Search

Ovu su raspravu potaknule dvije nedavno izrečene presude Međunarodnog suda u Haagu, i to ona iz 2002. godine o suverenosti nad Pulau Ligitan i Pulau Sipadan, između Indonezije i Malezije, te ona iz 2007. o teritorijalnom i morskom sporu u Karipskom moru između Nikaragve i Hondurasa. Obje su odlučivale o suverenosti nad malim nenaseljenim ili slabo naseljenim otocima, udaljenima od obala država u pitanju. Uz to je druga presuda razgraničila morske prostore između parničnih strana. Te se presude uklapaju u prijašnju sudsku praksu i čine važan doprinos nadogradnji pravnih pravila iz tih oblasti. Naposljetku se u toj svjetlosti raspravlja o zahtjevima i jednostranim aktima Slovenije glede morskih prostora na sjevernom Jadranu., This paper deals with the two judgments recently rendered by the International Court of Justice at The Hague. The 2002 Judgment relates to the case concerning sovereignty over Pulau Ligitan and Lulau Sipadan between Indonesioa and Malaysia. The 2007 Judgment was rendered in the case on territorial and maritime Dispute between Nicaragua and Honduras in the Caribbean Sea. In both cases the Court decided on the sovereignty over some small unpopulated or sparsely populated islands far from the coasts of the disputing parties. These formations were recently claimed by the respective states as a consequence of their proclamation of the exclusive economic zone (EEZ). Because no disputing party proved its treaty-based title over the islands, the Court examined their claims of title based on the ''uti possidetis'' principle. However because of obsence of any legal title, the Court decided the cases on the basis of effectivites of the stronger claim. (...)

Main topics: Municipal legislation, bilateral treaties on delimitation and participation in multilateral conventions on the law of the sea, by the former Yugoslav Federation and other coastal States in the Adriatic at the ''critical date''. Developments in Croatia and other coastal states after 1991. The principle of uti possidetis in its various aspects as a basis to the settlement of territorial disputes on land and maritime areas. The author emphasizes the problems and claims raised in maritime delimitation of Croatia with Slovenia, Italy, Bosnia-Herzegovina and the Federal Republic of Yugoslavia (Serbia and Montenegro)., U ovoj se raspravi izlažu propisi unutarnjeg prava bivše SFRJ i drugih obalnih država na Jadranskom moru o njihovim morskim prostorima, zatim njihovi dvostrani sporazumi o morskim razgraničenjima, te njihovo sudjelovanje u mnogostranim konvencijama o pravu mora na ''kritični datum''. Taj Datum, tj. datum sukcesije za Hrvatsku i Sloveniju je 8. listopad 1991., a za Saveznu Republiku Jugoslaviju (SRJ) je 27. travanj 1992. Potom se izlaže dalji razvoj prava iz te oblasti u Hrvatskoj i u ostalim jadranskim državama. Hrvatska je u svome Pomorskom zakoniku iz 1994. predvidjela sve propise o svome gospodarskom pojasu ali je ostavljeno Saboru da ga naknadno proglasi. Do danas ga nije proglasila niti jedna obalna država na Jadranu. Sve te države, osim Albanije, danas su stranke Konvencije o pravu mora, iz 1982. (...) Izlažu se najvažnije naznake načela ''uti possidetis'' iz novije međunarodne sudske i arbitražne prakse, kako u kopnenim tako i u morskim razgraničenjima. (...)