Search

Glavni cilj ovog rada je istražiti utjecaj fiskalnih neravnoteža zemalja EMU na prinose državnih obveznica pojedine zemlje članice EMU u razdoblju od 2002. do 2018. godine. U odnosu na već provedena teorijska i empirijska istraživanja, ovaj rad predstavlja iskorak u postojećoj literaturi na način da se navedeni utjecaj analizira korištenjem tehnika prostorne ekonometrije koje omogućavaju promatranje prostorne zavisnosti između zemalja, a isto tako omogućavaju ispitivanje najznačajnijeg transmisijskog kanala preko kojeg je takav utjecaj moguć. Glavna pretpostavka je da na prinose državnih obveznica pojedine zemlje članice EMU ne utječu samo njene fiskalne neravnoteže, već određeni utjecaj imaju i fiskalne neravnoteže susjednih zemalja članica. Provedena analiza je potvrdila očekivanja autora i sugerirala sljedeće nalaze: utjecaji javnog duga i primarnog deficita na prinose državnih obveznica su pozitivni i statistički značajni ; najznačajniji transmisijski kanal je geografski kanal ; 49% ukupnog utjecaja se pripisuje indirektnim/spillover efektima.

Pojava globalne ekonomske krize koja je 2008. godine iz SAD-a prešla u Europu i ostatak svijeta ukazala je na ranjivosti ekonomija pojedinih država i Europske unije u cjelini. Makroekonomske neravnoteže koje su se u nekim zemljama godinama nakupljale, zaprijetile su opstanku Ekonomske i monetarne unije, Eura kao zajedničke valute i europodručja. Dubina i duljina trajanja krize otkrile su propuste učinjene pri osnivanju EMU-a. Odlučnom i usmjernom akcijom svih institucija Europske unije osmišljene su mjere, propisi i procedure za otkrivanje, sprječavanje i otklanjanje markoekonomskih neravnoteža u cilju postizanja stabilnosti i rasta. U okviru procedure makroekonomskih neravnoteža, osmišljen je sustav makroekonomskih pokazatelja i model praćenja kretanja tih pokazatelja u svrhu dugoročnog nadziranja makroekonomskih kretanja i preveniranja novih poteškoća. Uz sudjelovanje država članica, provedena su brojna ispitivanja i analize kako bi se otkrili uzroci neravnoteža i područja izazova, donesene brojne preporuke i ocjene njihovih provedbi. Rezultati su vidljivi i postignut je određeni napredak. U nekim su zemljama neravnoteže ublažene, u nekima otklonjene, a u nekima je bila potrebna odlučnija akcija i financijska pomoć iz, u tu svrhu osnovanih fondova. Te se zemlje i njihov napredak posebno prate. Unatoč postignutom napretku, potrebno je još zajedničkog rada i mnogo političke volje kako bi se postigla bolja koordinacija ekonomskih politika i veći stupanj integracije u cilju postizanja snažnog rasta u uvjetima pune zaposlenosti i stabilnog tečaja. The global economic crisis that occurred in Europe in 2008, originating in the USA, has highlighted the vulnerability of the economies of individual countries and the European Union as a whole. The macroeconomic imbalances that have accumulated in some countries for years have threatened the survival of the Economic and Monetary Union, the euro as a common currency and the euro area. The depth and length of the crisis revealed the flaws made during the establishment of the EMU. The decisive and focused action of all the institutions of the European Union has designed measures, regulations and procedures for the detection, prevention and elimination of macroeconomic imbalances in order to achieve stability and growth. Within the macroeconomic imbalance procedure, a system of macroeconomic indicators and a model for monitoring the movement of these indicators were designed for the purpose of long-term overcoming of macroeconomic trends and the prevention of new difficulties. With the involvement all the states members of the European Union, a number of tests and analyses have been carried out to discover challenging areas and the causes of imbalance, which resulted in a number of recommendations and evaluations of their implementation being made.The results are visible and there has been a distinct progress. In some countries, imbalances are alleviated, some have been eliminated, and in some cases, more action and financial assistance have been required from the funds established for this purpose. These countries and their progress are being closely monitored. In spite of the progress made, more work and political will are needed to achieve better coordination of economic policies and a greater degree of integration in order to achieve strong growth in conditions of full employment and a stable exchange rate.

Globalizacija, izgradnja monetarne i ekonomske unije te gospodarska kriza, trendovi su s kojima je trenutno suočena Europska unija. Upravo je gospodarska kriza bila razlog zbog kojeg se sveprisutna deregulacija zamijenila reregulacijom te se ponovnim uspostavljanjem pravila pokušava zaštiti cjelokupna integracija i njena ekonomija. Samu regulaciju i njeno jačanje Europska unija provodi kroz svoj zakonodavni, supranacionalni okvir. Posljednja ekonomska kriza osvijetlila je sve slabosti postojećeg stupnja integracije na području Europske unije te je pokazala kako su promjene unutar monetarne i fiskalne komponente ekonomske politike te jačanje njihove interakcije nužne želi li se postići pametan, održiv i uključiv rast. Aktivnosti poduzete od strane Unije ogledaju se kroz dizajniranje financijske arhitekture stabilnosti odnosno osnivanje institucija poput Europskog fonda za financijsku stabilnost (EFSF), Europskog stabilizacijskog mehanizma (ESM) te Mehanizma za europsku financijsku stabilnost (EFSM). Nadalje, pojačan je nadzor monetarnih financijskih institucija EU-a kroz formiranje bankovne unije, a ESB izlazi iz neutralne pozicije promatrača te aktivno sudjeluje u borbi protiv asimetričnih šokova. Sljedeći izazovi Unije jesu formiranje unije tržišta kapitala te fiskalne unije za što je potrebna politička hrabrost i dosljednost koja će voditi ka većem stupnju integriranosti i ujedinjenoj Europi. Globalization, the construction of the monetary and economic union and economic crisis represent the trends that European Union is currently facing. The main reason for the introduction of reregulation were the unfavorable effects of the economic crisis. The purpose of the new rules was the protection of European economy and its integrity. The regulation itself is being rated on a supranational level. The last economic crisis has highlighted all the weaknesses of the current level of integration in the EU and has showed that changes in the monetary and fiscal policies, as well as the strengthening of their interaction, are necessary if smart, sustainable and inclusive growth want to be achieved. The actions taken by the Union are represented by the design of the financial architecture of stability and the establishment of institutions such as the European Financial Stability Facility (EFSF), European Stability Mechanism (ESM) and European Financial Stabilisation Mechanism (EFSM). Furthermore, higher level of supervision on monetary financial institutions of the EU has taken place through the establishment of banking union whilst the ECB has abbandoned its neutral position of the observer and has started actively participating in the battle against asymmetric shocks. The next challenges of the EU are forming the capital markets union and fiscal union, but those steps require political courage and consistency if greater degree of integration and European unity want to be reached.

U predavanju se analizirala globalna financijska kriza, kriza eurozone i dinamika recesije i gospodarske krize u Hrvatskoj, te opcije za rjesenje ekonomske krize u EU i Hrvatskoj.

Predmet proučavanja ovog rada su efekti mogućeg uvođenja eura u Republiku Hrvatsku. Analizirani su primjeri odabranih država članica europske Ekonomske i monetarne unije i njihova iskustva u procesima uvođenja eura. Proučeni su načini funkcioniranja monetarnih unija te pristupna pravila koje pojedina zemlja mora zadovoljiti na putu ulaska u europsku Ekonomsku i monetarnu uniju kao i uloga i značaj realne, strukturne i nominalne konvergencije s aspekta trenutnih i potencijalnih članica monetarne unije. Utvrđen je visok stupanj eurizacije gospodarstva u Republici Hrvatskoj. Analizirani su efekti pridruživanja eurozoni na gospodarstva odabranih zemalja članica i zapaženo je da dovode do porasta stabilnosti i ubrzanja gospodarskog rasta pojedine zemlje, međutim utvrđeno je i da je ubrzanje kratkotrajno te da se poslije prijelaznog perioda ono usporava i zadržava na razini prosječnog rasta integracije. Na temelju toga je zaključeno da je za hrvatsko gospodarstvo važnija što veća konvergencija prema zemljama članicama EMU i provedba potrebnih strukturnih reformi kako bi se postigao što veći dugoročno održivi rast. Procijenjene su potencijalne društvene koristi i troškovi od uvođenja eura u Republiku Hrvatsku i zaključeno je da dugoročno mala otvorena zemlja poput Republike Hrvatske nema izbora, nego se prikloniti željenoj integraciji. Identificirane su i mnoge opasnosti na tom putu, kao i opasnost da se proces ne završi zadovoljavajuće (nedovoljnom konvergencijom i sputavanjem daljnjeg razvitka Republike Hrvatske). Konačan zaključak bi bio da Republika Hrvatska treba maksimalno iskoristiti same procese konvergencije kako bi ostvarila stabilno i konkurentno gospodarstvo koje će moći iskoristiti širenje tržišta i jaku konkurenciju te moći donositi strateške odluke.

Ekonomska tranzicija u Istočnoj Europi značajno je povećala izglede za gospodarski rast i otvorila nove razvojne mogućnosti u cijeloj Europi. Ohrabren time, EU je krenuo u proces potpunijeg integriranja, čija su se osnovna obilježja – ekonomska liberalizacija i monetarna integracija – podudarila sa globalnim tendencijama rastućih trgovinskih tijekova i prekograničnog kretanja kapitala. Kao zemlja koja zaostaje u procesu ekonomskog integriranja, Hrvatska se nalazi u vrlo teškoj poziciji – osim rastućeg trgovinskog deficita, ona se suočava s visokim vanjskim dugom i izrazitom ovisnošću o eksternim izvorima financiranja. Polazeći od teorijskih i empirijskih spoznaja o uvjetima monetarnog integriranja, te uzimajući u obzir ostvarenu razinu međunarodne financijske integriranosti i eksterne ranjivosti zemlje, cilj je rada utvrditi ispunjava li Hrvatska kriterije za uspješno monetarno integriranje.

Ispunjavanje kriterija iz Maastrichta za članstvo u EMU treba pratiti i ubrzani razvoj gospodarstva zemlje. Monetarna unija predstavlja područje u kojem su tečajevi valuta trajno fiksirani, te zemlje članice svoje nacionalne valute zamjenjuju jedinstvenom valutom za sve članice.

Za razumijevanje procesa monetarne integracije novih zemalja članica EU-a, potrebno je prvo upoznati se sa konceptom i glavnim značajkama monetarne unije i teorije optimalnog valutnog područja (OCA). Bitno je upoznati se s motivima nastanka, posljedicama stvaranja monetarnih unija i kriterijima članstva. Nakon teoretskog razmatranja glavnih značajki monetarnih unija i teorije optimalnog valutnog područja, važno je upoznati se s temeljima europske Ekonomske i monetarne unije (EMU). Za razumijevanje EMU-a, nužno je upoznati se s njenim povijesnim temeljima, motivima nastanka i kriterijima članstva. EMU karakterizira jedinstvena monetarna politika, čiji je nositelj Europska središnja banka, ali i koordinacija s ostalim makroekonomskim politikama, što je vrlo važno za procese konvergencije zemalja i svladavanje potencijalnih ekonomskih šokova. Mehanizam deviznih tečajeva (ERM II) također je važan za proces prijelaza određene zemlje u sustav jedinstvene valute, tj. eura. Za razumijevanje procesa pridruživanja novih zemalja članica EMU-u, a prije samog analiziranja njihove spremnosti za članstvo u euro-zoni, opisan je proces širenja Unije te karakteristike novih zemalja članica. Uz ukazivanje na glavne probleme i izazove nominalne i realne konvergencije novih zemalja, objašnjene su faze, strategije i dinamika njihove monetarne integracije te način vezivanja nacionalnih valuta u odnosu na euro. Istraživanje polazi od slijedećih hipoteza: ispunjavanje postavljenih kriterija Ugovora iz Maastrichta te ulazak novih zemalja Europske unije u euro-zonu i njihovo valutno vezivanje za euro ne znači i optimalno rješenje za te zemlje ; optimalno rješenje o izboru sustava deviznog tečaja procjenjuje se za svaku zemlju pristupnicu EMU-u posebno, ovisno o specifičnim makroekonomskim i mikroekonomskim uvjetima ; prioritet ekonomske politike novih članica EU-a temelji se na kontinuiranoj transformaciji u tržišno gospodarstvo radi stimuliranja uspješnog procesa &laquo ; sustizanja&raquo ; (catching-up) njihovih gospodarstava. Kako bi se postavljene hipoteze dokazale, u radu se konzistentno istražuju makroekonomski aspekti konvergencije novih zemalja članica EU, odnosno procesa pridruživanja Ekonomskoj i monetarnoj uniji (EMU). Ispitane su potrebne odluke i mogućnosti djelovanja monetarnih vlasti zemalja koje se uključuju u EMU te posljedice na gospodarstvo novih zemalja članica EU. Temelj dokazivanja predstavlja analiza ispunjavanja kriterija konvergencije novih zemalja članica EU-a.

Sukladno predmetu i problemu istraživanja, svrhu i ciljeve ovog rda čini upoznavanje s poviješću europskih monetarnih integracija, analiza puta tranzicijskih zemalja u EU kao oglednog primjera za Hrvatsku na putu u EMU te analiza nacionalne monetarne politike i trenutnog položaja Hrvatske, usporedba nacionalne ekonomije s kriterijima konvergencije i analiza aspekata uvođenja eura i njihovih mogućih učinaka na Hrvatsku.

Cilj ovog rada je analiza održivosti zajedničkih ekonomskih politika u okviru EU. Prije svega ovaj rad nastoji ocijeniti održivost fiskalne politike, te njeno provođenje u skladu s pravilima Pakta o stabilnosti i rastu (SGP), kao i mogućnost postizanja ekonomskih kriterija konvergencije starih i novih članica EU. U radu se posebna pozornost posvećuje fiskalnim kriterijima iz Maastrichta, te se nude rješenja za fleksibilnije funkcioniranje Pakta o stabilnosti i rastu. Rezultati regresijske analize nedvosmisleno pokazuju kako među novim članicama one s višim stopama rasta nemaju problema sa zadovoljavanjem fiskalnih kriterija konvergencije. Početno viši financijski troškovi uzrokovani pristupanjem EU ne mogu služiti kao izgovor u kašnjenju sa fiskalnom konsolidacijom. Naime, upravo pristupanje Uniji treba poslužiti vladama i društvu kao pozitivan poticaj u nametanju fiskalne discipline. Iako se možda trenutno čini da su određeni kriteriji preoštri za sve, problemi rasta u nekim starim članicama i budući problemi starenja stanovništva u cijeloj Europi, ukazuju kako fiskalne kriterije iz Maastrichta i SGP-a treba čak postrožiti.

Cilj ovog rada je analiza održivosti zajedničkih ekonomskih politika u okviru Europske unije. Ovim se radom nastoji prvenstveno ocijeniti održivost fiskalne politike te njezino provođenje u skladu s pravilima Pakta o stabilnosti i rastu (SGP), kao i mogućnost postizanja ekonomskih kriterija konvergencije starih i novih članica EU. U radu se posebna pozornost posvećuje fiskalnim kriterijima iz Maastrichta, te se nude rješenja za fleksibilnije funkcioniranje Pakta o stabilnosti i rastu. Rezultati regresijske analize nedvosmisleno pokazuju kako među novim članicama one s višim stopama rasta nemaju problema sa zadovoljavanjem fiskalnih kriterija konvergencije. Početno viši financijski troškovi uzrokovani pristupanjem EU ne mogu služiti kao izgovor u kašnjenju s fiskalnom konsolidacijom. Naime, upravo pristupanje Uniji treba poslužiti vladama i društvu kao pozitivan poticaj u nametanju fiskalne discipline. Iako se možda trenutno čini da su određeni kriteriji preoštri za sve, problemi rasta u nekim starim članicama i budući problemi starenja stanovništva u cijeloj Europi, ukazuju kako fiskalne kriterije iz Maastrichta i SGP-a treba čak postrožiti.

Ovaj diplomski rad razglaba svrhu i ulogu europskog monetarnog sustava kao temelja današnje monetarne unije, njegov faze nastanka i uvođenje raznih valutnih sistema.

Prvi sustav ekonomskog ujedinjenja zemalja članica EEZ-Europske unije uspješno je ostvaren. Drugi sustav je stvaranje europske monetarne unije, što je u tijeku, a treći bi se sustavom ostvarilo ujedinjenje Europe kao jedinstvene države. Nikada se u svjetskoj povijesti nije na miran način i uz pristanak raznih država ostvario takav projekt. No, daljnje uspješno djelovanje ekonomske integracije dala je pravo "europejcima", da nastave djelovati prema zamišljenom cilju. Nakon dugih priprema prišlo se ostvarivanju Europske monetarne unije - EMU. Zemlje članice Europske unije, koje su ispunile zadane uvjete, od navedenog nadnevka vode zajedničku monetarnu politiku. Uvjete za pristup EMU-sustavu prihvatile su zemlje članice na sastanku u Maastrichtu 1992. godine. Zamišljeni sustav Europske monetarne unije podrazumijeva skupinu zemalja, koje su prihvatile jedinstveni monetarni sustav i primjerena pravila ponašanja, a pri tome se odrekle dijela svojeg monetamog suvereniteta koji se prenosi na odgovarajuće zajedničke organe Europske unije. One se, također, nepovratna odriču ranijih nacionalnih valuta i prihvaćaju zajedničku valutu pod nazivom euro i sve zakonske i političke sankcije, koje se odnose na zajednički EMU sustav. Rješavanje svih monetarnih pitanja se prenosi s nacionalne na nadnacionalnu razinu odlučivanja tj na za to zadužene zajedničke organe Europske unije.

Monetarna strategija Hrvatske u dugom roku praktično je dana s političkim ciljem RH da uđe u EU. To eksplicitno za sve tranzicijske zemlje, pa onda i za RH, znači preuzimanje obveze da uđe u EMU, odnosno da preuzme euro kao zajedničku valutu. Iz političkog proizlazi i cilj monetarne strategije, odricanja monetarnog suvereniteta koji se realizira ulaskom u EMU. Treba naglasiti da su ulazak u EU i EMU praktički nerazdvojni, budući da će se od svih novih članica EU tražiti da samim ulaskom u punopravno članstvo u EU preuzmu obvezu ispunjavanja kriterija iz Maastrichta, a time i automatski ulazak u EMU, po njihovom ispunjavanju. Nove zemlje kandidati neće više imati mogućnost opt-out klauzule poput V. Britanije ili Danske. Pitanje je što taj cilj znači, odnosno što je EMU, koliko je taj cilj daleko, koliko je realističan i kako će on utjecati na monetarnu politiku u tranzicijskom razdoblju do usvajanja nove zajedničke europske valute. Drugim riječima, kakav bi cilj monetarne/tečajne politike Hrvatske trebao biti.

U radu su utvrđena teoretska stajališta o ekonomskim integracijama. Daje se prikaz razvoja međunarodnog monetarnog sustava od 19. stoljeća do monetarnog sustava iz Bretton Woodsa.

Uvođenjem Eura stvoriti će se mogućnosti za većom integracijom europskih financijskih tržišta. Ukoliko se postignu očekivane koristi od integracije i povećanja efikasnosti poslovanja europsko će jedinstveno financijsko tržište biti kako po veličini, tako i po efikasnosti ozbiljan konkurent američkom financijskom tržištu.

Rad proučava gospodarske aspekte budućeg članstva Hrvatske u Europskoj uniji. Posebno se fokusira na procjenu uvjeta i utjecaja pristupanja monetarnoj uniji, odnosno uvođenja Eura u Hrvatskoj.