Search

Ovaj diplomski rad bavi se prilikama koje su prevladavale na talijansko-jugoslavenskoj granici u razdoblju od 1929. do 1941. godine na području Rijeke i Sušaka. To se razdoblje podudara s vremenom kada je bivša država bila preimenovana u Kraljevinu Jugoslaviju. Budući da su Kraljevine Italija i Jugoslavija većinu međuratnog vremena bile u zategnutim diplomatskim odnosima, može se pretpostaviti da su aktivnosti i potreba kontrole državne granice bile na visokoj razini. To je zahtijevalo posebnu pažnju u obrambenoj i sigurnosno-obavještajnoj politici u obje države na području Rijeke i Sušaka. Istraživanje je provedeno kroz perspektivu mikrohistorije, odnosno povijesti svakodnevice. Kako bi učvrstila svoje teritorijalno proširenje, Kraljevina Italija vodila je aktivnu obrambenu politiku uz granicu s Jugoslavijom. Obrambena politika uključivala je organizaciju i ulaganje u vojsku, obrambene utvrde uz granicu te česte vojne manevre. Druga točka bila je obavještajni i protuobavještajni rad Italije i Jugoslavije. Obje Kraljevine ulagale su mnogo financijskih sredstava u špijunažu i sprječavanje strane neprijateljske špijunaže. Unatoč velikom naporu da se osigura granica, ipak postoje podatci o ilegalnim prelascima raznih ljudi preko granice. Neki od najčešće navođenih prebjega bile su istarske izbjeglice, protivnici političkih režima, kako u Italiji (antifašisti), tako i u Jugoslaviji (ustaše, komunisti i dr.). Ilegalni prelasci granice uključivali su i krijumčare koji su nelegalno prenosili trgovačku robu, zabranjene knjige i novine, ljude, oružje, streljivo itd. Ipak, građani gradova Rijeke i Sušaka morali su živjeti svoj život. Mnogi ljudi s prebivalištem uz granicu imali su svoju pograničnu kartu, koja nije mogla biti izdana za sve ljude. Pogranične karte izdavane su najčešće trgovcima, školarcima i radnicima koji su morali prelaziti granicu kako bi došli na posao. Kako bi objasnili situaciju na granici Kraljevine Italije i Jugoslavije bit će riječi o životu građana Rijeke i Sušaka te njihove okolice. Povijesna dokumentacija koja je korištena za potrebe istraživanja ovog diplomskog rada nalazi se u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu. This master's thesis deals with the conditions that prevailed at the Italian-Yugoslav border in the period from 1929 to 1941 in the area of Rijeka and Sušak. This period coincides with the time when the former country was renamed the Kingdom of Yugoslavia. Since the Kingdoms of Italy and Yugoslavia were in strained diplomatic relations for most of the interwar period, it can be assumed that the activities and the need to control the state border were at a high level. This required special attention in defense, security and intelligence policy in both countries in the area of Rijeka and Sušak. The research was conducted through the perspective of microhistory, that is, the history of everyday life. In order to consolidate its territorial expansion, the Kingdom of Italy conducted an active defense policy along the border with Yugoslavia. The defense policy included the organization and investment in the army, defensive fortifications and frequent military maneuvers along the border. The second point was the intelligence and counterintelligence work of Italy and Yugoslavia. Both Kingdoms invested a great deal of financial resources in espionage and the prevention of foreign enemy espionage. Despite the great effort to secure the border, there are still data on the illegal crossings of various people across the border. Some of the most frequently mentioned defectors were Istrian refugees, opponents of political regimes, both in Italy (anti-fascists) and in Yugoslavia (Ustashas, communists, etc.). Illegal border crossings included smugglers who illegally transported trade goods, banned books and newspapers, people, weapons, ammunition, etc. Nevertheless, the citizens of the cities of Rijeka and Sušak had to live their lives. Many people living near the border had their own border card, which could not be issued to all people. Border cards were issued mostly to merchants, schoolchildren and workers who had to cross the border to get to work. The life of the citizens of Rijeka and Sušak and their surroundings will be discussed in order to explain the situation at the border between the Kingdom of Italy and Yugoslavia. The historical documentation that was used for the purpose of writing this master's thesis is located in the Croatian State Archives in Zagreb.

U ovom diplomskom radu obrađuju se djela hrvatske umjetnosti stvorena u prvim desetljećima 20. stoljeća u kojima se pojavljuje motiv kavane. U prvom dijelu rada daje se povijesni pregled nastanka i značaja kavane kao društvene institucije na početku 20. stoljeća te njezina prihvaćanja u okviru pojedinih europskih kultura. Poseban naglasak stavljen je na zagrebačke kavane zbog važnosti tog grada kao tadašnjega dominantnog žarišta kulture. Likovna djela koja se analiziraju u diplomskom radu kategorizirana su na temelju zajedničke tematske osnove te se ujedno takvom tipologijom detaljnije pojašnjavaju određeni kulturološki fenomeni koji argumentiraju glavnu tezu. U nastavku analiziraju se umjetnički radovi u kojima se kroz motiv kavane odražava moderna svakodnevica u vidu kavanske atmosfere, aktera te u kontekstu sa simbolički srodnim motivom ulice. Unutar poglavlja pojašnjena je veza karikature i motiva deriviranih iz kavanskog svijeta, a obrađuju se karikature i ilustracije objavljene u časopisima Šišmiš, Koprive, Ilustrovani list i Svijet. Zatim se predstavljaju tematske cjeline oprečnih kavanskih fenomena samoće i društvenosti. U okviru tih tematskih cjelina, fenomen kavane analizira se kroz različite kategorije: Prostor kavane i ulica, kavanska svakodnevnica, atmosfera zagrebačkih kavana, akteri zagrebačkih kavana, čitači, umjetnici, mislioci, urbana melankolija, dame u kavani, muška društvenost u kavani, muško-ženski odnosi u kavani, kavanske zabave te usporedba s motivom krčme i kabareta. Unutar navedenih kategorija analiziraju se djela Milana Steinera, Miroslava Kraljevića, Omera Mujadžića, Otona Postružnika, Vjekoslava Paraća, Mencija Cl. Crnčića, Marijana Trepšea i drugih. Ovi su autori svojim individualnim stilovima zabilježili motiv kavane kao važnog djela svakodnevice i mjesta koje je sa svojom slojevitošću ostavilo traga u kulturi i umjetnosti onog doba. This thesis examines various works of Croatian art created in the first decades of the 20th century containing the motif of a coffee shop – a café. The first part of the thesis gives a historic overview of the establishment and overall significance of cafés as social institutions at the beginning of the 20th century, but also their acceptance within certain European cultures. A particular accent is placed upon such cafés in Zagreb, because of this city's relevance at the time as a hotspot of cultural growth. The artworks analysed in this paper are categorized according to a common thematic basis and, through such typology, certain cultural phenomena that contend the main thesis are additionally clarified. Further sections of this thesis analyse the works which mirror the modern day–to–day life in a café setting, the people immersed in it, as well as the symbolically intertwined motif of the street. Within the following chapters, the relation between caricatures and motifs derived from the world existing inside the cafés is clarified and, in addition to that, caricatures and illustrations published in magazines Šišmiš, Koprive, Ilustrovani list and Svijet, are analysed in detail. Moreover, the contrasting thematic units of solitude and sociability occurring within the cafés are evaluated. In regards to these thematic units, the café phenomenon is analysed through various categories: the space of streets and cafés, cafés' inside life, the atmosphere of Zagreb's cafés and the people who savour it, readers, artists, thinkers, urban melancholics, female café – goers, men's social circles, the relationships between men and women in the cafés, café parties and the comparison between a tavern and a cabaret. Within those categories, the works of Milan Steiner, Miroslav Kraljević, Omer Mujadžić, Oton Postružnik, Vjekoslav Parać, Menci Cl. Crnčić, Marijan Trepše and others are being interpreted. These authors, with their individual styles, have documented the notion of the café as a crucial part of everyday life, but also as a place whose many layers have left a permanent mark upon the culture and art of the period.

U doktorskom radu analizira se razvoj dubrovačkog pomorstva u razdoblju monarhističke Jugoslavije te njegova povezanost i utjecaj na dubrovačko gospodarstvo. Razvoj pomorstva promatran je u djelovanju dubrovačkih pomorskih poduzeća, dubrovačke luke Gruž i pomorskih obrazovnih institucija u Dubrovniku (dubrovačke pomorske škole „Nautike“ i Pomorske vojne akademije). Istraživanje je temeljeno na arhivskom gradivu pohranjenom u Državnom arhivu u Dubrovniku, Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu, Arhivu Jugoslavije u Beogradu, onodobnom tisku i relevantnoj literaturi. Dubrovačko pomorstvo je i prije Prvog svjetskog rata imalo značajnu ulogu u gospodarstvu Dubrovnika, a tu je ulogu zadržalo i tijekom međuratnog razdoblja. Međutim, u okvirima monarhističke Jugoslavije uvjeti za razvitak pomorstva bili su nepovoljni s obzirom na nerazumijevanje i nezainteresiranost najviših državnih i političkih krugova za pomorska pitanja. Pored toga, i prilike na globalnoj razini imale su negativan učinak na pomorstvo jer je međuratno razdoblje obilježeno razdobljem Velike gospodarske krize (1929. - 1933.) a kriza u svjetskom brodarstvu započela je neposredno nakon Prvog svjetskog rata i trajala je sve do razdoblja konjunkture, neposredno pred Drugi svjetski rat. Dubrovačka pomorska poduzeća su kao glavni nositelj pomorskih aktivnosti poslovala unutar navedenih okvira te su svojim razvojem pridonijela ukupnom razvoju pomorstva tadašnje države. Poduzeća koja su se isticala uspješnim poslovanjem (Dubrovačka parobrodska plovidba i Jugoslavenski Lloyd) bila su ona koja su uživala potporu vladajućih krugova te su za njihov razvitak djelom zaslužne i državne subvencije. Unatoč svemu, dubrovačko pomorstvo tijekom međuratnog razdoblja bilo je jedan od temelja dubrovačkog gospodarstva zapošljavanjem znatnog broja radno sposobnog stanovništva i ulaganjem kapitala stečenog u pomorstvu u ostale gospodarske djelatnosti. Pomorstvo je ujedno pridonijelo i razvoju dubrovačkog turizma, prije svega kruzing turizma koji se kao specifičan oblik turizma etablirao upravo tijekom međuratnog razdoblja i ostao značajan segment turističke ponude Dubrovnika u 21. stoljeću. The dissertation presents an analysis of the development of maritime affairs in Dubrovnik during monarchist Yugoslavia, as well as their connection to and influence on the economy of Dubrovnik. The development of maritime affairs is considered through the operation of Dubrovnik’s shipping companies, the Port of Gruž, and maritime educational institutions in Dubrovnik (the Nautical School of Dubrovnik “Nautika” and the Naval Academy of Dubrovnik). The research is based on archival material found in the National Archives in Dubrovnik, the Croatian State Archives in Zagreb, and the Archives of Yugoslavia in Belgrade, along with material found in contemporary press and relevant literature. Even before World War I, as well as during the Interwar period, maritime affairs had a significant role in the economy of Dubrovnik. However, the conditions for the development of maritime affairs within the context of monarchist Yugoslavia were unfavourable given the lack of understanding and the disinterest of the highest government and political circles regarding maritime affairs. Furthermore, global circumstances also had a negative impact on maritime affairs; the Interwar period was marked by the Great Depression (1929–1933), while global maritime transport saw its own crisis starting immediately after World War I and lasting until the period of conjuncture preceding World War II. Dubrovnik’s shipping companies established themselves as prominent actors within the local framework, and their contribution to the overall national maritime development was significant. Companies noted for their success in business (Dubrovačka parobrodska plovidba and Jugoslavenski Lloyd) enjoyed the support of the ruling establishment, and the extent of their development can partly be attributed to state subsidies. In spite of all circumstances, maritime affairs were a foundational element of the economy of Dubrovnik during the Interwar period due to their significant impact on the employment rate of the working-age population and the investment of the shipping industry capital in other segments of the economy. Maritime affairs also contributed to the development of tourism in Dubrovnik, primarily with cruise tourism establishing itself as a specific form during the Interwar period and remaining an important part of tourism in 21st century Dubrovnik.