Search

U staklenicima DP "Orhideja" Magadenovac u kontroliranim uvjetima (temperatura i relativna vlažnost zraka) uzgajan je salatni krastavac tijekom dvije vegetacije: proljetno-ljetna (13. 4. - 19. 7. 1994., 98 dana) i ljetno-jesenska vegetacija (20. 7. - 30. 9. 1994., 73 dana) na tlu bogato opskrbljenom pristupačnim oblicima hraniva. Površina pokusa u obje je vegetacije bila 250 m^2 s osnovnim parcelama (16) površine 15, 62 m^2. Pokus je postavljen po slučajnom blok rasporedu u 4 ponavljanja s dva različita sklopa usjeva (3, 57 biljaka/m^2 s razmakom unutar reda 40 cm i 2, 38 biljaka/m^2 s razmakom unutar reda 60 cm) i dvije različite zakorovljenosti usjeva (uklanjanje korova okopavanjem i neokopavani usjev). U proljetno- ljetnoj vegetaciji provedene su 4 ocjene zakorovljenosti, a u ljetno-jesenskoj vegetaciji 3, što je omogućilo praćenje dinamike zakorovljenosti i učinkovitosti okopavanja. Utvrđivane su taksonomske i ekološke značajke korovne flore, učinkovitost okopavanja na suzbijanje korova, koncentracija i iznošenje hraniva ukupnom nadzemnom masom korova i po korovnim vrstama, te utjecaj zakorovljenosti i različitog sklopa usjeva na prinos ploda salatnog krastavca. Utvrđeno je ukupno 22 korovne vrste iz 15 porodica, 10 redova i 2 razreda. U svakoj vegetaciji bilo je po 20 korovnih vrsta. Novih je bilo 11 korovnih vrsta u odnosu na stanje korovne flore pri podizanju staklenika. Višegodišnje i jednogodišnje korovne vrste bile su ravnomjerno zastupljene. Brojem izdanaka dominirale su u obje vegetacije terofiti Stellaria media i Poa annua, a masom su dominirale 4 nitrofilne korovne vrste: Stellaria media, Amaranthus lividus, Cirsium arvense i Echinochloa crus-galli. Agresivnije termofilne vrste Echinochloa crus-galli i Cirsium arvense u proljetno-ljetnoj vegetaciji potisnule su vrstu Stellaria media, a u ljetno- jesenskoj vegetaciji dominirale su termofilne vrste Amaranthus lividus i Cirsium arvense. Tijekom proljetno-ljetne vegetacije broj izdanaka korova se smanjivao uslijed okopavanja (okopavane površine) ili uslijed manjeg broja biljaka veće mase (neokopavane površine). Okopavanje je rezultiralo smanjivanjem broja izdanaka i u ljetno-jesenskoj vegetaciji, a na neokopavanim površinama broj izdanaka se povećavao. Veliki broj izdanaka i dominacija terofita jasna su posljedica bogatog resursa korovnog sjemena u tlu, a to je vjerojatno i razlog što učinkovitost okopavanja na broj izdanaka korova nije zadovoljavala. Masa korova tijekom obje vegetacije značajno se povećavala na neokopavanim površinama, a okopavanje je značajno smanjilo masu korova. Značajno veću masu korovi su postigli u proljetno-ljetnoj vegetaciji. Konačne mase korova na neokopavanim površinama (194, 8 i 118, 9 g ST/m^2 ili 1, 948 i 1, 189 t/ha u proljetno-ljetnoj, a 65, 42 i 45, 89 g ST/m^2 u ljetno-jesenskoj vegetaciji) bile su značajno veće negoli konačne mase na okopavanim površinama (66, 46 i 43, 49 g ST/m^2 u proljetno- ljetnoj, a 43, 31 i 18, 72 g ST/m^2 ili 0, 433 i 0, 187 t/ha u ljetno-jesenskoj vegetaciji) po svim tretmanima sklopa. Rjeđi sklop usjeva (2, 38 biljaka/m^2) rezultirao je većom konačnom masom korova po svim tretmanima kontrole zakorovljenosti u obje vegetacije. Okopavanje je bilo učinkovit način suzbijanja mase korova. Njegova učinkovitost bila je u proljetno- ljetnoj vegetaciji upitna do zadovoljavajuća, a u ljetno-jesenskoj vegetaciji bila je dobra. Utvrđene su visoke koncentracije K, N i Ca u ukupnoj masi korovnih biljaka. Koncentracije P i Mg bile su na istoj razini. Najniža je bila koncentracija Na. Najviša koncentracija mikroelemenata utvrđena je za Fe, zatim Zn i Mn, a najniža je bila koncentracija Cu. Ispitivana ukupna masa dvosupnica imala je višu koncentraciju svih makroelemenata negoli masa jednosupnica. U starijim biljkama ukupne nadzemne mase korova (neokopavane površine) utvrđena je niža koncentracija svih makroelemenata negoli u mlađim biljkama (okopavane površine). U starijim biljkama svih korovnih vrsta utvrđena je značajno niža koncentracija dušika, a koncentracije ostalih elemenata kretale su se različito, ovisno o korovnoj vrsti. Kod pojedinih korovnih vrsta utvrđena je značajna pozitivna korelacijska povezanost starosti biljke i opadanja koncentracije N (Stellaria media, Echinochloa crus-galli, Poa annua, Cirsium arvense, Amaranthus lividus i Galinsoga parviflora), P (Echinochloa crus-galli), K (Echinochloa crus- galli, Stellaria media i Galinsoga parviflora), Ca (Echinochloa crus-galli), Mg (Cirsium arvense i Amaranthus lividus) i Cu (Stellaria media). Starost biljke i porast koncentracije hraniva korelacijski su povezani za Ca kod vrste Stellaria media, za Na kod vrsta Stellaria media, Galinsoga parviflora i Amaranthus lividus, za Zn kod vrsta Stellaria media i Amaranthus lividus, te za Mn kod vrsta Echinochloa crus-galli, Stellaria media i Amaranthus lividus. Korovi su svojom konačnom masom iznijeli značajno više hraniva na neokopavanim negoli na okopavanim površinama. Najviše su iznijeli kalija, zatim dušika, kalcija, fosfora, magnezija, natrija, željeza, cinka, mangana, a najmanje bakra. Iznošenje hraniva najuže je bilo povezano s masom korova, ali udio pojedinih korovnih vrsta je različito utjecao na odnose mase korova i iznešenih hraniva, te dinamiku iznošenja hraniva. Porast udjela vrsta Stellaria media i Amaranthus lividus u ukupnoj masi korova značio je i povećano iznošenje K, P, Mg i Na, porast udjela vrste Cirsium arvense povećano iznošenje Ca, ali i manje iznošenje P, Mg i Na, dok je vrsta Echinochloa crus-galli svojim udjelom doprinjela većem iznošenju Mg, a manjem iznošenju Ca i Na. Prosječno je u obje vegetacije na svim površinama pokusa ostvaren prinos ploda krastavca 2, 97 kg/m^2 ili 29, 7 t/ha. Prinos ploda krastavca u proljetno-ljetnoj i ljetno- jesenskoj vegetaciji bio je gotovo isti iako su vegetacije bile različite dužine, ali je konačna masa korova značajno različita po vegetacijama. Na okopavanim površinama gušćeg sklopa usjeva (3, 57 biljaka/m^2) ostvaren je najvišlji prinos u obje vegetacije (4, 24 i 3, 70 kg/m^2). Po visini ostvarenog prinosa slijede neokopavane površine istog sklopa (3, 20 i 2, 91 kg/m^2), a značajno niži prinosi ostvareni su na površinama rjeđeg sklopa usjeva (2, 38 biljaka/m^2). I kod rjeđeg sklopa usjeva na okopavanim su površinama bili višlji prinosi ploda krastavca (2, 83 i 2, 77 kg/m^2) negoli na neokopavanim površinama (1, 62 i 2, 40 kg/m^2 ili 16, 2 i 24, 0 t/ha). Utjecaj sklopa bio je vrlo značajan u proljetno-ljetnoj vegetaciji i za obje vegetacije ukupno, a u ljetno-jesenskoj vegetaciji utjecaj sklopa na prinos ploda nije statistički značajan. Okopavanje je vrlo značajno utjecalo na povećanje prinosa ploda salatnog krastavca u obje vegetacije. Utvrđene su značajne negativne korelacijske veze eksponencijalnog oblika između prinosa ploda krastavca i konačne mase korova, ali i prinosa ploda krastavca i konačnog iznošenja svih makroelemenata nadzemnom masom korova u svakoj vegetaciji posebno i za obje vegetacije zajedno. Ove korelacije dokazuju učinkovitost okopavanja i utjecaj zakorovljenosti na prinos, ali vjerojatno nisu dokaz da je smanjenje prinosa bilo uvjetovano iznošenjem hraniva niti ukupnim kompeticijskim učinkom korova. Niže ukupne mase korova i niža konačna iznošenja hraniva u gušćem sklopu usjeva krastavca pokazali su da je gušći sklop usjeva bio učinkovit način borbe protiv korova jer se time smanjila konkurentska sposobnost korova, ali je najučinkovitija bila kombinacija okopavanja i gušćeg sklopa usjeva. Gušći sklop usjeva je zbog većeg broja biljaka/m^2 dao viši prinos krastavca/m^2 jer je bilo više plodova čija prosječna masa nije značajno umanjena većim brojem biljaka/m^2. Istovremeno, gušći je sklop oslabio konkurentsku sposobnost korova i tako utjecao na smanjivanje mase korova. Korov je u takvoj situaciji iznio manje hraniva, razvio manje nadzemne mase i manje utjecao na pad prinosa ploda krastavca.