Search

U radu su prikazana dva različita metafizička sistema u kojima je vidljivo razlikovanje nužnosti boga. Aristotelova metafizika supstancije boga pojmi kao najvišu supstanciju, čistu formu, on je pojam koji predstavlja apodiktičku nužnost. Misleći isključivo sebe samoga on nema direktnog utjecaja na svijet. Akvinčeva metafizika bitka izgrađena je na temeljima Aristotelove metafizike pod utjecajem kršćanstva što ga je dovelo do drukčijih zaključaka. Svijet nije vječan, on je stvoren, a stvorio ga je svemogući Bog pojmljen kao osoba, Bog koji ima volju i nalazi se izvan stvorenog svijeta kojeg ontološki podržava. Bitak je osnova njegove metafizike jer sva stvorenja participiraju na Božjem bitku koji im omogućuje da jesu jer jedino su u Bogu bit i bitak izjednačeni što ga čini nužnim. The paper describes two different metaphysical systems in which the distinction between the necessity of god is visible. Aristotle's metaphysics of substance conceives god as the supreme substance, pure form, within the eternal and uncreated world, he is a concept that represents apodictic necessity. Considering solely himself he does not influence the world as such. Aquinas' metaphysics of being was built on the foundations of Aristotle's metaphysics under the influence of Christianity which led him to different conclusions. The world is not eternal, it was created, and it was created by an almighty God conceived as a person, a God who has a will and is outside the created world that he ontologically supports. Being is the basis of his metaphysics because all creatures participate in God’s being which allows them to exist because only in God are essence and being equal which makes him a necessity.

Splitski renesansni mislilac Marko Marulić (Marcus Marulus, 1450-1524) u svojim je djelima, posebice u "Instituciji" ("De institutione bene vivendi per exempla sanctorum"), "Parabolama" ("Quinquaginta parabolae") i "Evanđelistaru" ("Evangelistarium"), iznio svoja promišljanja o laži. Pritom je najopširniji bio u "Instituciji", i to u poglavlju koje je naslovio "O gajenju istine i izbjegavanju laži" ("De veritate colenda mendacioque fugiendo"), dakle u četvrtom poglavlju četvrte knjige. Premda je istaknuo da nijedna laž nije bez grijeha, Marulić je u "Instituciji", bestseleru koji je samo tijekom 16. stoljeća objavljen pedesetak puta, zabilježio da je ponekad "nužno pretvarati se, zataškavati i lagati". Da bi potkrijepio ovu tvrdnju, znameniti nam je Splićanin podastro 31 primjer (događaj) u kojima su glavni protagonisti, znači oni koji su se poslužili lažju, najčešće bile osobe iz biblijskih knjiga Staroga i Novoga zavjeta, kao i iz spisā crkvenih pisaca, primjerice Ivana Kasijana (Ioannes Cassianus) i Jeronima iz Stridona (Hieronymus Stridonensis). U iznijetim primjerima Marulić je razlikovao 15 načina laganja, a izložio je i 15 razloga kojima je opravdao postupke (laganje) glavnih protagonista. Nakon analize nauka koji je u "Instituciji" ponudio o laži, čini se da je Marulić laganje smatrao svakodnevnicom u životu većine ljudi. Zbog toga nam je savjetovao da ne vjerujemo jedni drugima. Štoviše, svoj nauk o laži zaključio je i ovom rečenicom proroka Jeremije: "Neka se svatko čuva svoga bližnjega i neka ni u čemu nema pouzdanja u svoga brata!" Za razliku od stajalištā koja je iznio u "Instituciji", Marulić je u "Evanđelistaru", a koje djelo, kako smatra Drago Šimundža, "spada u sam vrh Marulićevih moralno-teoloških djela", odustao od odredbe da je laganje nužno grijeh. Kada je naučavao o laži u "Evanđelistar" je ugradio i onu vrstu laganja za koju je tvrdio da je zasluga (meritum), pa iz djela doznajemo da laganje "kadšto ne predstavlja ni grijeh, nego prije zaslugu, kao kad se izmišljaju parabole ili apolozi za pouke iz kreposti." Osim detaljnoga prikaza Marulićeva nauka o laži, u izlaganju će biti ponuđen odgovor na pitanje koje glasi: Može li se i u kojoj mjeri opravdanim te utemeljenim smatrati stajalište, a nakon čak 500 godina, koliko je prošlo od uspostave Marulićeva nauka o laži, ali i nakon tvrdnje Immanuela Kanta iz 1797. godine zabilježene u tekstu "O tobožnjem pravu da se laže iz ljubavi prema ljudima" ("sveta, bezuvjetno naređujuća, nikakvim konvencijama ograničavana zapovijest uma glasi: biti istinit /častan/ u svim izjavama"), da našom svakodnevnicom, našim međusobnim, obiteljskim, ali i političkim odnosima, pa čak i u kleru te njemu bliskim i sklonim krugovima, ipak dominiraju promišljanja kojima je pobornik bio hrvatski renesansni mislilac Marko Marulić?

Rad se bavi aktualnošću dramskoga teksta, njegovim žurnim reagiranjem na vrijeme u kojemu nastaje, aktualnostima koje tretira i protokom vremena u recepciji teksta

Autorica prikazuje međunarodni znanstveni skup Accents 2008, održan u poljskom gradu Łódźu od 12. do 14. prosinca 2008. Skup se ocjenjuje kao poticajan, aktualan i dobro organiziran, ukratko - uspješan.

Na primjerima se analiziraju novinarski i znanstveni stil hrvatskoga standardnog jezika.

U diplomskom radu interpretira se novinarski stil u elektroničkim i tiskanim medijima te u agencijskom novinarstvu.

U diplomskom se analiziraju elementi znanstvenoga stila u novinarskom stilu.

Žargonizmi su dio leksika koji je vjerojatno najviše podložan brzim promjenama odnosno mnogo brže prestaje biti aktualan u jezičnoj uporabi od drugih leksičkih elemenata. Njihova je uporaba pretežno vezana uz usmenu komunikaciju i u pisanome se jeziku rabe mnogo rjeđe. S obzirom na činjenicu da je teoretski glednao itekako poželjno da se svaki rječnik temelji na opsežnoj građi zadanoj korpusom, u praksi se upravo ko kod govorenoga jezika (a tu je, dakako, uključen i žargon) nailazi na velike probleme. Korpusi su govorenoga jezika relativno rijetki, a ako i postoje, obično nisu dostatni. Izbor je žargonizama za lijevu stranu dvojezičnoga rječnika stoga prepušten autorovu poznavanju toga leksičkoga segmenta. Pronalaženje pravoga ekvivalenta u jeziku desne strane zahtijeva visok stupanj jezične kompetencije leksikografa.

U studiji se razmatra povijesni kontekst dramskog i prozaističkog stvaralaštva Milana Šenoe i njegov udio u europeizaciji hrvatskog kazališta u doba moderne.

Ovaj prilog obrađuje temu o kojoj se malo govori i još manje piše. Važno je da svaka crkva ili liturgijski prostor ima potrebni liturgijski pribor. Ova tema ima svoju aktualnost i u današnje vrijeme., This article deals with the topic of little talk and even less. It is important that every church or liturgical space has the necessary liturgical accessories. This theme has its actuality today.

Kroz cijelu povijest stalno se mijenjaju mišljenja i stavovi o ulozi te države, te osciliraju između dva pola: totalitarizma i liberalizma. Po koncepciji totalitarizma država je sve, dok ona u liberalističkim shvaćanjima nužno zlo.

U središtu je pitanje Isusove aktualnosti na društvenom i teološkom planu. Očito je da se budi interes za religiozno, kako općenito u svijetu, tako posebice u našem društvu. Tome je potvrda prisutnost religiozne tematike u mass medijima, pa i na »Internetu«. Taj interes je dvostruk. S jedne strane nailazimo na interes za religioznu poruku, a s druge strane očituje se potraga za duhovnim iskustvom. Tako je interes za Isusa jedan od oblika očitovanja potrage za smislom i spasenjem. Odgovor na taj interes, teološki gledano, dolazi od samoga Isusa, jer je obećao svoju trajnu prisutnost u riječi, u zajednici vjernika, u sakramentima i u siromasima. Poslanje Crkve nije samo navještaj Isusove poruke nego i »uprisutnjenje« Isusa u današnji svijet, a to će ostvariti aktualizirajući ljubav. Aktualnost Isusa Krista je aktualnost Božje prisutne i djelotvorne ljubavi., Im Mittelpunkt ist die Frage der »Aktualität Jesu« auf dem gesellschaftlichen und theologischen Gebiet. Es ist unverkennbar, daß das Interesse nach religiösem erwacht, allgemein in der Weh, besonders aber in unserer Gesellschaft. Dieses bekräftigt auch die Anwesenheit der religiösen Thematik in der Massmedien, wie auch im »Internet«. Dieses Interesse ist zweifach. Einerseist begegnen wir dem Interesse nach der religiösen Botschaft, anderseits wird die Suche nach der spirituellen Erfahrung sichtbar. So ist auch das Interesse nach Jesus eine von Äeusserungsformen der Suche nach Sinn und Erlösung. Die Antwort auf dieses Interesse kommt allein von Jesus, da er ja seine dauerhafte Anwesenheit in Worten, in der Gemeinschaft der Gläubigen, in der Sakramenten und in den Armen versprochen hat. Die Mission der Kirche ist nicht nur die Verkündung der Botschaft Jesu, sondern sie ist die »Vergegenwärtigung« Jesus in die heutige Welt, was nur durch die aktualisierende Liebe verwirklicht wird. Die Gegenwärtigkeit (Aktualität) Jesus Christus ist die Gegenwärtigkeit der anwesenden und tatkräftigen Liebe Gottes.

Danas kada je fenomen religioznosti mladih izuzetno aktualan i kada se napušta ideologija agresivnog ateizma, autor B.Đorđević poduzeo je istraživanje tog fenomena, njegovih uzroka i konkretnog dosega religioznosti suvremene studentske omaldine.

Nijedna, možda, shema sa IVV. vatikanskog koncila nije naišla na onako jednodušno odobravanje i saborskih otaca i čitava katoličkog svijeta, kao shema o mjestu, ulozi, zadatcima, pravima i dužnostima lajikata u suvremenoj Crkvi.