Search

Predmet istraţivanja ovog rada je utvrditi koje metode naknadnog priznavanja i vrednovanja dugotrajne materijalne imovine primjenjuju listana poduzeća u RH i Sloveniji. TakoĎer, predmet istraţivanja je ispitati postojanje značajnih razlika u korištenim metodama s obzirom na: veličinu poduzeća, vlasništvo, ostvareni financijski rezultat i djelatnost poduzeća te usporedba meĎu dvjema drţavama. Cilj istraţivanja je prihvatiti ili odbaciti postavljene istraţivačke hipoteze. Drugim riječima, cilj istraţivanja je provedenom analizom ispitati postoje li značajne razlike u korištenim metodama naknadnog vrednovanja i priznavanja dugotrajne materijalne imovine s obzirom na navedena obiljeţja. Analiza se provela na uzorku od 87 hrvatskih i 27 slovenskih listanih poduzeća koja su predala svoje temeljne financijske izvještaje za 2018. godinu. Teorijski okvir čini relevantni računovodstveni standard: MeĎunarodni računovodstveni standard 16. Nakon početnog priznavanja, dugotrajnu materijalnu imovinu moguće je vrednovati metodom troška ili metodom revalorizacije. Subjekt je duţan za svoju računovodstvenu politiku odabrati ili model troška ili model revalorizacije i primijeniti tu politiku na čitavu skupinu dugotrajne materijalne imovine. Rezultati istraţivanja pokazuju da većina poduzeća iz uzorka koristi metodu troška za naknadno vrednovanje nekretnine, postrojenja i opreme. Analizom po odreĎenim obiljeţjima takoĎer se dolazi do rezultata da se poduzeća većinom odlučuju za metodu troška. Provedenim Hi-kvadrat testom dolazi se do rezultata koji pokazuju da ne postoji povezanost izmeĎu metoda naknadnog mjerenja dugotrajne materijalne imovine i veličine poduzeća, oblika vlasništva, djelatnosti i drţave poduzeća te da postoji povezanost izmeĎu metoda naknadnog mjerenja dugotrajne materijalne imovine i financijskog rezultata poduzeća. Dakle, izračunata vrijednost Hi-kvadrat testa pokazuje da odabir metode u poduzeću ne ovisi o nijednom promatranom obiljeţju osim o financijskom rezultatu poduzeća. Sukladno dobivenim rezultatima, moţe se odbaciti temeljna hipoteza o postojanju značajnih razlika u korištenim metodama s obzirom na sva obiljeţja osim financijskog rezultata poduzeća. Naposlijetku se moţe zaključiti da ne postoji statistički značajna razlika u korištenim metodama naknadnog vrednovanja dugotrajne materijalne imovine s obzirom na sva promatrana obiljeţja osim financijskog rezultata poduzeća. The subject of this research work is to determine which methods of subsequent measurement and valuation of tangible fixed assets are used by listed companies in Croatia and Slovenia. Also, the subject of the research is to examine the existence of significant differences in the methods used regarding: the size of the company, ownership, the financial result, the main activity of the company and comparison between the two countries. The aim of the research is to confirm or refute the proposed research hypotheses. In other words, the aim of the research is to examine whether there are significant differences in the methods used for the subsequent valuation and recognition of fixed assets due to the above mentioned characteristics. The analysis was carried out on a sample of 87 Croatian and 27 Slovenian listed companies which submitted their basic financial statements for 2018. The theoretical framework is made of relevant accounting standard: International Accounting Standard 16. After initial recognition, tangible fixed assets can be valued using the cost method or the revaluation method. An entity is required to select either a cost model or a revaluation model for its accounting policy and apply that policy to the entire group of tangible fixed assets. The research results show that most of the sample companies use the cost method to subsequently evaluate property, plant and equipment. Analyzing by characteristics also results in most companies opting for the cost method. The conducted Chi-square test results show that there is no correlation between the methods of subsequent measurement of tangible fixed assets and the size of the enterprise, the form of ownership, activity and the state of the enterprise, and that there is a correlation between the methods of subsequent measurement of tangible fixed assets and the financial result of the enterprise. Thus, the calculated value of the Chi-square test shows that the choice of method in an enterprise does not depend on any observed characteristic except on the financial result of the enterprise. According to the results obtained, the basic hypothesis that there are significant differences in the methods used can be rejected, given all characteristics except the financial result of the company. Finally, it can be concluded that there is no statistically significant difference in the methods used for the subsequent valuation of tangible fixed assets with respect to all observed characteristics except the financial result of the enterprise.