Search

Cilj rada bio je ispitati utjecaj vrste mesa peradi, pojedinih mišića i tehnološkog procesa proizvodnje na fizikalno-kemijska svojstva mesa peradi. U tu svrhu, određeni su fizikalno-kemijski parametri mišića M. pectoralis superficialis i M. iliotibialis lateralis. Ispitivanja su provedena na 170 uzoraka peradskog mesa. Fizikalno-kemijskim metodama određen je udio vode, masti, proteina i pH vrijednost. Rezultati su pokazali da tehnološki proces hlađenja u primarnoj klaoničkoj obradi bitno utječe na udio vode u mesu peradi. Usporedbom fizikalno-kemijskih parametara nije utvrđena statistički značajna razlika M. pectoralis superficialis purana i pura, a utvrđena je između prsnog mišića brojlera i purana.

Indeks kondicije čimbenik je koji može upozoriti na rentabilnost nekog područja za uzgoj školjkaša. Analizom indeksa kondicije školjkaša na raznim lokalitetima dobiva se orijentacijska slika o vrijednosti tih lokaliteta za uzgoj i o njihovoj najpovoljnijoj konzumaciji tijekom godine. Praćenjem indeksa kondicije utvrđuje se dinamika promjena količine mesa školjkaša tijekom uzgoja. Veličina indeksa kondicije ovisi o sezoni mriješćenja dagnji, o količini odgovaraju}; ih planktonskih vrsta za prehranu i o promjenama ekoloških čimbenika sredine (temperatura i slanost morske vode te otopljenog kisika). U radu je indeks kondicije dagnji praćen u uvali Budava i u zaljevu Raša na dubini mora od 0, 5 i 2, 5 m u razdoblju od veljače do rujna 2005. godine. Najveći indeks kondicije dagnje zabilježen je u ljetnom razdoblju (srpanj i kolovoz) za spolnog mirovanja uz optimalne temperature i slanost morske vode. Indeks kondicije razlikovao se na lokalitetima u uvali Budava i u zaljevu Raša, kao i na dubinama mora 0, 5 i 2, 5 m.

U okviru ispitivanja o zdravstvenom i socio-ekonomskom položaju invalidskih penzionera u SR Hrvatskoj izvršeno je i ispitivanje stavova i mišljenja invalidskih penzionera o njihovom životu i radu neposredno prije odlaska u mirovinu, zatim o njihovoj situaciji i položaju nakon prestanka radnog odnosa, a ujedno se nastojalo dobiti uvid u stupanj informiranosti invalidskih penzionera o nekim aspektima sistema invalidsko- mirovinskog osiguranja. Ovo anketno ispitivanje izvršeno je na uzorku od 349 invalidskih penzionera I i II kategorije oba spola, koji su u SR Hrvatskoj 1971. godine stupili u penziju. Oni su pripadali podružnicama: Osijek, Rijeka, Sisak, Split, Varaždin i Zagreb. Ispitanici su, u grupama od po 10 osoba, bili anketirani na ovaj način: najprije bi im se podijelila anketa koja se sastojala od 44 pitanja. U anketi je uz gotovo svako pitanje bilo više predloženih odgovora pomoću kojih su ispitanici odgovarali na postavljena pitanja. Nakon toga bi anketar naj¬prije pročitao prvo pitanje i moguće odgovore, a zatim bi dodao i detaljnije objašnjenje ako nekom ispitaniku nešto ne bi bilo jasno. Zatim bi ispitanici, svaki za sebe, označili onaj odgovor u anketi koji je njima pojedinačno odgovarao. Kad su završili s prvim pitanjem, prešlo se na drugo i tako redom do kraja ankete. Odgovori na pitanja su statistički obrađene. Pomoću2 testa testirale su se značajnosti razlika u frekvenciji odgovora na pojedina pitanja. U daljnjem izlaganju bit će komentirana najvažnija pitanja, odnosno dodobiveni odgovori, te statistički značajne razlike među odgovorima ispitanika. Rezultati Najveći broj ispitanih umirovljenika smatra da su prije odlaska u penziju radili zanimljiv posao, dok je samo oko 8% izjavilo da im je posao bio dosadan. Bivšim službenicima je posao bio zanimljiviji nego bivšim radnicima. Isto tako, čak 83% ispitanika je svoj posao prije odlaska u penziju ocijenilo kao kdristan i vrijedan, dok samo manji postotak njih nije cijenio svoj posao. Naj¬manje su svoje posao cijenili penzioneri iz Zagreba a najviše penzioneri iz Rijeke i Splita. Podjednako su svoj posao vrednovali bivši radnici i službenici. Muškarci su više cijenili svoj posao od žena. Na osnovu odgovora na ova pitanja moglo bi se zaključiti da su invalid ski penzioneri voljeli i cijenili svoj posao. Međutim, oko 65% ispitanika je iz¬javilo da su na poslu bili previše opterećeni, a samo mali postotak smatra da nisu bili previše opterećeni na radnom mjestu na kojem su radili prije odlaska u penziju. Na preopterećenost su se najviše žalili ispitanici iz manjih mjesta (Varaždin, Osijek i Sisak), dok među zanimanjima kao ni među spolovima u tom pogledu nije bilo značajnih razlika. U istom pravcu je i mišljenje većine ispitanika da je radno mjesto, odnosno uvjeti rada, doprinijelo da su prije vre¬mena oboljeli, odnosno morali otići u penziju. S motivacijom za posao je povezana i mogućnost napredovanja. Oko 61% ispitanika je izjavilo da ne bi mogli dalje napredovati da su ostali raditi a oko 5% je čak izjavilo da bi mogli samo nazadovati. U tom pogledu su ispitani pen¬zioneri iz manjih mjesta, značajno češće nego drugi, izjavili da ne bi mogli na¬predovati u poslu da su ostali raditi. Isto tako, prema njihovim izjavama, manju mogućnost napredovanja su imale žene nego muškarci, kao i radnici u odnosu na službenike. Prema tome, znatan broj ispitanika nije vidio neku perspektivu u daljnjem radu, a neki su čak mogli nezadovati da su ostali raditi. Ipak, oko 23°/o ispitanika (osobito velik postotak među njima su službenici) smatra da su mogli i dalje napredovati u poslu da su ostali u radnom odnosu. Čini se da međuljudski odnosi prema starijim radnicima u radnim kolek- tivima nisu bili naročito dobri, jer su se mnogi penzioneri dok su radili (oko 56%) osjećali iskorišćavani od svojih pretpostavljenih, a mnogi su vrlo često ili često dolazili u sukob sa svojim pretpostavljenima. Najčešće su u sukob dolazili ispitanici iz Zagreba, koji su se i najviše osjećali iskorišćenima. Oko 12% ispitanika smatra da su se ljudi u poduzeću prema njima ponašli nepra¬vedno i to su značajno više osjećali muškarci nego žene. Penzioneri zagrebačke regije se, također, više od ispitanika iz drugih ispitivanih regija tuže na pona¬šanje rukovodioca i suradnika. Sa druge strane, čini se — barem prema izjavama ispitanika — da su najbolji međuljudski odnosi vladali u Rijeci i Splitu, jer su ispitanici iz ovih regija zadovoljniji svojim radom i radnom okolinom od ispitanika iz drugih obuhvaćenih regija. Kad su oboljeli- odnosno bili u nedovoljnoj kondiciji za rad, oko 75% ispitanika je izjavilo da su u poduzeću razumjeli da više ne mogu raditi tako dobro kao onda kad su bili zdravi, dok je oko 16% ispitanika izjavilo da u tom pogledu nisu imali razumijevanja u kolektivu. Radnici su naišli na više razumijevanja nego službenici, kao i žene u odnosu na muškarce. U slobodno vrijeme se veoma mali postotak ispitanika (svega oko 16%) bavio nekim oblikom rekreacije, dok su radili. Pitanje je u kojoj mjeri ovi ispitanici odstupaju od populacije drugih radnika koji su još u radnom odnosu, a da bi se moglo zaključiti da li postoji neka veza između načina korišćenja slobodnog vremena i prijevremenog odlaska u mirovinu. Međutim, moguće je da je i to jedan od razloga smanjenja funkcionalnih sposobnosti naših ispitanika, što je i dovelo do prijevremenog prestanka radnog odnosa. Nakon odlaska u mirovinu oko 30% ispitanika osjeća veću potrebu za prisnim društvom nego prije toga. Kako imaju dovoljno slobodnog vremena, mnogim penzionerima je dosadno. To se osobito odnosi na muškarce koji izjav-ljuju da im je dosadno, u većem postotku nego žene. Taj podatak je razumljiv jer žene uvijek mogu naći neki posao u kući, dok muškarci obično nisu toliko angažirani u tim poslovima pa imaju više slobodnog vremena. S obzirom na veći fond slobodnog vremena postavlja se pitanje da li bi penzioneri mogli raditi bilo koji drugi posao koji bi ih u slobodno vrijeme okupirao, pogotovo što nemaju razvijen smisao i navike za racionalno korištenje slobodnog vremena. Samo mali broj ispitanika izjavio je da bi, unatoč bolesti, mogli raditi neki drugi koristan posao. Ipak, oko 16% (gotovo sve sami muškarci) izjavilo je da se u slobodno vrijeme bave nekim radom. Muškarci u penziji imaju veću ulogu od žena u dobavljanju dodatnih sredstava za život porodice, dok se žene više bave kućnim poslovima. I na kraju, treba se posebno osvrnuti na rezultate onih pitanja koja se odnose na Samoupravni sistem invalidsko-mirovinskog osiguranja. Na pitanje odakle se stvaraju sredstva za njihovu penziju, samo 12% muškaraca i samo 6% žena dali su točan odgovor, tj. da se sredstva stvaraju iz dijela zarade sadašnjih radnika u našoj republici. Odgovor na drugo pitanje, koliko se otprilike postotaka od njihove plaće, dok su radili, odvajalo, za penzioni fond- bio je točan (tj. oko 15%) samo u 3% slučajeva. Kad o tome ne bi ništa znali, već samo pogađali koji je odgovor točan, postotak točnih odgovora bio bi veći! Ovi podaci jasno pokazuju da je neophodno da se poduzmu konkretne mjere po¬moću kojih bi radne ljude i umirovljenike daleko bolje no do sada informirali kako funkcioniraju samoupravne zajednice invalidsko- mirovinskog osiguranja.