Search

Brojna su i složena pitanja koja se postavljaju u okviru teme prava mjerodavnog za povrede pravila tržišnog natjecanja. To nije promijenilo niti usklađivanje nacionalnih pravila nedavno usvojenom Direktivom o naknadi štete za kršenje odredba prava tržišnog natjecanja. U ovom radu obrađuju se neka od tih pitanja, poglavito tumačenje pojmova iz odredbe članka 6. stavka 3. Uredbe Rim II o pravu mjerodavnom za izvanugovorne obveze te s time povezani aspekti interakcije prava tržišnog natjecanja EU-a i nacionalnog prava tržišnog natjecanja. Počevši od polja primjene ratione materiae navedene posebne kolizijske odredbe, preko definiranja “tržišta” kao bitne komponente poveznice lex mercati, pa do funkcioniranja općih odredbi kojima se štite javni interesi suprotstavljaju se oprečna stajališta u doktrini i ukazuje se na moguća načela koja bi trebala biti uzeta u obzir u analizi. Dodatni naglasak je na problematičnim pitanjima proizašlima iz pogrešnog prijevoda relevantnih propisa EU-a na hrvatski jezik.

Owing to its particular features, the market of luxury goods is a point of interest to lawyers as much as to other professions such as economists or sociologists. These features play an important role in legal regulation of the market. While the starting point is competition law, the assessment of anticompetitive conduct under Article 101 of the TFEU cannot be complete without resorting to intellectual property law policies and rules. With the rise of the importance of internet sales, novel issues have been put before the competition authorities and reviewing courts, such as legality of various types of online restrictions in the selective distribution systems. Employing a combined IP law and competition law approach to these issues, this paper offers insights and comments on EU case law, with primary focus on the recent CJEU judgment in Coty. The intricacies of the interplay among different competition law rules and exemptions is particularly evidenced in this case. However, limited by its fact-pattern, the Coty judgment may serve as a clarification about the deluxe competition law treatment only of certain online sale prohibitions within the SDSs, while there will certainly be continuing discussions and national case law developments on other internet related competition law restrictions awaiting further elucidations by the CJEU.

Autorice polaze od teze da pravno uređenje položaja radnika naspram poslodavca u slučajevima kada je radnik stvaratelj određene intelektualne tvorevine po samoj svojoj prirodi potpada pod područja najmanje dvaju grana prava. Ta dvojakost jasno se odražava u sukobu interesa stranaka ovih odnosa. Naime, osjetljiva ravnoteža interesa u odnosu radnik-poslodavac dodatno je opterećena time što je radnik istodobno i autor, odnosno izumitelj. Složenost ove problematike dodatno podcrtava i okolnost što su određeni aspekti prava intelektualnog vlasništva – moralna prava – toliko naglašeni da ih radnopravni interesi ne mogu prevladati. Vodeći računa o sve snažnijim migracijama radnika, ali i kapitala, autorice, pored materijalnopravnog pristupa temi, ne zaobilaze ni onaj kolizijskopravni. U okviru potonjega, akcesornost poveznice koja se oslanja na radnopravni statut široko je prihvaćeno načelo. No, i u okviru sukoba zakona također se osjeća navedena dvojakost problematike, i to poglavito glede pitanja mjerodavnog prava za određivanje izvornog nositelja prava intelektualnog vlasništva. Naime, osjeća se snažno djelovanje onih interesa koji zagovaraju depaçage u odnosu na ostala pitanja, neovisno o tome jesu li skloniji načelu teritorijalnosti ili univerzalnosti. Usporednopravna raščlamba, koja se ograničava na nekoliko europskih pravnih sustava, prvenstveno u ovom radu služi propitivanju kakvoće hrvatskih rješenja i u tom smislu autorice iznose određene zaključke de lege ferenda, kako u odnosu na materijalnopravna rješenja, tako i ona kolizijskopravna.

Računalni program vrsta je autorskih djela koja je donijela određene posebnosti u poimanju stupnja originalnosti kao pretpostavke za stjecanje autorskopravne zaštite. Temeljem usklađivanja autorskopravnih zakonodavstva država članica Europske unije kontinentalnoeuropski koncept originalnosti značajno se približio anglosaksonskom konceptu originalnosti koji ne zahtjeva nužno kreativnost u stvaranju intelektualne tvorevine. Propisi europskog prava, ali i hrvatskog prava koje je s njim usklađeno, sadrže tek neka od pravila o imovinskopravnim raspolaganjima računalnim programima, dok se u preostalom dijelu primjenjuju odredbe zakona kojima se uređuju obvezni odnosi, razlikujući pravila koja se odnose na građanske, trgovačke i potrošačke ugovore. Konglomerat različitih pravila koja se odnose na imovinskopravna raspolaganja računalnim programom kao autorskim djelom često nije lako razdvojiti, no to je razdvajanje od odlučujuće važnosti, kako za pravilnu primjenu materijalnog prava, tako i za primjenu kolizijskih pravila kada je riječ o ugovorima s međunarodnim obilježjem. Kolizijskopravni pristup pitanjima raspolaganja autorskim pravom tijekom povijesti doživio je različite stadije, a danas se primarno upućuje na primjenu prava koje su ugovorne strane izdabrale, što je slučaj, ne samo u hrvatskom međunarodnom privatnom pravu, nego i u usporednim pravima uključujući i pravo EU. U nedostatku stranačkog izbora poveznica se uobičajeno, kao i kod drugih ugovornih odnosa, nadahnjuje doktrinom karakteristične činidbe, pri čemu postoje prijepori oko toga koja je činidba karakteristična. Kod određivanja mjerodavnog prava valja uočiti i problem razgraničenja dvovrsnih aspekata ugovora o raspolaganju autorskim pravom: čisti ugovorni aspekti te oni aspekti koji se odnose na samo pravo jer su ovi potonji izuzeti iz primjene ugovornog statuta uslijed djelovanja načela teritorijalnosti prava intelektualnog vlasništva. Također, posebna pozornost kod određivanja mjerodavnog prava za ugovore o raspolaganju autorskim pravom treba biti usmjerena na pravila koja se odnose na zaštitu potrošača.

Nakon niza godina rada na usklađivanju teksta Uredba Rim II ugledala je svjetlo dana u srpnju 2007. Cjelovita raščlamba pravila Uredbe koju pruža ovaj rad, predstavlja osnovu za određene zaključke u svezi s njezinim bitnim obilježjima. Svojim je rješenjima u najvećoj mjeri zadržala tradicionalni pristup, pa se stoga može označiti gotovo kodifikacijom kolizijskih pravila za izvanugovorne obveze značajnog dijela država članica. Tu se prije svega misli na odabir objektivnih poveznica i mogućnost izbora mjerodavnog prava ograničenu pretežitijim interesima zaštite slabije stranke u postupku, kao i trećih osoba. No ipak pojedinim svojim rješenjima odražava i intrinzično joj svojstvo sekundarnog propisa Zajednice jer služi unaprjeđenju nekih od ključnih načela tog pravnog sustava. Primjer takvog rješenja odredba je kojom se onemogućava izbjegavanje primjene na slučaj koji pokazuje povezanost samo s područjem Europske unije «običnih» prisilnih pravila acquisa.