Search

U suvremenoj kardiologiji ehokardiografija ima vodeću ulogu u dijagnostici i odabiru postupaka u raznim oblicima remodeliranja miokarda. Nadalje, to je najčešće primjenjivana metoda u rasvjetljavanju temeljnih supstrata i patofizioloških mehanizama zatajenja srca kao posljedice remodeliranja klijetki. Zahvaljujući širokoj dostupnosti, neinvazivnosti, lakoći primjene i relativno malenoj cijeni, ehokardiografija je i dalje nezamjenjiva u odnosu na druge metode oslikavanja u kardiologiji, koje bi valjalo prihvatiti kao komplementarne dijagnostičke metode. Cilj je ove disertacije istražiti nekoliko oblika remodeliranja klijetki i njihovih posljedica na regionalnu i globalnu funkciju miokarda, primjenom različitih ehokardiografskih metoda i specifičnih algoritama analize signala i slike u otkrivanju disfunkcije srca. Novije ehokardiografske tehnike temeljene na oslikavanju miokardnih brzina gibanja (Myocardial Velocity Imaging) omogućuju podrobniji i integrirani pogled u (dis)funkciju srca. Na temelju novijih spoznaja, na početku disertacije prikazan je originalni, integrirani pregled „srčane funkcije“, razlikujući intrinzičnu funkciju miocita (obično nazivanu kontraktilitetom) i crpnu funkciju klijetki, kao i glavne sastojnice srčane funkcije, to jest razvoj sile i deformaciju., Uvjeti u kojima srce radi, koji određuju odnos između navedenih sastavnica, definirani su kao: a) svojstva stijenke poput građe/elastičnosti tkiva, strukture vlakna i globalne geometrije, te b) interakcija srca i periferne cirkulacije koja se većinom opisuje kao stanje punjenja (tlačno i volumno opterećenje). U ispitivanju remodeliranja protoka kao posljedici staničnog remodeliranja i remodeliranja sile u ishemijski remodeliranom srcu, obrađivali smo podatke Dopplerske ehokardiografije. Posebna automatska kvantifikacija Dopplerskih zapisa istiska lijeve klijetke primijenjena je u definiranju specifičnih svojstava krivulje, koja ukazuju na disfunkciju miokarda. Dokazali smo da smanjenje ukupne kontraktilnosti uzrokuje simetričniji oblik krivulje istiska lijeve klijetke, što sugerira remodeliranje globalne kontraktilne sile, kako bi se prilagodila smanjenju istiska zbog smanjene kontraktilnosti. Slična automatska kvantifikacija trenutnih vršnih brzina protoka kroz aortni zalistak primijenjena je i u bolesnika s hipertrofijskim remodeliranjem klijetki u aortnoj stenozi. Ovo istraživanje pokazalo je da predoperativne vrijednosti asimetrije Dopplerskog zapisa predskazuju poslijeoperacijsku promjenu ejekcijske frakcije: u svih bolesnika sa značajno simetričnim predoperativnim vršnim brzinama kroz aortni zalistak dokazali smo pogoršanje ili 114 istovjetnu ejekcijsku frakciju nakon operacije. Nadalje, ovo je istraživanje dokazalo da je simetričnost vršnih brzina pouzdaniji predskazatelj funkcijskog oporavka nakon zamjene aortnog zalistka, u usporedbi sa srednjim transaortnim gradijentom i površinom aortnog ušća koji se često koriste u predoperativnoj evaluaciji bolesnika s aortnom stenozom. U analizi električnog remodeliranja u bolesnika s blokom lijeve grane, provedeno je, uz standardnu ehokardiografiju, intraoperacijsko ispitivanje miokardnog Dopplera tijekom postupka ugradnje resinkronizacijskog elektrostimulatora. Uz potvrdu flash - septuma kao mehaničke posljedice temeljnog električnog problema te valjanog pokazatelja intraventrikulske disinkronije, u ovoj skupini bolesnika dokazano je i akutno poboljšanje kontraktilnosti, nestanak flash - septuma kao i povratno remodeliranje lijeve klijetke neposredno nakon uključivanja resinkronizacijskog elektrostimulatora. Za razliku od remodeliranja uzrokovanog promjenom uvjeta punjenja, u skupini bolesnika s akromegalijom dokazali smo hipertrofiju i hiperkontraktilnost lijeve klijetke uz posljedično povećanje minutnog volumena srca te razvoj znakova vaskularnog remodeliranja, bez dodatnih promjena u tlačnom opterećenju srca. Disertacija završava širim prikazom izmijenjene uloge ehokardiografije u dijagnozi hipertrofijskih bolesti miokarda. Prethodna saznanja kao i podatci o regionalnoj deformaciji (uključujući analizu uzoraka deformacije) povezani su u svrhu prepoznavanja bolesti koja je u podlozi hipertrofijskom remodeliranju klijetki: u hipertenzivnoj bolesti srca hipertrofija je većinom lokalizirana u bazalnom interventrikulskom septumu uz smanjenje vrijednosti sistoličkog strain-a te nastanak post-sistoličkog izduljenja. Sistemske bolesti poput Fabryjeve bolesti često zahvaćaju određenu regiju srca – bazalni (infero)lateralni segment u kojem je često prisutno post-sistoličko zadebljanje. Hipertrofijska kardiomiopatija je povezana s ograničenim područjima poremećene arhitekture srčanih vlakana, u kojima je deformacija u potpunosti odsutna, dok je u okolnim segmentima (često slične debljine stijenke) deformacija smanjena, no gotovo normalna. Odsutnost deformacije obično je povezana s najzadebljanijim segmentima. Čini se da amiloidoza predstavlja iznimku u kojoj smanjenje sistoličke funkcije globalno zahvaća miokard - nalazi se globalna hipertrofija lijeve klijetke te difuzno, teško oštećenje logitudinalnog straina dok je radijalni strain još očuvan, ali malenih vrijednosti.

This study presents mortality indicators for ischemic heart disease in Croatia and compares them with indicators of other countries in Europe and the European Union.

Introduction: There are limited study data available of the effects of peripheral artery disease (PAD) on patients undergoing chronic total occlusion (CTO) percutaneous coronary intervention (PCI). According to the PROGRESS-CTO Registry results patients with PAD undergoing CTO PCI have more comorbidities, more complex lesions and lower procedural success.1-3 We present the case of successful opening in stent CTO lesion of right coronary artery (RCA) in patient with PAD. Case report: 59-year-old man with a known history of a coronary vessel disease and PAD presented to our department due to frequent episodes of chest pain under minimal exercise and claudication and pain in the buttocks. The coronary angiography showed unchanged exam in left coronary basin. The RCA was completely occluded in segment two right in the area of the stent that was implanted eight years before. We found collaterals from the left coronary artery system and signs of calcification and autocollaterals for the distal segment of RCA, so the diagnostically criteria of a CTO were fulfilled. Because of the present symptoms of the patient and evidence for vital myocardium by echocardiography and myocardial scintigraphy revascularization of the CTO was performed. An AL 0.75 6F guidance catheter was used and the standard antegrade wire escalation technique attempted. A Turnpike Spiral catheter was inserted with the help of a ASAHI Fielder XT-A wire which was exchanged to an ASAHI Gaia Second which allowed the successful recanalization. Balloon angioplasty was performed with Abbot Traveler 1.5/15mm, Medtronic Euphora 2.57/15mm. Two sirolimus eluting stents (Terumo Ultimaster 3.0/38 mm and Ultimaster 3.0/30 mm) were successfully implanted with very good angiographic result. Three months later, chronic total occlusion of the left external iliac artery was treated successfully by percutaneous intervention and control coronary angiography showed unchanged exam in RCA. Conclusion: Our experience in this case demonstrates the feasibility of recanalization of an in-stent CTO in the patient with PAD and three months follow up showed improved of angina and quality of life. There is a definite and strong correlation between PAD and CAD. A concurrent PAD diagnosis is associated with higher rates of adverse outcomes following CTO PCI which requires additional monitoring.

The term venous thromboembolism (VTE) includes deep vein thrombosis (DVT) and pulmonary embolism (PE). VTE represents the third most frequent cardiovascular disease with the annual incidence of 100-200 per 100.000 inhabitants. The consequences which may be fatal or lead to chronic disease are often preventable. The European Society of Cardiology has recently published the third release of guidelines for PE, endorsed by the European Respiratory Society. Many facts and recommendations have been retained from previous version, but very important new data and evidence have been summarized, especially on the treatment and prophylaxis of VTE with the new oral direct anticoagulants (NOACs). The principal results of phase III clinical trials with NOACs on the acute phase treatment and standard duration of anticoagulation after PE or VTE have been overviewed, as well for the extended treatment. These results strongly indicate that NOACs are non-inferior in terms of efficacy and possibly safer, particularly in terms of major bleeding, than standard treatment with heparin and vitamin K antagonists. Based on the evidence and permanently growing data, NOACs should be seriously considered as an alternative to standard tretment of VTE and used according to the recommendations published in the practical guide by the European Heart Rhythm Association.