenosti hemoglobina kisikom. Infracrvena spektroskopija se koristi u analizi koronarnih i karotidnih arterija oštećenih aterosklerozom. Masena spektrometrija je pogodna za određivanje hormonskog sastava, a nuklearna magnetska rezonancija nam pruža informaciju o razini lipoproteina visoke i niske gustoće (HDL i LDL). Cilj ovog rada je kroz nekoliko spektroskopskih tehnika prikazati i objasniti njihovu veoma značajnu primjenu u medicini., Spectroscopy studies the interaction of electromagnetic radiation and matter. Interaction of radiation and matter can result in four types of answers and those are absorption, emission, scattering and fluorescence. Since these four responses can give information about structure and composition of matter, spectroscopy found its use in many sciences and also in medicine. X-rays were first used in medical radiography and later in the discovery of the structure of DNA and RNA. UV-VIS spectrometry is technique which allows study of chromophore groups like porphyrin in haemoglobin and can help in determination of haemoglobin saturation with oxygen. Infrared spectroscopy is used for analyses of coronary and carotid artery damaged by atherosclerosis. Raman spectroscopy is used for identification of molecular composition in certain tissues. Mass spectrometry is important for the detection of hormone levels and NMR is used for detection level of HDL (high density lipoprotein) and LDL (low density lipoprotein) cholesterols. Main aim of this thesis is to demonstrate and explain use of several spectroscopic tehniques in medicine.

Metalna vlakna i metalni predmeti nalaze se na mnogobrojnim povijesnim i suvremenim tekstilnim predmetima. Nalazimo ih kao dio pređe koja se od davnina koristi na odorama i ukrasnim materijalima, ali i kod modernih materijala gdje se koriste zbog poboljšanja postojećih svojstava i blještavog efekta. Cilj ovog rada bilo je dokazivanje i određivanje udjela željeza u metalnim vlaknima usporedbom tri različite analitičke metode: spektrometrijski pomoću UV-VIS spektrometra, tankoslojnom kromatografijom te volumetrijski (klasičnom manganometrijskom titracijom). Dobiveni rezultati uspoređeni su, te su analitičke metode uspoređene s obzirom na pojedine parametre validacije (točnosti i preciznosti). Usporedbom dobivenih rezultata može se zaključiti da je primjena metode UV-VIS spektrometrijskog određivanja željeza bila najtočnija i najpreciznija. Prednosti ostalih metoda su bile slijedeće: tankoslojnom kromatografijom analiziran je veći broj metalnih iona u istom uzorku čime se vrijeme analize značajno smanjuje, dok je manganometrijska metoda bila najmanje precizna i najsporija, ali zato najekonomičnija.

Biogeni amini su biološki aktivni spojevi male molekulske težine. Mogu se očekivati u svakoj hrani koja sadrži proteine ili slobodne aminokiseline, a podvrgnuta je procesima koji omogućavaju mikrobiološku ili biokemijsku aktivnost. Najčešće nastaju dekarboksilacijom slobodnih aminokiselina, u procesima proizvodnje hrane (fermentacija) ili u procesima kvarenja namirnica. Jedno od najčešće spominjanih trovanja biogenim aminima je trovanje histaminom. Histamin nastaje dekarboksilacijom aminokiseline histidin. Histidinom je najbogatija plava riba iz porodica Scombridae (tune, skuše, palamide) i Clupeidae (srdele) pa se trovanje histaminom često zove skombrotoksizam. Maseni udio histamina u ribi i proizvodima od ribe propisan je Pravilnikom o mikrobiološkim kriterijima za hranu NN 74/2008, Prilog I. Mikrobiološki kriteriji za hranu, Poglavlje 1. Kriteriji sigurnosti hrane. Točka 1.26. - proizvodi ribarstva od ribljih vrsta povezanih s visokom količinom histidina. Pravilnikom je propisan i način uzorkovanja na način da devet elementarnih jedinica iz svake serije čine uzorak. No isti Pravilnik u napomeni 18. dozvoljava odstupanje od broja elementarnih jedinica: "mogu se uzimati pojedinačni uzorci u maloprodaji". Česta je praksa da se kontrola zdravstvene ispravnosti uzoraka u maloprodaji zasniva na uzorku koji se sastoji od jedne ili dvije elementarne jedinice. Veći broj elementarnih jedinica propisan je kako bi reprezentativni uzorak serije bio što homogeniji. Naime, znanstveno je dokazano kako količina histamina varira u ovisnosti o vrsti ribe, vrsti tkiva, kao i uvjetima prerade. U radu su analizirana 4 uzorka svježe ribe, te 20 uzoraka ribljih proizvoda. Maseni udio histamina određen je UV VIS spektrofotometrijom. Analizom dobivenih rezultata uočena je velika disperzija među elementarnim jedinicama koje čine reprezentativni uzorak proizvodne serije. Standardne devijacije među elementarnim jedinicama uzoraka kreću se u rasponu od 5, 6 do čak 268, 5 mg/kg, a koeficijenti varijacije između 14 do 102, 5%. Raspon rezultata unutar serije ukazuje na mogućnost pogrešne procjene zdravstvene ispravnosti serije ukoliko uzorak ne predstavlja dovoljan broj elementarnih jedinica. Pravilnu procjena proizvoda povezanih s visokom količinom histidina moguće je napraviti samo na temelju pravilno odabranog uzorka.

Zahvaljujući svojim svojstvima i raznolikoj primjeni aroilhidrazoni intenzivno se istražuju. Mnogi spojevi ovog tipa biološki su aktivni te djeluju kao antitumorski i antibakterijski agensi. Aroilhidrazoni podložni su tautomeriji pri kojoj premještanjem vodika s amino skupine na kisik karbonilne skupine ketoamina nastaju enolimino oblici. Otapalo, kiselost ili UV zračenje mogu potaknuti i promjenu konformacije ovih spojeva, kojom iz preferirano prisutnih E izomera u otopini nastaju Z izomeri. Opaženo je da voda osim pretvorbe ketoamino i enolimino oblika potiče i izomerizaciju salicilaldehid izonikotionil i benzoil hidrazona. Različiti tautomeri i izomeri imaju i različita spektralna svojstva te se mogu razlikovati na temelju IR, Raman, UV-Vis i NMR spektara. Snimljeni su NMR spektri N'-(2-hidroksi- 3-metoksifenilmetiliden)-3-piridinkarbohidrazida u dimetilsulfoksidu i acetonu te UV-Vis apsorpcijski spektri i vibracijski spektri (IR i Ramanovi) u dimetilsulfoksidu i smjesama s vodom pri različitim volumnim udjelima otapala i pri različitim koncentracijama spoja. Analizom spektara utvrđeno je da istraživani hidrazon u organskim otopalima postoji kao E izomer u ketoamino obliku. Povećanjem udjela vode u smjesi otapala nije opažena niti ketoamino-enolimino tautomerija niti E-Z izomerija, već nastajanje hidratiziranih ketoamino oblika uslijed vodikovog vezanja s molekulama vode. S obzirom da su neovisno o koncentraciji spoja opažene iste promjene u spektrima, može se zaključiti da koncentracija spoja u smjesama otapala ne utječe na ravnoteže u otopini.

Interakcija osam novih peptidnih fenantridin-nukleobaza konjugata s dvolančanim i jednolančanim polinukleotidima strogo ovisi o malim strukturnim promjenama dobivenih spojeva. Nova svojstva bisfenantridina uključuju stvaranje unutarmolekulskih ekscimera sa specifičnim fluorescentnim odgovorom (spoj 3), osjetljivošću na pH (svi spojevi) i na interakcije s ct-DNA, kao i specifično prepoznavanje jednolančanog polinukleotida pU (spoj 8). Usprkos toksičnosti prethodnih fenantridinskih derivata, preliminarna istraživanja biološke aktivnosti spojeva 1 i 4, kao i pripadajućih monomera, ne ukazuju na značajan antiproliferativni učinak u kulturama tumorskih staničnih linija, što ih s obzirom na nova strukturna svojstva čini pogodnima za razvoj biospektroskopskih markera.

Istraživanja hidroksamskih kiselina u stalnom su porastu zbog njihovih siderofornih, farmakoloških, toksikoloških i patoloških svojstava. Rezultati istraživanja kompleksacije hidroksamskih kiselina s željezovim(III) ionom pružaju vrlo malo podataka o kompleksaciji s poli-hidroksamskim kiselinama. U ovom radu opisano je ispitivanje sposobnosti kompleksacije 1, 3, 5-trihidroksi-1, 3, 5-triazin-2, 4, 6[1H, 3H, 5H]-triona (L), sa svojstvima trihidroksamske kiseline sa željezovim(III) ionom pomoću FTIR i UV-VIS spektroskopskih metoda. Fizičko-kemijska svojstva cikličkog trihidroksamatnog liganda ispitana su pomoću FTIR, NMR, MS, X-Ray i TGA metoda. Na temelju rezultata potenciometrijskih mjerenja potvrđena su slabo kisela svojstva trihidroksamske kiseline (pKa1=5.23, pKa2=6.32 i pKa3=7.93)  1 . Fluorescencijski spektar liganda, L, pokazuje maksimume na 282 i 310 nm kod pobudnog zračenja valne duljine 285 nm. Deprotonacijom liganada fluorescencija se gubi. Nastajanje željezovih(III) kompleksa, miješanjem vodenih otopina različitih koncentracija željezovog-perklorata ([Fe3+] = 0.02, 0.1 i 0.5 M) i liganda ([L] = 0.1 M), praćeno je FTIR-om u pH području 0.4-2.0. Za razliku od FTIR spektara liganda snimljenih u krutom stanju (KBr,  OH 3529 i 3433 cm-1,  C=O 1715 cm-1), te vodenoj otopini (CaF2,  OH 3450 cm-1,  C=O 1726 cm-1), u FTIR spektrima kompleksa, s porastom pH opaženo je smanjenje apsorpcije na 1726 cm-1 i porast apsorpcije na 1560 cm-1. Kod pH vrijednosti većih od 2 došlo je do taloženja, a FTIR spektri izoliranih taloga (KBr) nastalih kod različitih omjera liganda i Fe(III) iona pokazali su više vrpci u području od 1560 do 1726 cm-1. Spektrofotometrijska UV-VIS mjerenja provedena su kod nižih koncentracija kovinskog iona i liganda ([Fe3+] = 5 µ ; ; M, [L] = 5 mM) gdje ne dolazi do taloženja. Otopine su pokazivale apsorpciju u VIS-u ( max ~ 430 nm), za razliku od liganda (L) koji apsorbira u UV (od 200 do 300 nm). Spektrofotometrijskom titracijom određene su konstante ravnoteže za mono-, bis- i tris- kompleks i one iznose log 1 = 17.1(1), log 2 = 30.9(1), log 3 = 42.0(2).