Search

Tijekom posljednja dva desetljeća raste interes istraživača za proučavanjem uloge kućne okoline u djetetovu razvoju. Obiteljski se kaos odnosi na fizičke i socijalne aspekte kućanstva, a karakterizira ga visoka razina pozadinske buke te manjak organizacije, reda, rutine i prostornog kapaciteta. U dosadašnjim se istraživanjima obiteljski kaos pokazao povezanim s negativnim razvojnim ishodima u djece. U novije vrijeme raste i interes za ispitivanjem razlika u veličini okolinskih utjecaja na dječji razvoj ovisno o individualnim karakteristikama djeteta kao što je osjetljivost na okolinu. Osjetljivost na okolinu je osobina pojedinca koja se manifestira u lakoći opažanja informacija u okolini i dubini njihove obrade. Očekuje se da će djeca visoke osjetljivosti na okolinu snažnije reagirati na događaje u okolini, dok će djeca niske osjetljivosti na okolinu biti otpornija na njihove utjecaje. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati povezanost između obiteljskog kaosa i djetetovih poteškoća (internalizirani i eksternalizirani problemi) i snaga (prosocijalno ponašanje) te provjeriti moderacijsku ulogu osjetljivosti na okolinu u tim povezanostima. Istraživanje je provedeno putem online upitnika u kojemu je sudjelovalo 365 majki djece u dobi od 4 do 6 godina. Sudionice istraživanja su procijenile stupanj obiteljskog kaosa, djetetovu osjetljivost na okolinu i poteškoće i snage djeteta te su izvijestile o vlastitim sociodemografskim obilježjima. U istraživanju je dobivena očekivana pozitivna povezanost između obiteljskog kaosa i internaliziranih i eksternaliziranih problema djece te negativna povezanost između obiteljskog kaosa i prosocijalnog ponašanja. Na razini granične statističke značajnosti pronađena je moderacijska uloga osjetljivosti na okolinu u povezanosti obiteljskog kaosa i internaliziranih problema djece (obiteljski kaos bio je najsnažnije povezan s internaliziranim problemima djece koja su visoko osjetljiva na okolinu, a najslabije s internaliziranim problemima djece koja su nisko osjetljiva na okolinu). Istraživanje doprinosi razumijevanju povezanosti obiteljskog kaosa i djetetove osjetljivosti na okolinu s djetetovim snagama i teškoćama u predškolskoj dobi. Over the last two decades, researchers have been increasingly interested in studying the role of household environment in child development. Household chaos refers to physical and social household aspects and is characterized by high levels of background noise, crowding, a lack of organization, order and routine. So far, research has connected household chaos to negative developmental outcomes in children. There has also been increasing interest in studying differences in the effects that environmental factors have on child development depending on individual child characteristics including environmental sensitivity. Environmental sensitivity is a personality trait manifested through children perceiving information easily and processing information in detail. It is expected that highly sensitive children strongly react to environmental effects, whereas less sensitive children are more resistant to environmental factors. The aim of this research was to study relations between household chaos and child difficulties (internalizing and externalizing problems) and strengths (prosocial behavior), and to examine the moderating role of environmental sensitivity in these relations. Mothers of 365 four to six-year-old children participated in an online survey. They estimated the level of household chaos, child’s environmental sensitivity, and child’s strengths and difficulties, and gave data on family socio-demographic characteristics. The results showed expected positive relations between household chaos and internalizing and externalizing difficulties, as well as a negative relation between household chaos and prosocial behavior. A moderating role of environmental sensitivity in the relation between household chaos and internalizing problems was also found, at the level of marginal statistical significance, showing that the relation between household chaos and internalizing problems was the strongest among highly sensitive children, and the weakest among children with low environmental sensitivity. The study contributes to understanding the relations between household chaos, child environmental sensitivity, and child strengths and difficulties in preschool period.

Unatoč teorijskim sličnostima anksiozne, okolinske i osjetljivosti na potkrepljenja, izrazito je malen broj istraživanja koja su proučavala odnos različitih vrsta osjetljivosti. Stoga je cilj ovog diplomskog rada bio detaljnije ispitati međusobni odnos navedenih vrsta osjetljivosti. Provedena je eksploratorna faktorska analiza metodom glavnih komponenata nad česticama iz tri upitnika osjetljivosti: Ljestvice bihevioralne inhibicije i aktivacije (BIS/BAS ljestvica), Indeksa anksiozne osjetljivosti-3 (ASI-3) te Ljestvice osjetljivosti na okolinu za odrasle (HSP-12). Identificirano je sedam faktora prvog reda (neugodna pobuđenost, tjelesne brige, strah od nepovoljnih ishoda, osjetljivost na nagradu, nagon, traženje zabave i estetska osjetljivost) te tri faktora drugog reda (bihevioralni inhibicijski sustav (BIS), bihevioralni aktivacijski sustav (BAS) i osjetljivost na ugodu (OU)). Faktori neugodna pobuđenost, tjelesne brige i strah od nepovoljnih ishoda grupiraju se u nadređeni faktor BIS-a. Faktori osjetljivost na nagradu i estetska osjetljivost čine nadređeni faktor UO-a. Faktori nagon i traženje zabave čine nadređeni faktor BAS-a. Varijanca manifestnih varijabli objašnjena sa sedam faktora nižeg reda iznosi 51.6%, dok faktori drugog reda objašnjavaju 68% varijance identificiranih faktora što govori o važnosti faktora i prvog i drugog reda u objašnjenju varijabiliteta osjetljivosti. Despite theoretical similarities of the Anxiety, Environmental and Reinforcement Sensitivity, there is a very small amount of research studying the relationship between different types of sensitivity. Therefore, the aim of this graduation thesis was to examine in more detail the interrelationship between mentioned sensitivity types. An exploratory factor analysis using the principal components method was performed on 50 items from three sensitivity questionnaires: BIS/BAS scales, Anxiety Sensitivity Index - 3 (ASI-3) and short version of the Highly Sensitive Person Scale (HSP-12). Research identified seven first-order factors (Unpleasant Arousal, Physical Concerns, Fear of Negative Outcomes, Reward Sensitivity, Drive, Fun Seeking and Aesthetic Sensitivity) and three second-order factors (Behavioral Inhibition System (BIS), Behavioral Activation System (BAS) and Pleasant Sensitivity (PS)). The factors Unpleasant Arousal, Physical Concerns and Fear of Negative Outcomes grouped together into the second-order factor of BIS. The factors Reward Sensitivity and Aesthetic Sensitivity grouped into the second-order factor of PS. The factors Drive and Fun Seeking grouped into the second-order factor of BAS. Seven first-order factors explain 51.6% of variance, while second-order factors explain 68% of variance of identified factors, which speaks of the importance of both the first and the second-order factors in explaining the variability observed in the sensitivity data.

Razvijanje ekološke osjetljivosti djece u odgojno -obrazovnim ustanovama dugotrajan je i složen proces za čije razumijevanje i daljnji razvoj tog odgoja i obrazovanja su nužne ekološke aktivnosti. Pri tome se misli na konkretne sadržaje ukupnih odgojno obrazovnih nastojanja kojima se kod djece u skladu s njihovim interesima potiče razvoj ekološke osjetljivosti. Cilj odgoja i obrazovanja za okoliš u predškolskim ustanovama je aktivno uključiti dijete u procese doživljavanja, spoznavanja i vrednovanja okoliša te svih njegovih čimbenika, međusobnih interakcija i ovisnosti. U takvom odgojnom procesu dijete će razviti vještine potrebne za razumijevanja ovisnosti čovjeka i okoliša te razviti učinkovite strategije za kritičko primanje informacija i komuniciranja u okolišu, o okolišu i za okoliš.Prema tome, upravo i cilj ovoga rada jest ispitati uključenost djece i samih odgajatelja u procese razvijanja ekološke aktivnosti putem eko sadržaja, eko komunikacije i eko stavova. Spremnost na primjenu ekoloških aktivnosti i sadržaja u ovome radu ispitano je istraživanjem u kojemu je sudjelovala 101 odgajateljica iz Osječko- baranjske te Vukovarsko- srijemske županije. Istraživanje je provedeno anketnim upitnikom koji se sastojao od 30 tvrdnji Likertova tipa. Rezultati istraživanja pokazali su da u skladu s poznavanjem pojmova održivog razvoja te odgoja za odgoj i obrazovanje veliki broj odgajatelja se slaže kako je vrtić, uz obiteljski dom, ustanova koja potiče ekološku osjetljivost. Samim time veliki broj njih u svome radu primjenjuje različitesadržaje i metode za daljnji razvoj. Developing children's ecological sensitivity in educational institutions is a long and complex process whose understanding and further development implies environmental activities. This refers to the specific content of educational efforts which are in accordance with children's interests and encourages development of ecological sensitivity. The goal of environmental education in preschool institutions is actively involved in the child's processes of perceiving, knowing and valuing the environment and all its factors, interactions and dependencies. In this educational process the child will develop the skills necessary for understanding the man-environment dependencies and develop effective strategies for the critical reception of information and communication in the environment. Therefore, objective of this paper is to examine the involvement of children and educators themselves in the process of developing environmental activities through eco content, eco communication and eco attitudes. Readiness for implementation of environmental activities and facilities has been examined in this research paper, which involved 101 educators from counties of Osječko-baranjska and Vukovarsko-srijemska. The survey was conducted by an anonymous questionnaire which consisted of 30 Likert statements. The results showed that in accordance with knowledge of the concepts of sustainable development and education a large number of educators agree that the nursery, alongside the family home, is an institution that promotes ecological sensitivity. Thus a large number of them apply different content and methods in their work in order to achieve further progress.

Cilj odgoja i obrazovanja za okoliš u predškolskim ustanovama je aktivno uključivanje djeteta u njegov budući razvoj na temelju razumijevanja interakcija i ovisnosti među ljudima, ovisnosti čovjeka i okoliša u kojem čovjek živi te napredovanja i kritičkog vrednovanja posljedica tog razvoja. Dijete će razvijati ekološke spoznaje ako su one u skladu s njegovim interesima, tj. ako su bliske njegovom iskustvu i ako doživljava zadovoljstvo u kontaktu sa okolinom, prirodom i ljudima. Upravo zbog toga cilj ovog diplomskog rada je ispitati ulogu odgajatelja u razvoju ekološke osjetljivosti u djece predškolske dobi. U istraživanju je sudjelovala 101 odgajateljica iz vukovarsko- srijemske te osječko baranjske županije. Istraživanje je provedeno anketnim upitnikom koji se sastojao od 30 tvrdnji Likertova tipa. Istraživanje je pokazalo da veliki broj odgajatelja poznaje pojam održivog razvoja, da se smatraju ekološki osviještenim osobama te da u svome radu primjenjuju suvremene metode i sadržaje. Na razne načine potiču djecu da sudjeluju u ekološkim aktivnostima te se veliki broj odgajatelja slaže da je vrtić ustanova koja potiče ekološku osjetljivost kod djeteta. The goal of raising and environmental education in preschool institutions is to actively include a child into its future development based on understanding of interactions and dependencies of people, dependency of a human and envirnment in which the human lives and and the advancement and evaluation of consequences of that development. A child will develop ecological thoughts if they are in accordance with its own interests, that is, if those are close to his experience and if a child is experiencing pleasure when in contact with its surroundings, nature and people. Because of that, the main goal of this paper is to test the role of a preschool teacher in developing environmental awareness among children of preschool age. 101 preschool teachers from Vukovar-Srijem and Osijek-Baranja counties was taking part in the research. The research was conducted by a Likert type survey with 30 statements. Research has shown that a great number of preschool teachers is familiar with the concept of sustained development, they consider themselves to be environmentaly friendly and in their work they apply modern methods and content. In various ways they encourage children to take part in ecological activities and a great number of preschool teachers agrees that a kindergarten is an institution that encourages environmental sensitivity amongst children.

Članak polazi od teze da se ekološki problemi u svijetu i Hrvatskoj nisu smanjili. Njihovo je obilježje sukcesivnost i kumulativnost u nastajanju i trajnost u postojanju. Iznose se rezultati empirijskog istraživanja percepcije ekoloških problema (zagađivanje zraka, vode, hrane, smanjenje prirodnih resursa i obradivih površina, gomilanje komunalnog i opasnog otpada, odumiranje šuma i klimatske promjene) kao danas «zabrinjavajućih» na reprezentativnom uzorku od 1202 ispitanika u Hrvatskoj 2004. godine. Primijenjen je instrument od jedanaest tvrdnji. Najviše su zabrinjavajući «neodgovarajuće zbrinjavanje komunalnog otpada», «gomilanje opasnog otpada» i «zagađenost hrane», a najmanje zabrinjavajući su «zagađenost pitke vode», «rijeka, jezera i mora» te «odumiranje šuma». Utvrđene su statistički značajne razlike na nekim sociodemografskim obilježjima. Multivarijatna analiza izdvojila je dva faktora «klasični ekološki problemi» i «novi ekološki problemi».Računate su korelacije ovih faktora sa socijalno-ekološkim orijentacijama (antropocentrizam, ekocentrizam i tehnocentrizam) i pojedinim tvrdnjama na instrumentu. Usporedba rezultata nekoliko istraživanja (1988., 1994.) s ovima (2004.) pokazuje se da su ispitanici«strože» - u biti «realnije», procjenjivali ekološke probleme. Istodobno su «blaže» - u biti «pesimističnije»,procjenjivali kakvi će ti problemi biti u sljedećem razdoblju (za 10-15 godina). Pri sljedećoj procjeni ispitanici su postupali na isti način. Prosječne vrijednosti aktualne procjene (2004.) veće su nego prijašnje (1988.) aktualne procjene, a manje od očekivanja. Hrvatskoj je potreban eko-barometar., The starting point is the thesis that environmental problems in the world and in Croatia have not been reduced. Their characteristic is successiveness and cumulativeness in arising and permanency in duration .The results of empiric research of perception of environmental problems are here presented (pollution of air, water and food, reduction of natural resources and arable land, accumulation of municipal and hazardous waste, forest decline and climate changes), as being nowadays 'disturbing', on a representative sample of 102 respondents in Croatia, during the year 2004. An instrument comprising eleven assertions has been applied. Most disturbing are 'inappropriate municipal waste disposal', 'hazardous waste accumulation' and 'food contamination', while the least disturbing are 'drinking water pollution', 'pollution of rivers, lakes and seas' and 'forest decline'. Statistically significant differences have been estimated with some social and demographic features. Multivariant analysis has isolated two factors: 'classical environmental problems' and 'new environmental problems'. Correlations between these factors with social and environmental orientations (anthropocentrism, eco-centrism and techno-centrism) and particular assertions on the instrument have been calculated. The comparison of the results of several research (from 1988 and from 1994) with these (in 2004) has shown that respondents estimated ‘more strictly’ – in fact ‘more realistically’, environmental problems. At the same time they estimated ‘more mildly’ – in fact ‘more pessimistically’, how will the problems look like in the next period (for 10 to 15 years in the future). During the following evaluation, the respondents acted in the same way. Average values of the actual estimation (from 2004) are larger than those former (1988) actual estimations, and lesser than expected. An eco-barometer is required for Croatia., Der Artikel geht von der These aus, dass die Umweltprobleme, sowohl in der Welt als auch in Kroatien, sich nicht gemindert haben. Ihre Kennzeichen sind Sukzessivität und Kumulativität im Entstehen und Dauerhaftigkeit im Existieren. Es werden Resultate der empirischen Forschung der Perzeption der Umweltprobleme vorgelegt (Luf-t, Wasser- und Nahrungsmittelverschmutzung, Rückgang der Ressourcen und bestellbaren Flächen, Anhäufung von Kommunalabfall und Sondermüll, Waldsterben und Klimawechsel), die heutzutage als „besorgniserregend“ gelten, auf Grund einer 2004 in Kroatien durchgeführten Repräsentativen Stichprobe mit 1202 Befragten. Es wurde ein Instrument von elf Behauptungen eingesetzt. Als im höchsten Grade besorgniserregend gelten „inadäquate Entsorgung von Giftmüll“ und „Nahrungsmittelverschmutzung“, als am wenigsten besorgniserregend werden „Verschmutzung von Trinkwasser“, Flüssen, Seen und Meeren“ sowie „Waldsterben“ gesehen. Es wurden statistisch relevante Unterschiede an einigen soziodemographischen Kennzeichen festgestellt. Durch die multivariate Analyse wurden zwei Faktoren gesondert: „klassische Umweltprobleme“ und „neue Umweltprobleme“. Die Korrelationen dieser Faktoren mit sozialökologischer Ausrichtung (Anthropozentrismus, Ökozentrismus und Technozentrismus) und einzelnen Behauptungen am Instrument wurden errechnet. Aus einem Vergleich der Resultate von Forschungen aus1988 und1994 mit dem Resultat der Forschung aus 2004, ist es ersichtlich, dass die Befragten „strenger“ im Grunde genommen „realistischer“ über die Umweltprobleme geurteilt haben. Gleichzeitig haben sie „weniger streng“, im Grunde genommen „pessimistischer“ geschätzt, wie diese Probleme im Zeitraum von nächsten 10 bis 15 Jahren sich entwickeln werden. Bei der nächsten Bewertung sind die Befragten auf die gleiche Art und Weise vorgegangen. Die Durchschnittswerte der aktuellen Schätzung (2004) sind höher als die aus der vorherigen (1988), aber niedriger als erwartet. Kroatien braucht ein Ökobarometer.