Search

Bosna i Hercegovina, kao postkonfliktna i tranzicijska zemlja sa sui generis političkim sistemom niske efikasnosti, vlastite javne politike kreira i sprovodi u specifičnom ambijentu reducirane suverenosti i niskog nivoa odgovornosti ključnih političkih institucija i drugih političkih subjekata. Takav politički ambijent pogoduje proliferaciji nacionalističke, konfliktne i antiustavne retorike i prakse, što svoju kulminaciju doživaljava u periodu predizborne kampanje. Nedovršen zakonodavni izborni okvir, svjesna opstrukcija međunaronodnih izbornih standarda i domaće legislative od strane većine političkih subjekata, visok nivo utjecaja političkih i ekonomskih centara moći na rad medija, nedovoljan broj nezavisnih medija, nerazvijeno civilno društvo, te politizirane i podkapacitirane institucije nadležne za sprovođenje i monitoring izbornog procesa, značajni su razlozi odsustva volje kandidata za ustavnim, zakonskim i etičkim ponašanjem tokom predizborne kampanje. Posljedica navednenog jeste da je predizborna kampanja većine političkih subjekata uglavnom negativistička, ne fokusira se na elementarna pitanja životnog standarda i prioritetne izazove države i društva (poput nužnih ustavnih reformi, euro-atlantskih integracija, strukturalnih ekonomsko-socijalnih reformi, visoke nezaposlenosti, itd.), već na međusobna sukobljavanja, potenciranje krupnih političkih i statusnih pitanja entiteta i konstitutivnih naroda, zatim na partikularnu etno-nacionalističku retoriku, između ostalog negiranjem ustavnih i historijskih činjenica, te na međusobno neutemeljeno diskreditiranje. Krajnji ishod, primarno zahavljujući ulozi masovnih medija, jeste generiranje atmosfere straha i nacionalne homogenizacije, uz istovremeno skrivanje stvarnih ideoloških, političkih, ekonomskih i drugih centara moći, čiji interes i ciljevi perpetuiraju etno-matricu i/ili održavaju status quo.

Confronting an increasing EU opposition from a number of influential member states to its membership the AKP government adopted a multilateral approach to its foreign policy making resulting in dynamic economic and diplomatic policies with the countries from Asia, Africa, Latin America, and the Balkans region. In this article we analyzed the effects and consequences of a paradigmatic shift in Turkish foreign policy in the western Balkans in relation to the country's EU membership prospects. Through its pro-active economic and diplomatic initiatives in the region Turkey has been proving itself as indispensable country for the European Union membership. Thus, if the Turkish government concentrates more on solving its internal problems and continues its pro-active diplomacy in western Balkans, among other regions, it could become not only a regional but also a global power.