Search

Kruno Krstić poznat je po doprinosima s područja istraživanja hrvatske filozofije i filozofije jezika, no njegov doprinos političkoj filozofiji nije do sada naišao na veći odjek. U ovom članku razmotrit ćemo neka od stajališta iz njegove rasprave »Narod, država, nacionalizam« objavljene u časopisu Hrvatska smotra 1944. godine i kao posebni otisak 1945. godine. U prvom dijelu pokušat ćemo smjestiti Krstićev ogled u kontekst rasprava o narodu i naciji koje su se u njegovo vrijeme vodile u okviru hrvatske političke misli i utvrditi moguće struje mišljenja koje su utjecale na Krstićeve stavove i na način kako obrađuje tu temu. U drugom dijelu iznijet ćemo njegova shvaćanja o »kriterijima narodne posebnosti«. U trećem dijelu posebno ćemo obrazložiti i etički razmotriti Kristćev pojam »suživljavanja«, koji se u Krstićevoj misli ističe kao normativni temelj i nacionalne države i prisnih odnosa unutar nacije. Nakon što, u četvrtom dijelu, utvrdimo normativno gledište u pozadini Krstićevog sociološkog pristupa, u posljednjem ćemo dijelu usporediti Krstićevu poziciju s nekim istaknutim povijesnim i suvremenim gledištima o naciji i nacionalizmu u političkoj filozofiji., Kruno Krstić is well known for his contributions to the research areas of Croatian philosophy and philosophy of language; yet his contribution to political philosophy has so far drummed up little interest. In this article, we consider some of the views from his discussion “Narod, država, nacionalizam” (“People, state, nationalism”) published in the journal Hrvatska smotra in 1944 and as an offprint in 1945. In the first part, we attempt to place Krstić’s treatise into the context of discussions on peoples and nations from his time within the framework of Croatian political thought, and to establish the possible intellectual trends that influenced his views and the way he approached the topic. In the second part, we present his take on “the criteria for the particularities of peoples”. In the third part, we give special attention and ethically reflect on Krstić’s concept of “cohabitation”, which in Krstić’s thought serves as the normative foundation for both the nation state and close relations within a nation. After we bring the normative view in the background of Krstić’s sociological approach to light in the fourth part, the final part compares Krstić’s position to some distinguished historical and contemporary views about the nation and nationalism in political philosophy.

Radovi u ovom zborniku obrađuju niz tema s različitih filozofskih i metodoloških polazišta. Čitatelji će ovdje pronaći rasprave o različitim vrstama dokaza za Božju opstojnost kao i rasprave o nekim atributima koji se tradicionalno pripisuju Bogu. Nekoliko članaka tematizira filozofska stajališta pojedinih filozofa o Božjem postojanju, dok drugi ispituju implikacije Božjeg postojanja na shvaćanje čovjekova mjesta u svijetu i smisla ljudskoga života.

U knjizi se razmatraju različiti aspekti odnosa filozofije i hrvatskoga jezika s naglaskom na početcima i ranom razvoju filozofiranja na hrvatskome jeziku, problemima hrvatskoga filozofskoga nazivlja te današnjim odnosom hrvatskoga jezika i filozofije kao znanstvene i nastavne discipline.

Govor mržnje je negativni oblik komunikacije koji je usmjeren prema pojedincu ili skupini ljudi. To je govor koji vrijeđa dostojanstvo osobe. Takav govor ima za cilj uvrijediti, omalovažiti, povrijediti osjećaje, uvjerenja druge osobe ili skupine. U današnjem vremenu kada je oblik komunikacije među ljudima globaliziran raznim društvenim mrežama i internetskim aplikacijama možemo reći da nikad nije bilo jednostavnije i brže proširiti negativan oblik komunikacije, u ovom slučaju govor mržnje. Posljedice takve komunikacije mogu dovesti do nasilja koje ugrožava onoga prema kome je govor mržnje upućen. U ovom radu govorit ćemo o govoru mržnje za vrijeme pandemije Covid-19 i pokušati otkriti nove oblike govora mržnje, koji se konzumiraju putem društvene mreže Facebook. Kroz rad ćemo probati razjasniti postojanje granice između slobode govora kao ljudskog prava i govora mržnje kao neprihvatljivog govora. Također ćemo prikazati na koji način su govor mržnje i sloboda govora utemeljeni kroz zakonodavni okvir Republike Hrvatske i Europske Unije. Empirijski dio rada obuhvatit će primjere govora mržnje u Republici Hrvatskoj za vrijeme pandemije Covid-19, te će se kvalitativnim istraživanjem; primjenom metode analize sadržaja istražiti kakvi su sve oblici govora mržnje prisutni tijekom pandemije. Istražit ćemo koji su razlozi zbog kojih čitatelji posežu za takvim negativnim oblikom komunikacije, koji nije prihvatljiv u demokratskom suvremenom društvu. Hate speech is a negative form of communication directed towards an individual or a group of people. It is speech that offends a person's dignity. It aims to offend, belittle, hurt feelings and beliefs of another person or a group. In today's times, when the form of communication between people is globalized by various social networks and internet applications, we can say that it was never simpler and faster to spread a negative form of communication, in this case hate speech. The consequences of such communication can lead to violence that endangers the person towards whom the hate speech is directed. In this thesis we will talk about hate speech during the Covid-19 pandemic and try to discover new forms of hate speech, which are consumed through the social network Facebook. Through this paper, we will try to clarify the existence of a boundary between freedom of speech as a human right and hate speech as an unacceptable speech. It will also be shown how hate speech and freedom of speech are established through the legislative framework of the Republic of Croatia and the European Union. The empirical part of this paper includes examples of hate speech in Croatia during the time of Covid-19 pandemic, and with qualitative research, using the method of content analysis, we will investigate what forms of hate speech are present during the pandemic. We will investigate why readers reach for such a negative form of communication, which is not acceptable in democratic modern society.

Živimo u svijetu tehnologije, gdje je sve što se događa oko nas dostupno na mrežnim stranicama ili općenito u medijima. Nikada u povijesti nije bilo toliko izvora informacija kao danas, stoga je i novinarstvo danas sve važnije, no važno je i kako se toj profesiji pristupa. Nikad nije bila potrebnija medijska odgovornost, kao i savjesnost i profesionalnost u medijima. Upravo zato postoji novinarska etika koja se zalaže da novinarsko djelovanje teži ka moralnom i profesionalnom izvještavanju. Glavni cilj medija (uz informiranje, obrazovanje i zabavu) trebao bi biti izgraditi zdravi odnos s publikom tj. društvom, kojemu je dostupnost informacijama jedno od važnih prava. Nažalost, u nerijetkim slučajevima, mediji dezinformiraju, manipuliraju, šire strah, paniku, mržnju i netoleranciju te zbog toga - zarađuju. U svijetu postoje mnoge medijske kuće kod kojih postoji uska povezanost vlasnika iste s političkim strankama te se u tom slučaju u djelatnosti primjećuje pristranost i ostali propusti u vidu etičkih načela. Provedenom analizom odabranih primjera, ovim će se radom prikazati glavni propusti i primjeri nepoštivanja profesionalnih novinarskih standarda, a u analizu se ubrajaju domaći najčitaniji portali, od kojih su: Index.hr, 24 sata, Tportal.hr, N1 Hrvatska, Jutarnji list, Telegram, Večernji list... Ciljevi ovog rada su uočiti elemente nepoštivanja novinarske etike i manjka profesionalnosti tijekom pandemije te pregledati/istražiti u kojoj mjeri se krše etička načela. Analiza se vrši u periodu trajanja epidemije COVID-19 u Hrvatskoj, točnije od kraja veljače 2020. pa sve do srpnja tekuće godine odnosno do pisanja ovog rada. We live in a world of technology, where everything that happens around us is available on websites or in the media in general. Never in the history have there been so many sources of information as today. Therefore, journalism is increasingly important today, but it's also important how this profession is approached. The responsibility, conscientiousness and professionalism of the media has never before been more necessary. This is exactly what journalistic ethics is for, which advocates that journalistic activity tends towards moral, professional and accurate reporting. The main goal of the media (including offering information, education and entertainment) should be to build a healthy relationship with the audience and society, for which access to information is one of the important rights. Unfortunately, in quite a few cases, the media also misinform, manipulate, spread fear, panic, hate and intolerance, and ultimately - make money. There are many examples of media companies where the owner has a close connection with political parties and in that case bias and other failures in the form of ethical principles are noticed in the activity. In this thesis, the analysis of the selected examples will point to the main omissions and examples of non-compliance with professional journalistic standards. The analysis includes the most read Croatian portals: Index.hr, 24 sata, Tportal.hr, N1 Hrvatska, Jutarnji list, Telegram, Večernji list... The goal of this paper is to identify elements of non-compliance with journalistic ethics and lack of professionalism during the pandemic and to review/investigate to what extent these standards are violated. The analysis is carried out during the duration of the COVID-19 epidemic in Croatia, more precisely from the end of February 2020 until July of the current year (until the writing of this paper).

U suvremenom poslovnom okruženju oglašavanje predstavlja jedan od najvažnijih i najučestalijih oblika komuniciranja. Poseban segment oglašavanja predstavlja oglašavanje usmjereno djeci. S obzirom na osjetljivost ciljane publike, oglašavanje usmjereno djeci ograničeno je brojnim etičkim, ali i zakonskim propisima. Cilj je ovoga rada utvrditi etičke norme i moguće izazove koji se javljaju u oglašavanju koje je usmjereno djeci. U sklopu ovog rada istražit će se pojam i uloga oglašavanja, temeljni etički standardi vezani uz oglašavanje, etički standardi vezani uz oglašavanje usmjereno djeci, utjecaj medija na djecu te stavovi javnosti o medijskim kampanjama usmjerenim djeci. In today's business environment, advertising is one of the most important and common forms of communication. A special segment of advertising is advertising aimed at children. Due to the sensitivity of the target audience, advertising aimed at children is limited by a number of ethical and legal regulations. The main goal of this paper is to identify ethical norms and possible challenges that arise in advertising aimed at children. This paper will explore the concept and role of advertising, basic ethical standards related to advertising, ethical standards related to advertising aimed at children, the impact of the media on children and public attitudes about media campaigns aimed at children.

Animirani film svojim porukama utječe na razvoj ljudi od rođenja te kreira njihova prvotna uvjerenja koja nerijetko ostanu ustaljena unatoč odrastanju. Zbog navedenog, mlade djevojke, prateći svoje animirane uzore iz djetinjstva koji su često prikazani stereotipno, smatraju kako je važno imati mršavo tijelo kakvo je prikazano upravo u animiranim filmovima. Rodni stereotipi nisu ograničeni samo na ženske likove, nego i na muške likove koji se često prikazuju kao mišićavi i snažni. U ovom radu se željelo istražiti jesu li u najgledanijim dugometražnim animiranim Disneyevim filmovima prisutni rodni stereotipi te u kolikoj mjeri. U 10 najgledanijih Disneyevih animiranih filmova 1990-ih i 2010-ih godina analizirali su se glavni likovi te njihove fizičke, psihološke i kulturološke osobine. Također, istraživanjem se željelo provjeriti jesu li navedeni animirani filmovi zadovoljili Bechdel test, tj. jesu li u filmu barem dvije ženske osobe imenovane, jesu li razgovarale međusobno te je li tema razgovora bila nevezana za muškog lika. With its messages, the animated film influences the development of people from birth and creates their original beliefs, which often remain stable despite growing up. Because of the above, young girls, following their animated role models from childhood, who are often portrayed stereotypically, believe that it is important to have a lean body as shown in animated films. Gender stereotypes are not limited to female characters, but also to male characters who are often portrayed as muscular and strong. The aim of this paper was to investigate whether and to what extent gender stereotypes are present in the most watched animated Disney feature films. The 10 most-watched Disney animated films of the 1990s and 2010s analyzed the main characters and their physical, psychological and cultural characteristics. Also, the research wanted to check whether the mentioned animated films met the Bechdel test, ie whether at least two women were named in the film, whether they talked to each other and whether the topic of conversation was unrelated to the male character.