Search

Fishing activities and other anthropogenic influences have direct and indirect effects on fish community structure. One expectation may be that with increasing fishing pressure and decreasing size selectivity of fisheries all predator populations decline and consequently fish assemblages change. Comparisons of MPAs with unprotected areas are considered valid natural experiments to test hypotheses on how predation structures communities. Here we report on the use of a lure-assisted visual census in the Central Croatian Adriatic to assess and compare fish assemblages in MPA sites (Kornati NP) with adjacent unprotected sites. We detected a significant protection effect on mesopredator abundance and overall fish diversity/richness and that protection status explained a significant portion of the fish assemblage variability, all independent of additional predictor variables, like habitat and depth. As we continue to expand the spatiotemporal scale and magnitude of the approach, we hope that it will eventually provide us with a long-term data series needed for testing many hypotheses in coastal ecology, including the effects of MPAs, coastal development, fishing and global climate change on the species interactions, abundance, diversity and assembly of animal species across multiple spatial scales., Ribolovne i druge antropogene aktivnosti izravno i neizravno utječu na sastav zajednica riba. Jedna od pretpostavki je da povećani ribolovni napor dovodi do smanjenja populacije predatorskih vrsta riba što dovodi do promjena u sastavu zajednica riba. Usporedba zaštićenih i nezaštićenih područja smatra se vjerodostojnom eksperimentalnom metodom za testiranje hipoteze na koji način struktura predatora utječe na zajednicu riba. Ovdje predstavljamo rezultate korištenja metode vizualnog cenzusa uz pomoć mamca na području srednjeg Jadrana kako bi procijenili i usporedili sastav zajednica riba u zaštićenom području (NP Kornati) i susjednim nezaštićenim područjima. Zabilježili smo značajan utjecaj zaštite na brojnost meso-predatora i na ukupnu raznolikost/brojnost riba kao i to da je zaštitom moguće objasniti značajan dio varijabilnosti u sastavu zajednica riba, neovisno o drugim faktorima poput tipa staništa ili dubine. Daljnjim proširivanjem naših istraživanja na prostornoj i vremenskoj skali, očekujemo da ćemo prikupiti vrijedne i dugotrajne podatke koji su potrebni kako bismo testirali mnoge pretpostavke u ekologiji priobalne zone, uključujući one o u utjecaju zaštićenih područja, razvoju obale, ribolovu, dostupnosti staništa te globalnim klimatskim promjenama na odnose među različitim vrstama, brojnost, raznolikost i sastav životinjskih vrsta na raznim prostornim skalama.

Fishing activities and other anthropogenic influences have direct and indirect effects on fish community structure. One expectation may be that with increasing fishing pressure and decreasing size selectivity of fisheries all predator populations decline and consequently fish assemblages change. Comparisons of MPAs with unprotected areas are considered valid natural experiments to test hypotheses on how predation structures communities. Here we report on the use of a lure-assisted visual census in the Central Croatian Adriatic to assess and compare fish assemblages in MPA sites (Kornati NP) with adjacent unprotected sites. We detected a significant protection effect on mesopredator abundance and overall fish diversity/richness and that protection status explained a significant portion of the fish assemblage variability, all independent of additional predictor variables, like habitat and depth. As we continue to expand the spatiotemporal scale and magnitude of the approach, we hope that it will eventually provide us with a long-term data series needed for testing many hypotheses in coastal ecology, including the effects of MPAs, coastal development, fishing and global climate change on the species interactions, abundance, diversity and assembly of animal species across multiple spatial scales., Ribolovne i druge antropogene aktivnosti izravno i neizravno utječu na sastav zajednica riba. Jedna od pretpostavki je da povećani ribolovni napor dovodi do smanjenja populacije predatorskih vrsta riba što dovodi do promjena u sastavu zajednica riba. Usporedba zaštićenih i nezaštićenih područja smatra se vjerodostojnom eksperimentalnom metodom za testiranje hipoteze na koji način struktura predatora utječe na zajednicu riba. Ovdje predstavljamo rezultate korištenja metode vizualnog cenzusa uz pomoć mamca na području srednjeg Jadrana kako bi procijenili i usporedili sastav zajednica riba u zaštićenom području (NP Kornati) i susjednim nezaštićenim područjima. Zabilježili smo značajan utjecaj zaštite na brojnost meso-predatora i na ukupnu raznolikost/brojnost riba kao i to da je zaštitom moguće objasniti značajan dio varijabilnosti u sastavu zajednica riba, neovisno o drugim faktorima poput tipa staništa ili dubine. Daljnjim proširivanjem naših istraživanja na prostornoj i vremenskoj skali, očekujemo da ćemo prikupiti vrijedne i dugotrajne podatke koji su potrebni kako bismo testirali mnoge pretpostavke u ekologiji priobalne zone, uključujući one o u utjecaju zaštićenih područja, razvoju obale, ribolovu, dostupnosti staništa te globalnim klimatskim promjenama na odnose među različitim vrstama, brojnost, raznolikost i sastav životinjskih vrsta na raznim prostornim skalama.

The karst areas in Croatia, part of the Dinarides, have been defined biospeleologically as an area of high biodiversity in world terms, covering 26 thousand km2 in all. In this monograph we give data about the biodiversity of subterranean habitats and their biota primarily from a taxonomic perspective with special attention being paid to regional diversity. The diversified geomorphology, hydrology and climate have resulted in a remarkable range of different underground habitats in Croatia, viz. inland and coastal caves, superficial and deep phreatic networks, interstitial – hyporheic substrates and other infiltration zones, etc. In Croatia more than 500 obligate subterranean species and subspecies are known from caves and interstitial habitats. The majority of subterranean species in Croatia are terrestrial biota. There are 299 troglobiont and 170 stygobiont taxa (species and subspecies) recorded. Most subterranean species have very restricted ranges, almost 70% of them endemic to Croatia. Cave fungi are poorly known. Among them there are several important parasitic troglobionts and troglophilic species on cave coleopterans and troglophilic moths in Croatian caves. Some saprotrophic species could be troglobiotic too but their taxonomic and/or ecological status must be clarified in future research. With a respect to the number of troglobionts, the five largest animal groups are Coleoptera, Pseudoscorpiones, Araneae, Gastropoda and Diplopoda. The beetles (Coleoptera) are predominant. More than 100 cavernicolous beetles (species and subspecies) are known in Croatia. Among stygobionts, the Crustacea predominate. At least half of species described are Crustacea. Among Crustacea, the orders Syncarida and Thermosbaenacea are exclusively stygobiotic. Numerically, among crustacean stygobiotic Amphipoda dominate in caves and Copepoda in interstitial habitats. The only known stygobiotic sponge Eunapius subterraneus Sket et Velikonja inhabits several caves in Croatia. Also, the, Krško područje Hrvatske ukupne površine 26 tisuća km2, s dijelom dinarskog krša, biospeleološki je određeno kao područje velike biološke raznolikosti u svijetu. U ovoj monografiji podastiru se podaci o biološkoj raznolikosti podzemnih staništa i organizama primarno s taksonomskog aspekta i s posebnim osvrtom na regionalnu raznolikost. Geomorfološka, hidrološka i klimatološka raznolikost Hrvatske rezultirala je osobitim rasponom različitih podzemnih staništa, kao što su kontinentalne i priobalne špilje, mreža plitke i duboke freatičke zone, intersticij – hiporeička zona i drugi tipovi infiltracijskih zona, itd. Iz špilja i intersticijskih staništa Hrvatske poznato je preko 500 obveznih podzemnih vrsta i podvrsta. Većina podzemnih vrsta u Hrvatskoj su kopneni organizmi. Utvrđeno je 299 troglobionata i 170 stigobionata. Većina podzemnih vrsta ima vrlo ograničeno područje rasprostranjenosti, gotovo 70% je endemno za Hrvatsku. Špiljske gljive su vrlo slabo poznate. Među njima je nekoliko troglobionata i troglofila koji su paraziti na špiljskim kornjašima i troglofilnim leptirima. Neke subtroglofilne vrste možda su također troglobiontske, no njihov taksonomski i/ili ekološki status morala bi razjasniti buduća istraživanja. U pogledu najveće brojnosti troglobionata, pet je velikih skupina životinja – Coleoptera, Pseudoscorpiones, Araneae, Gastropoda i Diplopoda. Kornjaši (Coleoptera) su najdominantniji. U Hrvatskoj je poznato više od 100 kavernikolnih kornjaša (vrsta i podvrsta). Među stigobiontima dominiraju raci. Gotovo polovica opisanih vrsta su iz skupine Crustacea. Među racima, skupina Syncarida i Thermosbaenacea su isključivi stigobionti. Brojčano gledano, među stigobiontskim racima skupina Amphipoda dominira u špiljama, a skupina Copepoda u intersticiju. Jedina do danas poznata stigobiontska spužva Eunapius subterraneus Sket et Velikonja nastanjuje nekoliko špilja u Hrvatskoj. Također jedini poznati stigobiontski školjkaš Congeria kusceri Bole nastanjuje niz špilja

Microphytoplankton taxonomic composition and cell density distribution were investigated at three representative stations along the highly stratified Krka River estuary on the eastern Adriatic coast. Samples were collected at approximately monthly intervals from March 1988 to April 1989. One hundred thirty six taxa were determined by light microscopy: 108 marine species (1 chrysophyte, 5 prymnesiophytes, 55 diatoms, 1 euglenophyte, 46 dinoflagellates) and 28 freshwater species (1 chrysophyte, 21 diatoms, 1 dinoflagellate, 3 chlorophytes, 2 cyanophytes). The seasonal distribution of microphytoplankton cell densities is influenced by the freshwater inflow through the Krka River and the ecological properties of the karstic salt-wedge-stratified estuary. Anthropogenic influence is notable in the lower reach of the estuary, around Šibenik., U radu je prikazan taksonomski sastav i raspodjela gustoće stanica mikrofitoplanktona na tri reprezentativne postaje u visoko stratificiranom estuariju rijeke Krke. Uzorci su sakupljeni u mjesečnim intervalima od ožujka 1988. do travnja 1989. godine. Svjetlosnim je mikroskopom određeno stotinu trideset i šest mikrofitoplanktonskih vrsta: 108 morskih (1 krizoficeja, 5 primnezioficeja, 55 dijatomeja, 1 euglenoficeja, 46 dinoflagelata) i 28 slatkovodnih vrsta (1 krizoficeja, 21 dijatomeja, 1 dinoflagelat, 3 kloroficeje, 2 cijanoficeje). Na sezonsku raspodjelu gustoće stanica mikrofitoplanktona utječe dotok vode rijeke Krke i ekološki uvjeti u estuariju. Utjecaj čovjeka vidljiv je u donjem dijelu estuarija, oko Šibenika.

Cell transformation of Arabidopsis thaliana (L.) Heynh. with Agrobacterium tumefaciens (LBA4404 strain) was performed in two ways: in vitro - by the transformation of root and stem explants - and inplanta - by the transformation of whole plants in the greenhouse. Agrobacterium contained the binary plasmid pBI121 or its constructs with the fragments of carrot DC-8 promoter. The results show that transformation efficiency in vitro is influenced by the age and type of explant. It was not possible to induce transgenic calli on explants of 5 week old Arabidopsis roots, although it was possible on explants of 3 week old roots. Although green calli grew on Arabidopsis stem explants, transgenic shoots did not develop. When using transformation in vitro, from seed to mature primary transformant it took 15 to 16 weeks and for in planta transformation it took 19 to 20 weeks., U radu je izvršena transformacija eksplantata korjenčica i stabljike (in vitro transformacija), te kompletnih biljaka (inplantet transformacija) uročnja- ka Arabidopsis thaliana (L.) Heynh. bakterijom Agrobacterium tumefaciens, soj LBA4404. Bakterije su nosile binarni plazmid PBI121 ili njegove derivate s odsječcima promotora gena DC-8 iz mrkve. Rezultati su pokazali da starost i tip eksplantata utječe na uspješnost transformacije in vitro. Na eksplantatima 5 tjedana starih korjenčica uročnjaka nije bilo moguće potaknuti rast transgeničnog kalusa dok je to postignuto na eksplantatima 3 tjedna starih korjenčića. Također nije bilo moguće (iako se razvio transgenični kalus) potaknuti razvitak transgeničnih izdanaka na eksplantatima stabljike. Prilikom transformacije in vitro bilo je potrebno 15 do 16 tjedana od sjemenke do zrelog primarnog transformanta za razliku od in planta transformacije gdje je bilo potrebno 19 do 20 tjedana. U radu se diskutira o prednostima i nedostacima ove dvije metode transformacije.

Cell transformation of Arabidopsis thaliana (L.) Heynh. with Agrobacterium tumefaciens (LBA4404 strain) was performed in two ways: in vitro - by the transformation of root and stem explants - and inplanta - by the transformation of whole plants in the greenhouse. Agrobacterium contained the binary plasmid pBI121 or its constructs with the fragments of carrot DC-8 promoter. The results show that transformation efficiency in vitro is influenced by the age and type of explant. It was not possible to induce transgenic calli on explants of 5 week old Arabidopsis roots, although it was possible on explants of 3 week old roots. Although green calli grew on Arabidopsis stem explants, transgenic shoots did not develop. When using transformation in vitro, from seed to mature primary transformant it took 15 to 16 weeks and for in planta transformation it took 19 to 20 weeks., U radu je izvršena transformacija eksplantata korjenčica i stabljike (in vitro transformacija), te kompletnih biljaka (inplantet transformacija) uročnja- ka Arabidopsis thaliana (L.) Heynh. bakterijom Agrobacterium tumefaciens, soj LBA4404. Bakterije su nosile binarni plazmid PBI121 ili njegove derivate s odsječcima promotora gena DC-8 iz mrkve. Rezultati su pokazali da starost i tip eksplantata utječe na uspješnost transformacije in vitro. Na eksplantatima 5 tjedana starih korjenčica uročnjaka nije bilo moguće potaknuti rast transgeničnog kalusa dok je to postignuto na eksplantatima 3 tjedna starih korjenčića. Također nije bilo moguće (iako se razvio transgenični kalus) potaknuti razvitak transgeničnih izdanaka na eksplantatima stabljike. Prilikom transformacije in vitro bilo je potrebno 15 do 16 tjedana od sjemenke do zrelog primarnog transformanta za razliku od in planta transformacije gdje je bilo potrebno 19 do 20 tjedana. U radu se diskutira o prednostima i nedostacima ove dvije metode transformacije.

Potato (Solarium tuberosum L. cv. Desirée) tuber tissue was infected with Agrobacterium tumefaciens, strains: B6S3 (wild type), pGV2255 (rooty mutant), pGV2215 (shooty mutant) and with Agrobacterium rhizogenes (8196). Successful tumor induction was achieved by B6S3 (unorganised tumors) and by pGV2255 (rooty tumors). Transformed tuber cells were smaller than normal ones and free from starch. Transformation process caused a significant increase in peroxidase activity which can be taken as a tumorigenetic marker. Electrophoretic protein pattern showed that tumor cells stopped producing a polypeptide of about 40 kd, which was a storage protein dominant in normal tissue., Tkivo gomolja krumpira inficirale smo bakterijom Agrobacterium tumefaciens (sojevi: B6S3, pGV2215, pGV2255) i A. rhizogenes (8196). Uspješnu tumorsku transformaciju postigle smo divljim sojem (B6S3) i mutiranim (pGV2255) koji izaziva tumore s korijenom. Svjetlosnim mikroskopom mogle smo razlikovati normalne stanice od tumorskih. Tumorska transformacija odrazila se u porastu peroksidazne aktivnosti te stoga, ovaj enzim može poslužiti kao pokazatelj transformacijskih procesa. Elektroforetskim razdvajanjem topivih proteina u SDS-poliakrilamidnom gelu utvrdile smo da tumorske stanice prestaju sintetizirati proteinsku prugu na položaju koji odgovara molekularnoj težini od oko 40 kd.

Potato (Solarium tuberosum L. cv. Desirée) tuber tissue was infected with Agrobacterium tumefaciens, strains: B6S3 (wild type), pGV2255 (rooty mutant), pGV2215 (shooty mutant) and with Agrobacterium rhizogenes (8196). Successful tumor induction was achieved by B6S3 (unorganised tumors) and by pGV2255 (rooty tumors). Transformed tuber cells were smaller than normal ones and free from starch. Transformation process caused a significant increase in peroxidase activity which can be taken as a tumorigenetic marker. Electrophoretic protein pattern showed that tumor cells stopped producing a polypeptide of about 40 kd, which was a storage protein dominant in normal tissue., Tkivo gomolja krumpira inficirale smo bakterijom Agrobacterium tumefaciens (sojevi: B6S3, pGV2215, pGV2255) i A. rhizogenes (8196). Uspješnu tumorsku transformaciju postigle smo divljim sojem (B6S3) i mutiranim (pGV2255) koji izaziva tumore s korijenom. Svjetlosnim mikroskopom mogle smo razlikovati normalne stanice od tumorskih. Tumorska transformacija odrazila se u porastu peroksidazne aktivnosti te stoga, ovaj enzim može poslužiti kao pokazatelj transformacijskih procesa. Elektroforetskim razdvajanjem topivih proteina u SDS-poliakrilamidnom gelu utvrdile smo da tumorske stanice prestaju sintetizirati proteinsku prugu na položaju koji odgovara molekularnoj težini od oko 40 kd.