Search

Traumatska ozljeda mozga je tjelesna ozljeda moždanog tkiva koja privremeno ili trajno oštećuje moždanu funkciju. Traume mozga imaju relativno lošu prognozu i takvi pacijenti često imaju smanjenu radnu sposobnost te mogu ostati privremeno ili trajno onesposobljeni. Takve ozljede predstavljaju značajan javnozdravstveni problem jer čak i lakše ozljede mozga mogu dovesti do trajnih neuropsiholoških poremećaja koji će potencijalno utjecati na radnu sposobnost i kvalitetu života. Traumatska ozljeda mozga se može podijeliti u dvije faze, primarnu i sekundarnu. Primarna ozljeda rezultat je neposrednog djelovanja mehaničke sile na glavu i moždane strukture. Razvoj sekundarne ozljede počinje nakon nastanka primarne i traje nekoliko dana. Kroz taj period se oštećenje povećava te je od vitalne važnosti pokušati smanjiti opseg zahvaćenog tkiva. Hiperoksija je veća količina kisika u tkivima od uobičajne, uzrokovana povećanom opskrbom ili povećanim sadržajem kisika u arterijskog krvi. Može se postići u normobaričnim i hiperbaričnim uvjetima. Normobarična hiperoksija se ostvaruje u uvjetima atmosferskog, a hiperbarična se postiže pri tlaka koji je veći od atmosferskog. U liječenju traumatske ozljede mozga su glavni ciljevi očuvanje funkcije mozga i smanjenje opsega oštećenja tkiva. Najveću važnost, uz kontrolu ICP-a, ima održavanje odgovarajuće perfuzije tkiva i osiguravanje aerobnog metabolizma. Istraživanja su pokazala da hiperoksija dovodi do poboljšane oksigenacije i povećanja aerobnog metabolizma ozlijeđenog tkiva. Potrebna su daljnja istraživanja ovog područja kako bi se jasno odredile skupine pacijenata kod kojih se preporuča terapija hiperoksijom., Traumatic brain injury is an injury which can temporarily or permanently damage the brain function. Brain trauma has a relatively poor prognosis and such patients will often have reduced work ability and a high possibility to stay temporarily or permanently disabled. That is why such injuries are a major public health issue since even less severe brain injuries can result in permanent neuropsychological disorders that affect work ability and quality of life. Traumatic injury can be divided into two phases, primary and secondary. Primary injury is the result of the mechanical force that acts upon the head and brain structures. The development of secondary injury begins after the emergence of the primary and lasts for several days. During this period the damage increases and it is of vital importance to try to reduce the extent of the damage to the affected tissue. Hyperoxia is defined as a greater than normal oxygen percent in the tissues and organs, caused by increased delivery of oxygen or increased percentage o fit in the arterial blood. It can be achieved in normobaric and hyperbaric conditions. Normobaric hyperoxia is achieved under atmospheric conditions, whereas hyperbaric is achieved at pressures higher than atmospheric. In the treatment of traumatic brain injury, the main goal is to preserve brain function and reduce the extent of tissue damage. Most important thing is, except ICP control, to maintain proper tissue perfusion and to provide aerobic metabolism. Studies have shown that hyperoxia leads to improved oxygenation and increased aerobic metabolism of injured tissue. In conclusion, further research in this area is needed in order to clearly identify groups of patients that should be recommended for hyperoxia treatment.

Normobarična hiperoksija se sporadično opisuje u literaturi o neurokirurškoj anesteziji. Mišljenja o toj temi su različita. Dugi niz godina hiperoksiju se povezivalo s mogućim štetnim učincima slobodnih kisikovih radikala, koji se tijekom hiperoksije stvaraju u količini većoj nego što je kapacitet antioksidansa, uzrokujući hiperoksičnu akutnu ozljedu pluća. Nedavna istraživanja pokazuju da normobarična hiperoksija može biti korisna u liječenju traumatske ozljede mozga. Glavni ciljevi u neuroanesteziji su održavanje intrakranijskog tlaka, cerebralnog perfuzijskog tlaka te sprječavanje sekundarne ozljede mozga. Hiperoksija poboljšava oksigenaciju moždanog tkiva i aerobni metabolizam u mozgu zbog čega može biti neuroprotektivna. Dodatna korist hiperoksije je u liječenju poslijeoperacijskog pneumocefalusa, u smanjenju poslijeoperacijske mučnine i povraćanja, učestalosti infekcija kirurških rana te njihovom bržem cijeljenju, što omogućuje bolju kvalitetu oporavka bolesnika. Uzevši u obzir moguće dobrobiti normobarične hiperoksije te njenih neželjenih učinaka potrebna su daljnja istraživanja kako bi se jasno izdvojile skupine bolesnika u kojih hiperoksija može poboljšati ishod liječenja., Normobaric hyperoxia is occasionally mentioned in the literature concerning neurosurgical anesthesia. Opinions vary on this subject. Hyperoxia was long related to the potentially harmful influence of reactive oxygen species that are produced during hyperoxia in the amounts greater than the antioxidant capacity, thus causing hyperoxic acute lung injury. Recent research shows that hyperoxia may be benefi cial in treating traumatic brain injury. The main goals in neuroanesthesia are maintaining intracranial pressure and cerebral perfusion pressure while preventing secondary brain injury. Hyperoxia enhances brain tissue oxygenation and brain aerobic metabolism, thus being neuroprotective. Additional benefi t of hyperoxia may be found in the treatment of postoperative pneumocephalus by diminishing postoperative nausea and vomiting, and reducing the incidence of surgical site infections and facilitating their healing, thus providing better patient recovery. Considering the potential benefi ts of normobaric hyperoxia and its possible detrimental effect, additional investigation is needed to clearly defi ne the patient category where hyperoxia may have positive effect on patient outcome.