Search

U posljednjih tridesetak godina (1990. - 2020.), u okviru programa monitoringa okoliša, provodi se mjerenje koncentracije žive u gujavicama i tlu na četiri lokacije u blizini centralne plinske stanice Molve sa svrhom određivanja učinkovitosti sustava za uklanjanje žive. Naime, sastav prirodnog plina sadrži elementarnu živu, koja se mora ukloniti prije puštanja plina prema konačnim potrošačima. U prošlosti se većina žive ispuštala u okoliš, no razvojem svijesti o štetnosti žive ugrađen je 1993. godine adsorber žive kojim se uređajem nastoji smanjiti štetni utjecaj čovjeka na okoliš. Živa je dobro poznati toksični metal koji se tijekom prošlosti široko upotrebljavao, a čija se upotreba danas sve više ograničava zbog njezine toksičnosti i sposobnosti biomagnifikacije duž hranidbenog lanca. Gujavice se smatraju idealnim organizmima za ispitivanje toksičnosti tla i za procjenu bioraspoloživosti brojnih kontaminanata u tlu. One imaju najveću biomasu među beskralješnjacima tla i predstavljaju hranu za mnoge životinje. Zbog toga, ako se u njihovom tkivu pronađe živa, mogu izravno utjecati na zdravlje životinja koje se nalaze na višem stupnju hranidbenog lanca. Gujavice su skupljane jednom godišnje, a uzorci tala dva puta godišnje, u proljeće i jesen, te su korištenjem standardiziranih protokola analizirani na ukupni sadržaj žive. Vrijednosti koncentracija žive u gujavicama bile su u rasponu 0, 119 - 0, 466 ; 0, 045 - 1, 292 ; 0, 018 - 1, 236 i 0, 031 - 0, 779 μg/g suhe mase uzorka, za lokacije Molve 9, Molve 10, Molve 11 i Molve 12. Koncentracije ukupne žive u različitim tipovima tala na istim lokacijama bile su 0, 008 - 0, 350 ; 0, 035 - 0, 250 ; 0, 020 - 0, 240 i 0, 071 - 0, 515 μg Hg/g uzorka tla. Na temelju tih podataka, izračunat je faktor bioakumulacije koji je bio u rasponu od 0, 3 do 17, 5. Na lokacijama Molve 9, 10, 11 i 12 nije pronađena statistički značajna korelacija između vrijednosti žive u tlu i gujavicama kroz period od 30 godina. Sve srednje vrijednosti koncentracija žive u tlu, s izuzetkom 2016. godine na lokaciji Molve 12 (0, 515 μg/g), bile su ispod propisanih MDK za poljoprivredna tla s obzirom na njihove fizikalne i kemijske karakteristike (0, 5 μg/g). Raspon vrijednosti faktora bioakumulacije bio je u skladu s navodima iz literature. Zbog toga se može zaključiti da je sustav za odstranjivanje žive iz plina učinkovit i da je područje u blizini plinsko - bušotinskog sustava Podravina karakterizirano niskim sadržajem žive i zbog toga predstavlja nizak rizik za zdravlje životinja i ljudi.

The need for landscape management cannot be satisfied by static data alone. Landscape ecosystems are complex dynamic objects and the successful protection or operation of such areas depends on the quality of monitoring their dynamics and the forecasts built on its basis. Forecasting accuracy also depends on the quality of the modelling and this is why it is necessary to highlight the most universal and key characteristics of ecosystems. The Slovechansko-Ovruchsky ridge, which has a phenomenally high variety of landscapes, is well suited as an object for testing approaches to modelling. The authors singled out 11 territorial parts of the Slovechansko-Ovruchsky ridge at the level of landscapes and tracts. The differentiation of these landscapes was assessed using the synphytoindication method to determine the value of natural and anthropogenic dynamics. This made it possible to build prognostic algorithms for ecosystem changes using geobotanical data and produce prospects to create the best suitable landscape protection strategy or more effective and safe exploitation of landscapes., Upravljanje krajobrazima ne može se temeljiti isključivo na statističkim podacima. Krajobrazni ekosustavi složeni su i dinamični objekti. Uspjeh zaštite i upravljanja takvim područjima ovisi o kvaliteti praćenja njihove dinamike i prognozama koje se na temelju toga oblikuju. S druge strane, točnost takvih predviđanja ovisi o kvaliteti modeliranja. Zbog toga je Slovečansko-Ovruški greben, koji posjeduje neka ključna i univerzalna obilježja ekosustava koja su i univerzalna, te veliku raznolikost krajobraza, prikladan za testiranje pristupa modeliranju. Autori su izdvojili 11 teritorijalnih dijelova Slovečansko-Ovruškog grebena na razini krajobraza i trakta. Diferencijalnost ovih krajolika provjerena je metodom sinfitoindikacije kako bi se utvrdila vrijednost prirodne i antropogene dinamike. To omogućuje izgradnju prognostičkih algoritama za promjene ekosustava koristeći geobotaničke podatke. Time se omogućuje oblikovanje prikladnije strategije zaštite krajobraza te njegova učinkovitijeg i sigurnijeg iskorištavanja., Das Landschaftsmanagement kann nicht ausschließlich auf statistischen Angaben beruhen. Landschaftsökosysteme sind komplexe und dynamische Objekte. Der Erfolg beim Schutz und Verwaltung solcher Gebiete hängt von der Qualität der Überwachung, deren Dynamik und der darauf beruhenden Prognosen ab. Andererseits hängt die Richtigkeit solcher Vorhersagen von der Qualität der Modellierung ab. Aus diesem Grund ist der Slovetschan-Ovrusch-Grat mit einigen grundlegenden und universellen Eigenschaften und einer Vielfalt der Landschaften dazu geeignet, den Modellieransatz zu testen. Die Autoren haben 11 Gebietsteile des Slovetschan-Ovrusch-Grates auf der Landschafts- und Traktebene herausgehoben. Die Differenziertheit dieser Landschaften wurde mit Hilfe der Synphytoindikationsmethode überprüft, damit der Wert der natürlichen und anthropogenen Dynamik festgestellt werden kann. Dies ermöglicht den Aufbau von prognostischen Algorithmen für die Änderung des Ökosystems unter Anwendung von gebotanischen Daten. Dadurch wird ermöglicht, eine besser geeignete Stategie zum Landschaftsschutz zu entwickeln und die Landschaft auf eine effizientere und sicherere Art und Weise zu nutzen.

The invasive algae in the Mediterranean Caulerpa taxifolia and Caulerpa racemosa var. cylind-racea have gained much interest in the Adriatic Sea due to their fast spread and negative impacts on native seaweed species. Lack of accurate mapping and its overall high costs represent some of the major difficulties for successful detection and subsequent environmental management. Remote sensing techniques could provide a quicker, more accurate and more cost efficient approach to mapping these invasive species. In order to allow for classification of remotely sensed data, we have collected and analyzed hyperspectral reflectance profiles of both invasive Caulerpa species in the Adriatic and the native Caulerpa cf. laetevirens species from the southeastern Atlantic coast of the United States. We have measured distinctive spectral features for spectroscopically distinguishing between these species, which is particularly interesting in the areas where these native and invasive species coex-ist. The initial results suggest that it might be possible to distinguish between the species based on their spectral reflectance profile. These results would have to be verified with samples taken from more populations in different phenological phases of the seaweed growth and other environmental conditions., Invazivne alge u Sredozemnom moru, Caulerpa taxifolia i Caulerpa racemosa var. cylindracea, su izazvale mnogo interesa zbog svojeg brzog širenja i negativnih utjecaja na nativne vrste morskog raslinja. Jednu od najvećih poteškoća za upravljanje ovim invazivnim vrstama predstavlja nedostatak preciznih karata rasprostranjenosti, odnosno visoka cijena izrade ovakvih karata. Tehnike daljinske detekcije mogu pružiti brži, učinkovitiji i ekonomičniji način kartiranja ovih vrsta. Kako bi omogućili klasifikaciju podataka prikupljenih daljinskom detekcijom, sakupljeni su i analizirani hiperspektralni profili obje invazivne vrste kaulerpe u Jadranu i nativne vrste Caulerpa cf. laetevirens na jugoistočnoj atlantskoj obali Sjedinjenih Američkih Država. Izmjerena su i utvrđena karakteristična spektralna obilježja ovih vrsta u cilju omogućavanja njihovog spektroskopskog razlikovanja, što je naročito interesantno u onim područjima gdje koegzistiraju nativne i invazivne vrste kaulerpe. Inicijalni rezultati pokazuju da je moguće razlikovati vrste između ovih tipova na osnovu njihovog spektralnog profila. Ovi rezultati još trebaju biti potvrđeni na uzorcima iz više populacija u različitim fenološkim fazama i u različitim uvjetima okoliša.

Svrha rada je ukazati na mogućnost upotpunjavanja standardne dozimetrijske kontrole osoba izloženih izvorima ionizirajućih zračenja digitalnim dozimetrom za trenutna očitanja. Ovakav dozimetrijski nadzor daje dodatne podatke o načinu i vremenu ozračivanja koji ukupnu ocjenu razine izloženosti čine mjerodavnijom. Uz adekvatna tehnička rješenja i odgovarajuću opremu, sistem je prikladan i za kontinuirani monitoring okoliša.