Search

Ciljevi istraživanja: Glavni ciljevi ovoga istraživanja bili su usporediti intenzitet depresije, kao i rezultat na pojedinačne tvrdnje Beck Depression Inventory-II (BDI-II) upitnika među pacijentima liječenim supstitucijskom terapijom metadonom i onima liječenim supstitucijskom terapijom buprenorfinom. Materijali i metode: U Službi za mentalno zdravlje na Nastavnom zavodu za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije u razdoblju od 18. ožujka 2021. do 29. travnja 2021. godine. ispitanici liječeni supstitucijskom terapijom buprenorfinom ili metadonom ispunili su Beck Depression Inventory-II ( BDI-II) upitnik. Također, iz Pompidou obrazaca prikupljeni su podaci o pacijentovim općim socio-demografskim podacima, podacima o liječenju, rizičnom ponašanju i sudskim problemima. Rezultati: U navedenom razdoblju istraživanje je obuhvatilo 103 ispitanika, od kojih je njih 84 (81,6%) bilo muškog spola te 19 (18,4%) ženskog spola. 47 ispitanika (45,6%) liječeni su supstitucijskom terapijom buprenorfinom, dok je ostalih 56 (54,4%) bilo liječeno supstitucijskom terapijom metadonom. Zbrajanjem rezultata koje su postigli rješavajući Beck Depression Inventory-II ( BDI-II) upitnik, 50 ispitanika (48,6%) imalo je minimalnu depresiju, njih 21 (20,4%) blagu, 16 (15,5)% umjerenu, a isti broj, njih 16, imao je težak oblik depresije, bez statistički značajnih razlika među istraživanim grupama. Pokazana je statistički značajna (P, Diploma thesis title: Difference in the intensity of depression in patients treated with methadone replacement therapy compared to patients treated with buprenorphine replacement therapy. Objectives: The main objectives of this study were to compare the intensity of depression and scores on individual claims of the Beck Depression Inventory-II (BDI-II) questionnaire among patients treated with methadone replacement therapy and those treated with buprenorphine replacement therapy. Materials and methods: In the Mental Health Services at the Teaching Institute for Public Health of the Split-Dalmatia County in the period from March 18, 2021. to April 29, 2021. subjects treated with buprenorphine or methadone replacement therapy completed the Beck Depression Inventory-II (BDI-II) questionnaire. Also, data on patient general socio-demographic data, treatment data, risky behavior, and court problems were collected from Pompidou forms. Results: In this period, the study included 103 respondents, of whom 84 (81.6%) were male and 19 (18.4%) female. 47 subjects (45.6%) were treated with buprenorphine replacement therapy, while the remaining 56 (54.4%) were treated with methadone replacement therapy. Summarizing the results achieved by solving the Beck Depression Inventory-II (BDI-II) questionnaire, 50 respondents (48.5%) had minimal depression, 21 of them (20.4%) had mild depression, 16 (15.5%) had moderate depression, and the same number, 16 of them, had a severe form of depression., with no statistically significant differences among the study groups. There was a statistically significant (P

Prvi cilj je bio, koristeći već postojeće epidemiološke i anamnestičke podatke heroinskih ovisnika uključenih u supstitucijski metadonski program održavanja u Splitsko-dalmatinskoj županiji od 2001. do 2015. godine, procijeniti dosadašnja dostignuća programa, kao i epidemiološke trendove i nedostatke liječenja, s posebnim naglaskom na rizike predoziranja i smrtnost. Drugi cilj je bio izraditi presječnu studiju kojom bi se istražila korelacija preporučenih doza metadona s koncentracijom metadona i njegovih inaktivnih metabolita u tjelesnim tekućinama ambulantnih pacijenata koji se nalaze u supstitucijskom programu održavanja. Treći cilj je bio, koristeći neinvazivne i lako dostupne prediktore oštećenja funkcije jetre, ispitati metaboličku krivulju metadona kod pacijenata s jetrenim deficitom te istražiti utjecaj stupnja oštećenja jetrenog tkiva na metabolizam metadona. Na taj način bi se procijenila korisnost neinvazivnih prediktora oštećenja funkcije jetre u svakodnevnoj praksi, pogotovo u otkrivanju mogućih rizika kumulativnog toksičnog učinka metadona, predoziranja i smrtnosti. Za potrebe prvog znanstvenog istraživanja, koje je dio doktorske disertacije, prikupljeni su arhivski podatci za ukupno 3189 heroinskih ovisnika registriranih u izvanbolničkoj ambulanti Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije u petnaestgodišnjem razdoblju (2001. – 2015.). Također, korišteni su obdukcijski podatci ukupno 186 pacijenta koji su umrli od predoziranja metadonom u razdoblju 2001. – 2015. Za potrebe drugog istraživanja ispitanici su unovačeni u ambulanti za izvanbolničko supstitucijsko liječenje metadonom Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije u razdoblju od 2013. do 2016. godine. Ispitanici su bili odrasli muškarci ovisnici o heroinu u metadonskom programu održavanja. Primjenom kriterija uključenja u studiju odabrana su 74 ispitanika. Zbog izostanka suradnje ili nedostatka potrebnih podataka iz medicinske dokumentacije isključeno je 18 (25%) uključenih ovisnika. Konačni uzorak se sastojao od 56 ispitanika, koji su podijeljeni u skupine prema njihovom HCV statusu (pozitivan, negativan ili klinička remisija [CR]), APRI indeksu ( 3,25). Ukupan broj ovisnika u metadonskom programu liječenja u Splitsko-dalmatinskoj županiji tijekom istraživanog razdoblja bio je stabilan (izuzev u 2005. i 2006. godini), a broj novih opioidnih ovisnika koji su se prvi put javili na liječenje smanjio se za 62,5%. Broj ovisnika koji su bili u dugoročnom programu održavanja povećao se za 198%, a broj ovisnika koji su bili u kratkotrajnom detoksifikacijskom metadonskom programu smanjio se za 96,4%. Prema rezultatima izvedenih obdukcija 186 smrtnih slučajeva označenih kao predoziranja, metadon je pronađen u 56 slučajeva, a u 39 slučajeva naveden je kao uzrok smrti (70%). Provjerom baze podataka Zavoda za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije, od ukupnog broja obduciranih bolesnika s dijagnosticiranim predoziranjem metadonom, samo njih 23 (59%) imala su metadon kao terapiju. Drugo istraživanje je pokazalo kako se metabolički omjer i koncentracija metabolita metadona u plazmi linearno smanjuju s HCV infekcijom za faktor 1,67 (P = 0,001), odnosno 2,2 (P = 0,043). Omjer metabolizma u plazmi smanjen je u bolesnika s APRI indeksom ≥0,7 po prosječnom faktoru 2,12 (P = 0,01), a koncentracija metabolita metadona u plazmi za faktor 6,16 (P = 0,009). Omjer metabolizma u urinu se smanjio s jačinom fibroze-4 prosječni faktor 1,63 (P = 0,008), dok se koncentracija metabolita metadona smanjila za faktor 3,53 (P = 0,007). Rezultati prve studije pokazuju povoljni epidemiološki trend zbog smanjenja broja novih ovisnika o opioidima u programu liječenja. Zadržavanje opioidnih ovisnika u supstitucijskoj terapiji pokazuje učinkovitost metadonskog programa održavanja. Naše istraživanje nije pokazalo nikakav utjecaj metadonske supstitucijske terapije na povećan rizik smrtnosti zbog specifičnog predoziranja. Rezultati druge studije pokazuju kako oštećenje jetre ima utjecaj na metabolizam metadona te da je poželjno indekse funkcije jetre redovito izračunavati tijekom MMT-a za titriranje doze metadona. The aim of the first study was to evaluate the substitution treatment system and policy of opiate addicts treatment, the epidemiological trend, and risk of overdose mortality. The aim of the second study was to assess the effect of liver damage on methadone metabolism in opiate addicts undergoing methadone maintenance treatment (MMT). According to results obtained from performed autopsies, 186 death cases were determined as overdoses. Methadone was found in 56 of those cases and was declared as the cause of death in 39 cases (70%). Of the total number of autopsied patients with diagnosed methadone overdose, only 23 (59%) had been recorded to receive methadone therapy in Public Health Institute of Split-Dalmatia County database. Metabolic ratio and methadone metabolite concentration in plasma decreased linearly with HCV infection status by the factor of 1.67 (P = 0.001) and 2.2 (P = 0.043), respectively. Metabolic ratio in plasma decreased in patients with APRI index ≥0.7 by the average factor of 2.12 (P = 0.01) and methadone metabolite concentration in plasma decreased by the factor of 6.16 (P = 0.009). Metabolic ratio in urine decreased with the severity of fibrosis-4 score by the average factor of 1.63 (P = 0.008), whereas methadone metabolite concentration decreased by the factor of 3.53 (P = 0.007). Our research did not determine any influence of methadone substitution therapy on an increasing risk of specific (overdose) mortality. Liver damage decreases methadone metabolism. Indices of liver function should be calculated regularly during MMT for methadone dose titration.

UVOD: Poremećaji spavanja česti su, kako u bolesnika s PTSP-om, tako i u bolesnika sa shizofrenijom. CILJ: Cilj ovoga rada bio je istražiti razlike u spavanju između oboljelih od PTSP-a i oboljelih od shizofrenije. METODE: Pregledni rad nastao je temeljem pretraživanja publicirane literature o poremećajima spavanja kod ispitivanih bolesnika. Korišteni su podaci iz baza podataka Medline, Cochrane te dostupna literatura na hrvatskom jeziku. REZULTATI: Poremećaji spavanja su u bolesnika s PTSP-om u usporedbi s bolesnicima sa shizofrenijom učestaliji i tvrdokorniji na liječenje. Kod bolesnika s PTSP-om češća je pojavnost noćnih mora, dočim su kod bolesnika sa shizofrenijom učestaliji poremećaji cirkadijanog ritma budnost-spavanje. Subjektivne pritužbe na spavanje izraženije su u bolesnika s PTSP-om u odnosu na bolesnike sa shizofrenijom. SSRI antidepresivi, s obzirom da imaju razbuđujući učinak, a lijekovi su prvog izbora u liječenju PTSP-a, dodatno kompromitiraju spavanje i u konačnici dovode do terapijskog neuspjeha u bolesnika s PTSP-om. ZAKLJUČAK: Kako bi se podrobnije evaluirale i razjasnile ispitivane razlike, potrebna su daljnja komparativna istraživanja poremećaja spavanja kod bolesnika s PTSP-om i bolesnika sa shizofrenijom., INTRODUCTION: Sleep disorders are common in patients with PTSD, as well as in patients with schizophrenia. AIM: The aim of this paper is to investigate sleep differences in patients with PTSD and schizophrenia. METHODS: Review of literature was conducted. Data sources included Medline, Cochrane and available literature in Croatian language. RESULTS: Sleep disorders are more frequent and more difficult to treat in PTSD patients compared to schizophrenia patients. Nightmares are more frequent in patients with PTSD, whereas disturbances of circadian sleep – wake rhythm are more common in patients with schizophrenia. Sleeping complaints are more pronounced in patients with PTSD than in patients with schizophrenia. SSRI antidepressants are first choice drugs for PTSD treatment. Since they have an arousal effect, they interact with sleeping and finally, lead to therapeutic failure in PTSD patients. CONCLUSION: Further comparative studies of sleep disorders in both groups of patients are needed to evaluate and clarify the differences.

PTSP je jedini anksiozni poremećaj s poznatim uzrokom, koji nastaje nakon izlaganja traumatskom događaju, ali sve osobe izložene traumi ne razvijaju PTSP. Glavni cilj istraživanja bio je prepoznavanje skupina bolesnika prema specifičnim inicijalnim psihološkim i kliničkim karakteristikama, kod kojih je veća vjerojatnost za izrazito poboljšanje. Sporedni cilj istraživanja je prva procjena razlika u učincima homogenih i heterogenih grupa u odnosu na kliničku sliku. Ispitanici su bili veterani (n=86) oboljeli od kroničnog PTSP-a koji su konsekutivno zaprimljeni u Regionalni centar za psihotraumu u Splitu i Psihijatrijsku bolnicu „Sveti Ivan“, Zagreb. Primijenjeni su: Ljestvica suočavanja sa stresom (COPE), Crown-Crispov Indeks Iskustava (CCII), Mississippi upitnik (M-PTSP), Beckov inventar depresije (BDI-II) i Skala kvalitete življenja. Rezultati su pokazali da je smanjivanje simptoma PTSP-a moguće predvidjeti na temelju podataka o trajnoj promjeni ličnosti. Smanjenje depresivnosti moguće je predvidjeti na temelju indikatora histerične ličnosti. Poboljšanje kvalitete života nakon terapije moguće je predvidjeti na temelju broja prethodnih hospitalizacija i somatske manifestacije anksioznosti. Homogene grupe pokazale su se učinkovitijima od heterogenih u liječenju depresije. Istraživanje je utvrdilo da su predskazatelji pozitivnog ishoda kroničnog borbom uzrokovanog PTSP-a u grupnoj psihodinamskoj psihoterapiji trajne promjene ličnosti i dob, radni status, broj prethodnih hospitalizacija, somatske manifestacije anksioznosti i histerična ličnost., PTSD is the only anxiety disorder with a known cause, which develops after exposure to a traumatic event, however, all persons exposed to trauma do not develop PTSD. The main aim of this study was to identify groups of patients according to specific initial psychological and clinical characteristics which make these patients more likely to achieve significant progress in the recovery process. Secondary aim of the study was the first evaluation of differences in effectiveness between homogeneous and heterogeneous groups regarding their clinical picture. The sample consisted of 86 veterans suffering from chronic PTSD who were consecutively admitted to Regional Centre for Psychotrauma in Split and Psychiatric Hospital 'Sveti Ivan' in Zagreb. The following measures have been used: The COPE Inventory, The Crown-Crisp Experiential Index (CCEI), The Mississippi Scale for Combat-Related PTSD (M-PTSD), Beck Depression Inventory (BDI-II), The Quality of Life Scale. The results have shown that it is possible to predict a decrease in the PTSD symptoms on the basis of data about enduring personality change after catastrophic events, while a reduction of depressive symptoms can be predicted on the basis of indicators of hysterical personality. Furthermore, it is also possible to predict the improvement in the quality of life after the therapy based on the number of previous hospitalisations and somatic manifestations of anxiety. Homogeneous groups have turned out to be more effective compared to heterogeneous ones in treating depression. The study has shown that predictors of a positive outcome of psychodynamic group therapy on veterans suffering from chronic PTSD are the following: enduring personality change after catastrophic events, age, work status, the number of previous hospitalisations, somatic manifestations of anxiety and hysterical personality.

Cilj ovog istraživanja je utvrditi specifičnosti depresije u ranoj, srednjoj i kasnoj adolescenciji, učestalost depresije po dobi adolescenata te raspodjelu depresije po spolu. Također je cilj prikazati komorbiditetna stanja koja su najčešća u adolescenciji, analizirati njihovu pojavnost s obzirom na tri faze adolescencije. U istraživanje su uključeni adolescenti s dijagnozom depresije koji su posjećivali ambulantu za dječju i adolescentnu psihijatriju. Podaci potrebni za istraživanje prikupljeni su iz medicinske dokumentacije Poliklinike za rehabilitaciju osoba sa smetnjama u razvoju u Splitu. Podaci su uneseni i analitički obrađeni u programu Microsoft Office Excel 2010. Ovim istraživanjem analizirano je 105 pacijenata s depresijom. Što se tiče raspodjele depresije prema spolu, nešto je učestalija kod ženske djece s 52%. U ranoj adolescenciji bilo je više depresivnih dječaka. Za razliku od rane, u srednjoj i kasnoj adolescenciji je depresija bila izraženija u adolescentica. Najveća učestalost depresije bila je u 17. godini. Što se tiče specifičnosti depresije u ranoj adolescenciji je najveća učestalost poremećaja ponašanja, tikova, te selektivnog mutizma. U srednjoj adolescenciji ponovno dominiraju poremećaji ponašanja a slijede ih psihotična depresija, školska fobija i mucanje. U kasnoj adolescenciji kao i u ranoj i srednjoj, najveća je učestalost poremećaja ponašanja nakon kojih slijedi školska fobija i psihotični oblici depresije. Najveću učestalost u komorbiditetu je imalo ovisničko ponašanje koje čini čak 34% ukupnog komorbiditeta. Na drugom mjestu je depresija povezana s organskim uzrocima koja čini 24% ukupnog komorbiditeta. 17 % ukupnog komorbiditeta otpada na opsesivno kompulzivni poremećaj. U ranoj adolescenciji dominira depresija povezana s organskim uzrocima, u srednjoj najviše je bilo opsesivno kompulzivnog ponašanja, a u kasnoj adolescenciji najviše adolescenata je pokazivalo ovisničko ponašanje. U ranoj i srednjoj adolescenciji ovisničko ponašanje je dominantno u muške djece i u tim slučajevima se radi o ovisnosti o kompjuterskim igricama za razliku od kasne adolescencije u kojoj dominira ovisničko ponašanje kod ženskih adolescenta i tim slučajevima se radi o ovisnosti o raznim drogama. Učestalost izolirane depresije je samo 27% u odnosu na depresiju s komorbiditetom koje čini 73%. Depresija mijenja obličje od rane do kasne adolescencije. Nešto je učestalija kod adolescentica te je u velikom broju slučajeva popraćena poremećajima ponašanja. Ovisničko ponašanje često prati depresiju te postoji razlika među spolovima u izboru ovisničkog ponašanja., The aim of this study was to determine the distinctiveness of depression in the three phases of adolescence, the frequency of depression according to the age of the adolescents and the distribution of depression by gender. Also our goal was to show the comorbid conditions that are most common in adolescence, analyze their appearance according to the three phases of adolescence. The study included adolescents that were diagnosed with depression and frequented the infirmary for child and adolescent psychiatry. The data was collected from the medical documentation of the Polyclinic for rehabilitation of persons with developmental difficulties in Split. The data was entered and analyzed analytically using Microsoft Office Excel 2010. We analyzed 105 patients with depression. Regarding the distribution by gender, depression was more often found with female adolescents (52%). In early adolescence depression was more often found with boys. In median and late adolescence, depression was more often found with female adolescents. We found that the biggest frequency of depression was with adolescents aged 17. Specifically, behavioral disorders, tics and selective mutism were the most frequent of disorders in early adolescence. Behavioral disorders, psychotic depression, school phobia and stutter were the dominant disorders in median adolescence. In late adolescence we most often found behavioral disorders followed by school phobia and psychotic depression. Regarding comorbidity, 34% of the complete comorbidity was made up of addictive behavior. The second most often disorder was the depression connected with organic diseases which made up 24% of the comorbidity. 17% of the comorbidity was made out of obsessive compulsive disorder. In early adolescence, depression connected with organic diseases was most common, in the median adolescence obsessive compulsive disorder was most common and in the late adolescence addictive behavior was most common. Addictive behavior in early and median adolescence was more often found with boys and it manifested itself as computer game addiction. In late adolescence it manifested itself as substance addiction and it was more often found with female adolescents. The frequency of isolated depression was 27% compared to the depression connected with comorbidity which made up 73% of the total ddepression. Depression changes its form from early to late adolescence. It’s somewhat more frequent with female adolescents and in most cases is followed by behavioral disorders. Addictive behavior often follows depression and we must not neglect the potential differences in the addictive behavior.

Cilj: Istražiti povezanost utjecaja sredstava ovisnosti u svim vrstama nasilnih smrti koje su se dogodile na području Splitsko-dalmatinske županije u razdoblju od 2004. godine do 2014. godine. Analizirati sve nasilne smrti kod kojih je rađena toksikološka analiza na prisutnost sredstava ovisnosti u krvi te u biološkim tekućinama i tkivima te usporediti dobiveni rezultat s rezultatima sličnih istraživanja na ostalim područjima Republike Hrvatske i u svijetu te utvrditi moguće razlike. Materijal i metode: Studija je organizirana kao presječno istraživanje. Prikupljeni su podatci analizom pismohrane o nasilnim smrtima, a obduciranim na Kliničkom odjelu za sudsku medicinu, Zavoda za patologiju, sudsku medicinu i citologiju KBC-a Split, na području Splitsko-dalmatinske županije u vremenskom razdoblju od 1. lipnja 2004. godine do 1. lipnja 2014. godine. Radom su obuhvaćeni slučajevi nasilnih smrti kod kojih je napravljena obdukcija i toksikološka analiza na prisutnost alkohola te sredstava ovisnosti u krvi i biološkim tekućinama i tkivima. Parametri koji su promatrani za okolnosti nasilnih smrti su mjesto smrti i godišnje doba (kvartali). Parametri korišteni za analizu žrtava su spol, dob, koncentracija alkohola te prisutnost sredstava ovisnosti. Rezultati: U razdoblju od 1. lipnja 2004. godine do 1. lipnja 2014. godine na području Splitsko-dalmatinske županije najviše smrti je bilo 2007. godine, a najmanje 2012. godine. Većina umrlih bili su muškarci. Najviše nasilnih smrti, bilo je u III. kvartalu godine (u ljetnim mjesecima, od srpnja do rujna). Usporedbom samoubojstava i ubojstava, značajno više bilo je samoubojstava T-test = 8.442406; p= 0,000075. Usporedba samoubojstava i nesretnih slučajeva, značajno više bilo je nesretnih slučajeva; T-test = 3.56415; p= 0,005934. Među svim kategorijama: samoubojstva, ubojstva, nesretni slučajevi i neutvrđeno, uočena je pozitivna korelacija između broja preminulih s koncentracijom alkohola do 0,5 g/kg i broja preminulih s koncentracijom alkohola višom od 0,5 g/kg. tj. nije uočena statistički značajna razlika između muškaraca i žena obzirom na odnos broja trijeznih (koncentracija alkohola od 0,00 – 0,50 g kg tjelesne težine) i alkoholiziranih (koncentracija alkohola viša od 0,50 g/kg tjelesne težine) osoba u trenutku smrti: χ2 = 1,035; p = 0,30898. Nije uočena statistički značajna razlika preminulih među skupinama samoubojstvo i ubojstvo, a obzirom na prisutnost sredstava ovisnosti. χ 2 = 5,76; p = 0,2178. Međutim, uočena je statistički značajna razlika između broja preminulih nesretnim slučajem i broja preminulih u skupini samoubojstva i ubojstva zajedno, a obzirom na prisutnost sredstava ovisnosti. χ 2 = 28,586; p = 0,00007285. Kod žrtava ubojstva najčešći uzroci smrti i kod trijeznih i kod alkoholiziranih te kod osoba koje su bile pod utjecajem sredstava ovisnosti su mehanički uzroci. Kod samoubojstava najčešći uzroci smrti kod trijeznih i u alkoholiziranih su mehanički dok kod osoba koje su bile pod utjecajem sredstava ovisnosti asfiktični uzroci. Kod osoba stradalih nesretnim slučajem najčešći uzroci smrti kod trijeznih, alkoholiziranih ali i kod osoba koje su bile pod utjecajem sredstava ovisnosti su mehanički. Kod osoba kod kojih vrsta smrti nije bila utvrđena najčešći uzroci smrti kod trijeznih, alkoholiziranih ali i kod osoba koje su bile pod utjecajem sredstava ovisnosti su mehanički. Zaključci: Najviše nasilnih smrti bilo je 2007. godine, a najmanje 2012. godine, najviše stradalih osoba bilo je muškog spola. Najviše stradalih je bilo u III. kvartalu, u ljetnom periodu i to nesretnim slučajem. Više osoba bilo je u trijeznom stanju u vrijeme smrti, a najčešća vrsta smrti kod osoba koje su bile u trijeznom stanju, alkoholiziranom stanju ili pod utjecajem sredstava ovisnosti, nesretni slučaj. Kod žrtava ubojstva koje su bile u trijeznom stanju, alkoholiziranom stanju ili pod utjecajem sredstava ovisnosti najčešći je mehanički uzrok smrti. Najčešći uzrok smrti kod osoba koje su počinile samoubojstvo u trijeznom ili alkoholiziranom stanju mehanički, a koje su bile pod utjecajem sredstava ovisnosti asfiktični uzrok smrti. Kod osoba stradalih nesretnim slučajem najčešći uzrok smrti kod trijeznih, alkoholiziranih ali i kod osoba koje su bile pod utjecajem sredstava ovisnosti mehanički. Kod osoba kod kojih vrsta smrti nije bila utvrđena najčešći uzrok smrti kod trijeznih, alkoholiziranih ali i kod osoba koje su bile pod utjecajem sredstava ovisnosti mehanički., Objectives: To investigate the associations of addiction substances in violent deaths in Split-Dalmatia County in the period from 2004. to 2014. to analyse all violent deaths in which toxicology analysis conducted in the presence of addictive substances in the blood and in biological fluids and tissues and to compare the obtained results with the results of similar studies in other areas of the Croatian and the world and to identify any discrepancies. Sources and methods: The research was conducted as an intersection study. We collected the data analysis archives of violent deaths and autopsied at the Clinical Department of Forensic Medicine, Institute of Pathology, Forensic Medicine and Cytology, Clinical Hospital Split, in Split-Dalmatia County in the period from 1 June 2004 and 1 June 2014. Our research includes violent deaths that were autopsied and toxicological analysis for the presence of alcohol and addictive substances in the blood and biological fluids and tissues. The parameters were observed for the circumstances of violent deaths are a place of death and the time of year (quarters). Parameters used for the analysis of victims of sex, age, alcohol concentration and the presence of addictive substances. Results: In the period from 1 June 2004 to 1 June 2014 in Split-Dalmatia County the most deaths were in 2007, and at least in 2012. Most of the dead were men. Most violent deaths were in III. quarter of the year (in the summer months from July to September). By comparing suicides and murders, significantly more were suicides t-test = 8.442406; p = 0.000075. Comparison of suicides and accidents, significantly more were accidents; The t-test = 3.56415; p = 0.005934. Among all categories: suicide, homicide, accidents and undetermined, there is a positive correlation between the number of deceased with alcohol concentration to 0.5 g / kg and the number of deceased with a higher concentration of alcohol of 0.5 g / kg. Ie. There was no statistically significant difference between men and women due to the ratio of the number of sober (alcohol concentration from 0.00 to 0.50 g/kg body weight) and intoxicated (alcohol concentration higher than 0.50 g/kg body weight) in person time of death: χ2 = 1.035; p = 0.30898. There was no statistically significant difference between the groups of deceased suicide and murder, and given the presence of addictive substances. χ 2 = 5.76; p = 0.2178. However, there is a statistically significant difference between the number of deceased by accident and the number of deceased in a group of suicide and murder together, and considering the presence of addictive substances. χ 2 = 28,586; p = 0.00007285. For murder victims the most common causes of death with sober and intoxicated and in people who were under the influence of addictive substances are mechanical causes. With suicide the most common causes of death among sober and intoxicated the mechanically while the persons who were under the influence of addictive substances asphyctic causes. When a person killed by accident the most common causes of death among sober, intoxicated or in people who were under the influence of addictive substances are mechanical. For people whose manner of death has not been determined the most common causes of death among sober, intoxicated or in people who were under the influence of addictive substances are mechanical. Conclusions: Most violent deaths were in 2007, and at least in 2012, most of the dead were men. Most of the victims died in III. quarter, during the summer and the most of them were accidents. More people were sober at the time of death and the most common cause of death in people who were sober, drunk or under the influence of addictive substances, were accidents. For murder victims that were sober, drunk or under the influence of addictive substances is the most common mechanical cause of death. The most common cause of death in people who have committed suicide while they were sober or drunk, was mechanically, and for people who were under the influence of addictive substances asphyctic cause of death. People who died in accidents the most common cause of death while they were sober, drunk or in people who were under the influence of addictive substances was mechanically. For people whose type of death has not been determined the most common cause of death while they were sober, drunk or in people who were under the influence of addictive substances mechanically.

Cilj istraživanja: Antipsihotici u obliku injekcija s dugim djelovanjem propisuju se da bi se smanjila nesuradljivost i time smanjila mogućnost relapsa shizofrenije. Najraširenija podjela antipsihotika je na tipične (klopromazin, haloperidol, flufenazin; veliki afinitet za dopaminske receptore u nigrostrijatalnom sustavu, često uzrokuju ekstrapiramidne simptome, nemaju učinak na tzv. negativne simptome shizofrenije, ali ih mogu čak i izazvati) i atipične antipsihotike (klozapin, sulpirid, risperidon, olanzapin, kvetiapin, ziprasidon, aripiprazol; imaju selektivno veći afinitet za mezolimbičke dopaminske receptore ili veći afinitet za 5-HT2 receptore, mnogo je rjeđa učestalost ekstrapiramidnih nuspojava, a terapijski se učinak se proteže na pozitivne, negativne, efektivne i kognitivne simptome). Cilj liječenja shizofrenije antipsihoticima je što bolje kontrolirati simptome bolesti s najmanjom mogućom dozom. Cilj ovog istraživanja bio je usporediti učinkovitost tipične i atipične antipsihotične depot terapije u odnosu na stopu rehospitalizacije. Ispitanici i metode: Retrospektivno su pregledane povijesti bolesti 233 pacijenta sa dijagnozom shizofrenije koja su hospitalizirana u razdoblju od siječnja 2013. do siječnja 2014. godine te liječena tipičnim i atipičnim depot antipsihoticima. Kriteriji isključenja bili su: bolesnici sa letalnim ishodom, bolesnici čiji podatci izostaju (liječeni u drugim ustanovama, turisti), bolesnici čiji podatci o vrsti primljene terapije izostaju zbog primanja u neku drugu ustanovu (ustanove za produženo liječenje). Srednja dob je bila 44 godine (raspon 19 – 78 godina). Praćenje bolesnika je ovisno o rehospitalizaciji bilo godinu dana. Rezultati: Od ukupno 233 bolesnika, bilo je 145 muškaraca (62%) i 88 žena (38%). Atipičnu antipsihotičnu terapiju je primalo 150 bolesnika, a tipičnu 83 bolesnika. Stopa rehospitalizacije za tipične antipsihotike iznosila je 395,8±179,7 dana, a za atipične 389,7±187,1 dana. Kod depot preparata Haldola® je dobiveno vrijeme u kojem je uslijedila rehospitalizacija 390±172 dana, kod Moditena® 402,308±190 dana, kod Rispolept Conste® 398,75±211 dana, kod Xepliona® 342,656±132 dana te kod Zypadhere® 405,652±185 dana. Zaključci: Terapija tipičnim depot antipsihoticima jednako je učinkovita u liječenju shizofrenije kao i terapija atipičnim depot antipsihoticima. Nije utvrđena statistički značajna razlika u terapiji tipičnim i atipičnim antipsihoticima na stopu rehospitalizacije (P=0,809). Najbolji rezultat je dobiven kod depot preparata Zypadhera® (olanzapina), ali taj rezultat nije statistički značajno bolji od drugih depot preparata (P=0.108). Brže su bile rehospitalizirane žene, nezaposleni, oženjeni te pacijenti pozitivnog obiteljskog herediteta, ali bez statistički značajne razlike. Pacijenti sa DUP-om kraćim od 2 godine imali su značajno veću učinkovitost depot terapije na stopu rehospitalizacije u odnosu na one sa duljim DUP-om (P=0,05973)., Aims of the study: Long lasting antipsyhotics are prescribed to decrease noncompliance and therefore decrease relapse of schizophrenia. The most common classification of antipsychotics is to typical (clorpromazine, haloperidol, fluphenazine; great affinity for dopamin receptors in nigrostriatal sistem, often causing extrapyramidal symptoms, no effect on negative symptoms of schizophrenia but can induce them) and atypical antipsychotics (clozapine, sulpiride, risperidone, olanzapine, quetiapine, ziprasidone, aripiprazole; have selective great affinity for mesolimbic dopamin receptors or bigger affinity for 5-HT2 receptors, rarer frequency of extrapyramidal symptoms, therapeutical effect is visible on positive, negative, effective and cognitive symptoms). Treatment goal is to have better control over schizophrenia symptoms using the lowest possible dose. Aim of this study was to compare effectiveness of typical and atypical antipsychotic depot therapy in relation to rehospitalization rate. Methods: The case records of 233 patients with the diagnose of schizophrenia, hospitalized from January 2013 to January 2014 and treated with typical and atypical depot antipsychotics, were retrospectively reviewed. Exclusion criteria were patients with letal outcome, patients with lack of data (due to treatment in other institutes, turists). Patients' mean age was 44 years (range 19 – 78 years). Patients' follow-up due to rehospitalization rate was one year. Results: Of total 233 patients, 145 were men (62%) and 88 women (38%). Atypical antipsychotic therapy received 150 patients and typical 83 patients. Rehospitalization rate for typical antipsychotics was 395,8±179,7 days and for atypical 389,7±187,1 days. Rehospitalization rate for Haldol® was 390±172 days, for Moditen® 402,308±190 days, for Rispolept Consta® 398,75±211 days, for Xeplion® 342,656±132 days and for Zypadhera® 405,652±185 days. Conclusion: Both typical and atypical depot antipsychotics are effective in treatment of schizophrenia. No significant difference in rehospitalization rate between two groups of antipsychotics was observed (P=0,809). Best results are found for Zypadhera® (olanzapine), but still is not significantly better than other depot antipsychotics (P=0.108). Women, unemployed, married and patients with positive family heredity had higher rehospitalization rate but without significant difference. Depot therapy was more effective due to rehospitalization rate in patients with DUP under two years in regard to the patients with DUP over two years (P=0,05973).

Cilj istraživanja: Cilj ovoga istraživanja bio je pokazati postoji li povezanost između nenamjernih ozljeda u ranoj adolescenciji i depresivnosti . Materijali i metode: Istraživanje je provedeno na 803 djece iz šestih razdreda osnovnih škola na širem području Splita. Djeci je prije ispitivanja objašnjen razlog ispitivanja i način njegova provođenja. Popunjavali su ispitne listiće, koji su sadržavali pisanu uputu. Mjere ispitivanja bile su: - broj nenamjernih ozljeda u zadnju godinu dana; - depresivnosti sa pod-skalama depresivnosti; - suicidalnost. Rezultati: Analizom dobivenih podataka pokazali smo kako adolescenti oba spola podjednako razmišljaju o suicidalnosti i imaju podjednak broj nenamjernih ozljeda u godini dana. Adolescenti koji imaju veći broj nenamjernih ozljeda tijekom godine ostvarili su veće rezultate na testu depresivnosti i suicidalnosti izuzev na tvrdnju „Pokušao sam se ubiti“. Zaključak: Dobiveni rezultati pokazuju povezanost nenamjernih ozljeda i depresivnosti, međutim mehanizmi koji su uzrok tome nisu poznati. Bilo bi dobro staviti pod povećan nadzor sve one adolescente s većim brojem ozljeda tijekom godine i tražiti kod njih znakove depresivnosti., Objective: The aim of this study was to show whether there is a correlation between unintentional injury in early adolescence and depression. Materials and methods: The study was conducted on 803 children from the sixth grade primary schools in the area of Split. Reasons for testing was explained to children and the manner of its implementation. Children was filling out the test papers, which contained written instruction. Tests measures were: - The number of unintentional injuries in the last year; - Depression with sub-scales of depression; - Suicide. Results: Data analysis showed that adolescents of both sexes equally thinking about suicide and have an equal number of unintentional injuries per year. Adolescents who have a higher number of unintentional injuries during the year achieved higher scores on tests of depression and suicidality with the exception of the statement "I tried to kill myself." Conclusion: The results show a correlation unintentional injuries and depression, but the mechanisms that cause it are not known. It would be good to put under increased surveillance all those adolescents with a number of injuries during the year and look at their signs of depression.

Cilj: Istraživali smo učestalost sudjelovanja u fizičkim obračunima i vršnjačkom nasilju kod ranih adolescenata i njihovu povezanost s razvojem depresivnih simptoma. Tragali smo i za specifičnim spolnim razlikama. Metode: Presječna epidemiološka studija provedena je na 800 djece u dobi od 11 do 14 godina na području gradova Splita, Solina i Kaštela. Fizički obračuni te sudjelovanje u vršnjačkom zlostavljanju je procjenjivano korištenjem pitanja iz upitnika SZO Zdravstveno ponašanje u djece školske dobi (WHO-HBSC). Depresivnost je mjerena pomoću Inventara dječje depresivnosti (CDI). Rezultati: Pronađeno je 24,2% adolescenata koji često sudjeluju u fizičkim obračunima te 5,5% koji često sudjeluju u vršnjačkom nasilju. Hi-kvadrat test pokazuje da dječaci češće sudjeluju u fizičkim obračunima i vršnjačkom nasilju od djevojčica. Adolescenti koji često sudjeluju u fizičkim obračunima i vršnjačkom nasilju, pokazuju višu razinu depresivnih simptoma od adolescenata koji nikad nisu sudjelovali u fizičkim obračunima i vršnjačkom nasilju. Zaključak: Nasilje među djecom česta je pojava i u mnogim slučajevima traje godinama. Sada prepoznajemo da djeca koja često sudjeluju u fizičkim obračunima i vršnjačkom nasilju pod rizikom su razvoja depresivnih poremećaja. Nalazi ovog istraživanja mogu imati potencijalno važne kliničke i preventivne implikacije., Objective: The current study examined prevalence of physical fighting and involvement in bullying behaviour among early adolescents and its association with depression. We were looking for possible gender differences as well. Methods: A cross-sectional, questionnaire study was performed on 800 adolescents between ages 11 and 14 in the area of Split, Solin and Kaštela. Physical fighting and involvement in bullying behaviour were assessed using questions from thr World Health Organization survey Health Behaviour in School-aged Children. Depression was measured using Children Depression Inventory. Results: Twenty four point two percent adolescent reported involvement in physical fighting and five point five percent reports involvement in bullyinh behaviour. Chi-square test indicates more male than female physical fighting and involvement in bullying behaviour. Adolescents who are frequently involved in physical fighting and bullying behaviour manifest higher levels of depressive simptoms than students who were never involved in physical fighting and bullying behaviour. Conclusion: Bullying is common among children, and in many cases lasts for years. We now recognized that physical fighting and involvement in bullying behaviour are at risk of developing depressive disorders. These findings may have potentially important clinical and preventive implications.

UVOD: Patološki procesi reduciraju sposobnost aklimatizacije ljudi što može dovesti do izbijanja ili pogoršanja spektra različitih bolesti. Hipoteza je da meteorološki parametri utječu na shizofreni spektar bolesti. CILJ ISTRAŽIVANJA: Ispitati utjecaj meteoroloških parametara na shizofrene pacijente. ISPITANICI I METODE: U radu su ispitivani meteorološki parametri i njihova povezanost s brojem hospitalizacija pacijenata koji boluju od bolesti iz shizofrenog spektra. Ovo je retrospektivno opservacijsko istraživanje koje obuhvaća 3317 ispitanika s dijagnozama F20 te F23 prema kriterijima MKB-10, zaprimljenih na bolničko liječenje u razdoblju od 1. siječnja 2006. do 31. prosinca 2010. godine. REZULTATI: Ustanovljen je sezonalitet s predominacijom pojavnosti u proljeće. Opažena je pozitivna korelacija broja prijama s povećanjem temperature. Vrijednosti atmosferskog tlaka i vlažnosti te količina naoblake ne pokazuju značajnu korelaciju s brojem hospitalizacija. Opaženo je povećanje broja prijama u razdobljima s ciklonalnom aktivnošću. Nije opažena razlika u razdobljima s burom ili jugom, uz pozitivnu korelaciju s ciklonalnom aktivnošću koja se povećava s jačinom vjetra. Dnevna temperatura istakla se kao značajni prediktivni čimbenik povećanja broja prijama (R2=0,006; F(1,1502)=9,264; P=0002). ZAKLJUČAK: Rezultati istraživanja potvrđuju da meteorološki parametri utječu na shizofreni spektar bolesti, odnosno potvrđuju hipotezu da je shizofrenija meteorotropna bolest poremećene aklimatizacije. INTRODUCTION: Pathological processes in human organism reduce the ability to acclimatize which can cause worsening or triggering diseases. The hypothesis is that meteorological parameters have impact on the schizophrenic spectrum of diseases. AIMS OF RESEARCH: To apply the influence of meteorological factors to schizophrenic patients, and that schizophrenia is meteorotropic disease with disturbance in acclimatization. EXAMINEES AND METHODS: The study deals with the metereological parameters and their connection with admission rates for patients suffering from the schizophrenic spectrum of diseases. This is a retrospective observational study which has involved 3317 examinees sufferning from F20 to F23 diagnoses according to the ICD-10 criteria. All the examinees were patients hospitalised from 1 January to 31 December 2010. RESULTS: Seasonal pattern was found with peak in spring. Results indicate that admission rates were greater in the period with higher temperature range. There was no significant difference between types of winds, with negative correlation with wind strength. Correlation with with cyclonic activity was observed but not with humidity, atmospheric pressure and cloudiness. Daily temperature features prominently as a predictive factor for the increase in admission rates (R2=0.006; F(1.1502)=9.264; P=0.002). CONCLUSION: Results of the study confirm the impact of meteorological parameters on schizophrenic spectrum of diseases, and the hypothesis that schizophrenia is meteorotropic disease with disturbance in acclimatization.