Search

U svojim susretima Isus nerijetko prelazi geografske, kulturne, društvene i vjerske barijere. Susret Isusa i Samarijanke na zdencu jedan je od najpoznatijih novozavjetnih tekstova o susretu. Taj susret, dublje promatran, otkriva obilježja i narav susreta Boga i čovjeka. Isus, osim što nas je cijenio više od vlastitoga života, hodajući ovom zemljom i kulturom susreta pokazao je da mu je svaki čovjek važniji i od vremena i od njega samoga. Pastoralni djelatnik suvremenoga doba bit će čovjek autentičnih odnosa i žive vjere ili će se izgubiti u difuznom relativizmu. Zato će ova knjiga biti vrlo korisna svima koji rade u pastoralu i s ljudima kako bi preispitali svoje djelovanje i odnose te pronašli bolje načine pastoralne prakse jer autentičan odnos imperativ je u pastoralnoj službi. Izabrane teme pastoralne teologije u okviru kulture susreta autor je potkrijepio relevantnim izvorima, primjerima iz pastoralne prakse te vlastitim istraživanjima. Pritom svjedoči da su Crkva i njezin pastoral satkani od kulture susreta i susretanja. Ona je put, način, metoda, trajno novi stil, novi jezik, novi govor, sustavan i svakodnevan hod, trajna baština kao bi se stiglo do uspješna pastoralnoga i evangelizacijskoga cilja - navijestiti radosnu vijest današnjem čovjeku.

U vremenu pandemije uzrokovane zarazom korona virusa, suvremenom je čovjeku u velikoj mjeri gotovo zabranjen dojučerašnji način ophođenja, komuniciranja, susretanja. U tom kontekstu, u radu se promišlja o župi kao egzistencijalnom teritoriju u okolnostima suvremene mobilnosti društva te osnovne postavke pastoralnog obraćenja župne zajednice u službi evangelizacijskog stanja Crkve. Pastoralno obraćenje podrazumijeva izgradnju župe kao svetišta zajedništva, obraćenje u misionarskom smislu, obraćenje koje uključuje kreativni susret evanđelja i današnje kulture, obraćenje župnika i struktura u župi.

Intencija diplomskoga rada jest prikazati obrise naravi propovjedništva u životu Crkve. Rad pokušava pridonijeti osvješćivanju teološko-pastoralnih zadaća današnjih propovjednika, posebice u vidu njihova ostvarenja prvotne zadaće primljene od Gospodina: „Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju” (Mk 16, 15). U radu se nastoji kratko ocrtati značenje, narav proroštva i propovijedanja u Svetom pismu, promišljanjima pojedinih crkvenih otaca, te određenosti homilije u crkvenim dokumentima. Rad je podijeljen u tri poglavlja. U prvome poglavlju analizira se uloga proroka Staroga zavjeta, te donosi njihova važnost za današnje propovjednike. Drugo poglavlje zaustavlja se na osobi Isusa Krista i pojedinim obilježjima Isusovih propovijedi te ukratko prikazuje trajnu suvremenost sadržaja Isusovih govora. U trećem poglavlju opisuje se propovijedanje u životu Crkve, s posebnim naglaskom na Homiletski direktorij, njegovu pogledu na narav, značenje, tumačenje Božje riječi u životu Crkve, kao i važnost Lectio divina za kvalitetnije i sveobuhvatnije shvaćanje i življene Božje riječi u životu svakog kršćanina, posebice današnjih navjestitelja The theological and pastoral foundations of preaching The intention of the thesis is to show the outlines of the nature of preaching in the life of the Church. The work tries to contribute to the awareness of the theological-pastoral tasks of today's preachers, especially in the form of their realization of the original task received from the Lord: "Go into all the world and preach the gospel to all creation" (Mk 16, 15). The paper tries to briefly outline the meaning and nature of prophecy and preaching in the Holy Scriptures, reflections of individual church fathers, and the specificity of the homily in church documents. The work is divided into three chapters. In the first chapter, the role of the prophets of the Old Testament is analyzed, and their importance for today's preachers is presented. The second chapter focuses on the person of Jesus Christ and certain features of Jesus' sermons and briefly shows the permanent modernity of the content of Jesus' speeches. In the third chapter, preaching in the life of the Church is described, with a special emphasis on the Homiletic directory, its view of the nature, meaning, interpretation of God's word in the life of the Church, as well as the importance of Lectio divina for a better and more comprehensive understanding and living of God's words in the life of every Christian, especially today's heralds

Ovaj rad bavi se temom mladih u digitalnoj kulturi. Mladost kao životna faza, iako prijelazna, ključna je za daljnji razvoj čovjekova identiteta. Mladi je čovjek uvijek u procesu traganja, traži svoje mjesto u društvu. Digitalna je kultura novi način života kojem je glavna karakteristika upotreba digitalnih sredstava u svakodnevici. Na tragu toga, upotreba sredstava društvenog priopćavanja postala je pravilo, život bez njih nezamisliv, a čovjek dobiva dojam kako nema kontrolu. Mladi su najveći konzumenti digitalnih medija, a s obzirom na proces traganja u kojem su neprestano, digitalni prostor, sa svime pozitivnim i negativnim što pruža, doprinosi otežanom razlučivanju onoga vrijednog i konstruktivnog od irelevantnog. Crkva, svjesna da se Evanđelje ne može adekvatno naviještati ako ignorira zahtjeve određene kulture, prepoznaje vrijednost sredstava društvenog priopćavanja. U mladima, koje doživljava kao potencijal i budućnost, Crkva uviđa važnost njihova uključivanja u kreiranje pastorala, ali isto tako i razumijevanja svijeta u kojem žive i razvijaju se kako bi pastoralni pristup bio ispravan. This thesis researches the topic of youth in digital culture. Although transitional, youth is a crucial life stage for the further development of a person's identity. A young person is always searching and looking for a place in a society. Digital culture is a new way of life whose main characteristic is using digital tools in everyday situations. As a result, the use of social media has become a rule. Life without social media is unimaginable, and people get the impression that they do not have a control over it. Young people are the biggest consumers of digital media and are continually under its positive and negative influence. Because of the ongoing exploration they find themselves in, they have difficulty distinguishing valuable and constructive from irrelevant in the domain of the digital space. The Church is aware that the Gospel cannot be adequately proclaimed if it ignores the demands of a particular culture and recognizes the value of means of social communication. The Church perceives youth as the ones with potential who carry the future and realizes the importance of their involvement in the creation of pastoral, but understands it is equally important to understand the world they live and develop in for the sake of correct pastoral approach.

Relativizam je postao dominantno egzistencijalno ocrtavanje ili paradigma suvremenih demokratskih i pluralističkih društava, koji tiho sustavno dokida moralna načela i kršćanske vrednote i uspijeva se nametnuti kao jedini mjerodavni način razmišljanja i življenja u suvremenom društvenom kontekstu. Rastući trend udaljavanja vjernika od Crkve i prakticiranja religioznosti u privatnosti, bez cjelovitog prihvaćanja nauka Crkve i bez dodira sa župnom zajednicom, zahtijeva iznalaženje novih načina evangelizacije, novih metoda pastoralnog djelovanja te primjenu kreativnih instrumenata za nužnu pastoralnu preobrazbu. U radu će, nakon definiranja osnovnih pojmova biti analizirana temeljna moralna načela i bitne kršćanske vrednote utemeljene na naravnom i božanskom zakonu. Osnovne ljudske i kršćanske vrednote u Hrvatskoj nadalje će se istražiti i analizirati prema socio-religijskim istraživanjima od 1999. do 2018. godine, odnosno u tri vala istraživanja u kojima je Hrvatska participirala, s naglaskom na brak, obitelj, djecu, te religioznost i crkvenost. U posljednjem dijelu pristupit će se analizi suvremenih izazova u pastoralnom djelovanju s kojima se crkva današnjice suočava, kao i dimenzijama pastoralnog obraćenja župne zajednice, odnosno, sadržajima i područjima pastoralnog rada u kojima je nužna pastoralna reforma. Relativism has become the dominant existentialist delineation or paradigm of contemporary democratic and pluralistic societies. It silently and systematically eliminates moral principles and Christian values and manages to assert itself as the only applicable way of thinking and living in the contemporary societal context. The rising trend of distancing believers from the Church and practicing religiousness in private, without complete acceptance of Church doctrine and without contact with the parish community, requires finding new ways of evangelization, new methods of pastoral work, and application of creative instruments for necessary pastoral transformation. This paper will, after defining basic terms, analyze fundamental moral principles and essential Christian values based on natural and divine laws. Fundamental human and Christian values in Croatia will be researched and analyzed according to socio-religious studies from 1999 to 2018, i.e., in three waves of research in which Croatia participated, with an emphasis on marriage, family, children, religiousness, and ecclesiality. The final section will analyze contemporary challenges in pastoral work that today’s Church is facing, as well as dimensions of pastoral conversion of the parish community, i.e., contents and areas of pastoral work where pastoral reform is necessary.

Među popularnijim pojmovima suvremenog znanstvenog i neznanstvenog diskursa neupitno je pojam identiteta. O identitetu se raspravlja s psihološkog, sociološkog, političkog pa i vjerskog aspekta. Postojanje mnogobrojnih pristupa pitanju o identitetu proizlazi iz činjenice što je on važan, kako za pojedinca tako i za razne društvene zajednice, i to ponajprije zato što upućuje na nešto značajno. Identitet figurira kao važan pojam unutar spomenutih perspektiva i pristupa, a naročito značajnu ulogu ima u filozofiji. Unutar filozofskog konteksta identitet je i bitno problematiziran. Stoga taj kontekst tematizira jedno od najosjetljivijih pitanja unutar rasprava o identitetu, a to je pitanje o jastvu. Pitanje o jastvu je pitanje koje se odnosi na problem osobnog identiteta ili toga što mene čini mnome ili, još izravnije, tko sam ja. To pitanje čini dio korpusa rasprave o biti stvari koji korijene nalazi već kod prvih filozofa te upućuje na dugu povijest rasprava s područja metafizike i filozofije uma. No, u suvremenim raspravama o problemu osobnog identiteta sam problem pitanja o jastvu nije dovoljno jasno prikazan, a nije jasno ni koliko je rasprava o jastvu uopće značajna. Cilj ovoga izlaganja jest iznijeti temeljne filozofske aspekte rasprava o identitetu i uputiti na njihovu racionalnu osnovu koja je ostvariva ako problemu identiteta, i to osobnog identiteta, pristupimo s namjerom njegova očuvanja – i to ponajprije očuvanja od relativizma.