Search

Background: Adding ovarian function suppression to adjuvant endocrine therapy (AET) lowers thedisease recurrence rates among premenopausal women with hormone receptor-positive (HR+) earlybreast cancer (BC). However, a detrimental effect on endocrine symptoms burden (ESB) is expected.Therefore, this study aimed to investigate differences inQuality of life(QoL)and endocrinesymptoms inpremenopausalwomen prescribed AET, with and without gonadotropin-releasinghormone agonist (GnRH).Methods: This cross-sectional study included women with early HR+ BC treated with AET for morethan 3 months with and without GnRH. The research was conducted at the University Hospital CentreZagreb, General Hospital Šibenik and online through collaboration with Croatian BC patientassociations. A validated instrument, the Functional Assessment of Cancer Therapy- EndocrineSymptoms (FACT-ES), was used. The collected data were analysed using SPSS v. 29, (p≤0.05).Results: Overall, 314eligible BC survivors with amedian age of 45 years (22-65) and a medianduration of AET of 2 years (3 months–12 years) responded to FACT-ES and were included in theanalysis. Altogether45.2% (n=142) of participants were prescribedtamoxifen (TAM), 25.8% (n=81)GnRH+TAM, and 29%(n=91)GnRH+aromatase inhibitor(AI) ; exemestane (9%), letrozole (13.6%) andanastrozole (6.4%). The total QoL(FACT-ES)score was higher in patientstreated withTAMasopposed topatients treated with AI+GnRH (p=0.01)(Table 1).Adding GnRH to TAM did notsignificantly change QoL when compared to TAM aloneorAI+GnRH.In addition, patients on AI+GnRHhad lowerphysical well-being (PWB)score thanpatientsonTAM+GnRH (p=0.03) orTAMalone(p=0.05) and lower endocrine subscale score (ESS-19) thanpatientsprescribedTAM(p=0.01), indicating more endocrine symptomsin premenopausal women treated withAI+GnRH.Amongpatients treated with AI+GnRH letrozole had lower PWB(p=0.03)and ESS-19 score(p=0.01)thanexemestane. Conclusion:This study showed thatGnRH+AIin premenopausal women with early HR+ BC resultsingreaterESBand lowerQoLcompared to patients treated with TAM or GnRH+TAM. Therefore, interventions helping decrease the ESB in patients treated with AI+GnRH should be explored anddeveloped to help patients adhere to and persist in AET.

Introduction: Competency frameworks which prompt personal and professional development have become an important component of lifelong learning and are driven by the need for development and professional recognition of pharmacists and other healthcare professionals. Aim: The aim of this study was to assess the competencies that need to be developed in community pharmacists-preceptors by using the Croatian Competency Framework (CCF). Subjects and methods: This observational prospective study has included community pharmacists-preceptors who have voluntarily accepted the invitation of the Faculty of Pharmacy and Biochemistry, University of Zagreb to provide support and mentoring to students-trainees within the Professional training for pharmacists. At the beginning of their mentorship they assessed their competencies and delivered them by e-mail. Data were collected by using the CCF (1), validated tool for assessment and self- assessment of community and hospital pharmacists, in the period from October 2015 to February 2017. Results: Of the total of 293 community pharmacists invited in this study, final analysis included 254 respondents (F:233 ; M:21). The response rate was 86, 69 %. Community pharmacists-preceptors assessed themselves as the most competent in competencies pertaining to the cluster Organization and management competencies" (3.65 ± 0.342), while they considered themselves as the least competent in the competencies pertaining to the cluster Pharmaceutical public health competencies" (2.78 ± 0.773). The highest score was assessed for the competency Professional and ethical practice" (3.76 ± 0.394), while the lowest score was recorded for the competency Assurance of safe medicines use" (2.63 ± 0.691). Conclusion: This research represents the first testing of the CCF in practice and has identified competencies that need to be improved in community pharmacists- preceptors. Consequently, areas in which additional professional education is required are defined.

Background: Dihydropyrimidine dehydrogenase, coded by the DPYDgene, isarate-limitingenzyme in the metabolism of fluoropyrimidines.Data on the frequency of DPYD haplo type sand impact of common DPYD variants on fluoropyrimidine-related toxicityis limited.We analysed genotype and haplotype frequencies off our DPYD variants from pharmacogenomics guideline sand three additional common DPYD polymorphisms in the Croatian population. Methods: In this study, we analysed data DPYD genotyping from routine pharmacogenetic testing in cancer patients treated with fluoropyrimidine therapy. A total of 998 subjects of Caucasian an cestry were genotyped for DPYD*2A (c.1905+1G>A), *13 (c.1679T>G), c.2846A>T, c.1236G>A/HapB3, c.496A>G (rs2297595), *6(c.2194G>A, rs1801160) and *9A(c.85T>C, rs1801265)by TaqMan real-time PCR. Genotyping data were analysed to estimate allele frequencies, common haplotypes and haplotype frequencies. Results: The DPYD variants allele frequency were*2A q=0.01653, *13q=0.0005, c.2846A>T q=0.00401, c.1236G>A q=0.02555, *6q=0.05962, *9Aq=0.23447 andc.496A>Gq=0.13176.439subjects (44.0%) were carriers of wt alleles, 141(14.1%) were carriers ofc.496G/*9A genotype, 134 (13.4%) of *1/*9A genotype, 67 (6.7%) of *1/*6 genotype, 36(3.6%) of *1/c.496G genotype, 29(2.9%) ofc.1236A/*9A genotype, 6(0.6%) of *1/c.1236Agenotype.Analysing the combination of DPYD variants revealed that263subjects(26.4%)were carriers of one variant allele, while271(27.2%)were carriers of two or more different (compound) variant alleles. Conclusions: This study provides information on DPYD haplotype frequencies in the Caucasian population, which is essential for the design of pharmacogenetic studies investigating the impact of common DPYD variants and haplotypes on fluoropyrimidine-related toxicity.

Uvod Medikacijske pogreške su nenamjerne greške u propisivanju, čuvanju, izdavanju, pripremi i primjeni lijekova u kliničkoj praksi koje su uzrokovale ili su mogle uzrokovati nuspojave. Primjena lijekova u djece identificirana je kao rizični faktor za nastanak medikacijskih pogrešaka te se objašnjava složenim doziranjem u djece pri čemu je predoziranje najčešće prijavljena medikacijska pogreška u djece (procijenjeno je da predoziranje uzrokuje 21% svih medikacijskih pogrešaka u djece) [1-4]. Povremeno postoji potreba za složenim otapanjem od strane zdravstvenih radnika te su medikacijske pogreške povezane s infuzijama otopina i elektrolita česte. Tekuće formulacije koje se često koriste u djece mogu biti rizični faktor ako se koristi neprimjereno pomagalo za doziranje. Pokazano je kako su odmjerne šprice najprikladnije za točno doziranje tekućih formulacija u djece [5]. Cilj Analizirati uzroke medikacijskih pogrešaka spontano prijavljene Agenciji za lijekove i medicinske proizvode (HALMED) kako bi se upozorili zdravstveni radnici te smanjio nastanak nuspojava uzrovan medikacijskim pogreškama. Metode Baza nuspojava HALMED-a pretražena je koristeći standardnu pretragu Standardised MedDRA Query (SMQ) u regulatornom medicinskom rječniku Medical Dictionary for Regulatory Activities (MedDRA) te su identificirani slučajevi u kojima je prijavljena medikacijska pogreška u osoba mlađih od 18 godina, pristigli zaključno s 31.12.2021. Prijavljeni slučajevi medikacijskih pogreška analizirani su prema spolu i dobi pacijenta. Detaljno su analizirani slučajevi medikacijskih pogrešaka djelatnih tvari PS-6 Klinička farmacija u sustavu zdravstva: MOGUĆNOSTI I IZAZOVI 102 za koje je prijavljeno više od 10 slučajeva kako bi se utvrdili uzroci nastanka medikacijske pogreške. Najčešće medikacijske pogreške dodatno su analizirane prema vrsti medikacijske pogreške te ATK skupini djelatne tvari. Rezultati Baza nuspojava HALMED-a je na dan 31.12.2021. sadržavala 8 375 prijava za pacijente mlađe od 18 godina od kojih se 1 610 prijava odnosilo na slučajeve medikacijskih pogrešaka u djece. Medikacijske pogreške za najčešće djelatne tvari najviše su prijavljene u dobnoj skupini od 2 do 11 godina (67%) te za dječake (53%). Ukupno 912 (57%) slučajeva se odnosilo na djelatne za koje je prijavljeno više od 10 slučajeva medikacijskih pogrešaka u djece te su ti slučajevi detaljno analizirani kako bi se utvrdili uzroci medikacijskih pogrešaka. Najčešće prijavljene medikacijske pogreške bile su slučajna izloženost i predoziranje. Djelatne tvari koje su najčešće uzrokovale medikacijske pogreške pripadale su sljedećim ATK skupinama: lijekovi s učinkom na probavni sustav i mijenu tvari (ATK skupina A), lijekovi koji djeluju na krv i krvotvorne organe (ATK skupina B), lijekovi koji djeluju na kardiovaskularni sustav (ATK skupina C), lijekovi koji djeluju na kožu – dermatici (ATK skupina D), lijekovi koji djeluju na urogenitalni sustav i spolni hormoni (ATK skupina G), sustavni hormonski lijekovi, izuzev spolnih hormona (ATK skupina H), lijekovi za liječenje sustavnih infekcija (ATK skupina J), lijekovi koji djeluju na koštano-mišićni sustav (ATK skupina M), lijekovi koji djeluju na živčani sustav (ATK skupina N), lijekovi koji djeluju na respiratorni sustav (ATK skupina R). Prvih pet najčešće prijavljenih djelatnih tvari bile su: kolekalciferol, ibuprofen, salbutamol, paracetamol i diazepam. Najčešći uzroci koji su doveli do medikacijske pogreške bili ostavljanje lijeka izvan nadzora roditelja (diazepam, ketoprofen, acetilsalicilna kiselina, bisoprolol, alprazolam, etinilestradiol i gestoden, varfarin, klonazepam, zolpidem), privlačno pakiranje i primamljiv okus lijeka (Hedera helix sirup, ibuprofen, acetilsalicilna kiselina, paracetamol sirup), primjena krive doze lijeka od strane roditelje zbog nerazumijevanja uputa (salbutamol, dimetiden, trovalentno željezo, amoksicilin i klavulanska kiselina, amoksicilin, azitromicin, paracetamol), lijek iz uvoza (valproat), zamjena jačina lijekova za lijekove iste formulacije (ibuprofen sirup, zamjena čepića paracetamola), zamjena lijekova zbog sličnosti u izgledu i načinu doziranja (vitamin D i naftifin, vitamin D i simetikon, vitamin D i salbutamol, dimetiden i bromheksidin kapi), složeno razrjeđivanje - pogreške u doziranju uzrokovane zabunom između miligrama (mg) i mililitra (ml) (paracetamol primijenjen intravenozno), primjena neprikladne formulacije za djecu (valproat, pantoprazol) i korištenje krivog dozatora (oralna otopina trovalentnog željeza). 3. hrvatski kongresKLINIČKE FARMACIJE 09. - 11. lipnja 2022. Hilton Garden Inn, ZAGREB 103 Zaključak Ukupno 19% svih spontano prijavljenih slučajeva HALMED-u u pacijenata mlađih od 18 godina odnosilo se na medikacijske pogreške što upućuje na važnost poznavanja uzroka medikacijskih pogrešaka kako bi se iste mogle spriječiti. Potreban je poseban oprez u slučajevima kada postoje različite jačine lijeka iste formulacije, kada se istodobno primjenjuju slični lijekovi (slična formulacija i sličan način doziranja), kada se primjenjuje lijek iz uvoza koji nije opremljen na hrvatskom jeziku, kod primjena jako male količine lijeka i primjene lijekova koje zahtijevaju složeno razrjeđivanje. Jako je važno čuvati lijekove izvan dohvata djece jer je ovo najčešći uzrok medikacijskih pogrešaka u djece

Uvod rada Rak dojke je najčešće dijagnosticirana zloćudna bolest i vodeći maligni uzrok smrti u žena. Oko 70% karcinoma dojke je hormonski ovisno uz karakterističnu ekspresiju estrogenskih (ER) i/ili progesteronskih (PR) receptora u tkivu tumora. S toga je većini pacijentica s tumorom dojke nakon akutnog liječenja indicirano adjuvantno endokrino liječenje (AEL), koje čine tamoksifen i aromatazni inhibitori (AI) anastrozol, letrozol i eksemestan. Adherencija je od strane Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) definirana kao stupanj ili mjera u kojoj se ponašanje bolesnika, uključujuči uzimanja propisanih lijekova, prehrane i životnih navika, podudara s preporukama propisivača lijekova. Suboptimalnom ili niskom adherencijom smatra se primjena propisane terapije u manje od 80% slučajeva. Suboptimalna adherencija povećava vjerojatnost recidiva tumora i rizik od smrtnosti za 49% uz dodatne troškove liječenja. Rizik od smrtnosti je povećan za 26% uslijed preranog prekida terapije. Svrha rada Cilj ovog istraživanja je istražiti adherenciju pri AEL validiranim instrumentima u obliku anonimnih upitnika. S obzirom na dostupne podatke o suboptimalnoj adherenciji pri AEL u Europi, jasno je da postoji potreba za istraživanjem razine adherencije i u Republici Hrvatskoj (RH), što do sad nije bilo istraženo. Metode U presječno istraživanje uključene su punoljetne žene koje su bolovale od hormonski ovisnog raka dojke stadija 0-III prema klasifikaciji Američke udruge za rak. Iz istraživanja su isključene žene s uznapredovalim (metastatskim) rakom dojke stadija IV, pacijentice koje su bolovale od psihotičnih poremećaja ili nisu bile u stanju samostalno odlučivati. Istraživanje je provedeno u razdoblju od srpnja do prosinca 2021. u Kliničkom bolničkom centru (KBC) Zagreb gdje su ispitanice uz informirani pristanak ispunile anonimne upitnike uz pomoć istraživača. Istraživanje su odobrila etička povjerenstva KBC-a Zagreb i Farmaceutsko- biokemijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Prvi dio upitnika činila su pitanja vezana uz sociodemografske podatke ispitanica. U drugom dijelu upitnika je za procjenu adherencije pacijentica pri AEL korištena modificirana verzija skale MARS-5(engl. Medication adherence Reporting Scale) koja uključuje pet tvrdnji Likertovog tipa o uzimanju lijekova koje su bodovane prema ljestvici od pet stupnjeva (odgovor 'uvijek'nosi 1 bod, a odgovor 'nikada' nosi 5 bodova). Prema rezultatima MARS-5 upitnika ispitanice su podijeljene u 4 skupine ; skupinu adherentnih pacijentica i tri skupine neadherentnih (nenamjerno neadherentne, namjerno neaherentne te one koje su istovremeno namjerno i nenamjerno neadherentne). Adherencijom se smatra uzimanje svih indiciranih doza lijeka.Prikupljeni podaci su obrađeni i prikazani deskriptivnom statistikom i postotnom vrijednošću u programu Microsoft Office Excel 2016. Rezultati U istraživanju su sudjelovale 353 ispitanice, a 343 (97, 0%) ih je u potpunosti odgovorilo na upitnik. Većina ispitanica je udana ili u izvanbračnoj zajednici (69, 9%) te zaposlena na puno radno vrijeme (44, 9%) sa završenom srednjom stručnom spremom (45, 1%). Tamoksifen je najčešće korišten lijek (40, 7%)u odnosu na ostale (letrozol 27, 4%, anastrazol 24, 8%, eksemestan 5, 0%). Od 334 ispitanice, nešto više od polovice ispitanica (55, 2%) je bilo visoko adherentno (uzimanje svih indiciranih doza lijeka). 26.5% ispitanica je bilo nenamjerno neadherentno, dok je namjerno neadherentnih ispitanica bilo tek 5, 0%. Skupini namjerno i nenamjerno neadherentnih ispitanica pripadalo je 13, 3%. Od 138 ispitanica na terapiji tamoksifenom adherentno je bilo 37, 7%, nenamjerno neadheretno 36, 9%, a namjerno neadherentnih ispitanica tek 5, 8%, dok je skupini namjerno i nenamjerno neadherentnih pripadalo 19, 6% ispitanica. Od 194 ispitanica na aromataznim inhibitorima adherentnih je bilo 69, 0% ispitanica, nenamjerno neadherentnih 19, 1%, a namjerno neadherentnih 2, 6%. Skupini namjerno i nenamjerno neadherentnih pripadalo 9, 3% ispitanica. Zaključak Rezultati istraživanja ukazuju na suboptimalnu adherenciju pri AEL pacijentica s ranim rakom dojke u RH. Dobiveni podaci jasno ukazuju na potrebu za provođenjem ciljanih intervencija koje bi rezultirale poboljšanjem ponajprije nenamjerne adherencije.

Usluga upravljanja farmakoterapijom (usluga UF) predstavlja novi model pružanja cjelovite skrbi (ljekarničke prakse) unutar kojeg ljekarnici u suradnji s liječnicima obiteljske medicine i pacijentima optimiziraju kompleksnu terapiju pacijenata s kroničnim bolestima, a sve s ciljem poboljšanja zdravstvenih ishoda. Ona predstavlja standard skrbi kojim se osigurava da su svi pacijentovi lijekovi indicirani, učinkoviti za određeno stanje, sigurni s obzirom na komorbiditete i ostalu terapiju te da ih je pacijent u stanju uzimati kako je propisano. Sveobuhvatno upravljanje farmakoterapijom omogućuje individualizirani pristup pacijentu te postizanje boljih ishoda liječenja pacijenata s kroničnom bubrežnom bolesti i polifarmacijom, koji trenutno predstavljaju jedan od najvećih izazova hrvatskog zdravstvenog sustava.

Introduction High survival rate in early breast cancer is a direct consequence of highly effective adjuvant endocrine treatment (AET) recommended to be taken 5 to 10 years. However, AET has numerous side effects that adversely affect the quality of life (QoL) and preclude long-term adherence. This study aimed to investigate the Qo Linearly-stage breast cancer in women receiving AET and to explore its association with adherence. Materials and methods This cross-sectional study included women with early hormone-dependent breast cancer treated with AET for more than 3 months. There search was conducted at the University Hospital Centre (UHC) Zagreb. Validated instruments, the Medication Adherence Report scale(MARS-5) and the Functional Assessment of Cancer Therapy, endocrine symptoms- FACT-ES, were used. The collected data were processed and presented with descriptive statistics and an independentt-test. Results Overall, 329 respondents completed the survey. In line with the MARS score participants were divided into 4 groups: 56.3% of adherers (taking all indicated doses), unintentional non- adherers(26.3%), intentionalnon-adherers(3.9%) andintentional/unintentionalnon-adherers(13.5%). Total QoL score was generally high (score range 138-146 out of 184) and not significantly different between the groups (t-test, p