Search

Sustav Plitvičkih jezera predstavlja izrazito važno ihtiološko područje s obzirom na činjenicu da se njegova ihtiocenoza podosta razlikuje od ihtiocenoza okolnih slatkovodnih sustava. Vrste koje se nalaze u samom sustavu nisu brojne, ali njihova raznolikost predstavlja bogatstvo hrvatske bioraznolikosti. Slatkovodni sustavi često su podležni različitim ljudskim utjecajima, a najveći negativni utjecaj imaju širenje i unošenje stranih vrsta. Upravo na Plitvička jezera unesena je i crvenperka. Cilj je utvrditi na koji način populacija crvenperke utječe na autohtone vrste, procijeniti invazivnost te proučiti populacijsku strukturu crvenperke u Prošćanskom jezeru. Za istraživanje sam koristio crvenperke ulovljene mrežama s pet lokaliteta na Prošćanskom jezeru, izmjerene su im standardna i ukupna duljina te masa. Na temelju dobivenih podataka proveo samstatističke analize. Poulacija crvenperke,koja ima eksponencijalnu stopu razmnožavanja, uspješno vrši kompeticijski i predatorski pritisak na nativne vrste, najviše na populacije dunavske pastrve koje su osjetljive na bilo kakve promjene unutar ekosustava u kojem obitavaju. Također, crvenperke iz Prošćanskog jezera jasno pokazuju preferenciju prema određenom tipu mikrostaništa ovisno o veličinsko-starosnoj kategoriji kojoj pripadaju The Plitvice Lakes system is an extremely important ichthyological area due to the fact that its ichthyocenosis is quite different from the ichthyocenoses of the surrounding freshwater systems. The species found in the system itself are not numerous, but their diversity represents the richness of Croatian biodiversity. Freshwater systems are often subject to various human influences, with the introduction of alien species having the greatest negative impact. Rudd was also introduced to Plitvice Lakes. The aim is to determine how the rudd population affects native species, to assess invasiveness and to study the population structure of the rudd in Prošćansko Lake. Rudd caught with nets from five localities on Prošćansko Lake were used for the research, with their standard and total length and mass measured. A statistical analysis was made from the obtained data. Such population that has an exponential reproduction rate successfully exerts competitive and predatory pressure on native species, most notably Black Sea salmon populations that are sensitive to any changes within the ecosystem which they inhabit. Also, rudd from Prošćansko Lake clearly shows a preference for a certain type of microhabitat depending on the size and age category to which they belong.

U posljednjih nekoliko desetljeća uočeno je zabrinjavajuće smanjenje populacije endemskog ujedno i najvećeg školjkaša Mediterana, plemenite periske. Pinna nobilis sukcesivni je hermafrodit s asinkronom gametogenezom kojom sprječava samooplodnju. Jedinka postaje spolno zrela između 1 i 2 godine života nakon čega je jednom godišnje sa početkom porasta temperature mora u kasno proljeće i s vrhuncem u ljetnim mjesecima vidljiva sezona mrijesta. Oplodnja je vanjska. Nakon ličinačke faze koja približno traje do deset dana, slijedi smještanje i učvršćivanje za sediment. Juvenilne jedinke su krhke i osjetljive radi čega se suočavaju s raznim prijetnjama kao što su predatorski organizmi, loša opskrba hranom ili zakopavanje. Jedinka se smatra adultnom kada dosegne veličinu od deset centimetara. Rastom i starenjem postaje sve otpornija na vanjske stresore. Plemenita periska dugoživući je školjkaš sa životnim vijekom i 45-50 godina. Cilj ovog rada je sumirati dosadašnja saznanja o stadijima životnog ciklusa i razvojne biologije kao i ukazati na važnost poznavanja istih u svrhu pravilne brige, zaštite i potencijalno repopulacije ove kritično ugrožene, a biološki i ekološki važne vrste. In the last few decades there has been a noticeable decrease in the population of the Mediterranean's endemic and largest bivalve, the noble pen shell. Pinna nobilis is a successive hermaphrodite with asynchronous gametogenesis that prevents self-fertilization. The individual becomes sexually mature between 1 and 2 years, after which the spawning season is visible once a year with rising of the sea temperature in late spring and with peaking during the summer months. The fertilisation is external. After the larval phase, which lasts approximately ten days, the individual is situated at the sea bottom. Juveniles are fragile and sensitive and that's why they are facing a diverse collection of threats, such as predators, poor food supply or being covered by the sediment. The individual is considered as an adult when it reaches the size of 10 centimeters. With growth and aging it becomes more and more resistant to external threats. The noble pen shell is a long-living bivalve with a lifespan of up to 45-50 years. The aim of this thesis is to sum up so far known information about stages of life cycle and developmental biology. Furthermore it may be used to point out the importance of correct care, protection and potential restocking of the critically endangered and biologically as well as ecologically important species.

A study was carried out in two parks, Perivoj kralja Tomislava and Perivoj kralja Petra Krešimira IV, in the period from June to August 2017. In all, 26 saproxylic beetle species listed in 14 families were identified. From these, three species are listed in the European Red List of Saproxylic beetles, two species as least concern and one as near threatened according to the IUCN. The family Nitidulidae was the most abundant followed by Curculionidae, Elateridae, Carabidae and Tenebrionidae. According to the Sørensen index, a similarity between these two locations was established depending on the beetle fauna present. This research showed the presence of E. ferrugineus in urban parks., Istraživanje je provedeno na području dvaju parkova, Perivoja kralja Tomislava i Perivoja kralja Petra Krešimira IV u razdoblju od lipnja do kolovoza 2017. godine. Ukupno je uzorkovano 26 vrsta saproksilnih kornjaša svrstanih unutar 14 porodica. Tri vrste se nalaze na Europskoj crvenoj listi saproksilnih kornjaša, dvije od njih su označene kao najmanje zabrinjavajuće dok je jedna na temelju kategorija ugroženosti, gotovo ugrožena. Najbrojnija je bila porodica Nitidulidae, potom Curculionidae, Elateridae, Carabidae i Tenebrionidae. Na temelju Sørensenovog indeksa utvrđena je sličnost između dvije istraživane lokacije obzirom na utvrđenu faunu kornjaša. Istraživanjem je utvrđena prisutnost vrste E. ferrugineus u gradskim parkovima.

Podmorje istočnog Jadrana obiluje arheološkim nalazištima i olupinama iz svih povijesnih razdoblja, počevši od prapovijesti pa do novog vijeka. Međutim, bez obzira na postojanje zakona i pravilnika koji jasno definiraju tko i pod kojim uvjetima smije pristupiti podvodnoj kulturnoj baštini, kao i na propisane prekršajne odredbe za nedozvoljene radnje, brojna su podvodna arheološka nalazišta devastirana, a s njih je ilegalno odnesen vrijedan arheološki materijal. Kako su se postojeći pravilnici pokazali nedostatnom metodom zaštite, pristupilo se fizičkoj zaštiti in situ, koja se i prema UNESCO-voj Konvenciji o zaštiti podvodne kulturne baštine ističe kao prvi izbor. Metalni se kavezi u hrvatskom podmorju u ovu svrhu primjenjuju od 1990. godine, a do danas je na ovaj način zaštićeno osam arheoloških nalazišta: Za Planiku i Saplun u arhipelagu Lastovskog otočja, Koromašno na otoku Žirju, otok Supetar ispred Cavtata, Klačine na otoku Mljetu, Vlaška Mala na otoku Pagu, Sorinj na otoku Rabu i Buje u blizini Umaga. U radu će se dati pregled spomenutih nalazišta i metoda izrade samih kaveza koje su se tijekom godina značajno unaprijedile. Naglasak će biti na definiranju prednosti i nedostataka ovog načina zaštite, imajući na umu razinu ugroženosti pojedinih nalazišta s obzirom na njihovu lokaciju, problem održavanja kaveza te njihovu primjenu u turističke i promidžbene svrhe., The seabed of the eastern Adriatic is full of archaeological sites and shipwrecks from various periods, from prehistory to modern history. But even though there are laws and regulations that clearly define who may, and under what conditions, access underwater cultural heritage, as well as prescribed provisions for illegal activities, many underwater archaeological sites have been devastated, and valuable archaeological material has been stolen. In situ physical protection, the primary choice according to the UNESCO Convention on the Protection of Underwater Cultural Heritage, is now being used, since existing regulations have proved to be an insufficient method of protection. In Croatia, metal cages were first used in 1990, and so far eight archaeological sites have been protected: Za Planiku and Saplun in the Lastovo archipelago, Koromašno off the island of Žirje, the island of Supetar near Cavtat, Klačine off the island of Mljet, Vlaška Mala off the island of Pag, Sorinj off the island of Rab, and Buje near Umag. The earliest cages were solely intended to prevent access to archaeological finds, and were made out of construction nets that were attached to the seabed with concrete blocks. Despite the use of this type of protection, the Za Planiku site was again ravaged. Afterwards, the construction of cages was changed so that the load-bearing structure was constructed first, and it was then lined with specially-made nets of appropriate size. The paper will provide an overview of archaeological sites where protection cages have been used so far. The advantages and disadvantages of this method will be defined, bearing in mind the issue of cage maintenance, the threat to individual sites with regard to their location, and their use for tourism and promotional purposes. The reasons why cages will not be used for some newly-discovered ancient shipwrecks will also be explained.

Na globalnoj razini, jedna od najugroženijih skupina životinja su vodozemci, a jedan od uzroka je i prekomjerno korištenje pesticida. Upotreba pesticida, uključujući alfa cipermetrin i difenkonazol, na oranicama u blizini vodenih površina predstavlja veliku opasnost za punoglavce zbog njihovog ispiranja oborinama ili tijekom poplava. Stoga, ciljevi ovog istraživanja bili su utvrditi kakav utjecaj imaju pesticidi alfa cipermetrin i difenkonazol na oksidativni stres punoglavaca zelene krastače (Bufotes viridis L.) analizom tri molekularna biomarkera stresa (aktivnost katalaze, sadržaj proteinskih karbonila te aktivnost transportnog sustava elektrona (ETS) na tri različite temperature (20°C, 24°C i 28°C)), utvrditi utjecaj pesticida na mortalitet i masu punoglavaca te koji je pesticid štetniji. Rezultati su pokazali povećanu aktivnost katalaze i karbonilnih skupina pri nekoliko koncentracija pesticida u odnosu na kontrolu. Mjerenja aktivnosti ETS-a pokazala su da nema razlike u aktivnosti na različitim temperaturama, ali da je aktivnost ETS-a veća kod difenkonazola. Mortalitet je utvrđen samo kod punoglavaca tretiranih difenkonazolom, dok je smanjenje mase utvrđeno kod oba pesticida. Iz rezultata možemo zaključiti da ovi pesticidi imaju negativne učinke na punoglavce povećavajući oksidativni stres i smrtnost te smanjujući masu punoglavca. Utvrđeno je da je difenkonazol štetniji pesticid zbog povećane smrtnosti, veće aktivnosti ETS-a te povećane prisutnosti karbonilnih skupina.

Zagrebački vodonosnik tijelo je definirano strateškim dokumentima Hrvatskih voda, nalazi se u sjeverozapadnoj hrvatskoj na području Grada Zagreba, omeđen Medvednicom na sjeveru te Vukomeričkim Goricama na jugu. Proteže se od Podsuseda na zapadu do Rugvice na jugoistoku grada. Vodne zalihe ovog tijela počele su se ispitivati sedamdesetih godina prošlog stoljeća, međutim uvid u iste je moguć od šezdesetih godina zbog postojanja karata stanja podzemnih voda. Vodonosnik je jedini izvor pitke vode za Grad Zagreb, Zagrebačku županiju te okolicu, stoga je iznimno važno njegovo očuvanje. Prirodni pritisci i ugroženost vodonosnika izraženi su zbog njegove blizine odnosno njegovog položaja ispod najvećeg gradskog područja u Republici Hrvatskoj. Zaštita vodonosnika, odnosno podzemnih i površinskih voda područja vodonosnika je od velike važnosti zbog očuvanja kvalitete vode i izvornosti ekosustava. The Zagreb Aquifer is a body defined by the strategic documents of Hrvatske vode, located in northwestern Croatia in the area of the City of Zagreb, bordered by Medvednica in the north and Vukomeričke Gorice in the south. It stretches from Podsused in the west to Rugvica in the southeast of the city. The water supplies of this body began to be examined in the 1970s, but insight into them has been possible since the 1960s due to the existence of groundwater status maps. The aquifer is the only source of drinking water for the City of Zagreb, Zagreb County and its surroundings, so its preservation is extremely important. Natural pressures and endangerment of aquifer are expressed due to its proximity and its position below the largest urban area in the Republic of Croatia. The protection of aquifer, ie groundwater and surface water of the aquifer area is of great importance due to the preservation of water quality and ecosystem originality.

Crveni koralj Corallium rubrum (Linneaus, 1758) je karakterističan za koraligensku biocenozu istočnog dijela Jadranskog mora i istovremeno je vrlo osjetljiv na promjene temperature mora, te negativne antropogene utjecaje. Istraživanja u drugoj polovici 2019. godine, te početkom 2020. godine obuhvatila su deset postaja, sedam unutar zaštićenih područja (NP Kornati, NP Mljet, PP Telašćica i PP Lastovo), te tri postaje izvan zaštićenih područja, Rutnjak kod otoka Iža, otočić Blitvenica i Rt Prtuša na otoku Šipanu. Dobiveni preliminarni podaci o populacijama crvenog koralja s istraživanih postaja pokazuju znatne razlike između geografski udaljenih lokacija, kao i između dubine i staništa. Sve populacije su vrlo fragmentirane, s relativno niskom prosječnom gustoćom kolonija po kvadratnom metru. Samo 4 lokacije (Mali Obručan, Vela Panitula, Glavat i Rt Prtuša) nisu pod utjecajem vađenja koralja, dok je kod ostalih lokacija utvrđeno intenzivno vađenje. Najviše su ugrožene populacije na lokaciji Rutnjak, te na dvije lokacije unutar zaštićenih područja, Korizmeni Rat u NP Mljet i Veli Garmenjak u PP Telašćica. Gustoća crvenog koralja na istraživanom području varira od 257 kolonija po kvadratnom metru (Glavat) do 36 kolonija po kvadratnom metru (Blitvenica). Naviše kolonije izmjerene su na lokacijama Korizmeni Rat i Glavat, a najmanje kolonija na postajama Rutnjak i Vranji Škoj. The red coral Corallium rubrum (Linneaus, 1758) is characteristic of the coralligenous biocenosis of the eastern part of the Adriatic Sea and is very sensitive to changes in sea temperature and negative anthropogenic influences. Research in the second half of 2019, and the beginning of 2020, included ten stations, seven internal protected areas (NP Kornati, NP Mljet, PP Telašćica and PP Lastovo), and three existed outside of the protected areas: (Rutnjak near the island of Iž, island of Blitvenica and Cape Prtuša on the island of Šipan. The obtained preliminary data on red coral populations with explored stations show significant differences between geographically remote locations as well as between depths and habitats. All populations are very fragmented, with a relatively low average colony density per square meter. Only 4 locations (Mali Obručan, Vela Panitula, Glavat and Rt Prtuša) are not affected by coral, while in other places intensive extraction was found. The most endangered populations are at the Rutnjak site, at two locations within protected areas, the Korizmeni Rat in the Mljet National Park and Veli Garmenjak in the Telašćica Nature Park. The density of red coral in the study area varies from 257 colonies per square meter (Glavat) to 36 colonies per square meter (Blitvenica). Upper colonies measured at the location Korizmeni Rat and Glavat, least colonies at the station Rutnjak and Vranji Škoj.

Svako dijete koje je rođeno prije prirodnog završetka trudnoće, odnosno prije 37.-og tjedna trudnoće, smatra se nedonoščetom. Nedonoščad se po porodu razlikuje od djece koja su rođena u terminu i to po vanjskim karakteristikama, fiziološkim osobitostima i razvijenosti motorike. Većina komplikacija povezana je s poremećenom funkcijom nezrelih organskih sustava kao što su: kardiovaskularni sustav, respiratorni, probavni, središnji živčani sustav, termoregulacija, te metabolički problemi. Zahvaljujući današnjoj tehnologiji i opremi, te uz stručno i educirano medicinsko osoblje, životno ugrožena novorođenčad i nedonoščad zbrinjava se u Jedinicama intenzivnog liječenja neonatologije gdje im se pruža adekvatna zdravstvena njega. Nakon rođenja djeteta u prvoj i petoj minuti provodi se Apgar test. Navedenim testom ocjenjuje se vitalnost novorođenčeta, te parametri koji uključuju disanje, frekvenciju srca, tonus mišića i refleksnu podražljivost. Svaki se parametar ocjenjuje s dva, jedan ili nula bodova. Ovisno o stupnju asfiksije, kod nedonošenog djeteta primjenjuju se određeni postupci oživljavanja, te pritom treba slijediti načela osnove održavanja života. Nedonošče se, ukoliko je to potrebno zbog liječenja, transportira iz jedne zdravstvene ustanove u drugu. Tom prilikom za potrebe transporta važna je dobra organizacija, komunikacija, oprema, osoblje, te transportno vozilo. Tijekom izrade rada provedeno je istraživanje čiji je cilj bio uvidjeti u kojoj je gestacijskoj dobi nedonoščad najčešće rođena, te je od 308 sudionica njih 126 (40,91%) rodilo između 31.og i 34.og tjedna gestacije. Najviše je rođeno muške djece 179 (52,94%). Broj životno ugrožene djece iznosio je 151 (42,30%) dok 206 (57,70%) djece nije bilo životno ugroženo i pritom nije zahtijevalo postupak reanimacije. U drugu zdravstvenu ustanovu bilo je transportirano 72 (20,17%) prijevremeno rođene djece. Zanimljiv, ali istovremeno i zabrinjavajući je podatak koji prikazuje da 282 (91,56%) sudionice nije dobilo psihološku pomoć prilikom liječenja njihove djece.

Dobri dupin (Tursiops truncatus) je jedna od najbolje istraženih vrsta kitova u Jadranskom moru. Za istraživanje dobrih dupina koriste se mnogobrojne metode. Neke od metoda su metoda fotoidentifikacije, istraživanje iz zraka, genetska istraživanja, metoda bio-akustike i metoda satelitskog praćenja. Navedena istraživanja se koriste u svrhu sakupljanja podataka o njihovoj rasprostranjenosti, brojnosti, ugroženosti i zaštiti. Najveći utjecaj na ugroženost kitova u Jadranskom moru ima ljudska aktivnost, dakle antropogeni čimbenici. Ljudi utječu na populacije dupina na način da fragmentiraju staništa ili direktno djeluju na njihov životne navike. Osim otpada (plastika, itd.), zvučno onečišćenje i slučajni ulov (by-catch) su antropogeni utjecaji na populacije i stanište. Utjecaj čovjeka se pokušava smanjiti zakonima i regulativama. Planovi akcija o zaštiti kitova se provode kroz mnogobrojne konvencije, sporazume i edukacijske programe. Cilj akcijskih planova je obnoviti populacije kitova i uspostavljanje kvalitetnijih temelja za daljnja istraživanja. The common bottlenose dolphin (Tursiops truncatus) is one of the most researched species of cetaceans in the Adriatic Sea. Numerous methods are used in bottlenose dolphin research. Some of those are the photo-identification method, aerial survey, genetic survey, bio-acoustics and satellite monitoring. The listed methods are used in the data collection of distribution, abundance, threats and conservation of bottlenose dolphin populations. The biggest threat to cetaceans in the Adriatic Sea are human activities (anthropogenic factors). The human activity considering bottlenose dolphins can be observed in a manner of habitat fragmentation or direct impact on the dolphin lifestyle. Other than organic and inorganic threats (plastic, xenobiotics, etc.), big threats to populations are noise pollution and by-catch. The human impact on cetaceans is regulated through laws and legislations. The course of action of marine life conservation are conducted through many conventions, agreements and education programs. The main goal of those action programs is to renew the populations of cetaceans and establish foundations for future exploration of higher quality.

Vodozemci su razred unutar potkoljena kralješnjaka. Oni su prva skupina koja postupno prelazi s vodenog načina života na kopneni. Zbog svojih fizioloških i morfoloških osobina jedna su od najrasprostranjenijih, ali i najugroženijih skupina kralješnjaka. U ekosustavima imaju važnu ulogu te je stoga poželjno smanjiti postojeći trend opadanja brojnosti populacija prisutan kod većine vrsta. U ovom radu ukratko su opisane vrste ugroženih vodozemaca u Republici Hrvatskoj prema stupnju njihove ugroženosti definiranim od strane IUCN-a. Naglašeni su razlozi i čimbenici njihove ugroženosti, a kao glavni razlozi ističu se antropološka aktivnost i nemogućnost prilagodbe ove skupine na tako brze promjene u okolišu. Navedene su postojeće mjere zaštite u Republici Hrvatskoj te su uz kratku kritiku predložene mogućnosti poboljšanja situacije. Amphibians are a class within the Vertebrate subphylum. They are the first group that gradually transitions from an aquatic to a terrestrial way of life. Due to their physiological and morphological characteristics, they are known as one of the most widespread, although the most endangered group of vertebrates. They take an important part within various ecosystems, and for this reason it is important to lessen the existing trend of population decline present with most species. This paper provides a short overview of the endangered amphibian species found in Croatia, and it does so according to the degree of their endangerment, as defined by the IUCN. Various factors and reasons for their endagerment will be emphasized, while the anthropological activity and the inability of adaption to imminent changes in the environment are pointed out as the main issues. Finally, the paper includes a list of active protection measures in Croatia, which is followed by a short critique as well as a number of suggestions on potential improvement.

Ugroženost morskih staništa i bioraznolikosti mora globalni je problem velikim dijelom uzrokovan djelovanjem čovjeka. Pretjerani izlov komercijalnih morskih organizama, degradacija morskih staništa, onečišćenje mora, invazivne vrste, te globalne klimatske promjene glavne su prijetnje morskom okolišu. Tema diplomskog rada je utvrditi ugroženost morskih staništa na 20 postaja unutar zaštićenih (Nacionalni park Brijuni, Javna ustanova Kamenjak) i nezaštićenih područja Istarske županije. Ukupno je utvrđeno 376 vrsta morske flore i faune unutar 10 biocenoza. Postaje u NP Brijuni su najmanje pogođene antropogenim utjecajem, te je u tom području utvrđeno najveće bogatstvo ribljim vrstama. Najveća ugroza na svim istraživanim postajama je suvišak organske tvari u stupcu mora, što uzrokuje stalno cvjetanje alga koje se kasnije talože kao mukus na morsko dno. Duž svih istraživanih postaja primijećen je odbačeni kruti otpad s usidrenih brodova. Primjećen je i velik broj ribolovnih alata. Sidrenje brodova je također veliki problem za morska staništa na svim istraživanim postajama. Invazivna vrsta rebraša Mnemiopsis leidyi Agassiz, 1865 utvrđena je na svim istraživanim postajama zapadne i jugozapadne Istre. Dobiveni podaci iz ovog rada koristit će se za daljnji monitoring morskih staništa (zaštićenih i nezaštićenih), te procjenu daljnjih mogućih negativnih antropogenih utjecaja. Threats to the marine habitats and sea biodiversity is a global issue caused mainly by human influence. Overfishing of commercial sea organisms, degradation of marine habitats, sea pollution, invasive species and global climate changes are main threats to the sea environment. In order to successfully manage the Adriatic Sea and plan for the protection of selected marine habitats and species it is necessary to list, chart and specify their level of endangerment. Main subject of this thesis is to list habitats and pertaining flora and fauna at 20 stations inside protected (National park Brijuni, Nature park Kamenjak) and unprotected areas in Istria. A total of 376 species were recorded within 10 biocenosis. Stations inside of NP Brijuni are least affected by anthropogenic influences, and the largest wealth of fish species is found in this area. The greatest threat to all the investigated stations is the excess of organic matter in the water column causing the constant algae blooms that are later depleted as a mucus on the seabed. Along with all the investigated stations, discarded solid waste from the anchored boats was observed. There were also many fishing gears found. Boat anchoring is also a major problem for marine habitats at all research stations. The invasive ctenophore Mnemiopsis leidyi Agassiz, 1865 were found on all investigated stations of western and southwestern Istria. Gathered data from this thesis will be used for further monitoring of marine habitats, sea management strategy and evaluation of possible negative anthropogenic influences.

Ljekovito bilje je skupina biljnih vrsta ili njihovih biljnih dijelova koji su cijenjeni zbog medicinskih i aromatičnih svojstava. Kroz povijest je ljekovito bilje imalo veliki značaj u životu ljudi, taj trend se nastavlja i danas, a u posljednjih nekoliko desetljeća potražnja je sve veća. S povećanom potražnjom raste i prekomjerno iskorištavanje prirodnih populacija ljekovitog bilja, što smanjuje njihovu brojnost na prirodnim staništima. Procijenjeno je da se u Europi koristi oko 1300 ljekovitih biljnih vrsta, od kojih se oko njih 90 % prikuplja u prirodi. Procjenom ugroženosti i očuvanjem živog svijeta na globalnoj razini bavi se International Union for Conservation of Nature (IUCN). U Hrvatskoj su zbog prikupljanja u ljekovite svrhe ugrožene sirištara (Gentiana lutea L. ssp. symphyandra), arnika (Arnica montana L.), medvjetka (Arctostaphylos uva-ursi /L.(Spreng), mandragora (Mandragora officinarum L.) i jesenski gorocvijet (Adonis annua L. Emend. Huds). U ovom diplomskom radu detaljno su opisana biološka i ljekovita svojstva navedenih biljnih vrsta, tehnologija proizvodnje i prerade, uzroci ugroženost i upotreba. Medicinal plants are a group of plant species or plant parts that are valued for their medical and aromatic properties. Throughout history they had great significance in people's lives. This trend continues today and in recent decades the demand for medicinal plants is increasing. Consequently, with growing demand for the plant material, the over-exploitation of natural populations of medicinal plants is increasing, which reduces their number on their natural habitats. It is estimated that around 1300 medicinal plant species is used in Europe, of which about 90% are harvested from the nature. The assessment of threat to the living world and its conservation on a global level is carried out by the International Union for Conservation of Nature (IUCN). In Croatia, species that are endangered due to harvesting for medicinal purposes are the following: gentian (Gentiana lutea L. ssp. symphyandra), arnica (Arnica montana L.), bearberry (Arctostaphylos uva-ursi L. (Spreng), mandrake (Mandragora officinarum L.) and blooddrops (Adonis annua L. Emend. Huds). This master thesis provides the information on biological and medicinal properties of the aforementioned plant species, the technology of their production and processing, as well as the level of endangerment and their use.

Crnka (Umbra krameri, Walbaum 1792) je jedina predstavnica roda Umbra u hrvatskoj ihtiofani. Crnka naseljava vode dunavskog slijeva od Beča do ušća Dunava, te donje tokove Pruta i Dnjestra. Endem je dunavskog slijeva, a vjerojatno i glacijalni relikt. Jedna je od najotpornijih vrsta riba koja podnosi niske koncentracije kisika (

Ocuvanje i revitalizacija izvornih sorti vinove loze, aktualna je tema u vinogradarskoj praksi.Publikacija sadrži pregled 125 izvornih i udomaćenih sorata vinove loze, njihove fotografije, opise, rasprostranjenost i klasifikaciju ugroženosti. Izradila ju je grupa autora, među kojima su vodeći domaći stručnjaci za problematiku izvornih i udomaćenih sorti vinove loze. Po prvi puta je za jednu skupinu udomaćenih vrsta izrađena klasifikacija ugroženosti prema modelu za divlje vrste. Također, publikacija daje sveobuhvatan prikaz porijekla, domestikacije i tradicijskog vinogradarstva u Hrvatskoj, kao i pregled regionalizacije vinogradarske proizvodnje i nadležne legislative te utjecaj vinogradarstva na očuvanje bioraznolikosti.

Promjene dinamičkih parametara građevine tijekom potresa mogu ukazivati na nelinearno vibriranje ili, ako su promjene trajne, na strukturno oštećenje. U ovom su radu praćene vremenske promjene dinamičkih parametara zgraade FER-a u Zagrebu.

Zbog opće zabrinutosti javnosti zbog stanja okoliša u posljednjih 50 godina došlo je do rasta zanimanja za očuvanjem okoliša te ekološkom proizvodnjom hrane. Ideja da planet prolazi kroz ekološku krizu koja može ugroziti i samo postojanje života kakav poznajemo vrlo je raširena. U rješavanju tog problema od na određeni način može pomoći i međimurski konj. Međimurski konj je radni konj, najviše rabljen za obavljanje poljoprivrednih radova i transport roba. S prestankom potrebe za radnim konjima, pasmina izumire i održavaju je tek rijetki uzgajivači iz čiste ljubavi spram konja. Manjim dijelom rabe se za potrebe turističkih zaprega, terapijskog jahanja, za rad na polju i u šumi. Brz razvoj željeznice i pojava motornih transportnih sredstava u prvoj polovici 20. stoljeća smanjuje potražnju za radnim konjima, što dovodi do drastičnog smanjenja populacije međimurskog konja. Obzirom da ova pasmina ima svoju genetsku, kulturološku i određenu minornu gospodarsku vrijednost, u ovom radu istraženi su trendovi u okruženju, te mogućnost uključivanja međimurskog konja u ekološku poljoprivredu, ruralni turizam, terapijsko jahanje, te proizvodnju kobiljeg mlijeka. Ovaj rad prikazuje kratku povijest pasmine, njene karakteristike, brojno stanje, probleme te daljine uzgojne i uporabne mogućnosti.

Temeljem IUCN kriterija za procjenu ugroženosti vrsta, analizirana je baza s više od 20.000 nalaza za 59 vrsta herpetofaune na području Hrvatske. Dane su karte rasprostranjenosti vrsta i trendovi populacija. Definirani uzroci ugroženosti i postojeće mjere očuvanja korištene su za prijedlog novih mjera.

Istraživanja faune vretenaca otoka Krka, obavljana su od travnja do rujna 2013 godine na 45 lokaliteta. Korištene su slijedeće metode: prikupljanje entomološkim mrežicama, obilaženje i promatranje (metoda linijskog transekta). Kartiranje i digitalna obrada podataka načinjeni su pomoću GIS tehnologije upotrebom ArcView 9.0 programa. Razlika u kvalitativnom i kvantitativnom sastavu podataka odabranih parametara (brojnost jedinki, vrsta, lokaliteta) izvršena je pomoću klaster analize te ordinacijske metode multidimenzionalnog skaliranja pomoću programa PRIMER 5.0. Korištena je matrica sličnosti dobivena izračunavanjem Bray-Curtis indeksa sličnosti. Za klaster analizu korištena je metoda povezivanja po prosjeku grupa, a ordinacijska MDS metoda provedena je ponavljanjem 100 puta. Ukupno je obrađeno 1043 podataka (jedinki) različitih životnih stadija (ličinke, odrasle jedinke i svlakovi) te je utvrđeno 40 vrsta, 21 rod, 8 porodica i 2 podreda reda Odonata. Prvi puta je utvrđeno ukupno 2 nova nalaza ugroženih i 1 nalaz rizičnih vrsta za faunu istraživanog područja. Podaci o rasprostranjenosti pojedinih vrsta vretenaca i promjenama veličina njihovih populacija, kao i rezultati ekoloških istraživanja potvrđuju da su one vrlo osjetljive, te da je opstanak stabilnih populacija izravno ovisan o čovjekovom djelovanju. Utvrđeni kvalitativni sastav faune vretenaca na području otoka Krka predstavlja 55 % ukupne faune vretenaca u Republici Hrvatskoj, što dokazuje značaj ovog područja u zaštiti biološke raznolikosti faune vretenaca.