Search

The aim of this study was to investigate the level of pain and analgesic consumption in puerperas after cesarean section according to the type of anesthesia administered. This was a prospective study conducted at the Department of Obstetrics and Gynecology, Mostar University Hospital, in the period from September 2015 to June 2016. The study included 111 puerperas. Experimental group included 54 puerperas operated on under spinal anesthesia, while comparative group included 57 puerperas operated on under general anesthesia. Primary endpoints of the study were pain score and dose number of analgesics used. Input parameters of the study were age, gestational age, education, and place of residence. To determine the level of pain, visual analog scale for pain was used. Results showed that puerperas operated on under spinal anesthesia had significantly lower pain sensation (p=0.031) and less need for analgesic consumption in the postoperative period as compared to those operated on under general anesthesia (p=0.024). Increased age was associated with lower pain sensation (p=0.014) and need for analgesics (p, Cilj istraživanja je bio utvrditi razinu boli i potrošnju analgetika u babinjača nakon carskog reza u odnosu na vrstu primijenjene anestezije. Provedeno je prospektivno istraživanje u Klinici za ginekologiju i porodništvo Sveučilišne kliničke bolnice Mostar u razdoblju od 1. rujna 2015. do 30. lipnja 2016. godine. Eksperimentalna skupina sastojala se od 54 babinjače koje su operirane u spinalnoj anesteziji, dok se usporedna skupina sastojala od 57 babinjača koje su operirane u općoj anesteziji. Izlazni parametri istraživanja bili su osjećaj boli i broj doza primljenih analgetika. Ulazni parametri istraživanja bili su: životna dob, gestacijska dob, stupanj obrazovanja i sredina življenja. Za utvrđivanje razine boli primijenjena je vizualno- analogna ljestvica boli. Rezultati ukazuju na to da babinjače operirane u spinalnoj anesteziji imaju značajno manji osjećaj boli (p=0,031) i manju potrebu za analgeticima u poslijeoperacijskom razdoblju u odnosu na babinjače operirane u općoj anesteziji (p=0,024). Veća životna dob ispitanica povezana je s manjim osjećajem boli (p=0,014) i manjom potrebom za analgeticima (p

Introduction. Various side effects and complications in the perioperative period can occur with the use of hyperbaric lidocaine and bupivacaine. Goal. Comparative presentation of the occurrence of side effects and complications of hyperbaric lidocaine and bupivacaine during spinal anesthesia in our patients. Methods. The study was retrospective and included 178 patients of both sexes. Patients were divided into two groups. In Group I (n-98) hyperbaric lidocaine 5% was used for spinal block. Group II (n-80) was divided into 2 subgroups, A- where hyperbaric Markain 0.5% was used (n-51), and B (n-29) where hyperbaric Sensorkain 0.75% was used. In the study, we analyzed gender, age, block onset, and complications. Results. There were 98 patients in Group I, 79 males and 19 females. There were 80 patients in Group II, 69 males and 11 females. The mean age of patients in Group I was 44.96 and in Group II 48.16 years. There was no statistically significant difference in the age of patients in both groups p> 0.05 (p = 0.2321). The occurrence of spinal block occurred significantly faster in Group I compared to group II (p, Uvod. Primjenom bupivakaina i lidokaina mogu nastati različiti neželjeni efekti i komplikacije u perioperativnom periodu. Cilj. Komparativni prikaz pojave neželjenih kliničkih efekta i komplikacija hiperbarnog lidokaina i bupivakaina u toku spinalne anestezije kod naših pacijenata. Metode. Studija je retrospektivna i obuhvatila je 178 pacijenata oba spola. Pacijenti su podjeljeni u dvije grupe. U Grupi I (n-98) za spinalni blok korišten hiperbarni lidocain 5%. Grupa II (n-80) je podjeljena u 2 podgrupe, A- gdje je korišten hiperbarni Markain 0.5% (n-51) i B (n-29) gdje je korišten Sensorkain 0.75%. U studiji smo analizirali spol, dob, početak bloka i nastale komplikacije. Rezultati. U Grupi I bilo je 98 pacijenata, 79 muškog spola i 19 ženskog spola. U Grupi II je bilo 80 pacijenata, 69 muškog spola i 11 ženskog spola. Prosječna dob pacijenata u Grupi I je iznosila 44,96, a u Grupi II 48,16 godina. Nema statistički signifikantne razlike u dobi pacijenata u obe grupe p>0.05 (p>0.2321). Pojava spinalnog bloka je znatno brže nastajala u Grupi I u odnosu na grupu II (p

In 10% to 30% cancer-pain cases standard analgesic therapy fails to provide effective pain relief. Interventional techniques, such as peripheral nerve blocks, neuraxial analgesia along with neurolytic blocks may be used for such refractory pain. Peripheral nerve blocks can be used when pain occurs in the territory of one or more peripheral nerves, but rarely as main therapy. Neuraxial analgesia is a valid option for progressive cancer pain, and healthcare possibilities and costs call into question the utility of intrathecal infusion pumps. Neurolysis is the targeted destruction of a nerve or nerve plexus, using chemicals, radiofrequency ablation (RFA), cryoablation, and neurosurgical procedures; however, it rarely completely eliminates pain because patients frequently experience coexisting somatic and neuropathic pain as well. Complex conditions of palliative patients along with limited high-quality randomized controlled trials limit the use of interventional procedures. Even so, some cancer patients benefit from interventional procedures to achieve pain alleviation and consequently improve quality of life., U 10% do 30% slučajeva karcinomske boli standardna analgetska terapija ne pruža učinkovito ublažavanje boli. Interventne tehnike, kao što su blokovi perifernih živaca, neuraksijalna analgezija zajedno s neurolitičkim blokovima mogu se koristiti za takvu refraktornu bol. Blokada perifernih živaca može se koristiti kada se bol javlja u području jednog ili više perifernih živaca, ali rijetko kao glavna terapija. Neuroaksijalna analgezija je valjana opcija za progresivnu karcinomsku bol, a mogućnosti zdravstvene skrbi i troškovi dovode u pitanje korisnost intratekalnih infuzijskih pumpi. Neuroliza je ciljano uništavanje živca ili živčanog pleksusa, korištenjem kemikalija, radiofrekventne ablacije (RFA), krioablacije i neurokirurških zahvata, međutim rijetko u potpunosti eliminira bol jer pacijenti često doživljavaju i somatsku i neuropatsku bol. Složena stanja palijativnih bolesnika uz ograničena visokokvalitetna randomizirana kontrolirana ispitivanja ograničavaju korištenje intervencijskih postupaka. Unatoč tome, neki karcinomski pacijenti imaju koristi od intervencijskih postupaka za ublažavanje boli i posljedično poboljšanje kvalitete života.

Stress is the systemic response to fracture and surgical injury and is characterized by activation of the sympathetic nervous system, endocrine responses as well as immunological and haematological changes. Spinal analgesia administered before the pain stimulus or surgical injury, prevents harmful central nervous system response and inflammation as an early consequence of operation as well Neuroinflammation is believed to have a role in the pathogenesis on postoperative delirium /confusion and postoperative cognitive dysfunction

Spinal anesthesia is widely used in different patient positions to create efficient and rapid anesthesia induction in surgical interventions. Early and late complications of spinal anesthesia may vary according to the type of needle, drug dose and concentration, patient weight and height, puncture technique, and position of the patient. This study aimed to prospectively compare early complications of spinal anesthesia between patients in sitting and lateral decubitus positions with motor block onset time and sensory block time to T10 level. Spinal anesthesia was performed in 100 ASA I-II patients aged 18-65 years (group S=48; and group L=52) undergoing arthroscopic knee surgery. Hemodynamic data, early complications, sensory and motor block onset times were recorded. Systolic, diastolic and mean arterial pressures were significantly lower in lateral decubitus position as compared to sitting position after spinal anesthesia induction. Arterial blood pressure values decreased significantly in lateral decubitus position as compared with sitting position. Motor block onset time and sensory block onset time were shorter in lateral decubitus position than in sitting position. Accordingly, sitting position could be suggested during induction of spinal anesthesia because it was associated with less pronounced decrease in blood pressures., Spinalna anestezija uobičajena je metoda koja se primjenjuje u različitim položajima bolesnika stvarajući učinkovitu i brzu indukciju anestezije u kirurškim intervencijama. Rane i kasne komplikacije spinalne anestezije mogu se razlikovati ovisno o vrsti igle, koncentraciji i dozi lijeka, težini i visini bolesnika, tehnici uboda i položaju bolesnika. Cilj ovoga istraživanja bio je prospektivno usporediti rane komplikacije spinalne anestezije kod bolesnika koji sjede i u bočnom dekubitusu s vremenom početka blokade motora i osjetnom blokadom do razine T10. U ovom istraživanju spinalna anestezija primijenjena je na 100 bolesnika s ASA I-II u dobi od 18-65 godina (skupina S=48, skupina L=52) koji su bili podvrgnuti artroskopskoj operaciji koljena. Zabilježeni su hemodinamski podaci, rane komplikacije, vrijeme nastanka senzorne i motorne blokade. Sistolički tlak, dijastolički tlak i srednji arterijski tlak bili su značajno niži u položaju bočnog dekubitusa nakon indukcije spinalne anestezije u usporedbi sa sjedećim položajem. Vrijednosti arterijskog krvnog tlaka značajno su se smanjile u položaju bočnog dekubitusa u usporedbi sa sjedećim položajem. Vrijeme nastupa motoričke blokade i vrijeme početka osjetne blokade bilo je kraće u položaju bočnog dekubitusa u usporedbi sa sjedećim položajem. Rezultati pokazuju da se sjedeći položaj može preporučiti tijekom indukcije spinalne anestezije, jer se krvni tlak manje snižava u tom položaju.

Cilj: Transuretralna resekcija predstojne žlijezde (prostate) (TURP) često se izvodi kao jednodnevni kirurški zahvat. Iako je procedura relativno sigurna, ipak su moguće teške perioperativne komplikacije. Sindrom TURP-a rijetka je komplikacija, ali potencijalno opasna za život. Cilj su ovog rada trenutačni klinički pregled i analiza učestalosti, patofiziologije i kliničke prezentacije sindroma TURP-a temeljem najnovije objavljene medicinske literature. Metode: Pretraženi su medicinski podatci s pomoću bazâ PubMed, Ovid Medline® i Google Scholar za razdoblje od 1. siječnja 2017. do 1. siječnja 2020. godine. Rezultati: Više čimbenika ima ulogu u patofiziologiji sindroma TURP-a. Klinički simptomi variraju od blagih do teških, a ovise o brzini i količini intravaskularne apsorpcije i vrsti otopine za ispiranje te o čimbenicima koji se odnose na bolesnika i operaciju. Akutno povećanje cirkulacijskog volumena može dovesti do plućnog edema i srčanog zastoja, dok promjene u koncentraciji otopljenih tvari u plazmi poput hiponatremije te hipotoničnosti i hipoosmolalnosti plazme mogu dovesti do poremećaja središnjega živčanog sustava (SŽS). Rane kliničke simptome teško je otkriti u anesteziranog bolesnika, ali rano prepoznavanje presudno je za pravodobni tretman. Liječenje treba biti u skladu s težinom kliničkih simptoma i znakova. Spinalna anestezija ima prednosti pred općom anestezijom jer su olakšani nadzor i rano prepoznavanje simptoma središnjega živčanog sustava kada je bolesnik pri svijesti. Zaključci: Ovaj narativni pregledni članak iznosi novije činjenice u vezi sa sindromom TURP-a, s naglaskom na sadašnja stajališta o prevenciji, ranoj dijagnozi i liječenju ove ijatrogene komplikacije. Bolje razumijevanje etiologije i preventivnih mjera, novije kirurške tehnike i intenzivni nadzor bolesnika pridonose daljnjem sniženju rizika od nastanka sindroma TURP-a., Objectives: Transurethral resection of the prostate (TURP) is often performed as a day case surgery. Although it is considered a safe procedure, serious perioperative complications could occur. TURP syndrome is a rare but potentially life-threatening complication.The objective of this clinical update, based on recently published literature, was to discuss the incidence, pathophysiology and clinical picture of TURP syndrome. Methods: A comprehensive review of medical literature search utilizing PubMed, Ovid Medline® and Google Scholar from January 1st 2017 to January 1st 2020 was performed. Results: Pathophysiology of TURP syndrome is multifactorial. Clinical symptoms vary from mild to severe and they depend on the rate and amount of intravascular absorption of the irrigation solution into the circulation, type of the irrigation solution, and patients and surgical factors. Acute volume load into the circulation could lead to pulmonary edema and cardiac arrest, whilst solute changes in plasma like hyponatremia ,as well as hypotonicity and hypoosmolality of plasma may cause central nervous system (CNS) disturbances. Early detection of clinical symptoms in anesthetized patients is difficult but crucial for early treatment. The treatment must be in accordance with the severity of clinical symptoms and signs. Spinal anesthesia has advantages over general anesthesia because it allows monitoring and early detection of CNS symptoms in conscious patients. Conclusions: This narrative review provides an update on TURP syndrome with an emphasis on prevention, early diagnosis and treatment of this iatrogenic complication.Improved understanding of etiology, preventive measures, newer surgical techniques, and intensive monitoring facilitate further risk reduction of TURP syndrome.

Carski rez povezan je s povećanim brojem komplikacija i velikom postoperativnom boli koja uzrokuje produljenje oporavka za tri do pet dana u odnosu prema vaginalnom porođaju. Novijom kirurškom metodom FAUCS (engl. French Ambulatory Cesarean Section) smanjuju se poslijeoperacijske komplikacije i bolnost. U Klinici za ženske bolesti i porodništvo Kliničkoga bolničkog centra Sestre milosrdnice u Zagrebu započelo se primjenjivati ovu operacijsku metodu u ožujku 2019. godine, prvi put u Hrvatskoj. Spinalna (subarahnoidalna) anestezija jest anestezija izbora za ovakav zahvat zbog potrebe sudjelovanja rodilje pri ekstrakciji novorođenčeta. Bolnost je zahvata manja, stoga spinalna anestezija iziskuje nižu dozu lokalnog anestetika u odnosu prema uobičajenoj standardnoj dozi za carski rez. Sniženje doze lokalnog anestetika omogućuje brži oporavak motoričke funkcije, a samim time i bržu mobilizaciju rodilje. Uz spinalnu anesteziju kombinira se analgezija blokom ravnine transversusa abdominis (engl. Transversus abdominis plane – TAP block) na kraju zahvata. Blok TAP-a doveo je do potpunog uklanjanja boli tijekom prva 24 poslijeoperacijska sata. Potreba za medikamentnom terapijom boli smanjena je na najmanju moguću, a opioidni analgetici nisu bili potrebni. Ovakva kombinacija poštednijega carskog reza i regionalne analgezije omogućila je brži oporavak rodilje, što je povezano s brojnim dobrobitima i za majku i za dijete. Donosimo prikaz jedne od prvih primjena metode FAUCS uz spinalnu anesteziju i blok TAP-a u Hrvatskoj., Cesarean section is correlated with a higher number of complications and higher postoperative pain which prolongs recovery in comparison with vaginal delivery for three to five days. With a relatively new and advanced surgical technique French Ambulatory Cesarean section (FAUCS) there are fewer postoperative complications and lower pain scores. In our Clinical Department of Gynecology and Obstetrics, Sestre milosrdnice University Hospital Center, Zagreb, we started with this surgical technique at the beginning of 2019 for the first time in Croatia. The choice of anesthesia for this procedure is spinal anesthesia because the cooperation of the patient is essential for successful extraction of the neonate. As this procedure is less painful it is possible to reduce the dosage of spinal local anesthetic in comparison with the usual dose for classical cesarean section. Lower local anesthetic dose enables faster recovery of motor function, and allows faster mobilization of the parturients. We combined spinal anesthesia with Trans-Abdominal Plain (TAP) block at the end of the procedure. TAP block led to the complete elimination of postoperative pain during the first 24 postoperative hours. The necessity for pain medication therapy after day one was reduced to minimal doses, and opiate analgesics were not used. This combination of less painful cesarean section and regional anesthesia enabled faster patient recovery with many benefits for the woman and the newborn. In this case report we present one of our first cases.

Cilj: Transuretralna resekcija predstojne žlijezde (prostate) (TURP) često se izvodi kao jednodnevni kirurški zahvat. Iako je procedura relativno sigurna, ipak su moguće teške perioperativne komplikacije. Sindrom TURP-a rijetka je komplikacija, ali potencijalno opasna za život. Cilj su ovog rada trenutačni klinički pregled i analiza učestalosti, patofiziologije i kliničke prezentacije sindroma TURP-a temeljem najnovije objavljene medicinske literature. Metode: Pretraženi su medicinski podatci s pomoću bazâ PubMed, Ovid Medline® i Google Scholar za razdoblje od 1. siječnja 2017. do 1. siječnja 2020. godine. Rezultati: Više čimbenika ima ulogu u patofiziologiji sindroma TURP-a. Klinički simptomi variraju od blagih do teških, a ovise o brzini i količini intravaskularne apsorpcije i vrsti otopine za ispiranje te o čimbenicima koji se odnose na bolesnika i operaciju. Akutno povećanje cirkulacijskog volumena može dovesti do plućnog edema i srčanog zastoja, dok promjene u koncentraciji otopljenih tvari u plazmi poput hiponatremije te hipotoničnosti i hipoosmolalnosti plazme mogu dovesti do poremećaja središnjega živčanog sustava (SŽS). Rane kliničke simptome teško je otkriti u anesteziranog bolesnika, ali rano prepoznavanje presudno je za pravodobni tretman. Liječenje treba biti u skladu s težinom kliničkih simptoma i znakova. Spinalna anestezija ima prednosti pred općom anestezijom jer su olakšani nadzor i rano prepoznavanje simptoma središnjega živčanog sustava kada je bolesnik pri svijesti. Zaključci: Ovaj narativni pregledni članak iznosi novije činjenice u vezi sa sindromom TURP-a, s naglaskom na sadašnja stajališta o prevenciji, ranoj dijagnozi i liječenju ove ijatrogene komplikacije. Bolje razumijevanje etiologije i preventivnih mjera, novije kirurške tehnike i intenzivni nadzor bolesnika pridonose daljnjem sniženju rizika od nastanka sindroma TURP-a., Objectives: Transurethral resection of the prostate (TURP) is often performed as a day case surgery. Although it is considered a safe procedure, serious perioperative complications could occur. TURP syndrome is a rare but potentially life-threatening complication.The objective of this clinical update, based on recently published literature, was to discuss the incidence, pathophysiology and clinical picture of TURP syndrome. Methods: A comprehensive review of medical literature search utilizing PubMed, Ovid Medline® and Google Scholar from January 1st 2017 to January 1st 2020 was performed. Results: Pathophysiology of TURP syndrome is multifactorial. Clinical symptoms vary from mild to severe and they depend on the rate and amount of intravascular absorption of the irrigation solution into the circulation, type of the irrigation solution, and patients and surgical factors. Acute volume load into the circulation could lead to pulmonary edema and cardiac arrest, whilst solute changes in plasma like hyponatremia ,as well as hypotonicity and hypoosmolality of plasma may cause central nervous system (CNS) disturbances. Early detection of clinical symptoms in anesthetized patients is difficult but crucial for early treatment. The treatment must be in accordance with the severity of clinical symptoms and signs. Spinal anesthesia has advantages over general anesthesia because it allows monitoring and early detection of CNS symptoms in conscious patients. Conclusions: This narrative review provides an update on TURP syndrome with an emphasis on prevention, early diagnosis and treatment of this iatrogenic complication.Improved understanding of etiology, preventive measures, newer surgical techniques, and intensive monitoring facilitate further risk reduction of TURP syndrome.

Cilj istraživanja: Dosadašnja istraživanja pokazala su korelaciju između oštećenja A delta (Aδ) vlakana i spinotalamičkog puta s jedne strane te trajanja tihog kožnog perioda (TKP) i njegove latencije s druge strane. Klonidin dodan intratekalno levobupivakainu, produžuje osjetni, motorički blok i trajanje analgezije. Navedeni učinak ostvaruje putem A delta (Aδ), C vlakana i gelatinozne tvari u kralježničnoj moždini. S obzirom da klonidin najjači analgetski učinak ostvaruje kod intratekalne primjene, smatra se da je primarno mjesto djelovanja klonidina kralježnična moždina. Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi postoji li utjecaj intratekalno dodanog klonidina levobupivakainu kod subarahnoidalnnog bloka (SAB) na trajanje TKP-a i latencije u odnosu na intratekalnu primjenu otopine samog levobupivakaina. Specifični ciljevi ovog istraživanja bili su pokazati postoji li utjecaj intratekalno dodanog klonidina levobupivakainu kod SAB-a na trajanje motoričkog i osjetnog bloka te na trajanje perioperacijske analgezije. Ispitanici i metode: Randomizirana prospektivna monocentrična, dvostruko slijepa studija provodila se od svibnja 2017. do listopada 2017. u Kliničkoj bolnici Dubrava, Zagreb, Hrvatska. U studiju je bilo uključeno 67 bolesnika oba spola, 18-60 godina bez simptoma i znakova poremećaja perifernog i centralnog živčanog sustava, a koji su bili predviđeni za operaciju ingvinalne kile. Bolesnici su randomizirani u dvije skupine s obzirom na primjenu otopine lokalnog anestetika levobupivakaina s dodatkom klonidina nasuprot primjeni otopine levobupivakaina bez klonidina [34 bolesnika u levobupivakain-klonidin skupini (LKS) i 33 bolesnika u levobupivakain skupini (LS)]. TKP i njegova latencija mjereni su četiri puta: prije primjene SAB-a, nakon regresije motoričkog bloka u Bromage 0 za vrijeme još prisutne osjetne blokade, šesti i 24. sat od primjene SAB-a. Rezultati: TKP je bio statistički značajno kraći u LKS nego u LS skupini tijekom 24 sata (P=0.004), a latencija je bila statistički značajno duža u LKS skupini nego u LS skupini tijekom 24 sata (P=0.001). LKS skupina u odnosu na LS skupinu imala je statistički značajno duže trajanje regresije motoričkog bloka (P

Regional centro-axial anaesthesia, primarily spinal block, is the preferred method of anaesthesia for elective caesarean section because it entails fewer risks for the mother and the foetus compared to general anaesthesia. The most common side effect associated with spinal block is hypotension due to sympatholysis, occurring in up to 75% of cases. Spinal block-induced sympatholysis leads to vasodilatation and consequently causes maternal hypotension, which may compromise uterine blood flow and foetal circulation, and thus cause foetal hypoxia, bradycardia and acidosis. The selection of the most efficient treatment strategy to achieve haemodynamic stability during spinal anaesthesia for caesarean section continues to be one of the main challenges in obstetric anaesthesiology. A number of measures for the prevention and treatment of spinal block-induced hypotension are used in clinical practice, such as preloading and coloading with crystalloid and/or colloid infusion, wrapping of lower limbs with compression stockings or bandages, administering an optimal dose of local anaesthetic and achieving an optimal spinal block level, left tilt positioning, and administering inotropes and vasopressors. Instead of administering vasopressors after a drop in blood pressure has already occurred, the latest algorithms recommend a prophylactic administration of vasopressor infusion. The preferred vasoconstrictor in this case is phenylephrine, which is associated with a lower incidence of foetal acidosis, and maternal nausea and vomiting compared to other vasoconstrictors., Regionalna centroaksijalna anestezija, prvenstveno spinalni blok, danas je metoda izbora za anesteziju pri elektivnom carskom rezu jer nosi manje rizike za majku i fetus u odnosu na opću anesteziju. Najčešća komplikacija spinalnog bloka je hipotenzija koja se javlja u jedne do tri četvrtine slučajeva uslijed simpatikolize. Simpatikoliza inducirana spinalnim blokom dovodi do vazodilatacije te na taj način uzrokuje hipotenziju u majke što može kompromitirati uterini protok krvi i fetalnu cirkulaciju uzrokujući fetalnu hipoksiju, bradikardiju i acidozu. Potraga za najefikasnijom terapijskom strategijom kako bi se postigla hemodinamska stabilnost tijekom spinalne anestezije za carski rez i dalje je jedan od glavnih izazova u opstetričkoj anesteziji. U kliničkoj praksi primjenjuje se više mjera prevencije i terapije hipotenzije uzrokovane spinalnim blokom kao što je prehidracija i kohidracija infuzijom kristaloida i/ili koloida, kompresija donjih ekstremiteta elastičnim zavojima ili čarapama, optimiziranje doze lokalnog anestetika i visine spinalnog bloka, pozicioniranje s nagibom na lijevi bok te primjena inotropa i vazopresora. Umjesto primjene vazopresora nakon što nastupi pad tlaka, noviji algoritmi preporučuju profilaktičku primjenu vazopresora u infuziji pri čemu izbor pada na fenilefrin kao najčešće korišten vazokonstriktor jer se pokazalo da najmanje utječe na pojavu fetalne acidoze te mučnine i povraćanja u majke u odnosu na druge vazokonstriktore.

U ginekološkoj grani medicine svi zdravstveni djelatnici imaju na umu kako se skrbe za dva života. Od začetka pa do poroda, trudnica ide na redovite preglede kako bi se pratilo stanje trudnice, fetusa i tijek same trudnoće. Upravo ovakvi pregledi tokom trudnoće omogućavaju porodničarima planirati porod te, u dogovoru sa trudnicom, izabrati najbolji i medicinski mogući način poroda. Zbog različitih bolesti majke nekada postoje indikacije za carski rez. Carski rez se obavlja u anesteziji koja se bira uzevši u obzir hitnost i indikacije carskog reza kao i kontraindikacije za neku od anestezija. Cilj ovog rada jest utvrditi oscilaciju arterijskog tlaka u spinalnoj i općoj anesteziji, te utvrditi koja anestezija zahtjeva veću potrebu za tekućinama i vazopresorima. Spinalna i opća anestezija su najčešće anestezije koje se koriste kod carskog reza, koju će se odabrati ovisi o hitnosti za samu operaciju. Ako je život porodilje ili fetusa ugrožen, operacija se mora obaviti u roku od 10 minuta te izbor pada na opću anesteziju. Spinalna anestezija se izvodi ako se carski rez mora obaviti u roku od 10 do 30 minuta. Obje anestezije nose za sobom komplikacije koje se pokušavaju prevenirati raznim postupcima. Prilikom opće anestezije postoji rizik za aspiracijom želučanog sadržaja te otežanom intubacijom. Kako bi se aspiracija spriječila, daju se oralni antacidi te antagonisti H2 receptora. Spinalna anestezija je najčešće korištena regionalna anestezija u porodništvu. Njena najčešća komplikacija je hipotenzija koja se javlja nekoliko minuta od aplikacije anestetika. Monitoring krvnoga tlaka jedan je od standardnih monitoringa u anesteziranih bolesnika. Važno je prilikom uvoda u spinalnu anesteziju mjeriti krvni tlak češće, otprilike svake 2 do 3 minute, te kasnije svakih 5 minuta, kako bi se na vrijeme moglo uočiti pad krvnog tlaka te reagirati u prvim trenutcima nastupa hipotenzije. Nekim postupcima je moguće smanjiti, ali ne i u potpunosti ukloniti rizik od hipotenzije. Postupci kojima se prevenira hipotenzija su prehidracija sa koloidnim i kristaloidnim otopinama, korištenje elastičnih čarapa te premještanje uterusa u lijevi položaj. Kada nastupi hipotenzija, liječenje se bazira na primjeni kristaloidnih ili koloidnih otopina, intravenoznim davanjem vazopresora i kisika pomoću maske. Od vazopresora se daju efedrin ili fenilefrin, iako fenilefrin ima prednost zbog toga što ne uzrokuje fetalnu acidozu i mučninu i povraćanje kod porodilje.

Proximal femoral fractures are the most common cause of emergency admission to hospital with high postoperative morbidity. The hypothesis was that a single shot of intrathecal dexamethasone and levobupivacaine in anaesthesia for surgical correction of proximal femoral fracture in elderly patients reduces surgical stress with better quality hospitalisation. The study included sixty elderly patients with proximal femoral fracture, ASA status 2 and 3, randomised into two groups. The study group of thirty patients received 8 mg of dexamethasone and 12,5 mg of levobupivacaine 0,5 % intrathecally, DLSA group, and the parallel group of thirty patients received 12,5 mg of levobupivacaine 0,5 % intrathecally, LSA group. Plasma cortisol and glucose concentrations were assessed before and after anaesthesia, pain intensity was evaluated using Visual Analogue Scale score and hospitalisation was analysed. Results showed decreased cortisol concentrations, longer analgesia duration and shorter hospitalisation in the DLSA group. Glucose concentrations did not differ significantly between the patients in either group. Enlightening the study results collected, single shot of intrathecal administration of dexamethasone in spinal anaesthesia for surgical treatment of proximal femoral fractures reduces the stress response by decreasing plasma cortisol concentrations prolonging analgesia with better rehabilitation possibilities, hence shortening hospitalisation which explains this pattern of anaesthesia., Proksimalni prijelomi bedrene kosti su najčešći uzrok prijma u bolnicu s visokim poslijeoperacijskim morbiditetom. Hipoteza je da jedna intratekalna doza deksametazona s levobupivakainom za kiruršku korekciju prijeloma proksimalnog dijela bedrene kosti smanjuje kirurški stres sa kvalitetnijim boravkom u bolnici. U istraživanje je bilo uključeno šezdeset pacijenata starije dobi s prijelomom proksimalnog dijela bedrene kosti, ASA status 2 i 3, te su bili randomizirani u dvije skupine. Trideset pacijenata je primilo 8 mg deksametazona i 12,5 mg 0,5 % levobupivakaina intratekalno, DLSA skupina, trideset pacijenata u usporednoj skupini je primilo 12,5 mg 0,5 % levobupivakaina intratekalno, LSA skupina; tijekom anestezije za kiruršku korekciju. Plazmatske koncentracije kortizola i glukoze mjerene su prije i poslije kirurškog zahvata, intenzitet boli je određivan zbrojem VAS, te je analizirano trajanje hospitalizacije. Rezultati istraživanja su prikazali smanjene koncentracije kortizola, dulje trajanje analgezije te kraće trajanje hospitalizacije u DLSA skupini u usporedbi sa LSA skupinom. Koncentracije serumske glukoze nisu se značajnije razlikovale između skupina. Rasvjetljavanjem skupljenih rezultata, jedna intratekalna injekcija deksametazona u spinalnoj anesteziji za kiruršku korekciju prijeloma proksimalnog dijela bedrene kosti snižava stresni odgovor smanjenjem plazmatske koncentracije kortizola s duljim analgetskim učinkom te boljim mogućnostima rehabilitacije, skraćujući time hospitalizaciju što opravdava ovaj anesteziološki obrazac kao metodu izbora.

Proksimalni prijelomi bedrene kosti su najčešći uzrok prijma u bolnicus visokim poslijeoperacijskim morbiditetom. Hipoteza je da jedna intratekalna doza deksametazona s levobupivakainom za kiruršku korekciju prijeloma proksimalnog dijela bedrene kosti smanjuje kirurški stres sa kvalitetnijim boravkom u bolnici. U istraživanje je bilo uključeno šezdeset pacijenata starije dobi s prijelomom proksimalnog dijela bedrene kosti, ASA status 2 i 3, te su bili randomizirani u dvije skupine. Trideset pacijenata je primilo 8 mg deksametazona i 12, 5 mg 0, 5% levobupivakaina intratekalno, DLSA skupina, trideset pacijenata u usporednoj skupini je primilo 12, 5 mg 0, 5% levobupivakaina intratekalno, LSA skupina ; tijekom anestezije za kiruršku korekciju. Plazmatske koncentracije kortizola i glukoze mjerene su prije i poslije kirurškog zahvata, intenzitet boli je određivan zbrojem VAS, te je analizirano trajanje hospitalizacije. Rezultati istraživanja su prikazali smanjene koncentracije kortizola, dulje trajanje analgezije te kraće trajanje hospitalizacije u DLSA skupini u usporedbi sa LSA skupinom. Koncentracije serumske glukoze nisu se značajnije razlikovale između skupina. Rasvjetljavanjem skupljenih rezultata, jedna intratekalna injekcija deksametazona u spinalnoj anesteziji za kiruršku korekciju prijeloma proksimalnog dijela bedrene kosti snižava stresni odgovor smanjenjem plazmatske koncentracije kortizola s duljim analgetskim učinkom te boljim mogućnostima rehabilitacije, skraćujući time hospitalizaciju što opravdava ovaj anesteziološki obrazac kao metodu izbora.

Proksimalni prijelomi bedrene kosti (PPBK) najčešći su uzrok prijma u bolnicu za kiruršku rekonstrukciju kuka s visokim poslijeoperacijskim morbiditetom. Hipoteza je da jedna intratekalna doza deksametazona u spinalnoj anesteziji s levobupivakainom snižava poslijeoperacijsku bol i kognitivne promjene svijesti. U istraživanje je uključeno 60 pacijenata s PPBK, ASA statusa 2 i 3 randomiziranih u dvije skupine: DLSA skupina je primila 8 mg deksametazona tijekom uvođenja spinalne anestezije sa 12.5 mg 0.5%-tnog levobupivakaina. LSA skupina primila je samo levobupivakain. Poslijeoperacijska kognitivna promjena svijesti procijenjivana je CAM-ICU bodovnom ljestvicom, intenzitet boli zbrojem VAS te su mjerene vrijednosti kortizola i glukoze u krvi prije i poslije operacije. Kirurška korekcija poslije 48 sati od prijma učinjena je kod 63% pacijenata. U skupini LSA koristio se efedrin (P=0,044). U skupini DLSA zabilježeno je kraće trajanje hospitalizacije (P=0.045), kraće vrijeme od operacije do otpusta (P=0,044), manji udio POKD i delirija (P=0,043), kraći nastup bloka(P=0,005), dulje trajanje analgezije (P, Proximal femur fractures are the most common cause of emergency admission to hospital with high postoperative morbidity. The hypothesis is that one single shot of dexamethasone with levobupivacaine in spinal anesthesia reduces postoperative pain and cognitive disturbances. The study included 60 patients with proximal femur fracture, ASA status 2 and 3 who were randomized into two groups. DLSA group received 8 mg of dexamethasone and 12.5 mg of 0.5% levobupivacaine intrathecally. LSA group received only levobupivacaine. The postoperative cognitive disturbance was evaluated with CAM-ICU score scale, the pain intensity was measured with VAS scale and cortisol and glucose samples were taken before and after surgery. Surgical correction was made in 63% of patients in 48 hours after admission. Ephedrine was used in LSA group, P=0,044. We found shorter hospitalization in DLSA group (P=0,045), shorter duration from surgery to discharge (P=0,044), there was lower occurrence of delirium and POCD (P=0,043), longer analgesia (P

The aim of this research is to establish the effect of intrathecal dexamethasone administration in spinal anesthesia with levobupivacaine on postoperative cognitive dysfunction and the hospital length of stay for trauma patients with femur fracture. A total of 60 patients ASA2 and ASA3 status, scheduled for surgical procedures were sorted into two groups and underwent surgery. One group had spinal anesthesia with levobupivacaine, SA group, and the other study group had spinal anesthesiawith addition of dexamethasone, DSA group. The primary outcome measure was the occurrence of postoperative cognitive dysfunction (POCD). Length of hospitalization were secondary outcome measures. Postoperative cognitive dysfunction was a state of mental confusion in ten days after surgery. Length of hospitalization was the duration of hospital stay. Postoperative cognitive dysfunction was defined by using Confusion Assessment Method (CAM) criteria. Average age of DSA group was 81.63 (SD 6, 94) years and average age of SA group was 79, 67 (SD 10, 17) years (P=0, 370). CAM criteria showed that, 7 DSAvs 17 SA patients (23% vs 56, 7%) experienced postoperative cognitive dysfunction. Mean hospital length of stay of DSA group was 15, 90 (SD 6, 00) vs. SA was 17, 40 (SD 4, 00) days (P=0.045). There was apparent difference in POCD in DSAvs. SA group (P = 0.046). Our analysis confirmed that POCD was common but more than in SA vs. DSA patients and has influence on hospital length of stay. We concluded that spinal anesthesia with dexamethasone in comparison to the spinal anesthesia alone can facilitate rehabilitation and can reduce hospital stay.

Uvod: Unatoč brojnim dokazima da se laparoskopski zahvati mogu sigurno izvoditi u spinalnoj i/ili epiduralnoj anesteziji, primjena regionalne anestezije u kirurškoj laparoskopiji i dalje je rijetka. Cilj ovog rada bio je ispitati učinkovitost i sigurnost spinalne anestezije u 40 ASA I-III bolesnika predviđenih za elektivnu laparoskopsku kolecistektomiju u OB Varaždin tijekom 2013. i 2014. godine. Metode: Nakon premedikacije (midazolam 7.5 mg p.o.), svi bolesnici intratekalno su dobili sufentanil 10 μg+hiperbarični bupivacaine 0.5% 12.5 mg, intravenski dormicum 5 mg+ sufentanil 5 μg, a u slučaju bolova u ramenu, ketamin 12.5-25 mg. Intraoperativno su bilježeni hemodinamski parametri, a postoperativno jačina boli i komplikacije. Rezultati: Konverzija spinalne u opću anesteziju bila je potrebna u 2 (5%) bolesnika zbog neadekvatne mišićne relaksacije. Bol u desnom ramenu imalo je 14 (37%) bolesnika, a prestala je nakon bolusa ketamina 12.5 mg u 11 (79%), a nakon 25 mg u 3 (21%) bolesnika. Maksimalni pad sistoličkog arterijskog tlaka (SAP) i srčane frekvencije (HR) iznosio je 30±15%, odnosno 20±10%. SAP

Background and purpose: Cognitive side-effects often complicate postoperative care especially in elderly and fragile patients.The aim of this research is to establish the influence of intrathecal dexamethasone administration in spinal anesthesia with levobupivacaine on postoperative pain, consciousness and values of cortisol levels for patients with femur fracture. Methods: The study is planned as a prospective, interventional, randomized clinical trial. A total of 60 patients ASA2 and ASA3 status, scheduled for surgical procedures will be sorted into two groups and undergo surgery. One group will have spinal anesthesia with levobupivacaine, SA group, and the other study group will have spinal anesthesia with addition of dexamethasone, DSA group. The primary outcome measure is the occurrence of postoperative disturbance of consciousness and plasma cortisol levels. As a secondary outcome measure, we are following pain intensity, blood glucose levels and recovery. Cortisol and glucose are analysed in five measurements. Peripheral venous blood samples are collected before anesthesia, one hour after surgery, third, fifth and on the tenth day after surgery. Postoperative cognitive dysfunction is defined by using Confusion Assessment Method (CAM) criteria. Visual analog scale (VAS) is used to record pain severity among patients. Results: We collected data for 28 patients so far. Preoperative cortisol levels were 713, 25nmol/L, pain intensity(VASscore) 8, 3. Postoperative cortisol plasma levels in 17 patients in DSA group were significantly lower 384(184-511) nmol/L in comparison to 11 patients in SA group with post- operative cotisol plasma levels 551(397-753) nmol/L. The duration of analgesia in DSA group was 428(350-510) minutes and in SA group 212(183- 254) minutes. According to CAM criteria, postoperative cognitive disturbances were seen in 8 (72%) patients in SA group, and 3 (17%) patients in DSA group. Conclusion: The addition of dexamethasone to the local anesthetic has proven so far that it significantly prolongs the duration of sensory block and, thus, decreases opioid requirements and postoperative cognitive disturbances.

Spinal anesthesia is generally accepted as the first choice for hip surgery due to the deep nerve block affecting a large part of the body achieved through a relatively simple procedure of injecting a small amount of local anesthetic. By controlling the factors that influence the widening of the blocked area, the desired type of block can be achieved, the variability of which can be attributed to factors such as cerebrospinal fluid density, lumbar lordosis or volume of lumbosacral cerebrospinal fluid, namely, its dilution through the injection of isobaric anesthetic solution. However, it is important to know that in certain indications surgical anesthesia needs to be accomplished by a general endotracheal anesthesia. Spinal anesthesia of acceptable height and solidity is achieved through adequate intrathecal distribution of the local anesthetic solution, therefore the difference between the density of liquor and the injected solution of local anesthetic provides the main effect on the intrathecal spread of anesthetics. Anticipated spinal anesthesia is achieved by a hyperbaric or hypobaric solution of local anesthetic; in other words, hyperbaric solutions “sink” while the hypobaric solutions “swim” in such a way that the level of caudal or cranial spread of local anesthetic will depend on the mutual interaction of the density of the solution and the patient’s body posture., Općenito, spinalna anestezija predstavlja anesteziju izbora za operacije kuka radi dubokog nervnog bloka koji se postiže u velikim dijelovima tijela relativno jednostavnim injiciranjem male količine lokalnog anestetika. Upravljanjem čimbenicima koji utječu na širenje blokade dijela tijela može se pridonijeti željenom tipu spinalnog bloka, dok se velika varijabilnost pripisuje brojnim čimbenicima kao što su: gustoća cerebrospinalne tekućine, lumbalna lordoza ili volumen lumbosakralne cerebrospinalne tekućine, odnosno njezino razrjeđenje injiciranom otopinom izobaričnog anestetika. Stoga je vrlo važno da se, u pojedinim indikacijama, kirurška anestezija postigne općom endotrahealnom anestezijom. Spinalna anestezija dostatne visine i čvrstoće bloka postiže se dostatnom raspodjelom otopine lokalnog anestetika intratekalno, a razlika između gustoće likvora i injektirane otopine lokalnog anestetika ima glavni učinak na intratekalno širenje anestetika. Predvidljiva se spinalna anestezija postiže hiperbaričnom ili hipobaričnom otopinom lokalnog anestetika; ovdje se radi o gravitacijskom učinku, hiperbarične otopine “tonu” a hipobarične “plivaju” tako da će stupanj kaudalnog ili kranijalnog širenja, odnosno raspodjele lokalnog anestetika, zavisiti o uzajamnom djelovanju gustoće otopine i položaja tijela pacijenta.

Stress response is a significant risk factor for an unsatisfactory outcome in surgical patients. This is part of the systemic reaction to injury which encompasses a wide range of endocrinological, immunological and hematological effects. The reduction and modulation of stress response during the operation can significantly reduce the incidence of post-operative complications and morbidity. Regional anesthesia with local anesthetic agents inhibits the stress response to surgery and can also influence postoperative outcome by beneficial effects on organ function. Different anesthesia methods do not have the same effect on clinical outcome regarding their efficacy in suppressing this stress. A combination of the analgesic methods could bemore effectivewhile having fewer adverse effects of the anesthetics. The results of the current study suggested that spinal anesthesia plus intravenous patient-controlled analgesia have themost favorable cardiac effects regarding postoperative levels of pro-BNP.Indeed it seems that spinal anesthesia results in less immunosupression compared to general anesthesia, i.e. maintains the number of Th1 cells, thus stimulating the cell immunology. Cytokines are significant mediators of the immune response to surgery. Žura et al. showed on a case series an increase of pro-inflammatory cytokine IL-6 on first postoperative day after spinal anesthesia for transurethral resection of the prostate. Another study of the same authors on more significant number of patients confirmed surgery-related postoperative release of the pro-inflammatory cytokine IL-6 was increased in patients after spinal and general anesthesia. In addition, increased levels of the typical Th1 cytokine IL-2 were found in patients anesthetized by general anesthesia compared to spinal anesthesia. Serum concentrations of other proinflammatory cytokines, anti-inflammatory cytokines and cytokines which are secreted by Th1 helper lymphocytes showed no statistical difference before and after surgery under general and spinal anesthesia.Hemostasis changes can be considered as a component of the surgical stress-response too. Liuboshevskiĭ et al. claimed that the role of intraoperative regional anesthesia was much more significant, than postoperative analgesia. Both spinal and epidural anesthesia show comparable correction of surgical stress-response markers. Also both types of regional anesthesia reduced hypercoagulation expression and prevented fibrinolysis activation. This resulted in a reduction in the hemotransfusion frequency. Administration of local anesthetics was designed to provide intraoperative anesthesia and analgesia. However, in recent years it has become evident and clear that regionally administrated local anesthetics have benefits far beyond anesthesia and pain relief ; indeed the technique has significant impact on outcome of major surgical procedures by modulating stress/immune response.