Search

Diplomski rad temelji se na analizi umjetničkog procesa izvođačice s habitusom suvremenog plesnog izričaja u radu i izvedbi predstave Pakao Dantea Alighierija. Redatelj Ivan Leo Lemo postavio je Pakao kao uprizorenu pripovijest putovanja glavnog lika Dantea – pripovjedača, i njegovog učitelja i vođe Vergilija. Kroz (čitavu) predstavu ansambl iznosi likove, bića, pojave i prostorne manifestacije dominantno tijelom i pokretom. Unatoč temeljnog fizičkog izričaja ansambla, predstava se temelji na pristupu dramaturgiji u dramskim okvirima čiji je nositelj tekstualni predložak, odnosno govor. Cilj ovoga rada pronalazak je zajedničkog nazivnika pristupu i radu na pokretu iz glumačkog i plesačkog diskursa kako bi se postigao izražajni sklad suvremene plesačice s kolegama glumcima unutar ansambla. Usporedbom ove dvije perspektive pronalaze se zajednički aspekti stvaranja i realizacije pokreta te uočava primjena govornih dijaloga kao sastavnog obilježja kretanja. Uvid u dramski pristup temelji se na iskustvu rada na izvedbenim kolegijima studijskog programa Neverbalnog teatra. Spoznaja i integracija pojma dramske radnje izdvaja se kao ključan čimbenik uz primjenu Labanove analize pokreta kao alata, s naglaskom na područje efforta. This thesis is based on the performer's artistic process within the contemporary dance habitus in the work on and performance of the play Hell by Dante Alighieri. The director Ivan Leo Lemo presented Hell as a staged narrative of the journey undertaken by Dante as the protagonist and narrator, and Vergil as his mentor and guide. Throughout the whole play the ensemble dominantly portrays the characters, creatures, apparitions and spatial manifestations by using their bodies and movement. Despite a fundamentally physical expression of the ensemble, the play is based on the approach to dramaturgy within a dramatic framework whose carrier is the text itself, i.e. speech. The aim of this thesis is finding a common denominator to approaching and working on the movement arising from both the actors’ and the dancer's discourse in order to achieve a harmony of expression between the contemporary dancer and her fellow actors within the ensemble. The comparison of these two perspectives reveals some common aspects of movement creation and realization, and recognizes the use of spoken dialogues as inherent to movement. The insight into the dramatic approach is based on the experience of working on performance courses of the Nonverbal Theatre study programme. The knowledge and integration of the notion of dramatic action stands out as the key factor with the application of Laban's movement analysis as the tool, with an emphasis on the field of effort.

Rad „Dan po dan“ propituje problem tjelesnog dismorfnog poremećaja koji uz zamišljene preuveličane mane osobama uzrokuje otežano društveno funkcioniranje. Na početku rada daje se uvid u poremećaj pomoću stručne literature i vlastitih primjera. Sadrži 100 autoportreta kojima pratim svoje stanje u periodu od nekoliko mjeseci. Osnovna ideja rada je suočavanje i osvješćivanje navedenog problema. Naposljetku se nalazi tehnička razrada djela. Kako je rad osmišljen kao vrsta samopomoći, posjeduje terapeutski učinak s ciljem da pomogne osobama sa sličnim problemom. The work "Day by Day" presents the problem of body dysmorphic disorder, which, along with imagined exaggerated flaws, causes difficulties in social functioning. At the beginning of the paper, an insight into the disorder is given using professional literature and own examples. It contains 100 self-portraits with which I monitor my condition over a period of several months. The basic idea of the work is to face and raise awareness of the mentioned problem. Finally, there is the technical elaboration of the work. As the work is designed as a type of self-help, it has a therapeutic effect with the aim of helping people with a similar problem.

U ovom radu istraţujem vlastito nesvjesno kroz motiv autoportreta. Uljanim bojama na mediapanu i figurativno – reprezentativnim pristupom pokušala sam utjeloviti vlastite sjene. Rad je podijeljen na dvije cjeline. U prvoj cjelini, kako bi se mogla razumjeti ideja iza rada, objašnjava se C.G. Jungov koncept sjene koji je bio inspiracija za sliku. Drugi dio bavi se praktiĉnim dijelom diplomskog rada, te navodi primjere umjetnika koji su se takoĊer bavili sjenom u svom radu. In this work, I explore my own unconscious through the motif of self-portrait. I tried to embody my own shadows with oil paints on medium-density fibreboard and a figurative-representative approach. The paper is divided into two parts. In the first part, in order to understand the idea behind the work, C.G. Jung’s concept of shadow is explained which was the inspiration for the painting. The second part engages in the practical part of the master’s thesis, and gives examples of artists who have also dealt with the shadow in their work.

Ljudsko tijelo osim što kreira na drugim medijima, može i samo biti živi medij u likovnoj umjetnosti. Povijesni, kulturni, politički ili estetski, samo su neki od razloga korištenja tijela kao subjekta u umjetničkom svijetu. Ukrašavanje tijela čini velik dio naše povijesti, a i današnjice, ono utječe na razvoj kulturne zajednice, na percepciju nedostataka u društvu. Tjelesnost je zajednička svim ljudima i zato je idealan medij za prenošenje poruka i iskustava, te za izražavanje nutarnjih ideala, razmišljanja i kritika u fizičkom i materijalnom obliku. Subjekt, subjektivno i individualno se danas često spominju u svim razvijenim zemljama svijeta. Odnos prema meni i moje individualno mišljenje je pod velikim povećalom društvenih normi i „političke korektnosti“. U takvom svijetu subjekt, njegova prava i dužnosti su u središtu pozornosti, no svakodnevno smo suočeni s dvoličnom prirodom društva prema pojedincima. Umjetnost prikazivanja subjekta je jedan od najboljih načina suočavanja osobe i društva, kako kroz kritiku, tako kroz poziv na savjesnost. Cjelokupni doživljaj umjetnosti, ali i realnosti, ne možemo samo sagledavati kroz estetiku ugodnog ili poželjnog, već dubljim promatranjem šireg konteksta. Tijelo kao subjekt je vrlo izražajan način upoznavanja srednjoškolske mladeži s apstraktnim pogledima umjetnosti. Bavljenje ovom tematikom otvara mogućnosti kritičkog i kreativnog razmišljanja koji su osnovica intelektualnog razvitka mlade osobe kao individualnog dijela društvene zajednice.

U ovom umjetničkom istraživanju bavim se tjelesnim i psihičkim aspektima ljudskog postojanja i vlastitim subjektivnim iskustvom i doživljajem istoga. Proučavam različite povijesne filozofske teze o tjelesnosti i postojanju duše, te ih uspoređujem sa suvremenima. Uspoređujem i povezujem filozofske teze s vlastitom slikom, što ona predstavlja i na koji dio se nadovezuje. Također se bavim ženskom interpretacijom u vizualnoj kulturi i društvu uspoređujući ju s vlastitim iskustvima. Opisujem formalne karakteristike slike i objašnjavam tehnički proces pripremanja i nastajanja autoportreta. Ovaj slikarski koncept proizašao je iz želje vizualno izraziti moje životno putovanje i iskustvo. Istraživanje različitih filozofskih teorija duše i tijela pridonijelo mi je u izražavanju svog identiteta i postojanja. Svoje preokupacije konceptualizirala sam u tehnici ulja na platnu kroz motiv Piete. Subjektivno sam vlastiti identitet vizualizirala kroz vlastito tijelo i na taj način izrazila sam svoje stavove i iskustva. Slikarstvo mi je omogućilo neverbalni oblik izražavanja za koji smatram kako puno jasnije može prenijeti moje osjećaje nego što bi to mogle riječi. In this artistic research, I deal with the physical and psychic aspects of human existence and my own subjective experiences of the same. I study various historical philosophical theses about physicality and the existence of the soul, and compare them with contemporary ones. I compare and relate philosophical theses to my own painting, what it represents and on what philosophical part it builds on. I also address women's interpretation in visual culture and society by comparing it to my own experiences. I describe the formal characteristics of the painting and explain the technical process of preparing and creating a self-portrait. This painting concept came from the desire to visually express my life journey and experience. Exploring different philosophical theories of soul and body has contributed to my expression of my identity and existence. I conceptualized my preoccupations through the technique of oil on canvas and through the motif of Pieta. Subjectively, I visualized my identity through my own body and in this way I expressed my views and experiences. Painting has provided me with a non-verbal form of expression that I believe can convey my feelings much more clearly than words could say.