Search

Aim: Inflammatory processes in nasal mucosa are reflected in various local mediators, found both in mucosal tissue and nasal discharge. In this prospective study, we assessed the effects of long-term low-dose oral administration of clarithromycin (CAM) on Th1 cytokines in nasal secretions and on clinical parameters of severity of nasal polyposis. Methods: A total of forty nasal polyp patients (22 nonallergic and 18 allergic) received 500 mg/day single oral dose of CAM for eight weeks. We measured the levels of proinflammatory Th1 cytokines TNF-α, TNF-β, IL-1β, IL-2, IL-12, and IFN-γ in the nasal fluid samples, before and after treatment by CAM, using flow cytometric method. Before and after therapy, we scored each of the 40 patients according to nasal symptom score and endoscopic score. Results: Following treatment, we found significantly reduced levels of TNF-α (p=0.006) in nasal secretions of nonallergic patients, and of IL-1β (p=0.008) in nasal fluid of allergic patients. Our results suggest an association between the reduction of nasal polyp size and reduction of TNF-α levels in nasal fluid of nonatopic patients and an association between the reduction of nasal polyp size and reduction of IL-12 levels in nasal discharge of atopic patients. Macrolide therapy decreased the size of polyps in 10/22 nonatopic and in 9/18 atopic patients. After macrolide therapy, we found 67.83% nonallergic subjects and 55.55% allergic subjects with improved nasal symptomatology. Conclusion: Long-term low-dose treatment with CAM is effective in the management of nasal polyposis, because of its antiinflammatory and immunomodulatory actions., Cilj: Upalni procesi u nosnoj sluznici očituju se u različitim lokalnim medijatorima, u tkivu sluznice i u nosnom sekretu. U ovoj prospektivnoj studiji procijenili smo učinke dugotrajne, niskodozirane terapije klaritromicinom (CAM) na Th1 citokine u nosnome sekretu, kao i na kliničke parametre očitovanja nosne polipoze. Metode: Četrdesetero (22 nealergičnih i 18 alergičnih) bolesnika s nosnom polipozom dobivalo je po jednu dnevnu dozu od 500 mg CAM-a tijekom osam tjedana. Mjerili smo koncentracije proupalnih Th1 citokina TNF-α, TNF-β, IL-1β, IL-2, IL-12 i IFN-γ u uzorcima nosnoga sekreta, prije i nakon terapije CAM-om, primjenom protočne citometrije. Prije i nakon liječenja klinički smo klasificirali svakoga od četrdesetero bolesnika prema nosnome simptom rezultatu i endoskopskom rezultatu. Rezultati: Nakon liječenja detektirali smo značajno niže koncentracije TNF-α (p = 0,006) u nosnome sekretu nealergičnih bolesnika i IL-1β (p = 0,008) u nosnome sekretu alergičnih bolesnika. Naši rezultati sugeriraju povezanost između smanjenja veličine nosnih polipa i snižavanja koncentracije TNF-α u nosnom sekretu u neatopičnih bolesnika, kao i povezanost između smanjenja veličine nosnih polipa i snižavanja koncentracije IL-12 u nosnome sekretu u atopičnih ispitanika. Terapija makrolidnim antibiotikom smanjila je veličinu polipa u 10/22 nealergičnih i u 9/18 alergičnih bolesnika. Nakon makrolidne terapije našli smo 67,83 % nealergičnih i 55,55 % alergičnih ispitanika s poboljšanim nosnim simptomima. Zaključak: Zbog protuupalnih i imunomodulacijskih djelovanja, dugotrajna niskodozirana primjena CAM-a korisna je u liječenju nosne polipoze.