Search

Sa sigurnošću se može reći da je stres neodvojivi dio suvremenog života, no činjenica da je ovaj konstrukt postao uobičajenom pojavom ne umanjuje važnost istraživanja njegovih efekata na različite segmente ljudskog života, kao ni njegovu ozbiljnost, stoga ga ne treba trivijalizirati (Deater-Deckard, 1998). Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi na koji način percipirani stres roditelja, kao i specifični izvori stresa, objašnjavaju kvalitetu roditeljstva. Budući da je kvaliteta roditeljstva jako širok pojam, u ovom se istraživanju ona definirala kao kvaliteta subjektivnog doživljaja roditeljstva promatrana kroz roditeljsku samoefikasnost i roditeljsko zadovoljstvo. Provedeno je istraživanje u kojem je sudjelovalo 345 roditelja djece u dobi od 0 do 10 godina, a korišteni su Upitnik općih podataka, Skala depresivnosti, anksioznosti i stresa (DASS-21), Upitnik izvora i intenziteta roditeljskog stresa i Upitnik roditeljskog doživljaja kompetencije. Rezultati su pokazali da roditelji generalno doživljavaju blagi stres. Najintenzivnijim izvorima stresa roditelji su procijenili ograničenja roditeljske uloge, odnos sa supružnikom i vezanost za dijete, a najmanje intenzivnim pokazala su se neispunjena očekivanja. Rezultati također sugeriraju da su roditeljsko zadovoljstvo i roditeljska efikasnost umjereno negativno povezani. Svi su izvori roditeljskog stresa, osim zdravlja, umjereno negativno povezani s roditeljskim zadovoljstvom. Ukupan rezultat roditeljskog stresa umjereno je negativno povezan s roditeljskim zadovoljstvom, a viša dob roditelja povezana je s višim roditeljskim zadovoljstvom. Rezultati upućuju i na to da su svi izvori roditeljskog stresa, osim zdravlja i nekompetencije, nisko pozitivno povezani s roditeljskom efikasnosti. Istraživanjem se pokazalo i da niže razine stresa i discipliniranja te više razine komuniciranja s djetetom doprinose višim razinama roditeljskog zadovoljstva, a višim razinama roditeljske efikasnosti doprinose više razine discipliniranja i niže razine komunikacije s djetetom., It is safe to say that stress is an integral part of contemporary life, but the fact that this construct has become commonplace does not diminish the relevance of studying its effects on different segments of human life, nor its severity, which is why it should not be trivialized (DeaterDeckard, 1998). The aim of this research was to identify how perceived parental stress, as well as specific stress sources, explain parental quality. Since parental quality is a very broad term, in this research it was defined as the quality of subjective parental experience and it was observed through parental self-efficacy and satisfaction. The research was carried out on 345 parents of the children from 0 to 10 years of age, while the following instruments were used: The General Data Questionnaire, The Depression, Anxiety and Stress Scale (DASS-21), Questionnaire for Measuring Stressors and Intensity of Parental Stress and The Parenting Sense of Competence Scale. The results showed that the parents generally experience mild stress. The most intensive stress sources were the limits of parental role, the relationships with spouses and attachment to the child, while the least intensive stress source was associated with the unfulfilled expectations. The results also indicate a slight negative association between parental satisfaction and efficacy. All of the parental stress sources, except for health, are moderately negatively associated with parental satisfaction, while the higher parental age is associated with higher parental satisfaction. The results also suggest that there is a weak positive correlation between all sources of parental stress, except for health and incompetence, and parental efficacy. This research also showed that lower levels of stress and discipline and higher levels of communication with a child contribute to higher levels of parental satisfaction, while higher levels of discipline and lower levels of communication with a child contribute to higher levels of parental efficacy.

Uspješno starenje je višedimenzionalan konstrukt, ali konsenzus u pogledu njegovih komponenti i operacionalne definicije još nije postignut. U ranijim su istraživanjima ispitane njegove brojne determinante i korelati, ali istraživanja roditeljstva i generativnosti ili brige za dobrobit mlađih generacija u kontekstu uspješnog starenja zasada su vrlo rijetka. Stoga je provedeno istraživanje s ciljem ispitivanja povezanosti i doprinosa roditeljskog zadovoljstva i generativnosti starijih osoba njihovu uspješnom starenju. U istraživanju su sudjelovala 444 starija roditelja u dobi od 60 do 95 godina iz različitih dijelova Hrvatske. Tri dimenzije roditeljskog zadovoljstva (zadovoljstvo sobom kao roditeljem, svojom djecom i odnosima s njima) ispitane su po jednim pitanjem za svaku. Generativnost je ispitana adaptiranom Loyola skalom generativnosti, a uspješno starenje Skalom samoprocjene uspješnog starenja. Rezultati su pokazali da sudionici daju visoke procjene na sve tri dimenzije roditeljskog zadovoljstva. Rezultati na skali uspješnog starenja bili su značajno povezani s ispitanim dimenzijama roditeljskog zadovoljstva i s generativnošću. Nadalje, pokazalo se da, nakon kontrole sociodemografskih varijabli, generativnost, zadovoljstvo sobom kao roditeljem i odnosima s vlastitom odraslom djecom značajno doprinose uspješnom starenju sudionika istraživanja. Rezultati ovoga istraživanja upućuju na važnost brige za mlađe generacije i vlastite doprinose društvu te roditeljskog zadovoljstva i u starijoj dobi za uspješno nošenje s promjenama povezanima sa starenjem., Successful aging is a multidimensional construct, but there is no consensus regarding its components and operationalization. In previous research, many determinants and correlates of successful aging were examined, but research on the role of parenting and generativity or a concern for the welfare of the next generation, in the context of successful aging was rather scarce so far. Therefore, we conducted a study with the purpose of examining the relationship and contribution of parental satisfaction and generativity to successful aging of older parents. The subjects in the study were 444 older parents, 60 to 95 years old, from various parts of Croatia. Three dimensions of participants’ parental satisfaction were measured using one question for each. Generativity was examined by an adapted version of the Loyola Generativity Scale and successful aging by the Self-Rated Successful Aging Scale. Results have shown that subjects scored high on all three dimensions of parental satisfaction. Results on the successful aging scale correlated significantly with the examined dimensions of parental satisfaction and with generativity. Furthermore, results have shown that after controlling for sociodemographic variables, participants’ generativity and satisfaction with themselves as parents and with the relations they have with their adult children significantly contribute to successful aging. The findings of the study indicate the importance of generative concern for the next generation and one’s lasting contribution to society, as well as the importance of parental satisfaction of older parents for their successful adaptation to age related changes.

Uspješno starenje je višedimenzionalan konstrukt, ali konsenzus u pogledu njegovih komponenti i operacionalne definicije još nije postignut. U ranijim su istraživanjima ispitane njegove brojne determinante i korelati, ali istraživanja roditeljstva i generativnosti ili brige za dobrobit mlađih generacija u kontekstu uspješnog starenja zasada su vrlo rijetka. Stoga je provedeno istraživanje s ciljem ispitivanja povezanosti i doprinosa roditeljskog zadovoljstva i generativnosti starijih osoba njihovu uspješnom starenju. U istraživanju su sudjelovala 444 starija roditelja u dobi od 60 do 95 godina iz različitih dijelova Hrvatske. Tri dimenzije roditeljskog zadovoljstva (zadovoljstvo sobom kao roditeljem, svojom djecom i odnosima s njima) ispitane su po jednim pitanjem za svaku. Generativnost je ispitana adaptiranom Loyola skalom generativnosti, a uspješno starenje Skalom samoprocjene uspješnog starenja. Rezultati su pokazali da sudionici daju visoke procjene na sve tri dimenzije roditeljskog zadovoljstva. Rezultati na skali uspješnog starenja bili su značajno povezani s ispitanim dimenzijama roditeljskog zadovoljstva i s generativnošću. Nadalje, pokazalo se da, nakon kontrole sociodemografskih varijabli, generativnost, zadovoljstvo sobom kao roditeljem i odnosima s vlastitom odraslom djecom značajno doprinose uspješnom starenju sudionika istraživanja. Rezultati ovoga istraživanja upućuju na važnost brige za mlađe generacije i vlastite doprinose društvu te roditeljskog zadovoljstva i u starijoj dobi za uspješno nošenje s promjenama povezanima sa starenjem. Ključne riječi: roditeljsko zadovoljstvo, generativnost, uspješno starenje