Search

Uvod: Prijelomi rebara, posebice serijski prijelomi (3 ili više frakturirana rebra ipsilateralno) imaju teške posljedice na ljudski organizam i kvalitetu života te predstavljaju važan medicinski i socioekonomski problem. Cilj: Utvrditi učinke pentadekakpetida BPC 157, L-arginina i L-NAME na cijeljenje serijskog prijeloma rebara kod štakora. Materijali i metode: Nakon intraperitonealne anestezije, kod muških Wistar albino štakora učinila se vertikalna transekcija 8.-10. rebra desnog hemitoraksa na razini lateralog ruba paravertebralnih mišića. Pentadekapeptid BPC 157 primjenjivan je intraperitonealno ili peroralno. Intraperitonealno (doze od 10 μg/kg i 10 ng/kg) primjenjivan aplicirao se odmah po kirurškom zahvatu te nakon toga jednom dnevno, a zadnja aplikacija 24 h prije žrtvovanja. Peroralno (0.16 μg/ml i 0.16 ng/ml, ukupno 12 ml/dan) se primjenjivao u vodi za piće, od buđenja do žrtvovanja životinje. Da bi se testirala interakcija s NO sustavom, posebnim skupinama životinja aplicirali smo L-NAME (5 mg/kg/dan i.p.) i/ili L-arginin (100 mg/kg/dan i.p.) samostalno ili uz BPC 157. Kontrolne skupine tretirane su s 0.9% NaCl i.p. ili čistom vodom za piće p.o. Promatrao se svakodnevno klinički status životinje (frekvencija disanja, kretnje prsnog koša), a 20-ti dan, tijekom prvog intervala za žrtvovanje, uzimala se krv iz aorte za analizu acidobaznog statusa te odrađivanje serumskih vrijednosti kalcija i fosfata. U isto vrijeme verficirao se lokalni nalaz u smislu stvaranja priraslica endotorakalne fascije i ožiljka, a nakon toga se desni hemitoraks uzimao za daljnju radiografsku i histološku analizu. Nakon 60-tog dana životinje su žrtvovane radi biomehaničkog testiranja. Rezultati: Životinje tretirane s BPC 157 nisu pokazale patološka odstupanja u acidobaznom statusu. Serumske vrijednosti kalcija i fosfata bile su normalne kod svih skupina životinja. BPC 157 sam ili u kombinaciji s L-argininom i/ili L-NAME dovodi ranijeg cijeljenja prijeloma rebara te pojačanog stvaranja kalusa, bez stvaranja ožiljka i adhezija na mjestu fraktura, što je potvrđeno radiografskom i histološkom analizom. Biomehaničko testiranje pokazalo je da je koštano tkivo životinja tretiranih s BPC 157 na mjestu prijeloma jače. Zaključak: Pentadekapeptid BPC 157 dovodi do ranijeg cijeljenja frakturiranih rebara te formiranja jače kosti na mjestu prijeloma, a to je djelovanje u interakciji s NO sustavom. Pozitivan učinak pentadekapeptida BPC 157 ostvaruje se bez obzira na način primjene (per os ili intraperitonealno) i primjenjenu dozu (10 μg ili 10 ng)., Introduction: Rib fractures, in particular serial fractures (3 or more fractured ribs ipsilateral) have serious consequences on the human body and quality of life and represent an important medical and socioeconomic problem. Aim: To determine the effects of pentadecapeptide BPC 157, L-arginin and L-NAME on healing of serial rib fracture in rats. Materials and methods: After intraperitoneal anesthesia, in male Winstar albino rats was performed the vertical transection of 8-10 ribs of right hemithorax at the lateral edge of the paravertebral muscles. The pentadecapeptide BPC 157 was administered intraperitoneal or orally.It was applied intraperitoneal (doses of 10 μg/kg and 10 ng/kg) immediately following a surgical procedure and then once daily and the last application 24 h before sacrifice. Orally (0.16 μg/ml and 0.16 ng/ml, a total of 12 ml/day) was applied in drinking water, from waking up to the animal sacrifice. In order to test the interaction with the NO system, L-NAME (5 mg/kg/day i.p.) and/or L-arginin (100 mg/kg/day i.p.) were administered alone or with BPC 157 to specific animal groups. The control groups were treated with 0.9% NaCl i.p. or with pure drinking water p.o. The daily clinical status of the animal (respiration frequency, chest movement) was observed, and on 20th day, during the first sacrifice interval, aortic blood was taken to analyze the acid-base status and the calcium and phosphate serum levels. At the same time, the local finding was verified in the sense of the formation of endothoracic fascia and scar, and then the right hemitorax was taken for further radiographic and histological analysis. After 60 days, the animals were sacrificed for biomechanical testing. Results: Animals treated with BPC 157 did not show pathological alterations in acid-base status. Calcium and phosphate serum levels were normal in all animal groups. BPC 157 alone or in combination with L-arginin and/or L-NAME leads to earlier healing of the rib fracture and increased creations of callus without scarring and adhesions at the place of fracture, as confirmed by radiographic and histological analysis. Biomechanical testing has shown that bone tissue of animals treated with BPC 157 on the site of fractures is stronger. Conclusion: The pentadecapeptide BPC 157 leads to earlier healing of fractured ribs and formation of stronger bones at the site of the fractures, and this is the effect of interacting with the NO system. The positive effect of pentadecapeptida BPC 157 is achieved regardless of the way of administration (oral or intraperitoneal) and the administered dose (10 μg or 10 ng).

Akutno krvarenje iz donjeg gastrointestinalnog trakta (GI) uobičajena je indikacija za hospitalizaciju. Bolesnici često imaju trajna ili ponavljajuća krvarenja i zahtijevaju transfuziju krvi i razne dijagnostičko-terapijske intervencije (kolonoskopske, radiološke ili kirurške). Potrebno je donijeti odluku za početno liječenje akutnog krvarenja, uključujući hitnu hospitalizaciju, vrijeme kolonoskopije i korištenje lijekova. Procjena različitih kliničkih čimbenika, uključujući komorbiditete, upotrebu lijekova, pojavljivanje simptoma, vitalne znakove i laboratorijske parametre, korisna je za stratifikaciju rizika od teškog krvarenja iz donjeg GI trakta i za razlikovanje od krvarenja iz gornjeg GI trakta. Većina bolesnika trebala bi se podvrgnuti kolonoskopiji u dijagnostičke i terapijske svrhe nakon što postanu hemodinamski stabilni. Za trajno nestabilne bolesnike ili one koji ne podnose pripremu crijeva, potrebno je razmotriti kompjutoriziranu tomografsku (CT) angiografiju radi lokalizacije izvora krvarenja. Scintigrafija crvenih krvnih stanica obilježenih tehnecijem Tc 99m ne smije se rutinski koristiti u procjeni krvarenja iz donjeg dijela GI trakta. Kiruršku intervenciju treba razmotriti kod bolesnike s nekontroliranim teškim krvarenjem ili višestrukim neučinkovitim nekirurškim pokušajima liječenja. Perkutana embolizacija dolazi u obzir kod bolesnika koji su loši kandidati za operaciju.

Dana 31.12.2019. u Wuhanu je verificirano 27 pacijenata s pneumonijom nepoznate etiologije. U veljači 2020. WHO novootkrivenom virusu daje službeni naziv COVID-19. Studije su pokazale da je prosječna predilekcijska dob za ovaj virus 56 godina, a simptomi koje najčešće izaziva su: suhi kašalj, temperatura, mialgija, astenija, dispneja, anosmija te u manjem broju slučajeva bolovi u abdomenu praćeni mučninom i povraćanjem. Najčešće su zaraženi asimptomatski ili s blagom kliničkom slikom. U manjem broju klinička slika manifestira se teškom pneumonijom i ARDS-om. Novonastala pandemija zahtijevala je promjene u organizacijskom sustavu zdravstva s obzirom na to da čak 10% pacijenata zahtjeva smještaj u jedinici intenzivnog liječenja. U skladu s tim došlo je i do redukcije kirurških zahvata te su se ograničili na hitne pacijente i pacijente s malignomima. Promjene koje su se dogodile u organizaciji rada kirurške službe odnosile su se na: izbor pacijenta, uređenje tj. strukturu operacijske sale, anesteziološki protokol, specifične kirurške protokole te postoperacijske postupke. U izboru pacijenta kirurgija se ograničila na urgentna stanja, pacijente s malignomima i elektivne pacijente (npr. hernije ili kronični kolecistitis s učestalim tegobama) koji imaju negativan PCR test na COVID-19 ne stariji od 48 sati. Dogodile su se i prilagodbe operacijskih sala koje su postale veće te podijeljene u 3 zone (čista i kontaminirana strogo su odvojene) s odvojenim ulazom i izlazom. Unutar sala potrebno je imati što manje površina te samo potrebne kirurške instrumente, a sve radne površine potrebno je pokriti jednokratnim sterilnim materijalom. Sale bi također morale imati interfon radi brže komunikacije te laminarno strujanje zraka s visokofrekventnom izmjenom istog (do 25/h), bez klima uređaja. Unutar sala potrebno je osigurati Cluk, dozatore za dezinfekciju na ulaznim i izlaznim vratima te minimalan broj osoblja. Osoblje mora imati od opreme: N95 masku, zaštitne naočale, jednokratno zaštitno odijelo, navlake za stopala. Anesteziološki protokol također je zahtijevao određene promjene: minimalna preoksigenacija (manje od 6 litara u minuti), korištenje brže sekvence za indukciju, primjena tzv. lung protective mehaničke ventilacije (održavanje volumena na 5-6 L/min), održavanje vršnog tlaka ispod 30 mmHg. Promjene unutar kirurških protokola uključivale su: posebnu zaštitnu opremu, čekanje u posebnoj prostoriji 20 minuta nakon intubacije pacijenta, izbjegavanje upotrebe bušilica visoke snage, oscilatornih pila i irigacije pod tlakom, upotreba povidon-joda (10% -tna otopina u razrjeđenju 1: 9) i vodikovog peroksida (3%) u otopini za irigaciju koji imaju virucidna svojstva. Posebni postoperacijski postupci obuhvaćali su: upotrebu natrijevog hipoklorita (1%) za dezinfekciju površina, fumigaciju operacijske sale i zatvaranje na 24 sata, upotrebu UV svjetla za "duboko" čišćenje (kao dodatak kemijskoj dezinfekciji i fumigaciji).

Suprapatelarna burza nalazi se između tetive m. kvadricepsa i distalnoga dijela natkoljenične kosti, a razvija se prije rođenja kao zasebni sinovijalni prostor proksimalno od zgloba koljena. Unatoč tome što anatomija dobro opisuje i definira supratatelamu burzu i njezinu komunikaciju sa zglobnom šupljinom koljena, činjenica je da se u praksi ta zglobna šupljina i sinovijalna burza ipak smatraju jednim sinovijalnim prostorom, a granica između njih najčešće je više ili manje izražen sinovijalni nabor poznat kao suprapatelarna sinovijalna plika. Do petoga mjeseca fetalnog života između šupljine koljenskoga zgloba i suprapatelame burze postoji poprečni suprapatelami septum koji kasnije perforira i involuira, tako da se uspostavlja normalna komunikacija između šupljine burze i koljena. Jedan manji dio embrionalnog septuma kasnije može zaostati kao više ili manje izražena suprapatelarna plika. U slučaju kada suprapatelarna plika ima mali otvor s ventilnim mehanizmom ili u slučaju kompletnoga septuma, burza postaje odvojeni prostor, te potencijalno mjesto za razvoj cistične formacije, odnosno suprapatelame ciste. U stručnoj literaturi za ovu rijetku patologiju spominju se i sinonomi kao što su suprapatelarna sinovijalna cista, suprapatelami burzitis ili antefemoralna cista. U dijagnostici, pojedini autori koristili su ultrazvuk, artrografiju, scintigrafiju i kompjuteriziranu tomografiju. Međutim, magnetska rezonancija je u literaturi prepoznata kao “zlatni standard“ u dijagnostici cista oko koljena, upravo radi mogućnosti prikaza cistične prirode lezije, njezinoga odnosa prema drugim anatomskim strukturama, te radi utvrđivanja ostale patologije koljena. U pogledu liječenja, većina cisti oko koljena u djece nestaje spontano, te bi one općenito trebale biti liječene konzervativnim tretmanom koji obuhvaća aspiraciju i aplikaciju kortikosteroida. Operacijsko liječenje rezervirano je za velike suprapatelame ciste koje ne reagiraju na konzervativno liječenje, odnosno one s nespecifičnim sinovitisom ili hemoragijom unutar ciste, s boli i ograničenim opsegom pokreta ili s udruženom intraartikulamom patologijom. Iako se po dostupnoj literaturi suprapatelarna cista kao iznimno rijetka patologija koljena može liječiti i otvorenom ekstirpacijom, možemo istaknuti da se može učinkovito i sigurno liječiti i artroskopskom dekompresijom uz ranu fizikalnu terapiju, bez recidiva i uz brzi funkcionalni oporavak pacijenta.

Cilj: Najčešći uzroci oštećenja vaskularnih struktura gornjih ekstremiteta su rezne i penetrantne rane, prijelomi sa dislokacijom, prometne nesreće i ozljede vatrenim oružjem. Do ozljeda medijalnog i radijalnog, a rjeđe i ulnarnog živca, najčešće dolazi zbog bliskih anatomskih odnosa sa vaskularnim strukturama. Materijali (bolesnici) i metode: Prikazujemo bolesnika (58 godina) koji dolazi u našu Hitnu kiruršku ambulantu tri dana nakon ugriza psa. Primarna obrada rane učinjena je na dan ugriza u primarnoj zdravstvenoj zaštiti kod izabranog liječnika obiteljske medicine. Bolesnik se žali na trnce prva četiri prsta desne šake i osjećaj hladnoće u istoj. Kliničkim pregledom ustanovljeno je da se na medijalnoj strani desne nadlaktice nalazi ugrizna rana te nekoliko ogrebotina uz okolni indurat promjera 10 cm. Arterijske pulzacije su bile prisutne samo u aksili dok se u distalnim dijelovima ne palpiraju. Neurološkim pregledom se ustanovi lezija desnog medijalnog živca. Učinjene su primarna laboratorijska obrada i CT angiografija (CTA) gornjih ekstremiteta. Rezultati: CTA potvrdi trombozu (okluziju) srednje trećine desne brahijalne arterije na odsječku duljine 4.1 cm. Dan nakon prijema i četiri dana nakon ugriza psa, bolesnik je podvrgnut trombektomiji desne brahijalne arterije, pri čemu se ukloni trornb, te se pokaže očuvan medijalni živac. Svi drugi učinjeni laboratorijski nalazi su unutar referentnih vrijednosti. Zaključak: U našem slučaju se radi o trombozi (okluziji) brahijalne arterije sa posljedičnim ispadom medijalnog živca. U literaturi su prikazana oštećenja neuralnih struktura gornjih ekstremiteta vezana uz traumu, ali smatramo da je ugriz psa rjeđi uzrok oštećenja.

UVOD: Hitni bolnički prijam specifično je radno mjesto svake zdravstvene ustanove. 0 opremljenosti ovog radilišta te spretnosti, znanju i kompetencijama često ovise životi pacijenata. CILJ: Rad ima za cilj prikazati kazuistiku hitnog prijema Opće bolnice u Požegi te pratiti ishod uspješnosti postupaka reanimacije kod bolesnika koji su primljeni u besvjesnom stanju. METODE: Ispitivanje je provedeno za razdoblje 1.01.2011.g. - 31.12.2011.g. u Hitnom prijamu Opće bolnice u Požegi na uzorku od 18 650 bolesnika od čega su detaljnije bili analizirani pacijenti koji su primljeni bez svijesti (N=137). Ispitivanje je provedeno retrospektivnom analizom medicinske dokumentacije i uz pomoć podataka iz bolničkog informatičkog sustava. REZULTATI Prosječna dob ispitanika primljenih u besvje- snom stanju bila je 58 godina, a ukupno obra- đivanih pacijenata 55 godina. U promatranom razdoblju u besvjesnom stanju zaprimljeno je 70% osoba muškog te 30% osoba ženskog spola, dok je u ukupnom broju svih primljenih bilo 58% muških te 42% osoba ženskog spola. S obzirom na kazuistiku bolesnika u besvjesnom stanju traumatsku je imalo njih 40 (29%), isto toliko ih je bilo sa cerebrovaskularnom patologijom, dok je metabolička etiologija bila u njih 14 (10%). Zbog trovanja u besvjesnom stanju primljeno je 20 (15%) pacijenata, dok su u kardiopulmonalnom arestu primljena 23 (17%) pacijenta. Od ukupnog broja politraumatiziranih gotovo polovica bila je uzrokovana prometnim nesrećama. Od ukupno zaprimljenih pacijenata u besvjesnom stanju, 23 pacijenta imala su potrebu za hitnom reanimacijom od kojih 10 nije preživjelo 24 sata nakon prijema u bolnicu iz čega proizlazi stopa preživljenja od 56% što je podatak koji ne odstupa od onih opisanih u stručnoj literaturi. ZAKLJUČAK Od ukupnog broja slučajeva koje obrađuje Hitni prijam, manji broj je onih koji dolaze u besvjesnom stanju (1%). Pacijenti su uglavnom starije osobe muškog spola. Velik je udio politraumatiziranih pacijenata koji uglavnom stradavaju prometnim nesrećama koje su u pravuli preventabilne kao i cerebrovaskularne bolesti koje također čine veći dio kazuistike naših pacijenata. Ukupan broj preživjelih kreće se unutar očekivanja poznatih iz literature.

Uvod i cilj rada: Bolesnici s hemoroidalnom bolešću među najčešćima su u svakodnevnoj kirurškoj praksi. Uz različite konzervativne (dijeta, kretanje, higijena analne regije, flebotonici, lokalna terapija – kupke, masti, supozitoriji), primjenjuje se i više vrsta operacijskih metoda liječenja. Cilj ovoga rada je prikazati naše rezultate liječenja ove bolesti HAL-RAR metodom. To je minimalno invazivna kirurška tehnika koja uključuje podvezivanje hemoroidalnih arterija pod kontrolom ultrazvuka (HAL) te transanalnu rektalnu mukopeksiju (RAR). Metoda:Naših 21 bolesnika operiranih ovom metodom u periodu od svibnja 2010. godine do ožujka 2011. godine pozvali smo na kontrolni pregled i za svakoga popunili pripremljeni upitnik kojim smo utvrdili duljinu liječenja, trajanje oporavka, potrošnju analgetika, zadovoljstvo pacijenta i objektivni klinički rezultat. Rezultati: Analizom upitnika pokazalo se da je prosječna dob operiranih pacijenata 47, 2 godine (29-73) pri čemu je operirano 8 (38%) muških te 13 (62%) ženskih osoba. Njih 14 (66, 7%9) imalo je 3. stupanj prolapsa, a 7 (33, 3%) 4. stupanj. Prijeoperacijsko liječenje u prosjeku je trajalo 10 godina. Pacijenti su u bolnici boravili 3, 8 dana prilikom čega su potrošili u prosjeku 2 ampule analgetika, a nakon otpusta iz bolnice potrošnja se svela na prosječno 0, 3 tbl protiv bolova. Za radno aktivne bolovanje je trajalo 11, 6 dana (8 pacijenata), a do uspostave normalnih životnih aktivnosti pacijentima je trebalo 6 dana. Dobar klinički rezultat verificiran je kod 18 (85, 7%) pacijenata, a zadovoljstvo operacijom (smetnje značajno manje ili ih nema) izrazilo je 19 (90, 4%) pacijenata. Zaključak: HAL-RAR metodom postigli smo dobar klinički rezultat uz zadovoljstvo većine pacijenata koji su se brzo vraćali svakodnevnim životnim aktivnostima, a potrošnja analgetika izrazito se smanjila u odnosu na druge operacijske postupke zbrinjavanja hemoroidalne bolesti.

Cilj rada je prikazati mogućnosti primjene TEM opreme kod laparoskopske resekcije kolona i ekstrakcije reseciranog preparata kroz anus. Na video snimci prikazujemo pacijenta kod kojeg je zbog anatomskih odnosa bilo nemoguće izvesti TEM polipektomiju te je zahvat nastavljen laparoskopskom resekcijom rektosigmoidnog dijela debelog crijeva i završen ekstrakcijom reseciranog crijeva kroz TEM rektoskop. Nakon zahvata nije bilo komplikacija, a kontrolna kolonoskopija pokazala je urednu kolorektalnu anastomozu. Stoga zaključujemo da TEM pristup može biti koristan dodatak laparoskopskoj resekciji kolorektuma.