Search

Cilj: Transuretralna resekcija predstojne žlijezde (prostate) (TURP) često se izvodi kao jednodnevni kirurški zahvat. Iako je procedura relativno sigurna, ipak su moguće teške perioperativne komplikacije. Sindrom TURP-a rijetka je komplikacija, ali potencijalno opasna za život. Cilj su ovog rada trenutačni klinički pregled i analiza učestalosti, patofiziologije i kliničke prezentacije sindroma TURP-a temeljem najnovije objavljene medicinske literature. Metode: Pretraženi su medicinski podatci s pomoću bazâ PubMed, Ovid Medline® i Google Scholar za razdoblje od 1. siječnja 2017. do 1. siječnja 2020. godine. Rezultati: Više čimbenika ima ulogu u patofiziologiji sindroma TURP-a. Klinički simptomi variraju od blagih do teških, a ovise o brzini i količini intravaskularne apsorpcije i vrsti otopine za ispiranje te o čimbenicima koji se odnose na bolesnika i operaciju. Akutno povećanje cirkulacijskog volumena može dovesti do plućnog edema i srčanog zastoja, dok promjene u koncentraciji otopljenih tvari u plazmi poput hiponatremije te hipotoničnosti i hipoosmolalnosti plazme mogu dovesti do poremećaja središnjega živčanog sustava (SŽS). Rane kliničke simptome teško je otkriti u anesteziranog bolesnika, ali rano prepoznavanje presudno je za pravodobni tretman. Liječenje treba biti u skladu s težinom kliničkih simptoma i znakova. Spinalna anestezija ima prednosti pred općom anestezijom jer su olakšani nadzor i rano prepoznavanje simptoma središnjega živčanog sustava kada je bolesnik pri svijesti. Zaključci: Ovaj narativni pregledni članak iznosi novije činjenice u vezi sa sindromom TURP-a, s naglaskom na sadašnja stajališta o prevenciji, ranoj dijagnozi i liječenju ove ijatrogene komplikacije. Bolje razumijevanje etiologije i preventivnih mjera, novije kirurške tehnike i intenzivni nadzor bolesnika pridonose daljnjem sniženju rizika od nastanka sindroma TURP-a., Objectives: Transurethral resection of the prostate (TURP) is often performed as a day case surgery. Although it is considered a safe procedure, serious perioperative complications could occur. TURP syndrome is a rare but potentially life-threatening complication.The objective of this clinical update, based on recently published literature, was to discuss the incidence, pathophysiology and clinical picture of TURP syndrome. Methods: A comprehensive review of medical literature search utilizing PubMed, Ovid Medline® and Google Scholar from January 1st 2017 to January 1st 2020 was performed. Results: Pathophysiology of TURP syndrome is multifactorial. Clinical symptoms vary from mild to severe and they depend on the rate and amount of intravascular absorption of the irrigation solution into the circulation, type of the irrigation solution, and patients and surgical factors. Acute volume load into the circulation could lead to pulmonary edema and cardiac arrest, whilst solute changes in plasma like hyponatremia ,as well as hypotonicity and hypoosmolality of plasma may cause central nervous system (CNS) disturbances. Early detection of clinical symptoms in anesthetized patients is difficult but crucial for early treatment. The treatment must be in accordance with the severity of clinical symptoms and signs. Spinal anesthesia has advantages over general anesthesia because it allows monitoring and early detection of CNS symptoms in conscious patients. Conclusions: This narrative review provides an update on TURP syndrome with an emphasis on prevention, early diagnosis and treatment of this iatrogenic complication.Improved understanding of etiology, preventive measures, newer surgical techniques, and intensive monitoring facilitate further risk reduction of TURP syndrome.

Carski rez povezan je s povećanim brojem komplikacija i velikom postoperativnom boli koja uzrokuje produljenje oporavka za tri do pet dana u odnosu prema vaginalnom porođaju. Novijom kirurškom metodom FAUCS (engl. French Ambulatory Cesarean Section) smanjuju se poslijeoperacijske komplikacije i bolnost. U Klinici za ženske bolesti i porodništvo Kliničkoga bolničkog centra Sestre milosrdnice u Zagrebu započelo se primjenjivati ovu operacijsku metodu u ožujku 2019. godine, prvi put u Hrvatskoj. Spinalna (subarahnoidalna) anestezija jest anestezija izbora za ovakav zahvat zbog potrebe sudjelovanja rodilje pri ekstrakciji novorođenčeta. Bolnost je zahvata manja, stoga spinalna anestezija iziskuje nižu dozu lokalnog anestetika u odnosu prema uobičajenoj standardnoj dozi za carski rez. Sniženje doze lokalnog anestetika omogućuje brži oporavak motoričke funkcije, a samim time i bržu mobilizaciju rodilje. Uz spinalnu anesteziju kombinira se analgezija blokom ravnine transversusa abdominis (engl. Transversus abdominis plane – TAP block) na kraju zahvata. Blok TAP-a doveo je do potpunog uklanjanja boli tijekom prva 24 poslijeoperacijska sata. Potreba za medikamentnom terapijom boli smanjena je na najmanju moguću, a opioidni analgetici nisu bili potrebni. Ovakva kombinacija poštednijega carskog reza i regionalne analgezije omogućila je brži oporavak rodilje, što je povezano s brojnim dobrobitima i za majku i za dijete. Donosimo prikaz jedne od prvih primjena metode FAUCS uz spinalnu anesteziju i blok TAP-a u Hrvatskoj., Cesarean section is correlated with a higher number of complications and higher postoperative pain which prolongs recovery in comparison with vaginal delivery for three to five days. With a relatively new and advanced surgical technique French Ambulatory Cesarean section (FAUCS) there are fewer postoperative complications and lower pain scores. In our Clinical Department of Gynecology and Obstetrics, Sestre milosrdnice University Hospital Center, Zagreb, we started with this surgical technique at the beginning of 2019 for the first time in Croatia. The choice of anesthesia for this procedure is spinal anesthesia because the cooperation of the patient is essential for successful extraction of the neonate. As this procedure is less painful it is possible to reduce the dosage of spinal local anesthetic in comparison with the usual dose for classical cesarean section. Lower local anesthetic dose enables faster recovery of motor function, and allows faster mobilization of the parturients. We combined spinal anesthesia with Trans-Abdominal Plain (TAP) block at the end of the procedure. TAP block led to the complete elimination of postoperative pain during the first 24 postoperative hours. The necessity for pain medication therapy after day one was reduced to minimal doses, and opiate analgesics were not used. This combination of less painful cesarean section and regional anesthesia enabled faster patient recovery with many benefits for the woman and the newborn. In this case report we present one of our first cases.

Cilj: Transuretralna resekcija predstojne žlijezde (prostate) (TURP) često se izvodi kao jednodnevni kirurški zahvat. Iako je procedura relativno sigurna, ipak su moguće teške perioperativne komplikacije. Sindrom TURP-a rijetka je komplikacija, ali potencijalno opasna za život. Cilj su ovog rada trenutačni klinički pregled i analiza učestalosti, patofiziologije i kliničke prezentacije sindroma TURP-a temeljem najnovije objavljene medicinske literature. Metode: Pretraženi su medicinski podatci s pomoću bazâ PubMed, Ovid Medline® i Google Scholar za razdoblje od 1. siječnja 2017. do 1. siječnja 2020. godine. Rezultati: Više čimbenika ima ulogu u patofiziologiji sindroma TURP-a. Klinički simptomi variraju od blagih do teških, a ovise o brzini i količini intravaskularne apsorpcije i vrsti otopine za ispiranje te o čimbenicima koji se odnose na bolesnika i operaciju. Akutno povećanje cirkulacijskog volumena može dovesti do plućnog edema i srčanog zastoja, dok promjene u koncentraciji otopljenih tvari u plazmi poput hiponatremije te hipotoničnosti i hipoosmolalnosti plazme mogu dovesti do poremećaja središnjega živčanog sustava (SŽS). Rane kliničke simptome teško je otkriti u anesteziranog bolesnika, ali rano prepoznavanje presudno je za pravodobni tretman. Liječenje treba biti u skladu s težinom kliničkih simptoma i znakova. Spinalna anestezija ima prednosti pred općom anestezijom jer su olakšani nadzor i rano prepoznavanje simptoma središnjega živčanog sustava kada je bolesnik pri svijesti. Zaključci: Ovaj narativni pregledni članak iznosi novije činjenice u vezi sa sindromom TURP-a, s naglaskom na sadašnja stajališta o prevenciji, ranoj dijagnozi i liječenju ove ijatrogene komplikacije. Bolje razumijevanje etiologije i preventivnih mjera, novije kirurške tehnike i intenzivni nadzor bolesnika pridonose daljnjem sniženju rizika od nastanka sindroma TURP-a., Objectives: Transurethral resection of the prostate (TURP) is often performed as a day case surgery. Although it is considered a safe procedure, serious perioperative complications could occur. TURP syndrome is a rare but potentially life-threatening complication.The objective of this clinical update, based on recently published literature, was to discuss the incidence, pathophysiology and clinical picture of TURP syndrome. Methods: A comprehensive review of medical literature search utilizing PubMed, Ovid Medline® and Google Scholar from January 1st 2017 to January 1st 2020 was performed. Results: Pathophysiology of TURP syndrome is multifactorial. Clinical symptoms vary from mild to severe and they depend on the rate and amount of intravascular absorption of the irrigation solution into the circulation, type of the irrigation solution, and patients and surgical factors. Acute volume load into the circulation could lead to pulmonary edema and cardiac arrest, whilst solute changes in plasma like hyponatremia ,as well as hypotonicity and hypoosmolality of plasma may cause central nervous system (CNS) disturbances. Early detection of clinical symptoms in anesthetized patients is difficult but crucial for early treatment. The treatment must be in accordance with the severity of clinical symptoms and signs. Spinal anesthesia has advantages over general anesthesia because it allows monitoring and early detection of CNS symptoms in conscious patients. Conclusions: This narrative review provides an update on TURP syndrome with an emphasis on prevention, early diagnosis and treatment of this iatrogenic complication.Improved understanding of etiology, preventive measures, newer surgical techniques, and intensive monitoring facilitate further risk reduction of TURP syndrome.

Cilj istraživanja: Dosadašnja istraživanja pokazala su korelaciju između oštećenja A delta (Aδ) vlakana i spinotalamičkog puta s jedne strane te trajanja tihog kožnog perioda (TKP) i njegove latencije s druge strane. Klonidin dodan intratekalno levobupivakainu, produžuje osjetni, motorički blok i trajanje analgezije. Navedeni učinak ostvaruje putem A delta (Aδ), C vlakana i gelatinozne tvari u kralježničnoj moždini. S obzirom da klonidin najjači analgetski učinak ostvaruje kod intratekalne primjene, smatra se da je primarno mjesto djelovanja klonidina kralježnična moždina. Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi postoji li utjecaj intratekalno dodanog klonidina levobupivakainu kod subarahnoidalnnog bloka (SAB) na trajanje TKP-a i latencije u odnosu na intratekalnu primjenu otopine samog levobupivakaina. Specifični ciljevi ovog istraživanja bili su pokazati postoji li utjecaj intratekalno dodanog klonidina levobupivakainu kod SAB-a na trajanje motoričkog i osjetnog bloka te na trajanje perioperacijske analgezije. Ispitanici i metode: Randomizirana prospektivna monocentrična, dvostruko slijepa studija provodila se od svibnja 2017. do listopada 2017. u Kliničkoj bolnici Dubrava, Zagreb, Hrvatska. U studiju je bilo uključeno 67 bolesnika oba spola, 18-60 godina bez simptoma i znakova poremećaja perifernog i centralnog živčanog sustava, a koji su bili predviđeni za operaciju ingvinalne kile. Bolesnici su randomizirani u dvije skupine s obzirom na primjenu otopine lokalnog anestetika levobupivakaina s dodatkom klonidina nasuprot primjeni otopine levobupivakaina bez klonidina [34 bolesnika u levobupivakain-klonidin skupini (LKS) i 33 bolesnika u levobupivakain skupini (LS)]. TKP i njegova latencija mjereni su četiri puta: prije primjene SAB-a, nakon regresije motoričkog bloka u Bromage 0 za vrijeme još prisutne osjetne blokade, šesti i 24. sat od primjene SAB-a. Rezultati: TKP je bio statistički značajno kraći u LKS nego u LS skupini tijekom 24 sata (P=0.004), a latencija je bila statistički značajno duža u LKS skupini nego u LS skupini tijekom 24 sata (P=0.001). LKS skupina u odnosu na LS skupinu imala je statistički značajno duže trajanje regresije motoričkog bloka (P

U ginekološkoj grani medicine svi zdravstveni djelatnici imaju na umu kako se skrbe za dva života. Od začetka pa do poroda, trudnica ide na redovite preglede kako bi se pratilo stanje trudnice, fetusa i tijek same trudnoće. Upravo ovakvi pregledi tokom trudnoće omogućavaju porodničarima planirati porod te, u dogovoru sa trudnicom, izabrati najbolji i medicinski mogući način poroda. Zbog različitih bolesti majke nekada postoje indikacije za carski rez. Carski rez se obavlja u anesteziji koja se bira uzevši u obzir hitnost i indikacije carskog reza kao i kontraindikacije za neku od anestezija. Cilj ovog rada jest utvrditi oscilaciju arterijskog tlaka u spinalnoj i općoj anesteziji, te utvrditi koja anestezija zahtjeva veću potrebu za tekućinama i vazopresorima. Spinalna i opća anestezija su najčešće anestezije koje se koriste kod carskog reza, koju će se odabrati ovisi o hitnosti za samu operaciju. Ako je život porodilje ili fetusa ugrožen, operacija se mora obaviti u roku od 10 minuta te izbor pada na opću anesteziju. Spinalna anestezija se izvodi ako se carski rez mora obaviti u roku od 10 do 30 minuta. Obje anestezije nose za sobom komplikacije koje se pokušavaju prevenirati raznim postupcima. Prilikom opće anestezije postoji rizik za aspiracijom želučanog sadržaja te otežanom intubacijom. Kako bi se aspiracija spriječila, daju se oralni antacidi te antagonisti H2 receptora. Spinalna anestezija je najčešće korištena regionalna anestezija u porodništvu. Njena najčešća komplikacija je hipotenzija koja se javlja nekoliko minuta od aplikacije anestetika. Monitoring krvnoga tlaka jedan je od standardnih monitoringa u anesteziranih bolesnika. Važno je prilikom uvoda u spinalnu anesteziju mjeriti krvni tlak češće, otprilike svake 2 do 3 minute, te kasnije svakih 5 minuta, kako bi se na vrijeme moglo uočiti pad krvnog tlaka te reagirati u prvim trenutcima nastupa hipotenzije. Nekim postupcima je moguće smanjiti, ali ne i u potpunosti ukloniti rizik od hipotenzije. Postupci kojima se prevenira hipotenzija su prehidracija sa koloidnim i kristaloidnim otopinama, korištenje elastičnih čarapa te premještanje uterusa u lijevi položaj. Kada nastupi hipotenzija, liječenje se bazira na primjeni kristaloidnih ili koloidnih otopina, intravenoznim davanjem vazopresora i kisika pomoću maske. Od vazopresora se daju efedrin ili fenilefrin, iako fenilefrin ima prednost zbog toga što ne uzrokuje fetalnu acidozu i mučninu i povraćanje kod porodilje.

Proksimalni prijelomi bedrene kosti (PPBK) najčešći su uzrok prijma u bolnicu za kiruršku rekonstrukciju kuka s visokim poslijeoperacijskim morbiditetom. Hipoteza je da jedna intratekalna doza deksametazona u spinalnoj anesteziji s levobupivakainom snižava poslijeoperacijsku bol i kognitivne promjene svijesti. U istraživanje je uključeno 60 pacijenata s PPBK, ASA statusa 2 i 3 randomiziranih u dvije skupine: DLSA skupina je primila 8 mg deksametazona tijekom uvođenja spinalne anestezije sa 12.5 mg 0.5%-tnog levobupivakaina. LSA skupina primila je samo levobupivakain. Poslijeoperacijska kognitivna promjena svijesti procijenjivana je CAM-ICU bodovnom ljestvicom, intenzitet boli zbrojem VAS te su mjerene vrijednosti kortizola i glukoze u krvi prije i poslije operacije. Kirurška korekcija poslije 48 sati od prijma učinjena je kod 63% pacijenata. U skupini LSA koristio se efedrin (P=0,044). U skupini DLSA zabilježeno je kraće trajanje hospitalizacije (P=0.045), kraće vrijeme od operacije do otpusta (P=0,044), manji udio POKD i delirija (P=0,043), kraći nastup bloka(P=0,005), dulje trajanje analgezije (P, Proximal femur fractures are the most common cause of emergency admission to hospital with high postoperative morbidity. The hypothesis is that one single shot of dexamethasone with levobupivacaine in spinal anesthesia reduces postoperative pain and cognitive disturbances. The study included 60 patients with proximal femur fracture, ASA status 2 and 3 who were randomized into two groups. DLSA group received 8 mg of dexamethasone and 12.5 mg of 0.5% levobupivacaine intrathecally. LSA group received only levobupivacaine. The postoperative cognitive disturbance was evaluated with CAM-ICU score scale, the pain intensity was measured with VAS scale and cortisol and glucose samples were taken before and after surgery. Surgical correction was made in 63% of patients in 48 hours after admission. Ephedrine was used in LSA group, P=0,044. We found shorter hospitalization in DLSA group (P=0,045), shorter duration from surgery to discharge (P=0,044), there was lower occurrence of delirium and POCD (P=0,043), longer analgesia (P

Uvod: Unatoč brojnim dokazima da se laparoskopski zahvati mogu sigurno izvoditi u spinalnoj i/ili epiduralnoj anesteziji, primjena regionalne anestezije u kirurškoj laparoskopiji i dalje je rijetka. Cilj ovog rada bio je ispitati učinkovitost i sigurnost spinalne anestezije u 40 ASA I-III bolesnika predviđenih za elektivnu laparoskopsku kolecistektomiju u OB Varaždin tijekom 2013. i 2014. godine. Metode: Nakon premedikacije (midazolam 7.5 mg p.o.), svi bolesnici intratekalno su dobili sufentanil 10 μg+hiperbarični bupivacaine 0.5% 12.5 mg, intravenski dormicum 5 mg+ sufentanil 5 μg, a u slučaju bolova u ramenu, ketamin 12.5-25 mg. Intraoperativno su bilježeni hemodinamski parametri, a postoperativno jačina boli i komplikacije. Rezultati: Konverzija spinalne u opću anesteziju bila je potrebna u 2 (5%) bolesnika zbog neadekvatne mišićne relaksacije. Bol u desnom ramenu imalo je 14 (37%) bolesnika, a prestala je nakon bolusa ketamina 12.5 mg u 11 (79%), a nakon 25 mg u 3 (21%) bolesnika. Maksimalni pad sistoličkog arterijskog tlaka (SAP) i srčane frekvencije (HR) iznosio je 30±15%, odnosno 20±10%. SAP

Neželjeni događaji spinalne anestezije jesu hipotenzija i postupunkcijska glavobolja. Istraživanje uspoređuje hipotenziju u spinalnoj i općoj anesteziji te učestalost jake postpunkcijske glavobolje koja se liječi blood patchom. Materijal i metode: Za potrebe ovog istraživanja podaci su retrospektivno analizirani iz medicinskih dokumentacija žena koje su rodile u Kliničkoj bolnici „Sveti Duh“ u razdoblju od 1. 1. 2011. do 30. 6. 2011. Za rad je posebno izdvojen najviši sistolički i dijastolički te najniži sistolički i dijastolički tlak. Iz vrijednosti tlakova izračunao se najviši i najniži MAP i razlika MAP-a, učestalost davanja efedrina te je zabilježeno koliko je puta rađen blood patch. Rezultati: Nakon statističke analize podataka dobilo se da je razlika najvišeg i najnižeg MAP-a podjednaka za sva tri oblika anestezije i nije statistički značajna. Tijekom spinalne anestezije s bupivakainom interveniralo se efedrinom u 44, 1% slučajeva, a tijekom spinalne anestezije s levobupivakainom u 18, 9%. U općoj anesteziji efedrin se nije davao. Učestalost blood patcha bila je 4, 54%. Zaključak: Nije potvrđena jača hipotenzija kod anestezije s bupivakainom u odnosu s levobupivakainom kao ni kod spinalne u odnosu na opću anesteziju. Potvrđeno je da se efedrin češće upotrebljava uz bupivakain u odnosu na levobupivakain.

Kirurški zahvat potiče oslobađanje neuroendokrinih hormona, citokina i proteina akutne faze. Cilj ove studije bio je procjeniti utjecaj spinalne i opće anestezije na serumsku razinu proupalnih (interleukin-1α (IL-1α), interleukin-1β (IL-1β), Čimbenik tumorske nekroze-α (TNF-α), interleukin- 6 (IL-6), interleukin-8 (IL-8), Monocitni kemotaksijski protein–1 (MCP-1), Čimbenik rasta krvožilnog endotela (VEGF), Epidermalni čimbenik rasta (EGF), protuupalnih citokina (interleukin-4 (IL-4), interleukin-10 (IL-10)) i citokina koje izlučuju pomoćnički Th1 limfociti (interleukin-2 (IL-2), interferon-γ (IFN-γ)). 40 pacijenata koji su bili klasa I ili II prema Američkom uduženju anesteziologa i predviđeni za transuretralnu resekciju prostate anestezirani su spinalnom ili općom anestezijom. Uzorci periferne venske krvi uzeti su dva sata prije operativnog zahvata, prvi, treći i peti postoperativni dan. Iz uzoraka krvi odredile su se vrijednosti proupalnih, protuupalnih i citokina koje izlučuju pomoćnički Th1 limfociti u cilju određivanja razlike prije i poslije operativnog zahvata. Statistički značajna razlika uočena je u serumskim vrijednostima interleukina-2 (IL-2) između spinalne i opće anestezije (p=0.043). Koncentracija IL-2 stalno je povišena u općoj, ali ne i spinalnoj anesteziji. Prisutno je i statistički značajno povećanje interleukina-6 (IL-6) u spinalnoj (p=0.043) i općoj anesteziji (p=0.03) uspoređujući sa preoperativnom vrijednošću. Kirurškim zahvatom uvjetovano postoperativno stvaranje proupalnog citokina IL-6 je povećano u spinalnoj i općoj anesteziji. U našem istraživanju, povišene vrijednosti IL-2 pronađene su kod pacijenata anesteziranih u općoj anesteziji u usporedbi s spinalnom anestezijom. Serumske vrijednosti drugih proupalnih, protuupalnih i citokina koje izlučuju pomoćnički Th1 limfociti nisu pokazale statistički značajnu razliku prije i poslije operativnog zahvata u grupi spinalne i opće anestezije., Surgery induces release of neuroendocrine hormones, cytokines and acute phase proteins. The aim of this study was to assess the effect of spinal and general anaesthesia on serum concentration of pro-inflammatory (interleukin-1α (IL-1α), interleukin-1β (IL-1β), Tumor necrosis factor-α (TNF-α), interleukin-6 (IL-6), interleukin-8 (IL-8), MCP-1 (Monocyte chemoattractant protein–1), VEGF (Vascular endothelial growth factor), EGF (Epidermal growth factor), antiinflammatory cytokines (interleukin-4 (IL-4), interleukin-10 (IL-10) and cytokines which are secreted by Th1 helper lymphocytes (interleukin-2 (IL-2), interferon-γ (IFN-γ). 40 patients with American Society of Anesthesiologists status I and II who were scheduled for Transurethral Resection of the Prostatae were anesthetized in spinal or general anesthesia. Peripheral venous blood samples were collected 2 hours before surgery on the first, third and fifth postoperative days. We measured pro-inflammatory cytokines, anti-inflammatory cytokines and cytokines which are secreted by Th1 helper lymphocytes in order to establish differences in patients before and after surgery. Statistically significant differences were found in serum levels of interleukin-2 (IL-2) between general and spinal anesthesia (p=0.043). The concentration of IL-2 was continously elevated in general anesthesia, but not in spinal anesthesia. There was also statistically significant increase of interleukin-6 (IL-6) in spinal (p=0.043) and general anesthesia (p=0.03) in comparison to preoperative value. Surgery-related postoperative release of the pro-inflammatory cytokine IL-6 was increased in patients after spinal and general anesthesia. In our study, increased levels of IL-2 were found in patients anesthetized by general anesthesia compared to spinal anesthesia. Serum concentrations of other pro-inflammatory cytokines, anti-inflammatory cytokines and cytokines which are secreted by Th1 helper lymphocytes showed no statistical difference before and after surgery under general and spinal anesthesia.

Različite studije opisuju različite incidencije prolaznog oštećenja sluha nakon subarahnoidalnog bloka u rasponu od 0, 4% do 40%. Cilj rada je da se audiološkim ispitivanjem utvrdi incidencija pojave oštećenja sluha nakon spinalne anestezije, osobito u niskofrekvencijskom području. Nakon informativnog razgovora i pristanka 60 pacijenata u dobi od 20-75 godina, ASA 1 i 2, bez anamnestičkih podataka o ranijim oštećenjima sluha dobili su u premedikaciji pola tablete (7, 5) midazolama, 500 ml fiziološke otopine neposredno prije izvođenja spinalne anestezije, te 1000 ml kristaloidnih otopina za vrijeme operacijskog zahvata. U svim je slučajevima korišteno 3 ml 0, 5% bupivacaina upotrebom spinalne igle Quincke, veličine 22 gauge, u međuprostoru L3- L4. Za sprječavanje poslijeoperativne boli korišteni su neopioidni analgetici, kako bi se izbjegao utjecaj na razinu sluha. Bolesnicima je preoperativno, te 2. i 5. poslijeoperativnog dana, učinjen audiološki pregled, tonska i govorna audiometrija. Svi su bolesnici imali uredne nalaze audiometrijskih testova prije operacije. Blaga oštećenja sluha, definirana kao gubici od 20-25 dB, zabilježena su na frekvencijama 250 i 500 Hz drugog poslijeoperativnoga dana kod 12 bolesnika. Jednostrano oštećenje sluha zabilježeno je kod 8 bolesnika, a obostrana kod 4 bolesnika. Petog poslijeoperativnog dana kod svih je pacijenata došlo do normalizacije audiometrijskog nalaza. Naša ispitivanja pokazala su 20%-tnu incidenciju prolaznih oštećenja sluha nakon spinalne anestezije, bez klinički zabilježenog trajnog gubitka sluha. Preporučujemo da se bolesnike, kandidate za operaciju u spinalnoj anesteziji redovito upozna s mogućnošću nastanka prolaznog oštećenja sluha prije podvrgavanja planiranom operacijskom zahvatu.

Hipotenzija je najčešća komplikacija spinalne anestezije. Nastaje kao posljedica blokade simpatičkog živčanog sustava, uslijed čega dolazi do pada perifernog vaskularnog otpora i smanjenja udarnog volumena srca. Ovo istraživanje uspoređuje hemodinamske promjene u bilateralnoj i unilateralnoj spinalnoj anesteziji tijekom operacije varikoznih vena.

CILJ: ispitati utjecaj prijeoperacijskog hranjenja na brzinu pražnjenja želuca, na peristaltiku tankog crijeva i na veličinu žučnog mjehura u ranom poslijeoperacijskom razdoblju u bolesnika predviđenih za ortopedski zahvat u spinalnoj anesteziji. Uspoređivala se i dužina trajanja hospitalizacije u prijeoperacijski hranjenih u odnosu na nehranjene bolesnike. ISPITANICI I METODE: u studiju je uključeno 120 bolesnika s odjela traumatologije. Bolesnici predviđeni za operacijski zahvat ugradnje parcijalne proteze zgloba kuka u spinalnoj anesteziji, bili su klasificirani kao ASA II i ASA III (anesteziološki bodovni sustav klasifikacije komorbiditeta bolesnika prije operacijskog zahvata) i randomizirani u dvije skupine. Ispitanici skupine 1 (60 bolesnika) bili su hranjeni pripravkom bistre tekućine obogaćene ugljikohidratima (PreOp 200 ml) dva sata prije operacije, dok se u ispitanika kontrolne skupine (skupina 2; 60 bolesnika) provodio dosadašnji standardizirani protokol prijeoperacijskog noćnog gladovanja. Paracetamolski test apsorpcije primjenio se u svih ispitanika uključenih u studiju, kao indirektni pokazatelj brzine pražnjenja želuca. Svim je ispitanicima poslijeoperacijski učinjen ultrazvuk abdomena kojim se promatralo prisustvo ili odsustvo peristaltike tankog crijeva te se mjerila veličina žučnog mjehura. REZULTATI: uspoređujući obje skupine ispitanika nema statistički značajne razlike u koncentraciji paracetamola u plazmi tijekom prvih 120 minuta. Peristaltika tankog crijeva statistički je značajno bolja u prijeoperacijski hranjenih bolesnika. Veličina žučnog mjehura u ranom poslijeoperacijskom razdoblju manja je u prijeoperacijski hranjenih bolesnika. Dužina boravka u bolnici statistički je značajno kraća u skupini 1 u odnosu na skupinu 2: 12 (9-19) dana prema 16 (11-22) dana; p